Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-360/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri, j.t.d. za obavljanje odvjetničkih poslova, protiv tuženika Sveren d.o.o. za građevinarstvo, savjetovanje i trgovinu, OIB 65958221427, Optujska ulica 127, 42000 Varaždin i tuženika ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oba zastupana po Odvjetničkom društvu Kozjak i Rendić j.t.d., radi izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-71/2023-30 od 21. studenog 2023., 17. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-71/2023-30 od 21. studenog 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 156,26 EUR (stotinu pedeset šest eura i dvadeset šest centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
"Nalaže se tužitelju FC naknaditi tuženicima i to I.tuženiku SVEREN d.o.o. i II.tuženiku ČC trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.026,51 EUR (tisućuidvadesetišest eura i pedesetijedan cent ) / 7.734,24 kune (sedamtisućasedamstotridesetičetiri kune i dvadesetičetiri lipe ), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovoga rješenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest ( 15 ) dana.“
2. Protiv rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu kojim su predložili da se tužiteljeva žalba odbije kao neosnovana. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je valjano obrazloženo i neproturječno te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Tužitelj nije pristupio na pripremno ročište pa je prvostupanjski sud 13. rujna 2023. donio rješenje kojim je utvrđeno da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom. To rješenje je postalo pravomoćno 29. rujna 2023.
6.1. Tuženici su podneskom od 14. rujna 2023. stavili zahtjev za naknadu parničnog troška, a prvostupanjski sud im je pobijanim rješenjem dosudio parnični trošak.
6.2. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška nepravovremen. Poziva se na to da je prvostupanjski sud na ročištu od 13. rujna 2023. donio rješenje kojim je riješeno da se obzirom da na današnje pripremno ročište nije pristupio uredno pozvan punomoćnik tužitelja, to će sud donijeti rješenje na temelju članka 291. ZPP-a. Tužitelj smatra da je na taj način već na ročištu objavljeno da se smatra da je tužba povučena pa stoga smatra da su tuženici već na tom ročištu trebali postaviti zahtjev za naknadu parničnog troška, a ne kasnije te je stoga njihov zahtjev za naknadu parničnog troška nepravovremen.
6.3. Taj žalbeni razlog nije osnovan. Prvostupanjski sud nije bio vezan svojim rješenjem da će donijeti rješenje na temelju članka 291. ZPP-a zbog čega su tuženici tek primitkom rješenja od 13. rujna 2023. da se tužba smatra povučenom saznali što je sud odlučio. Stoga treba primijeniti članak 164. stavak 8. ZPP-a kojim je propisano da u slučaju iz članka 158. toga zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke. Ne može se smatrati da je tužitelj obavio povlačenje tužbe svojim nepristupanjem na ročište od 13. rujna 2023. te su tuženici nakon primitka rješenja od 13. rujna 2023. imali rok od 15 dana da stave zahtjev za naknadu troškova, a što su i učinili pa stoga njihov zahtjev nije nepravovremen.
6.4. Tužitelj nadalje u žalbi navodi da je prvostupanjski sud svoju odluku o troškovima pogrešno utemeljio na odredbi članka 156. stavak 1. ZPP-a. Tom zakonskom odredbom je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Prvostupanjski sud je doista svoju odluku o naknadi parničnog troška utemeljio na članku 156. stavak 1. ZPP-a. Međutim, obzirom da je člankom 158. stavak 1. ZPP-a propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja obvezao da tuženicima naknadi parnični trošak.
6.5. Što se tiče žalbenih navoda da neki podnesci za koje je tuženicima dosuđena naknada parničnog troška nisu bili potrebni za vođenje parnice, treba reći da je prvostupanjski sud u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a ispitao koje su radnje bile potrebne za vođenje parnice i tužiteljima je dosudio samo opravdani trošak te ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku o naknadi parničnog troška.
6.6. Zbog tih razloga je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
6.7. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 156,26 eura.
Koprivnica, 17. veljače 2025.
Sudac
Veljko Kučeković