REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-45/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja OLD TOWN DRIVE d.o.o., Dubrovnik, Srebrenska 4, OIB 73855435498, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BRISTA d.o.o., Zagreb, Brune Bušića 42, OIB 00828347969, kojeg zastupa punomoćnik Marko Bekavac-Basić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.162,25 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-768/23-12 od 14. studenog 2024., 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-768/23-12 od 14. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-768/23-12 od 14. studenog 2024. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-768/23-12 od 14. studenog 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića, Zagreb, poslovni broj Ovrv-1705/22 od 9. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.162,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2022. do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,52 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2023. do isplate (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura (točka II. izreke); odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 317,50 eura, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza te primjenom odredbe čl. 221.b st. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da je tužitelj dokazao postojanje utužene tražbine, dok tuženik nije dokazao da je ta tražbina prestala. Stoga je primjenom odredaba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) i čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi citirani platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.162,25 eura sa zateznim kamatama, dok je odluku o troškovima postupka sud donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući ju u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

4. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi te ne sadrži suvislo obrazloženje naročito u dijelu kojim je tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako je neshvatljivo zašto je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika uz konstataciju da bi to bilo nesvrsishodno i neekonomično. Dalje ukazuje da je neshvatljiv navod suda da se ima smatrati da je tuženik odbio pretporez po utuženim računima, te se pita koji su to i čiji su to računi. Zaključno, navodi da se radi o jednom računu, a ne o računima kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud, koji ne glasi na tuženika, niti ga je izdao tužitelj, već Auto Slavić. Obveznik plaćanja tog računa je tužitelj i jedino on i mogao tražiti odbitak pretporeza po tom računu, a ne tuženik.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično je neosnovana.

7. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke III. izreke presude kojom je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 317,50 eura, a protiv kojeg tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. ZPP-a kao što je odlučeno u izreci ovog rješenja.

8. Prvostupanjska presuda u preostalom dijelu (točke I. i II. izreke) ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati.

11. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora 1.162,25 eura radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a), to se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.162,25 eura za izvršenu uslugu popravka vozila, za što je tužitelj angažirao treću osobu, društvo Auto Slavnić d.o.o., i ispostavio tuženiku račun (prefakturirani račun od društva Auto Slavnić d.o.o. uvećan za 3%).

13. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze te aktivnosti i propuštanja stranaka, ovaj sud u potpunosti dijeli zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je na pravilan način ocijenio izvedene dokaze i utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Obrazloženje pobijane presude sadrži valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

14. Kako je ovdje riječ o zahtjevu za isplatu na temelju vjerodostojne isprave - računa, čija vrijednost po pojedinom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 eura, to je u obzir došla primjena odredbe čl. 221.b st. 4. ZPP-a. Tuženik je rješenjem prvostupanjskog suda od 18. lipnja 2024. pozvan da se očituje je li po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza te da kao dokaz svojih tvrdnji dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza. Tuženik se na poziv suda nije očitovao.

15. Pravilno je primijenjena zakonska presumpcija o postojanju tražbine iz čl. 221.b ZPP-a. Tuženik ni u žalbi ne tvrdi da je on tijekom prvostupanjskog postupka dokazao suprotno, nego tvrdi da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine. Međutim, tuženik zanemaruje da se postojanje tražbine, dakle njena osnovanost i visina pretpostavlja na temelju odredbe čl. 221.b ZPP-a, pa tužitelj nije ni trebao dokazivati njeno postojanje, a da se teret dokazivanja o suprotnom prebacuje na tuženika.

16. Suprotno žalbenim navodima, iz spisa ne proizlazi da je tuženik predložio izvođenje bilo kojeg dokaza, pa neosnovano tuženik u žalbi ističe kako je neshvatljivo zašto je sud odbio dokazne prijedloge tuženika. Što se tiče neizvođenja dokaza koje je predložio tužitelj, tuženik nije ovlašten žalbom ukazivati na eventualne propuste suda u izvođenju tih dokaza, osim u slučaju da se pridružio tužiteljevim dokaznim prijedlozima, odnosno da su stranke zajednički predložile izvođenje dokaza.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (točka I. izreke), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

18. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 17. veljače 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko