REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1154/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. siječnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 17. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. isplatiti tužitelju GZ iznos od 5.018,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2023. do isplate, i to za razdoblje do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 300,00 EUR. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužitelj u tužbi navodi da je 24. travnja 2020., oko 16:00 sati, u [adresa], na adresi [adresa], ozlijeđen kao vozač bicikla. Do nezgode je došlo dok se kretao iz smjera Zadra prema [adresa], kada je na njega naletjelo vozilo nepoznatih registarskih oznaka, uslijed čega je tužitelj pao na cestu i zadobio teške tjelesne ozljede. Za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran je vozač nepoznatog vozila, zbog čega tužitelj smatra da mu je pretrpljenu štetu dužan naknaditi tuženik, jer je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove i strah, iste su i smanjile njegovu životnu i radnu sposobnost te mu je zaostala naruženost, zbog čega trpi duševne boli, a tijekom liječenja mu je bila potrebna i tuđa pomoć i njega. Tužitelj se, u cilju mirnog rješenja spora, obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 1. ožujka 2023., međutim, tuženik nije dostavio prihvatljivu ponudu. Slijedom navedenog, zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelj je zatražio pravičnu novčanu naknadu i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.300,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.200,00 EUR, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.000,00 EUR, te po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti iznos od 1.000,00 EUR, odnosno ukupno za povredu prava osobnosti iznos od 6.500,00 EUR, a zatražio je i naknadu imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 500,00 EUR, te, s obzirom da su mu zbog dinamike nastanka štetnog događaja uništene hlače, jakna i tenisice, i naknadu imovinske štete u vidu troškova uništenih stvari iznos od 300,00 EUR. Dakle, u tužbi je zatražio naknadu štete u ukupnom iznosu od 7.300,00 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim na iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći od 1. ožujka 2023. do isplate, a na iznos naknade imovinske štete u vidu uništene odjeće tekućim od dana štetnog događaja, tj. 24. travnja 2020. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Tijekom postupka, priznajući da mu je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio iznos od 2.700,00 EUR, tužitelj je za isti iznos snizio tužbeni zahtjev i zatražio isplatu daljnjeg iznosa od 4.600,00 EUR.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost, ali je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što smatra da je tužitelj isplatom nespornog dijela naknade štete namiren u cijelosti. Naime, tuženik je 10. svibnja 2023. isplatio tužitelju iznos od 2.700,00 EUR i to 2.600,00 EUR s naslova neimovinske štete i 100,00 EUR s naslova imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege. Nadalje, osporio je zahtjev za naknadu imovinske štete za uništenu odjeću, jer ne postoji pasivna legitimacija tuženika za takvu imovinsku štetu, a sukladno čl. 30. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Osim toga, tom odredbom je propisan i samopridržaj u iznosu od 3.750,00 kn, odnosno 497,71 EUR, dakle u iznosu većem od iznosa koji tužitelj potražuje za ovaj vid štete, pa bi predmetni zahtjev za isplatu naknade imovinske štete bio neosnovan i iz navedenog razloga. Osim toga, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost uništenja tj. oštećenja odjeće i obuće. Osporio je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja radi podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, jer obraćanje tuženiku u mirnom postupku nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe te se u parnici dosuđuju samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Tuženik je osporio i zatraženi tijek zateznih kamata na naknadu troškova tuđe pomoći i njege i uništenih stvari i to stoga jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, pa zatezna kamata može teći tek od dana kada naknada bude utvrđena, tj. od dana donošenja odluke. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te tužitelju naložiti plaćanje tuženiku troškova parničnog postupka i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova od 24. svibnja 2022., situacijski plan, rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu od 23. studenoga 2020., medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev, dopise upućene e-mailom, ponudu za isplatu štete, fotografije, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Jakši Filipoviću i dr. ZZ, koji vještak je i saslušan, te je saslušan tužitelj. 4. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 22. kolovoza 2024. povisio tužbeni zahtjev, navodeći kako smatra da mu pripada pravo na naknadu štete po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 1.500,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.800,00 EUR, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.000,00 EUR, te po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti iznos od 1.000,00 EUR, odnosno ukupno za povredu prava osobnosti iznos od 7.300,00 EUR, te za troškove tuđe pomoći iznos od 418,50 EUR (4,65 EUR po satu), kao i za uništenu odjeću u iznosu od 300,00 EUR, a umanjeno za isplaćeni iznos, zatražio je daljnju isplatu naknade u iznosu od 5.318,50 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.018,50 EUR od 1. ožujka 2023. do isplate, te na iznos od 300,00 EUR tekućim od 24. travnja 2020. do isplate. Navedenu preinaku sud je, unatoč protivljenju tuženika, dopustio primjenom odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), jer smatra da je tužitelj tek po provedenom vještačenju mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev, pa se radi o opravdanoj preinaci.
5. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim kao u točki I izreke.
6. Među strankama nije sporno da je dana 24. travnja 2020. došlo do prometne nezgode, koja se dogodila na adresi [adresa] u [adresa], kako to i proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova od 24. svibnja 2022., iz koje proizlazi i da su sudionici iste bili tužitelj i nepoznati sudionik, odnosno nepoznato vozilo, odnosno nije sporna pasivna legitimacija i štetni događaj, a ni odgovornost vozača nepoznatog vozila. Nije sporno niti da se tužitelj obratio tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom, koja okolnost i proizlazi iz odštetnog zahtjeva i dopisa upućenog e-mailom od strane punomoćnika tužitelja tuženiku, uz koji je isti zahtjev dostavljen, a koji je poslan 1. ožujka 2023., a nije sporno ni da je tuženik, nakon podnošenja tužbe i to 10. svibnja 2023. isplatio tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.700,00 EUR, od čega na ime neimovinske štete iznos od 2.600,00 EUR, a na ime troškova tuđe pomoći iznos od 100,00 EUR.
7. Sporno je je li isplaćenim iznosom tužitelju u cijelosti naknađena pretrpljena šteta za koju odgovara tuženik ili mu pripada pravo na daljnju naknadu, pri čemu je sporna i visina, a sporna je i osnova za isplatu naknade štete zbog uništene odjeće i obuće, kao i tijek zateznih kamata na iznos imovinske štete.
8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića i dr. ZZ proizlazi da tužitelj u štetnom događaju zadobio višekomadni prijelom vanjskog dijela lijeve ključne kosti s iščašenjem, iza koje ozljede su, po završenom kirurškom liječenju i fizikalnoj terapiji, zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji srednjeg stupnja te je na psihičkom planu došlo do pogoršanja simptomatike od prije prisutnog PTSP-a (F43.1), jer je u štetnom događaju tužitelj bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja, koji je zabilježen i aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem. Vještaci zaključuju o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljede, te opisanih posljedica, pa tako i razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja.
9. Po mišljenju vještaka, tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju tri dana, srednje jakog intenziteta do osam dana, a slabijeg intenziteta daljnjih 55 dana, dok su kasniji bolovi uzeti u obzir kod ocjene trajnih posljedica.
10. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do tri dana, te potom umjereni oscilirajući strah daljnjih dva tjedna. Nakon toga je, po mišljenju vještaka, zaostao slabiji oscilirajući strah daljnjih osam tjedana, a nakon toga i kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.
11. Vještaci su ocijenili i da trajno smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja iznos ukupno 10% i to s kirurškog stajališta 8%, a s psihijatrijskog stajališta 3%, te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a zaostala je i naruženost i to zbog nižeg lijevog ramena u odnosu na desno i ožiljka na istom ramenu u duljini od oko 10 i širini od oko 2 cm, koju su vještaci ocijenili kao naruženost lakog stupnja, koja je i neposredno opažena od strane suda.
12. Po njihovom mišljenju, bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega po dva sata dnevno u razdoblju od 45 dana.
13. Tužitelj nije imao primjedbi na utvrđenja vještaka, a ni tuženik na kirurški dio nalaza, već samo u odnosu na utvrđenja vještaka psihijatra glede trajnih posljedica s te strane. U usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja dr. ZZ je priznao da u spisu postoji samo jedan nalaz psihijatra i to iz srpnja 2020. u kojem se navodi da se tužitelj liječio kod psihijatra godinama te da je zadnja kontrola bila 2016., kada je navedeno da je prestao uzimati terapiju i da se osjećao bolje, a nakon toga, u daljnjoj medicinskoj dokumentaciji nakon štetnog događaja, navode se psihičke tegobe koje proizlaze iz predmetnog štetnog događaja. Uvažavajući navedeno, kao i podatke temeljene na pregledu tužitelja, smatra da je nedvojbeno došlo do pogoršanja, odnosno reaktivacije simptomatike od ranije prisutnog PTSP-a, tako da se dana ocjena smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijskog stajališta odnosi isključivo na predmetni događaj. Dodao je i da nije imao uvid u presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, ali smatra da isto nije bilo nužno za ocjenu trajnih posljedica, jer postoji podatak iz nalaza psihijatra, da je prije toga zadnja kontrola bila 2016. i da nakon toga on nije uzimao psihofarmakoterapiju, a sama dinamika štetnog događaja je takva da je nedvojbeno uzrok pogoršanju, odnosno reaktivaciji simptomatike od prije prisutnog PTSP-a. Vještak je naveo i da tužiteljevo ranije stanje predstavlja psihički ranjivu strukturu, te je ustrajao u tome da se ocjena trajnih posljedica odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Upitan je li tužitelju njegov psihijatar bio preporučio da prestane uzimati terapiju, naveo je da isto nije razvidno iz medicinske dokumentacije, međutim, prema navodima tužitelja prilikom osobnog pregleda, nakon predmetnog štetnog događaja, on redovno koristi psihofarmatike koji su navedeni u pisanom nalazu i mišljenju te odlazi psihijatru svakih dva do tri mjeseca, iako u spisu nema daljnje dokumentacije koja bi potvrdila isto.
14. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio, jer je isti dan nepristrano i obrazloženo, te sukladno pravilima struke, a primjedbe tuženika na utvrđenja vještaka psihijatra vještak je obrazloženo otklonio, navodeći jasno i argumentirano zašto smatra da je pogoršanje, odnosno rektivacija PTSP-a u uzročnoj vezi sa štetnim događajem (sama dinamika istog povezano s ranjivom psihičkom strukturom) i zašto nije za utvrđenje istog bio nužan uvid u zdravstveni karton (u medicinskoj dokumentaciji se navodi stanje poboljšanja od 2016. i prestanak uzimanja psihofarmakoterapije). Slijedom navedenog, sud je odbio prijedlog tuženika za obnovu vještačenja te je odbio i prijedlog tuženika za pribavu zdravstvenog kartona, jer se tužitelj tome usprotivio, a na što ima pravo radi zaštite svoje privatnosti, sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine, br. 169/04) te odredbi čl. 21. Zakona o liječništvu (Narodne novine, br. 121/03). Naime, iako bi sud i unatoč tomu mogao pribaviti zdravstveni karton, radi se o iznimci za koju treba postojati opravdanje u postojanju dvojbe u utvrđenja vještaka i postojanje uzročne veze, međutim, s obzirom na očitovanje vještaka, sud nije utvrdio da bi pribava istog bila neophodna.
15. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i logičan, proizlazi da su mu u štetnom događaju uništene tenisice, hlače i jakna koju je imao na sebi, a do čega je došlo uslijed pada s bicikla. Isti su uništeni, kako je iskazao, na način da su se poderali i više nisu bili upotrebljivi, a radilo se o tenisicama marke Skechers koje su bile s povišenim đonom, a koje nosi radi problema sa stopalima i radi kojih mora nositi i ortopedske uloške, te su iste bile stare nekoliko mjeseci, odnosno nabavljene nedugo prije šetnog događaja i platio ih oko 100,00 EUR, dok su hlače i jakna bili srednje kvalitete i nabavljene nekoliko mjeseci prije štetnog događaja te se radilo o trapericama koje je platio oko 70,00 EUR i jakni koju je platio oko 100,00 EUR, a koji odjevni predmeti nisu bili neke posebne marke. Dodao je i da su mu uništeni ortopedski ulošci koji su bili novi i platio ih je 100,00 EUR, a dodao je i da je po zanimanju tesar i da su mu nakon ovog štetnog događaja zaostale trajne posljedice koje trpi i u sklopu svog zanimanja, koje je povezano s radom na visini i dizanjem tereta. Ovo stoga što zbog ozljede lijevog ramena, odnosno lijeve ključne kosti ne može više podizati lijevu ruku, kao što je to mogao prije šetnog događaja, niti se može uhvatiti za skelu tom rukom tako da bude siguran, što mu otežava rad u njegovom zanimanju. Zaostao mu je i ožiljak na lijevom ramenu, kao i asimetrija jer mu je lijevo rame niže u odnosu na desno, što mu je nelagodno u svakodnevnom životu. Dodao je i da se više ne usudi voziti biciklom radi straha, a i inače se rekreativno bavio tim sportom i uživao u tome, što mu je sada onemogućeno. Iako je imao PTSP radi sudjelovanja u ratu, tegobe vezane uz njega su mu se poboljšale i nije trebao odlaziti psihijatru te je prestao uzimati terapiju, ali sad je ponovo na terapiji radi ovog štetnog događaja i ponovno je u redovnom tretmanu psihijatra. Iskazao je i da su mu potrebnu tuđu pomoć pružali članovi obitelji.
16. Uzimajući u obzir vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, te trajanje i intenzitet straha i sve okolnosti slučaja, omjer smanjenja životne aktivnosti, te dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (54 godine), kao i zanimanje tužitelja i trpljenje posljedica u sklopu istog (tesar), kao i stupanj naruženosti i okolnost da je ista djelomice uočljiva uvijek (niže rame), a djelomice povremeno, pri boravku na plaži i sl. (ožiljak), temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, a primjenom čl. 223. ZPP, tužitelju, po ocjeni suda, pripada pravo na naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu po svim kriterijima, odnosno ukupno u iznosu od 7.300,00 EUR, a umanjeno za po toj osnovi isplaćenih 2.600,00 EUR, dosuđena mu je naknada u zatraženom iznosu od 4.700,00 EUR. 17. Kako je tužitelju bilo potrebno ukupno 90 sati tuđe pomoći, koja mu je, kako je iskazao, pružana besplatno, pripadalo bi mu pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja se bavi pružanjem ovakvih usluga naplatno, pa je sud, primjenom odredbe čl. 223. ZPP, utvrdio osnovanim naknadu u iznosu od zatraženih 418,50 EUR (4,65 EUR po satu), a imajući u vidu i opći porast troškova života. S obzirom da mu je tuženik po ovoj osnovi isplatio naknadu u iznosu od 100,00 EUR, dosuđena mu je naknada u iznosu od daljnjih 318,50 EUR i to temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO. 18. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da ne odgovara tužitelju za štetu nastalu oštećenjem odjeće i obuće, jer iako odredba čl. 30. st. 2. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151,05, 36/09,75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) propisuje da oštećena fizička osoba (kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila) ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i to do iznosa propisanih čl. 26. st. 2. tog Zakona, u odredbi st. 3. tog članka je propisano da istoj osobi pripada pravo na naknadu štete i zbog uništenja ili oštećenja stvari, opet do iznosa propisanog za štete na stvarima u istom članku, pa bi postojala obveza tuženika i za naknadu štete koju je oštećenik pretrpio zbog uništenih stvari. Međutim, čl. 30. st. 3. je propisan i samopridržaj u iznosu od 3.750,00 kn (497,72 EUR), a tužitelj je po ovoj osnovi zatražio isplatu iznosa od 300,00 EUR, koji iznos, s obzirom na stvari koje su mu uništene i njihovu starost te prosječnu vrijednost novih stvari iste vrste odjevnih predmeta i obuće, sud smatra primjerenim. S obzirom da je zatraženi iznos u okviru propisanog samopridržaja (što znači da u visini tog iznosa oštećenik sam snosi štetu), tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 300,00 EUR po ovoj osnovi je odbijen kao neosnovan.
19. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći od ukupno 5.018,50 EUR, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće, kako je to i zatražio, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 1. ožujka 2023. do isplate, a primjenom odredbe čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP, kojom odredbom je određeno da ukoliko odgovorni osiguratelj u roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamate i to od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da tuženik nije dokazao da je dostavio tužitelju utemeljeni odgovor (ponudio mu je u zadanom roku znatno niži iznos naknade od utvrđenog u postupku, kako to proizlazi iz dopisa tuženika od 7. travnja 2023.), tužitelju pripada pravo na zatezne kamate tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a za dodati je da se navedena odredba odnosi kako na neimovinsku, tako i na imovinsku štetu, pa i na imovinsku nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju posrijedi. Za dodati je i da povišenje tužbenog zahtjeva (neprava preinaka tužbe), nije od utjecaja na tijek zateznih kamata, jer je preinačeni tužbeni zahtjev utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi i istim vidovima štete kao i u odštetnom zahtjevu, u kojem je zatražen i viši iznos naknade nego u preinačenom tužbenom zahtjevu, kako to proizlazi iz odštetnog zahtjeva (zatražen je ukupno iznos od 13.800,00 EUR), pa zatezne kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).
21. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 28. (100 bodova), jer isti predstavlja trošak nastao u povodu tužbe (čl. 150. ZPP), zatim trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (100 bodova), trošak sastava podnesaka od 12. lipnja 2023., 4. prosinca 2023., 22. kolovoza 2024. i 4. rujna 2024., sve po Tbr. 8. toč. 1. (4x100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 7. veljače 2024., 12. rujna 2024. i 22. siječnja 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (3x100 bodova), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. (50 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 475,00 EUR, dok mu nije priznat trošak sastava podneska od 9. travnja 2024. i 12. srpnja 2024., kojima nepotrebno obavještava sud kada će pristupiti na pregled kod vještaka i požuruje postupanje suda.
22. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 2.375,00 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.
23. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.
U Zagrebu, 17. veljače 2025.
Sutkinja:
Davorka Ćurko Nasić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
