REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1890/2024-9

[adresa] Z 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužiteljice ZP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03500705951, URBROJ: 341-99-05/3- 24-3711 od 25. rujna 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je dužan i obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03500705951, URBROJ: 341-99-05/3-24-3711 od 25. rujna 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-141-06/23-01/035007085951, URBROJ: 341-14-05/3-23-41121 od 21. svibnja 2024. kojim je tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40% te je istim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03500705951, URBROJ: 341-99-05/3-24-3711 od 25. rujna 2024. tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 5. studenog 2024., pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je u Listi oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 96/23 u nastavku teksta Uredba) u poglavlju VI PLUĆA I SRCE pod točkom 2. navedeno da se za trajno smanjenje funkcije pluća srednje teško respiratorno oštećenje sa znacima disfunkcije desne strane srca ili plućnom hipertenzijom, utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 100%, a ne 40% kako je to prvostupanjsko tijelo utvrdilo u rješenju, a tuženik potvrdio ovdje osporavanim rješenjem. U svezi s tim navodi da je plućna hipertenzija rijetka i teška bolest i za nju nema lijeka kojom bi se izliječila, već postoje lijekovi koje oboljelima produžuju život i olakšavaju svakodnevno funkcioniranje. Pojasnila je, da kod plućne hipertenzije desna strana srca mora raditi jače i pod većim opterećenjem kako bi potisnula krv kroz plućne arterije, a s vremenom da dolazi do desnostranog zatajenja srca. Istaknula je, da se već 17 godina liječi od plućne hipertenzije i da je nakon kontaktiranja Udruge od oboljelih od plućne hipertenzije „Plava krila“ doznala da je svim oboljelima od te dijagnoze priznato tjelesno oštećenje organizma od 100% prema poglavlju VI-A- točki 2. Liste oštećenja, dok je tužiteljici utvrđeno 40% oštećenja organizma pa joj nije jasno kako je moguće da Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom za istu dijagnozu, primjenjujući iste propise, utvrdi različit postotak oštećenja organizma oboljelima od navedene dijagnoze. Navela je, da se od 2007. liječi od plućne hipertenzije i da joj se od tada stanje pogoršalo, a prošle godine da ima novu dijagnozu tumor želuca te je operirana i pod terapijom. Smatra da je bila pozvana na vještačenje u Rijeci da bi joj se utvrdilo i oštećenje organizma po novoj dijagnozi, a sada treba čekati red na vještačenje, što je otprilike godinu dana pa iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika od 25. rujna 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 9. prosinca 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja te da je s obzirom na medicinsku dokumentaciju priloženu uz tužbu tužiteljice od 31. listopada 2024 .zatraženo očitovanje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 19. studenoga 2024., koji ne nalaze osnove za promjenom ocjene utvrđene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda od 13. rujna 2024. te potvrđuje da kod tužiteljice postoji ukupno tjelesno oštećenje od 40% uzrokovano bolešću prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta ZOMO) i Liste oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 13. veljače 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, a prisutnosti službene osobe tuženika u skladu s odredbom čl. 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), pa je službenoj osobi tuženika u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a, data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnesen prvostupanjskom tijelu 10. studenog 2023. te je postupajući po zahtjevu tužiteljice pribavljen nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci od 29. travnja 2024. iz kojeg proizlazi da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO i Listi oštećenja organizma i to 40% prema poglavlju podpoglavlju skupini VI-A-1-a prema LOO iz Uredbe koje je nastalo 27. travnja 2024. zbog bolesti, a budući da je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću, to tužiteljici da ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja sukladno članku 61. stavak 2. ZOMO, (koja činjenica niti nije sporna u ovom upravnom sporu) pa je prvostupanjskim rješenjem od 1. svibnja 2024. tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40% te je istim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

6. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 21.svibnja 2024. tužiteljica izjavila tuženiku žalbu 12. lipnja 2024., o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 25. rujna 2024. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 13. rujna 2024., uvidom u kojeg je utvrđeno, da je temeljem uvida u nalaze pulmologa utvrđeno, da se radi o idiopatskoj plućnoj hipertenziji sa oštećenjem respiratorne funkcije, a prema priloženim nalazima opisanog funkcionalnog stanja pluća i ehokatriografskoj karti nalaza UZV srca, dilatacija desnog srca bez progresije, uredna sistolički funkcija desne klijetke, nema trikuspidalne regurgitacije i ejekcijska frakcija 65%) te za sada se ne nalazi osnova za promjenom utvrđene ocjene oštećenja organizma pa ukupno oštećenje organizma tužiteljice iznosi 40%, a od toga na donje ekstremitete 0%. Stoga je tuženik utvrdio da nema osnova za povećanje istog zbog čega je tužiteljica osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenula predmetni upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Naime i po mišljenju ovoga Suda kao i tužiteljice u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, jer ni ovome Sudu nije jasno, zbog čega je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu u nalazu i mišljenju od 13. rujna 2024. utvrdilo da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od 40% kada je uvidom u Listu oštećenja organizma prema VI-A-2 „PLUĆA I SRCE“ navedeno u točki 2. da srednje i teško respiratorno oštećenje sa znacima disfunkcije desne strane srca ili plućnom hipertenzijom označava 100% tjelesno oštećenje, dok trajno smanjenje funkcije pluća prema tablici iz točke 1.1, napomena lakog stupnja iznosi 40%, a upravo je uvidom u otpusno pismo Sveučilišta u Rijeci, Medicinskog fakulteta, Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Klinike za internu medicinu od 28. rujna 2007. razvidno da tužiteljica ima primarnu plućnu hipertenziju, što bi spadalo u VI-A- točka 2.

9. U svezi s tim tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je zatražio očitovanje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, obzirom na medicinsku dokumentaciju dostavljenu uz tužbu tužiteljice, koji novi nalaz i mišljenje je zaprimljen 19. studenoga 2024. te prema istima ne postoji osnova za promjenu ocjene utvrđene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 13. rujna 2024.Međutim, u istom nisu navedeni niti pojašnjeni razlozi za takvu ocjenu, dok se tuženik također nije očitovao na navedene odlučne navode tužiteljice iz tužbe.

10. Stoga je zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja bilo potrebno poništiti osporavano rješenje tuženika sukladno članku 117. stavak 1. ZUS-a i predmet vratiti tuženiku na ponovan postupak kako bi zatražio novi nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu te na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije tužiteljice (kako one koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, tako i one priložene spisu predmeta upravnog postupka) utvrdio koji postotak oštećenja organizma tužiteljici pripada temeljem Liste oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe, je li na tužiteljicu primjenjiva točka 2. poglavlja VI. Liste, te ukoliko utvrdi da nije, obvezan je navesti razloge za isto, odnosno u kojem slučaju se primjenjuje navedena točka 2. za priznavanje tjelesnog oštećenja od 100%, imajući u vidu i druge oboljele s istom dijagnozom kao i tužiteljica.

11. Tuženik je dužan donijeti novo rješenje u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, te će imati u vidu da novo rješenje bude sastavljeno u skladu sa odredbom članka 98., a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. veljače 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a).

Dostaviti:

- tužiteljici ZP iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3