Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5455/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužitelja BŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici i Nataliji Labavić, odvjetnici u Zagrebu, Jelenovac 38 E, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Martićeva 14, OIB:28454963989, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Bjelovara, Bjelovar, Eugena Kvaternika 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], II Osnovne škole Bjelovar, Bjelovar, I. V. Trnskog 19, OIB:68503362068 zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, BŽJ, UŽ, [adresa], AŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prava na zaštitu osobnih podataka, nakon usmene i javne rasprave, 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske KLASA:UP/I-041-02/15-01/38 od 28. listopada 2015.

II Utvrđuje se da je osnovan zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka BŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III Utvrđuje se da su Grad Bjelovar, Bjelovar, Eugena Kvaternika 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II Osnovna škola Bjelovar, Bjelovar, I. V. Trnskog 19, OIB:68503362068 obrađivali osobne podatke tužitelja, bez postojanja pravne osnove i zakonite svrhe i privole tužitelja, protivno članku 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj: 103/03, 118/06, 41/08 i 130/11).

IV Nalaže se tuženiku da naknadi trošak upravnog spora tužitelju u iznosu od (tritisućestodvanaesteura i pet centi) 3.112,05 EUR-a u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev zainteresirane osobe II Osnovne škole Bjelovar za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske KLASA:UP/I-041-02/15-01/38, URBROJ:567-02/03-15-01 od 28. listopada 2015., odbijen je zahtjev tužitelja za zaštitu prava kao neosnovan.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka osporava zakonitost tuženikove odluke i navodi da mu je neobzirnim, nepažljivim, neadekvatnim, nestručnim i nezakonitim prikupljanjem, obradom i korištenjem tužiteljevih osobnih podataka od strane ravnateljice II. Osnovne škole Bjelovar i gradonačelnika Grada Bjelovara povrijeđeno pravo na zaštitu privatnog života kao i ostala ljudska prava i temeljne slobode. Tužitelj navodi da je zbog niza radnji koje su poduzete iz nejasnih mjera opreza danas u javnosti stigmatiziran i izložen progonu i stalnom strahu za vlastiti život. Ističe da je UŽJ u svojstvu ravnateljice II Osnovne škole Bjelovar pozvana od strane ureda gradonačelnika [adresa] HŽ dana **.**.2013. na sastanak idućeg dana u ured gradonačelnika, kojem je prisustvovao širi krug osoba, a tema predmetnog sastanka je bilo zdravstveno stanje odnosno HIV status tužitelja, a što je delikatan i apsolutno zaštićen osobni podatak tužitelja. Smatra da je postupanje prisutnih na navedenom sastanku bilo ono što se Zakonom o zaštiti osobnih podataka definira kao obrada osobnih podataka, te da izvršitelji obrade zaštićenih podataka nisu smatrali shodnim zatražiti od tužitelja obveznu privolu kojom bi on dopustio predmetnu obradu sukladno članku 2. stavku 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Također navodi da tužitelja nitko nije obavijestio o održavanju i sadržaju spornog sastanka, već je o istom saznao 28. studenog 2013. od ravnateljice škole u kojoj je zaposlen. Ističe da je ravnateljica od dana održavanja sastanka ishodila više mišljenja i to od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstva zdravlja i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta-Uprave za odgoj i obrazovanje, a sve po vlastitoj tvrdnji vezano za HIV status zaposlenika te je predmetnim aktivnostima nastavila provoditi aktivnosti vezane uz sporni sastanak. Smatra neosnovanim navod tuženika da je sporni osobni podatak neovlašteno dospio u javnost nakon što je podnositelj zahtjeva zatražio oslobađanje od participacije za podizanje lijekova tj. kada je njegova dijagnoza po njegovom zahtjevu upisana u e-zdravstveni karton, budući da je predmetni čin upisa dijagnoze u e- zdravstveni karton izvršen 14. listopada 2014., dok se sporni sastanak održao 2. listopada 2014. Također ističe da se eventualni pozivi gradonačelniku na temelju kojih on tvrdi da je došao do saznanja o zdravstvenom statusu tužitelja bi trebali biti zabilježeni budući da se svaki poziv uredu gradonačelnika pedantno bilježi, tko zove i kad i što je tema poziva. Nadalje, tijekom postupka ističe da su osobnim podatkom o HIV pozitivnom statusu tužitelja sve do početka listopada 2010. raspolagala samo tijela iz područja zdravstva (ordinacija dr. AŽ, [adresa] te Hrvatski zavod za javno zdravstvo) u pogledu kojih su za to postojali zakonski uvjeti. Nadalje na tužiteljev zahtjev je dr. AŽ njegovu dijagnozu unijela u e-zdravstveni karton dana 14. listopada 2013. te je od toga datuma tužiteljeva dijagnoza postala vidljiva medicinskoj sestri u ordinaciji dr. AŽ, voditeljici ordinacije te ljekarnicima. Navodi da je tuženik propustio utvrditi činjenicu na koji način je informacija kojom su raspolagala samo određena tijela iz područja zdravstva došla do Grada Bjelovara te da nije utvrdio da je ta informacija došla ona iz zdravstvenih krugova, anonimnim putem ili na neki treći način, nelegalno korištena. Naglašava da je Grad Bjelovar nakon što je prikupio informaciju koja mu legalno nije smjela biti otkrivena dalje odlučio obrađivati osobne podatke tužitelja te je na taj način došao u doseg odredbe o voditelju zbirke osobnih podataka iz članka 2. stavaka 4. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Navodi da je pitanje HIV statusa zaraženih u potpunosti regulirano Zakonom o zaštiti pučanstva, Zakonom o liječništvu, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Zakonom o zaštiti prava pacijenata, a ni jedan od navedenih zakona ne propisuje obvezu obavještavanja ustanove za odgoj i obrazovanje, zdravstvene niti bilo koje druge institucije o HIV statusu zaraženih osoba i to zato što se HIV ne prenosi dodirom s predmetima, rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim međuljudskim kontaktima, što uključuje i kontakte u radnoj i školskoj sredini te s obzirom na to nije potrebno poduzimanje nikakvih dodatnih mjera zaštite ili prevencije. Stoga smatra da Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi na predmetni slučaj nije primjenjiv jer je briga o poslovima koji se tiču postupanja s HIV zaraženim osobama dodijeljena drugim državnim tijelima, pa da je Grad Bjelovar neovlašteno obrađivao osobne podatke tužitelja i da je drugi puta privatnost tužitelja povrijeđena kada su njegovi osobni podaci obznanjeni ravnateljici škole u kojoj je tužitelj zaposlen. Ističe da je gradonačelnik Grada Bjelovara nakon što je saznao za osobni podatak tužitelja isti trebao čuvati kao profesionalnu tajnu sukladno odredbi članka 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka. Nadalje tvrdi da je ravnateljica škole također svojim postupanjem obrađivala informaciju o njegovim zdravstvenom stanju nezakonito, na način da je uputila niz dopisa određenim tijelima s upitima vezanim uz HIV status djelatnika, a na koji način je ta informacija postala dostupna velikom broju ljudi, a bez valjanog zakonskog temelja. Ističe da postupanje Grada Bjelovara predstavlja i kršenje odredbe članka 37. Ustava Republike Hrvatske i povredu prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz odredbe 8. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da se odredba članka 10. stavka 2. točke 4. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti na koju se poziva tuženik odnosi na opće mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti, koje se provode u svim ustanovama iz područja odgoja i obrazovanja, a da korištenje i obrada osjetljivih osobnih podataka ne može temeljiti na navedenoj obvezi osiguravanja sanitarno- tehničkih i higijenskih uvjeta propisanih navedenom odredbom. Također navodi da se i odredbe Zakona o zaštiti na radu na koje se poziva tuženik propisuju općenite mjere koje svaki poslodavac mora poduzeti i koje moraju biti ispunjene u svakom trenutku neovisno o specifičnom slučaju pojave neke od zaraznih bolesti iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Naglašava da niti Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti niti bilo koji drugi relevantan zakon ne propisuje nikakve posebne niti dodatne mjere koje bi ustanova iz područja odgoja i obrazovanja morala poduzeti nakon što se utvrdi da je neki od djelatnika HIV pozitivan i to zato što HIV zaražena osoba ne predstavlja zdravstvenu opasnost za druge osobe zbog nepostojanja mogućnosti širenja zaraze prilikom uobičajenih socijalnih kontakata. Također ukazuje da čak i da je postojao interes javnog zdravlja niti Grad Bjelovar niti II Osnovna škola Bjelovar nisu proveli test razmjernosti između s jedne strane tužiteljevog prava na zaštitu osjetljivih podataka te s druge strane javnog interesa, a što su bili dužni provesti u slučaju kada se kršenje nečijeg zaštićenog prava opravdava javnim interesom.

3. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i sam riješi stvar i utvrdi povredu prava tužitelja te da su Grad Bjelovar i II Osnovna škola Bjelovar osobne podatke tužitelja koristili bez zakonite svrhe i pravnog temelja odnosno protivno odredbi članka 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da u predmetnoj upravnoj stvari gradonačelnik Grada Bjelovara i ravnateljica II. osnovne škole Bjelovar nisu voditelji zbirki osobnih podataka (u smislu prikupljanja osobnih podataka o zdravlju tužitelja) te nisu inicijalno raspolagali osobnim podacima o zdravlju/HIV pozitivitetu tužitelja, a naročito nisu izvršitelji obrade osobnih podataka kako navodi tužitelja. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o prenošenju informacije o HIV statusu tužitelja ovlaštenim i stručnim osobama koje su u okviru obavljanja svojih dužnosti i zbog osjetljive situacije tužitelja trebale biti upoznate sa istom informacijom te nije bilo nužno da istom sastanku bude nazočan i sam tužitelj. Smatra da je II. Osnovna škola Bjelovar postupala s dužnom pažnjom nakon saznanja o dijagnozi tužitelja, tj. provedeno je više raznih inspekcijskih nadzora o čemu su sastavljeni odgovarajući zapisnici, odnosno poduzete su mjere zaštite u svrhu osiguranja nužnih sanitarno- higijenskih uvjeta u kuhinji škole odnosno na radnom mjestu tužitelja. Navodi da je u očitovanju Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu odgovoran poslodavac u ovom slučaju II Osnovna škola Bjelovar, koji je dužan redovito opskrbljivati radnike potrebnim zaštitnim sredstvima i nadzirati da li se mjere provode, a da je Grad Bjelovar osnivač II. Osnovne škole Bjelovar te je postojala obveza gradonačelnika Grada Bjelovara upoznati ravnateljicu škole sa njezinim zakonskim obvezama poglavito iz razloga što je za poduzimanje sanitarno-higijenskih uvjeta nužno osigurati i odgovarajuća financijska sredstva. Nadalje, ističe da je Grad Bjelovar postupao zakonito i to sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi kao posebnom zakonu kojim je u članku 19. propisano kako jedinice lokalne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se između ostaloga odnose i na brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu odgoj i osnovno obrazovanje. Smatra da je ured gradonačelnika Grada Bjelovar ispravno i zakonito postupio kada je ravnateljici II. osnovne škole Bjelovar i drugim ovlaštenim i stručnim osobama prenio informaciju o HIV statusu tužitelja budući da je njegova zadaća sustavna briga o djeci odnosno poduzimanje preventivnih mjera zaštite djece. Nadalje, ističe da je tuženik pravilno zaključio da je sporni osobni podatak tužitelja neovlašteno dospio u javnost nakon što je tužitelj zatražio oslobođenje od participacije tj. u trenutku kada je njegova dijagnoza upisana u e-zdravstveni karton, jer se širi krug osoba odnosi na medicinsko osoblje, a ne na osobe koje su nazočile sastanku u uredu gradonačelnika, jer su informacije sa sastanka bile dostupne samo ovlaštenim i stručnim osobama radi poduzimanja mjera zaštite i to gradonačelniku Grada Bjelovara, zamjenici gradonačelnika, pročelniku za društvene djelatnosti , ravnatelju Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije i ravnateljici II. Osnovne škole Bjelovar. Ističe da je osobnim podatkom koji spada u posebnu kategoriju osobnih podataka smio raspolagati uži krug osoba koji su nazočili spornom sastanku, a sve u svrhu poduzimanja zaštitnih mjera i brige o djeci i zaposlenicima škole tj. izvršavanja zakonskih obveza II. Osnovne škole Bjelovar radi osiguranja sanitarno-higijenskih uvjeta u školi za koju je potrebno osigurati odgovarajuća financijska sredstva od strane ureda gradonačelnika [adresa] tj. iz proračuna Grada Bjelovara. Ukazuje na činjenicu da je liječnica opće medicine od 2010. raspolagala sa dijagnozom tužitelja, dakle puno ranije u odnosu na 2013. godinu kada je održan sporni sastanak, pa iz tih razloga nije bilo moguće utvrditi kada je i iz kojih izvora osobni podatak tužitelja dospio u javnost. Također navodi da je nadzornim aktivnostima tuženika utvrđeno kako je liječnica opće medicine postupala sa dužnom pažnjom između ostalog konzultirala se i sa ravnateljem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije i to prije spornog sastanka, a u vezi s daljnjim obvezama prije unosa dijagnoze tužitelja u e-zdravstveni karton što potvrđuje i iskaz ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije. Također, tuženik ukazuje da je u obrazloženju pobijanog rješenja, a u svrhu unapređenja zaštite osobnih podataka dao preporuku da su svi voditelji zbirki osobnih podataka koji raspolažu osobnim podacima o zdravlju obvezni poduzimati odgovarajuće mjere zaštite osobnih podataka o zdravlju.

4.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba II. Osnovna škola Bjelovar u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i u cijelosti se pridružuje navodima odgovora na tužbu tuženika i podneska tuženika od 2. listopada 2017.

5.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba Grad Bjelovar u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ističe da su u tužbi izneseni netočni navodi kako se u Gradu Bjelovaru vodi evidencija zaprimljenih poziva, da HŽ nije više gradonačelnik Grada Bjelovara, a niti ostali sudionici spornog sastanka nisu više djelatnici Grada Bjelovara. U cijelosti se pridružuje navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika.

6.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

7. Presudom ovog suda poslovni broj UsI-4167/15-22 od 26. siječnja 2018. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 1827/18-3 od 12. studenog 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv navedene presude ovog suda.

9. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-988/2021 od 4. prosinca 2024. povodom ustavne tužbe tužitelja ukinute su navedene presude i predmet vraćen na ponovni postupak ovom sudu.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i opunomoćenika zainteresirane osobe II Osnovne škole Bjelovar, i u odsutnosti uredno pozvanih zainteresiranih osoba [adresa], AŽ i [adresa] na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

12. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

13. Uvidom u osporavano rješenje od 28. listopada 2015. utvrđeno je da je istim odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava kao neosnovan s obrazloženjem da je na temelju provedenih nadzora utvrđeno kako gradonačelnik Grada Bjelovara i ravnateljica II. Osnovne škole Bjelovar nisu voditelji zbirki osobnih podataka u smislu prikupljanja osobnih podataka o zdravlju tužitelja) te nisu inicijalno raspolagali osobnim podacima o zdravlju tužitelja, da je sporni osobni podatak neovlašteno dospio u javnost nakon što je podnositelj zahtjeva zatražio oslobođenje od participacije za podizanje lijekova, tj. kada je njegova dijagnoza prema njegovom zahtjevu upisana u e-zdravstveni karton, da je gradonačelnik Grada Bjelovara sazvao sastanak u svrhu informiranja ravnateljice II. Osnovne škole Bjelovar o HIV statusu tužitelja kao kuhara u navedenoj osnovnoj školi radi poduzimanja odgovarajućih mjera zaštite, a vezano uz stručna mišljenja nadležnih tijela koja je kontaktirao i tuženik u svrhu rješavanja predmetnog zahtjeva. Navodi da na temelju svih stručnih mišljenja koje je tuženik pribavio u ovom postupku proizlazi da HIV pozitivna osoba može raditi na radnom mjestu kuhara uz uvjet da se poduzimaju odgovarajuće mjere zaštite (zaštitna sredstva, zaštitna odjeća, zaštitne rukavice), a za provođenje odgovarajućih mjera zaštite odgovoran je poslodavac u konkretnom slučaju II. Osnovna škola Bjelovar, pa da se postavlja pitanje kako će škola poduzeti odgovarajuće mjere zaštite ako ne raspolaže saznanjem da u školi radi HIV pozitivna osoba za koju je poduzimanje dodatnih mjera zaštite obvezujuće. Smatra da je gradonačelnik sazvao sastanak sa stručnim osobama na kojem je informirao samo najuži krug odgovornih osoba koje se mjerodavne za raspolaganje spornim osobnim podatkom u svrhu poduzimanja određenih zaštitnih mjera, stoga u opisanom postupanju nisu utvrđene povrede odredaba Zakona o zaštiti osobnih podataka. Tuženik se u obrazloženju pozvao na odredbe članka 6. 7. i 8. stavak 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka i odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Navodi da je pravni temelj za obradu osobnih podataka poduzimanje zaštitnih mjera( dakle izvršavanje zakonskih obveza škole u svrhu osiguranja sanitarno-higijenskih uvjeta u školi za koja je potrebno osigurati odgovarajuća financijska sredstva). Tuženik smatra da osobnim podacima koji se odnose na spornu dijagnozu koja spada u posebnu kategoriju osobnih podataka može raspolagati samo uzak krug osoba i to u točno određenu i zakonitu svrhu, međutim, da u provedenim nadzorima nije bilo moguće utvrditi kako odnosno od strane koga su navedeni osobni podaci postali dostupni širem krugu osoba i neovlaštenim osobama, pa tako i javnosti i medijima, a niti je tužitelj priložio dokaze da su njegovi osobni podaci o HIV statusu proslijeđeni neovlaštenim osobama.

14. Na raspravi je saslušan tužitelj koji je u bitnom ponovio navode iz tužbe, pri čemu je naveo da je dogradonačelnica RŽ kćerka medicinske sestre ĐŽ koja je tada bila medicinska sestra kod njegove liječnice opće prakse. Naveo je da je nakon saznanja za održavanje spornog sastanka i njegov sadržaj bio u velikom stresu pa je zatražio uputnicu za psihijatra, te je podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja, da od tada počinje pritisak na njegov život, problemi na radnom mjestu, velika većina roditelja da je ispisalo djecu iz školske kuhinje, pritisak novinara koji su dolazili na kućnu adresu uz navode ako ne dam izjavu da će svejedno objaviti priču, nakon čega je otišao na bolovanje. Ističe da se HIV ne prenosi socijalnim kontaktom te da je njegova viremija nemjerljiva, odnosno na nuli i da je na terapiji od 2010. godine i da ne predstavlja opasnost za nikoga u socijalnom kontaktu, a čak ni u nezaštićenom seksualnom odnosu. Navodi da je i dan danas na bolovanju, jer su se roditelji djece kroz medije očitovali da me ne žele na radnom mjestu kuhara te da će učiniti sve da se ja na to radno mjesto ne vratim. Navodi da je otkrio da je HIV pozitivan, 21. travnja 2010., da su za taj podatak znali klinika Fran Mihaljević, Zavod za javno zdravstvo, otac i sestra i tadašnji partner, možda još dvoje prijatelja i doktorica opće prakse NŽ, da nije bio dužan obavijestiti poslodavca i da se prethodno u vezi toga konzultirao na klinici Fran Mihaljević s prof. B gdje mu je rečeno da nesmetano uz pridržavanje svih higijenskih uvjeta koje poslodavac zahtjeva i nalaže mogu svoj posao nesmetano obavljati bez obzira što se radi o školi. Navodi da nije morao imati posebnu opremu na radnom mjestu, ništa dodatno u odnosu na druge kuhare, kape, higijenske rukavice i korištenje izosana kao dezinfekcijskog sredstva za suđe i kuhinjski pribor i radnu površinu.

15. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj: 103/03, 118/06, 41/08 i 130/11) osobni podatak je svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (u daljnjem tekstu: ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Obrada osobnih podataka je svaka radnja ili skup radnji izvršenih na osobnim podacima, bilo automatskim sredstvima ili ne, kao što je prikupljanje, snimanje, organiziranje, spremanje, prilagodba ili izmjena, povlačenje, uvid, korištenje, otkrivanje putem prijenosa, objavljivanje ili na drugi način učinjenih dostupnim, svrstavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje, te provedba logičkih, matematičkih i drugih operacija s tim podacima. Zbirka osobnih podataka je svaki strukturirani skup osobnih podataka koji je dostupan prema posebnim kriterijima, bilo centraliziranim, decentraliziranim, ili raspršenim na funkcionalnom ili zemljopisnom temelju i bez obzira na to da li je sadržan u računalnim bazama osobnih podataka ili se vodi primjenom drugih tehničkih pomagala ili ručno.

16. Odredbom članka 6. navedenog Zakona propisano je da se osobni podaci mogu prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je izričito navedena i u skladu je sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni, odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikupljanja. Osobni podaci moraju biti bitni za postizanje utvrđene svrhe i ne smiju se prikupljati u većem opsegu nego je to nužno da bi se postigla utvrđena svrha.

17. Odredbom članka 7. navedenog Zakona propisano je da se osobni podaci mogu prikupljati i dalje obrađivati uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, u slučajevima određenim zakonom, u svrhu izvršavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka, u svrhu sklapanja i izvršenja ugovora u kojem je ispitanik stranka, u svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u slučaju kada ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati svoj pristanak, ili ako je obrada nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih podataka, ili ako je ispitanik sam objavio te podatke.

18. Privola u smislu navedenog Zakona znači slobodno dano i izričito očitovanje volje ispitanika kojom on izražava svoju suglasnost s obradom njegovih osobnih podataka u određene svrhe.

19. Odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da se iznimno, podaci o zdravlju mogu prikupljati i dalje obrađivati: ako je obrada podataka potrebna u svrhu izvršavanja prava i obveza koje ima voditelj zbirke osobnih podataka na temelju posebnih propisa.

20. Uvidom u predmetnu ustavnu odluku utvrđeno je da je Ustavni sud Republike Hrvatske zaključuje na temelju tumačenja Suda Europske unije, svrhe i načela samog Zakona o zaštiti osobnih podataka (članak 1. Zakona) i Direktive 95/46/EZ (točke 12., 25. i 38. Direktive), kao i iz same definicije "voditelja zbirke osobnih podataka", odnosno "nadzornika" da se pojam treba široko tumačiti te da su, suprotno pravnom shvaćanju redovnih sudova, i Grad Bjelovar i II. osnovna škola Bjelovar bili "nadzornici" odnosno "voditelji zbirke osobnih podataka" kada su u vlastite svrhe ("zaštitne" svrhe) obrađivali podatak o HIV pozitivitetu tužitelja. Dakle, da su se i Grad Bjelovar i II. osnovna škola Bjelovar pri obradi podataka o zdravlju podnositelja bili dužni pridržavati se svih pravila koja su propisana za obradu podataka od voditelja zbirki osobnih podataka. Nadalje, ocjenjuje da su voditelji zbirki osobnih podataka, u skladu s člancima 7. stavkom 1., 8. i 9. Zakona o zaštiti osobnih podataka, te točki 25. i člancima 8., 11. i 12. Direktive 95/46/EZ, pri obradi bilo kojeg osobnog podatka, dužni o tome informirati pojedinca u razumnom roku te da se osobni podaci pojedinca bez njegove privole mogu obrađivati isključivo uz ispunjenje zakonskih uvjeta (uvjet i iz članka 37. stavka 1. Ustava), dok je općenito obrada podataka o zdravlju pojedinca, uz strogo određene izuzetke, zabranjena. Ustavni sud ističe da u konkretnom slučaju, iako se radilo o podatku o zdravlju podnositelja, gradonačelnik Grada Bjelovara i ravnateljica II. osnovne škole Bjelovar obrađivali su njegove podatke bez znanja podnositelja skoro dva mjeseca. Navodi da iako se, iz iznimnih razloga, mogu ograničiti prava pojedinca pri obradi njegovih podataka, da bi takva obrada bila zakonita potrebno je, prije svega, da je ograničenje potrebno radi ostvarenja strogo propisane svrhe, i to samo u opsegu koji je nužan za ostvarivanje te svrhe (članak 23. Zakona i članak 13. Direktive 95/46/EZ). Zaključno ističe da se u tom smislu, opravdanje za konkretno ograničenje podnositeljevih prava koje redovni sudovi nalaze u okolnosti da je gradonačelnik "informirao samo najuži krug osoba" te da prilikom obrade podataka od strane ravnateljice škole "nisu navođeni osobni podaci" podnositelja, ne može podvesti pod nijednu zakonom propisanu svrhu za ograničenje prava podnositelja u konkretnom slučaju. Osim toga, da ovakvo disponiranje podatkom o HIV pozitivitetu pojedinca ali bez navođenja njegova imena i prezimena očito ne može biti dovoljno jamstvo za zaštitu podataka i osobnog života kada se s obzirom na navođenje drugih okolnosti (da se radi o kuharu, djelatniku II. osnovne škole Bjelovar) pojedinac u društvu lako može identificirati. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da je interpretacija sudova domaćeg prava i prava Europske unije u konkretnom slučaju nesuglasna s aspekta ustavnog jamstva sigurnosti i tajnosti osobnih podataka iz članka 37. stavka 1. Ustava.

21. Sukladno odredbi članka 73. stavka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 99/99 i 29/02) kada ustavnu tužbu usvoji i osporeni akt ukine, Ustavni sud u obrazloženju navodi koje je ustavno pravo povrijeđeno i u čemu se povreda sastoji. Pri donošenju novog akta nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim ovlastima obvezni su poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.

22. Slijedom navedenog budući da je ovaj sud vezan pravnim shvaćanjem izraženim u predmetnoj Ustavnoj odluci, sukladno jasnoj i izričitoj uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske, sud je osporavano rješenje ocijenio nezakonitim te je utvrdio da su zainteresirane osobe Grad Bjelovar i II Osnovna škola Bjelovar, obrađivali osobne podatke tužitelja, bez postojanja pravne osnove i zakonite svrhe i privole tužitelja, protivno članku 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka.

23. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

24. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav podneska od 6. studenog 2017. iznos od 498,00 EUR-a (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr.46 i 52/1), za zastupanje na ročištima 22. rujna 2017., 10. studenog 2017., 19. siječnja 2018. i 10. veljače 2025. iznos od po 498,00 EUR-a (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr.46 i 52/1) i za sastav žalbe od 15. veljače 2018. iznos od 622,05 EUR-a (Tbr. 27/3 u svezi s Tbr.46 i 52/1) tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 3.112,05 EUR-a.

25. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska predanom na ročištu 20. rujna 2017. te su navodi iz istog mogli biti izneseni na ročištu pa ovaj sud smatra da se ne radi o opravdanom izdatku.

26. Tužitelju nije priznat trošak ustavne tužbe, budući da odlučivanje o navedenom trošku nije u nadležnosti ovog suda.

27. Zainteresiranoj osobi II Osnovnoj školi Bjelovar je odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog postupka kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu, 17. veljače 2025.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. Agencija za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, Zagreb, Fra Grge Martića 14

3. Grad Bjelovar, Bjelovar, Eugena Kvaternika 2

4. Zajednički odvjetnički ured OŽ, BŽJ, UŽ

UŽ, [adresa]

5. NŽ, [adresa]

6. Zavod za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije, [adresa]

7. U spis