Poslovni broj: Us I-1567/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OGOPOGO d.o.o., Velika Gorica, Kuče, Franje Lučića 50, OIB: 08991917163, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi plaćanja zateznih kamata, nakon održane usmene i javne rasprave, 17. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/21-01/48, URBROJ: 513-04-23-2 od 6. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/21- 01/48, URBROJ: 513-04-23-2 od 6. prosinca 2023.odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-19/21-02/137, URBROJ: 513-07-01-06/21-02 od 31. ožujka 2021. kojim je usvojen zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata u ukupnom iznosu od 43.579,39 kn zbog nepravovremenog povrata poreza na dodanu vrijednost.
2. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju događaja, te ističe da je u ovom upravnom postupku porezno tijelo ispravno obračunalo zatezne kamate na preplaćeni PDV, ali je propustilo obračunati zatezne kamate na iznos od 26.237,45 kn koji je 13. prosinca 2016. s konta 1201 porezno tijelo proknjižilo u svoju korist vrstom knjiženja 187 K.z. nadlS, a tuženik je obrazložio da se taj iznos nije mogao smatrati zateznim kamatama, jer rješenje nije postalo pravomoćno nego samo izvršno, te je porezno tijelo vratilo tužitelju iznos od 26.237,45 kn, ali nije na taj iznos obračunalo i platilo propisanu i zateznu kamatu.
3. Smatra da iz tužbenih navoda jasno proizlazi da su tužitelju neosnovano i suprotno propisu propustili obračunati i uplatiti propisanu zateznu kamatu na iznos nezakonito obračunatih zateznih kamata.
4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i naloži tuženiku da u ponovnom postupku obračuna i uplati zatezne kamate i na iznos nezakonitih zateznih kamata.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
6. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sud je održavao usmenu i javne rasprave u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za ročište.
9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te nakon razmatranja spornih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.
10. Prema podacima spisa predmeta, u konkretnom slučaju Upravni sud u Zagrebu je 16. listopada 2020. donio presudu broj Us I-32/2017-10 kojom je poništeno rješenje tuženika od 15. rujna 2016. i naloženo tuženiku da riješi o žalbi tužitelja jer rješenje nije bilo valjano obrazloženo te nije odgovoreno na žalbene navode u vezi primjene presude Europskog suda pravde C-419/02.
11. U postupku nakon ove presude tuženik je rješenjem od 30. studenog 2020. uvažio žalbu tužitelja i predmet vratio na ponovni postupak, a u ponovljenom postupku prvostupanjskim rješenjem od 31. ožujka 2021. izvršen je povrat poreza na dodanu vrijednost utvrđen u poreznom nadzoru u ukupnom iznosu od 95.711,34 kn od čega se iznos od 69.473,89 kn odnosi na obveze utvrđene u poreznom nadzoru, a iznos od 26.237,45 kn na kamate te je tužitelju odobrena zatezna kamata u iznosu od 43.579,39 kn, a temeljem nepravovremenog povrata poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. ožujka 2013. te je kamata obračunata za razdoblje od 31. svibnja 2013. do 30. ožujka 2021. odnosno istekom roka od 30. dana od dana predaje prijave PDV-a za ožujak 2013. do dana izvršenog povrata poreza na dodanu vrijednost.
12. U obrazloženju tuženik se pozvao na članak 21. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09, 22/12 i 136/12) i na odredbu članka 127. stavka 5. i 6. i članka 130. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22).
13. Odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik koji u obračunskom razdoblju ima pravo na odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove porezne obveze, ima pravo na povrat te razlike. Porezna uprava obvezna je vratiti tu razliku u roku od 30 dana od dana predaje prijave.
14. Odredbom članka 127. stavka 5. Općeg poreznog zakona propisano je da je povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.
15. Odredbom članka 130. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju i plaćaju kamate u skladu s posebnim propisom, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se dospijeće pojedine vrste poreza utvrđuje posebnim zakonom.
Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da se kamate obračunavaju od dana dospijeća porezne obveze.
Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se na iznos dužnih kamata ne obračunavaju kamate.
Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da se na plaćene poreze bez pravne osnove kamate obračunavaju počevši s 15-im danom od dana primitka zahtjeva za povrat, ako posebnim propisom nije uređeno drugačije.
Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako je poništeno ili izmijenjeno rješenje ili drugi akt o zaduženju na temelju kojeg je plaćen porez, tada obračun kamata na ukupno plaćeni iznos počinje teći od dana uplate poreznog duga.
Stavkom 7. navedenog članka Zakona propisano je da ako se tijekom poreznog nadzora utvrdi razlika porezne obveze, kamata se obračunava od dana kada je tu poreznu obvezu porezni obveznik bio dužan platiti.
16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. Naime, u konkretnom slučaju tužitelju je izvršen povrat poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. ožujka 2013., te je usvojen zahtjev za plaćanje zateznih kamata u ukupnom iznosu od 43.579,39 kn, a zbog nepravovremenog povrata poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. ožujka 2013., tj. istekom roka 30. dana od dana predaje prijave poreza na dodanu vrijednost za ožujak 2013. do dana izvršenog povrata poreza na dodanu vrijednost.
18. U obrazloženju osporavanog rješenja tuženik navodi da se povrat poreza na dodanu vrijednost odnosi na obveze utvrđene u poreznom nadzoru u iznosu od 69.473,89 kn, dok se iznos od 26.237,45 kn odnosi na kamate, te je tužitelju odobrena zatezna kamata u iznosu od 43.579,39 kn temeljem nepravovremenog povrata poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. ožujka 2013., a kamata je obračunata za razdoblje od 31. svibnja 2013. do 30. ožujka 2021. odnosno istekom roka od 30. dana od dana predaje prijave poreza na dodanu vrijednost za ožujak 2013. do dana izvršenog povrata poreza na dodanu vrijednost. 19. Slijedom iznesenog, obzirom da iz članka 130. stavka 4. Općeg poreznog zakona proizlazi da se na iznos dužnih kamata ne obračunavaju kamate, nije moguće niti obračunati zatezne kamate na povrat neosnovano naplaćene kamate, te tužitelj pogrešno smatra da naplaćeni iznos kamata nakon izvršnosti rješenja nisu kamate, jer rješenje nije još postalo pravomoćno, bitno da je rješenje postalo izvršno i da se i izvršilo prije pravomoćnosti.
20. Iz navedenog razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.
21. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 17. veljače 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. OGOPOGO d.o.o., putem e-kom.
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom
3. U spis
