Poslovni broj: P-303/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja GT SPORT GRUPA d.o.o. Rijeka, F. Prešerna 4, OIB: 13442564962, kojeg zastupa Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, I. Grohovca 2, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa ŽDO u Rijeci, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Frane Dobrovića, odvjetnika iz Rijeke i zamjenika ŽDO u Rijeci CI, a objavljene dana 17. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tražbine tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 kao tražbine I. višeg isplatnog reda vjerovnika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587 u visini od 69.344,58 EUR spram stečajnog dužnika ARHOS d.o.o. u stečaju iz Rijeke, Franca Prešerna 4, OIB [osobni identifikacijski broj] u stečajnom postupku koji se pod posl.br. St-393/2022 vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci."

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.340,45 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 20. svibnja 2024. godine naveo da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj St-393/2022 od 14. veljače 2024. godine upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine. Protiv tog rješenja tužitelj da je podnio žalbu koja je odbijena odlukom VTS RH Pž-1327/2024 od 27. ožujka 2024. godine koju je tužitelj zaprimio 10. svibnja 2024. godine. Slijedom toga da je predmetna tužba podnijeta u prekluzivnom roku i da tužitelj nije bio dužan podnositi tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora. Naveo je da je stečajni upravitelj u stečajnom postupku otvorenim nad društvom ARHOS d.o.o. (30. listopada 2023. godine) priznao tražbinu koju je prijavio tuženik kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 69.344,58 EUR. Istaknuo je da je iz tuženikove prijave vidljivo da se radi o identičnoj tražbini koju je tuženik prijavio i kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda za koju posjeduje ovršnu ispravu. Smatra da se radi o identičnoj novčanoj tražbini koja da se ne bi trebala priznavati dva puta. Tražbina u iznosu od 69.344,58 EUR (67.236,08 EUR na ime glavnice i 1.801,56 EUR na ime zakonskih zateznih kamata da je prijavljena s osnova privremenog rješenja Klasa:

UP/I-410-23/23-20/52 Ur.br. 513-07-08-01-23-10 od 29. rujna 2023. godine. Smatra da se ne radi o tražbini koja ulazi u prvi viši isplatni red prema čl. 138. SZ-a zbog čega predlaže da se tužbenim zahtjevom utvrdi osnovanost osporavanja predmetne tražbine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pravovremenost podnošenja tužbe. Naveo je da je na temelju ovršne isprave - rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: UP/I-410-23/23-20/52 od 29. rujna 2023. godine izvršena prijava tražbine tuženika na ime poreznog duga i to: porez na dobit u iznosu glavnice od 67.236,08 EUR i kamata u iznosu od 1.801,56 EUR, sveukupno 69.344,58 EUR (točka I. rješenja) koja je u stečajnom postupku prijavljena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda i s osnova poreza na dohodak u iznosu glavnice od 67.133,77 EUR i kamate u iznosu od 2.210,81 EUR, sveukupno 69.344,58 EUR (točka II., III. i IV. rješenja) koja da je u stečajnom postupku prijavljena kao tražbina prvog višeg isplatnog reda. Stoga da se u stečajnom postupku nije dva puta prijavila identična tražbina. Tražbina s osnova poreza na dobit da je prijavljena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a tražbina s osnova s osnova poreza na dohodak u iznosu od 69.344,58 EUR kao tražbina prvog višeg isplatnog reda. Istaknuo je da tužitelj nije naveo razloge zbog kojih se može pobijati rješenje o ovrsi predviđene odredbom čl. 50. st. 1 toč. 7 OZ-a zbog čega da ne postoje razlozi za osporavanje.

Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 5. listopada 2024. godine tužitelj je u bitnome naveo da je obrazloženje poreznog rješenja na temelju kojeg je izvršena prijava tražbine pogrešno, da nad društvom ARHOS d.o.o. nikada nije otvoren niti vođen likvidacijski postupak. Na iznijete okolnosti predložio je saslušanje stranaka, financijsko- knjigovodstveno vještačenje, saslušanje stečajnog upravitelja društva ARHOS d.o.o. i bivšeg zastupnika po zakonu društva ARHOS d.o.o. ĆI.

4. U podnesku od 14. listopada 2024. godine tuženik je istaknuo da osporava tužiteljeve navode da bi ista tražbina bila prijavljena i kao tražbina prvog višeg i kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Istaknuo je da se prijava temelji na ovršnoj ispravi i da se u ovom postupku ne može ulaziti u pravilnost i zakonitost predmetne ovršne isprave.

5. Na ročištu održanom 16. siječnja 2025. godine tužitelj je ispravio navod iznijet u historijatu tužbe u pogledu prijave iste tražbine u dva različita isplatna reda. Naveo je da je nesporna činjenica da je u prvom višem isplatnom redu ispitana tražbina u iznosu od 69.344,58 EUR koja se doista odnosi na porez na dohodak od kapitala po osnovi dividendi. Ustrajao je kod osnovanosti osporavanja iz razloga što se radi o razrezu poreza na dohodak od kapitala koji da nije u vezi s radom zbog čega se ne može raditi o tražbini koja se svrstava u prvi viši isplatni red. Ustrajao je kod osporavanja pravilnosti predmetnog poreznog rješenja te naveo da društvo ARHOS d.o.o. protiv predmetnog privremenog poreznog rješenja nije podnosilo pravne lijekove. Ustrajao je kod osporavanja činjenice da tuženik može biti vjerovnik predmetne tražbine. Tuženik je naveo da se radi o porezu na dohodak od kapitala koji da predstavlja prihod državnog proračuna zbog čega da je osobni vjerovnik predmetne tražbine. Stranke su učinile nespornom činjenicu da je drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno upućivanje tužitelja u parnicu tužitelj zaprimio 10. svibnja 2024. godine, a isto tako učinjena je nespornom činjenica da tužitelj u stečajnom postupku otvorenim nad društvom ARHOS d.o.o. ima svojstvo stečajnog vjerovnika.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Nesporna je okolnost da je tužitelj kao stečajni vjerovnik upućen na pokretanje parnice u roku od 8 dana od pravomoćnosti odluke, a sve radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene od strane tuženika kao tražbine prvog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku St-393/2022 otvorenim nad društvom ARHOS d.o.o. u stečaju Rijeka u iznosu od 69.344,58 EUR.

9. Nesporna je okolnost da je drugostupanjsko rješenje, kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja o upućivanju u parnicu, tužitelj zaprimio 10. svibnja 2024. godine.

10. Stoga je tužba od 20. svibnja 2024. godine pravovremeno podnijeta u roku od osam dana od dana upućivanja u parnicu (čl. 267. st. 1 SZ-a).

11. Uvidom u tuženikovu prijavu tražbine u stečajnom postupku St-393/2022 (str. spisa 18-24) utvrđeno je da je sporna novčana tražbina od 69.344,58 EUR prijavljena s osnova poreza na dohodak od kapitala u prvom višem isplatnom redu, a da je kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, među ostalim, prijavljen porez na dodanu vrijednost i porez na dobit. Za predmetne tražbine tuženik je u stečajnom postupku dostavio rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, Klasa: UP/I-410-23/23-20/52 Ur.br. 513-07-08-01-23-10 od 29. rujna 2023. godine (str. spisa 13-15).

12. Porez na dohodak od kapitala predstavlja proračunski prihod na temelju odredbe čl. 2.st.2 Općeg poreznog zakona (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24). Pitanje raspodjele poreza na dohodak ne utječe na osobu ovlaštenika. Navedeno iz razloga što porez utvrđuje i naplaćuje Porezna uprava kao jedinstvena i samostalna upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija (čl. 2. st.1 Zakona o poreznoj upravi – NN115/16, 98/19, 155/23,152/24) na temelju čl.

3.st.1 Zakona o poreznoj upravi.

13. Za predmetnu tražbinu tuženik je dokazao postojanje ovršne isprave - privremeno porezno rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, Klasa: UP/I-410-23/23-20/52 Ur.br. 513-07-08-01-23-10 od 29. rujna 2023. godine (str. spisa 13-15) za koje je utvrđeno da je postalo izvršno 15. studenoga 2023. godine. Na temelju čl. 99. Općeg poreznog zakona privremeno porezno rješenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja samostalnim rješenjem te konačno utvrđenom poreznom obvezom (čl. 99. st.6 Općeg poreznog zakona). Stoga za prijavljeno potraživanje postoji ovršna isprava u smislu odredbe čl. 140. st. 2 Općeg poreznog zakona.

14. U predmetnoj se parnici ne može dovoditi u pitanje ispravnost predmetnog poreznog rješenja budući da je o tome odluku donijelo nadležno tijelo u okviru svojih ovlasti protiv koje nisu podnijeti pravni lijekovi. Stoga su dokazni prijedlozi tužitelja na okolnost dokazivanja nepravilnosti u predmetnom rješenju i to saslušanjem stranaka, saslušanjem stečajnog upravitelja i bivšeg zastupnika po zakonu tužitelja ĆI kao i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem ocijenjeni suvišnim i nepotrebnim te ih sud na predloženu okolnost nije provodio.

15. Iz predmetnog poreznog rješenja (str. spisa 13-15), na temelju kojeg je izvršena prijava, utvrđeno je da se radi o obvezi poreza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti u 2023. godini odnosno obvezi poreza na dohodak od kapitala po osnovi izuzimanja u 2023. godini. Rješenjem je utvrđen iznos glavnice od 67.133,77 EUR odnosi na obvezu plaćanja poreza na dohodak i prireza u iznosu glavnice od 34.189,53 EUR, poreza na dohodak u iznosu od 30.256,23 EUR i obvezu poreza na dohodak i prireza u iznosu od 2.688,01 EUR (točke II., III. i IV. privremenog poreznog rješenja od 29. rujna 2023. godine). Pritom je osnovanost visine zakonskih zateznih kamata do otvaranja stečajnog postupka u iznosu od 2.210,81 EUR nesporna.

16. Tuženik je osobni vjerovnik stečajnog dužnika ARHOS d.o.o. u stečaju Rijeka. Navedeno utvrđenje sud je temeljio na činjenici da Porezna uprava vrši naplatu poreza, prireza i javnih davanja kao jedinstvena i samostalna upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija. Ministarstvo financija je tijelo državne uprave koje poduzima radnje u okviru svog djelokruga u ime i za račun Republike Hrvatske.

17. Unatoč iznijetim utvrđenjima, stav je ovoga suda je osporena tražbina nepravilno razvrstana u tražbinu prvog višeg isplatnog reda budući da tuženik nije dokazao okolnost da se radi o tražbini proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće, a kako je to propisano čl. 138. st. 1 alineja 2 SZ-a (NN 71/15, 104/17, 36/22).

18. Tužitelj je stoga dokazao osnovanost osporavanja zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 266. st.4 SZ-a, ocijeniti pravno osnovanim. Na temelju odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga je valjalo primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati tužitelju za sastav tužbe 1.046,00 EUR (T.br. 7.1.), sastav podneska od 5. listopada 2024. godine 523,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu od 16. siječnja 2025. godine 1.046,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 653,75 EUR, sudske pristojbe za tužbu 331,81 EUR i presudu 739,89 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 14. ožujka 2022. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.