Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-509/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja Sea Quest Property Developments d.o.o. [adresa], OIB: 97895162117, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Strčić, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić protiv tuženika GRAD RIJEKA, [adresa], OIB: 54382731928, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-8152/2021 od 29. srpnja 2021., koji je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 20.748,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2018. po stopi od 8,82% godišnje do 31. prosinca 2018., od 1. siječnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje do 30. lipnja 2019., od 1. srpnja 2019. po stopi od 8,30% godišnje do 31. prosinca 2019., od 1. siječnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. po stopi od 7,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe u iznosu od 632,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. srpnja 2021. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-8152/2021 od 29. srpnja 2021., koji je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u preostalom iznosu od 18,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2018. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1371/2021 od 12. listopada 2021., koji je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 20.873,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2018. po stopi od 8,82% godišnje do 31. prosinca 2018., od 1. siječnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje do 30. lipnja 2019., od 1. srpnja 2019. po stopi od 8,30% godišnje do 31. prosinca 2019., od 1. siječnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. po stopi od 7,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe u iznosu od 634,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. listopada 2021. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1371/2021 od 12. listopada 2021., koji je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u preostalom iznosu od 22,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2018. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

V. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1094/2021 od 24. kolovoza 2021., koji je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 20.770,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. kolovoza 2018. po stopi od 8,82% godišnje do 31. prosinca 2018., od 1. siječnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje do 30. lipnja 2019., od 1. srpnja 2019. po stopi od 8,30% godišnje do 31. prosinca 2019., od 1. siječnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. po stopi od 7,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe u iznosu od 633,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. kolovoza 2021. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1094/2021 od 24. kolovoza 2021., koji je donio javni bilježnik Zoran Vrsalović sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u preostalom iznosu od 47,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. kolovoza 2018. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.788,60 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. veljače 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 29. lipnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 20.766,78 EUR na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8152/2021 od 29. srpnja 2021., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da je temelj za predmetni račun Ugovor o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. No, taj je Ugovor raskinut dopisom ovrhovoditelja od 7. lipnja 2018. pa nije postojala osnova za izdavanje predmetnog računa. Također navodi da su ovršenik i društvo Raiffeisen consulting d.o.o. 29. studenog 2006. sklopili Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina temeljem kojeg je tužitelj preuzeo u najam nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dio k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tim Ugovorom bila je utvrđena obveza ugovornih strana da u slučaju prodaje nekretnina od strane društva Raiffeisen consulting d.o.o. trećoj osobi iznos kupoprodajne cijene iz tog pravnog posla koji preostane nakon odbitka iznosa cijene po kojoj je to društvo ranije steklo predmetne nekretnine, a uvećano za posebno Ugovorom određene troškove, dijele na jednake dijelove. Također je ugovorena obveza Raiffeisen consulting d.o.o. da za namjeravanu prodaju nekretnina zatraži prethodnu suglasnost ovršenika te je izrijekom zabranjeno prenošenje i ustupanje prava i obveza iz tog Ugovora bez prethodne suglasnosti predlagatelja (čl. 8.1.2.). Unatoč navedenim ugovornim obvezama, društvo Raiffeisen consulting d.o.o. je, u odnosu na nekretnine koje su bile predmetom Ugovora sklopljenog s ovršenikom, 19. siječnja 2018. sklopilo s ovrhovoditeljem Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je posebno ugovoren i prijenos svih prava i obveza društva Raiffeisen consulting d.o.o. iz Ugovora o dugoročnom najmu na ovrhovoditelja. Pritom društvo Raiffeisen consulting d.o.o. za zaključenje navedenog Ugovora o kupoprodaji i prijenos prava i obveza iz Ugovora o dugoročnom najmu nije zatražilo, niti dobilo suglasnost ovršenika, premda je obveza ishođenja prethodne suglasnosti bila jasno ugovorena. Uslijed takvoga postupanja društva Raiffeisen consulting d.o.o. kojim su grubo prekršene odredbe sklopljenog Ugovora, ovršenik je istome društvu dopisom od 7. lipnja 2018. izjavio da raskida predmetni Ugovor. Pritom se osobito ističe kako je predmetni dopis od 7. lipnja 2018. upućen prije nego što se ovrhovoditelj uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina, pri čemu se napominje kako se u konkretnom slučaju radilo o stjecanju vlasništva na temelju pravnog posla, slijedom čega je za stjecanje vlasništva bila potrebna uknjižba u zemljišnu knjigu (u smislu članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a koja uknjižba je zatražena 11. lipnja 2018.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-348/2021-7 od 27. rujna 2022., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8152/2021 od 29. srpnja 2021., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Nadalje, tužitelj je kao ovrhovoditelj 14. rujna 2021. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 20.896,23 EUR na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1371/2021 od 12. listopada 2021., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor istog sadržaja kako je navedeno pod točkom 1. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-415/2021-4 od 7. siječnja 2022., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1371/2021 od 12. listopada 2021., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Nadalje, tužitelj je kao ovrhovoditelj 28. srpnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 20.817,43 EUR na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1094/2021 od 24. kolovoza 2021., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor istog sadržaja kako je navedeno pod točkom 1. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-355/2024-3 od 13. listopada 2021., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1094/2021 od 24. kolovoza 2021., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-415/2021-6 od 17. veljače 2022. odlučeno je da će se predmet Povrv-415/2021 spojiti radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja na ovosudni spis poslovni broj Povrv-348/2021. Nadalje, rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-355/2021-6 od 14. travnja 2022. odlučeno je da će se predmet Povrv-355/2021 spojiti radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja na ovosudni spis poslovni broj Povrv-348/2021.

6. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik je ustrajao kod navoda iz prigovora te je u podnesku od 31. listopada 2024. naveo da je nakon upućivanja dopisa od 7. lipnja 2018. napustio posjed nekretnine pa da je iz tog razloga došlo do prestanka Ugovora o dugoročnom najmu nekretnina. Tuženik je osporio i visinu potraživanja navodeći da tužitelj nije dostavio ispravu iz koje bi bila razvidna površina koja se u računu navodi kao ukupna površina nekretnine i na koju je primijenjena jedinična cijena. Tuženik je predlagao prekid ovog postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika u parničnom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P- 374/2021, odnosno do donošenja odluke o reviziji tuženika ako bude dopuštena.

7. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-348/2021-10 od 16. prosinca 2022. odredio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-374/2021 (stranica 343-345 spisa). Nadalje, sud je rješenjem poslovni broj Povrv-348/2021-13 od 18. rujna 2024. nastavio ovaj postupak pod novim poslovnim brojem P-509/2024 (stranica 358-360 spisa).

8. Tuženik je i u nastavljenom postupku predlagao da sud odredi prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-374/2021. Sud je na ročištu održanom 16. siječnja 2025. utvrdio da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd-2446/2024-2 od 16. srpnja 2024. odbio prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude VTS poslovni broj Pž-1898/2023-2 od 17. siječnja 2024. u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-374/2021., a u odnosu na koji je tuženik predlagao prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 26. studenog 2024. te ispravljenog u podnesku od 14. siječnja 2025. uredio tužbeni zahtjev sukladno odredbama Zakona o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj (stranica 442-443 spisa). Tuženikove navode da je tužitelj povukao tužbu (za mjesec lipanj 2018.) te da je potom preinačio tužbu povećanjem zahtjeva za iznos zakupnine za lipanj 2018. sud utvrđuje neosnovanim s obzirom da je jasno da se radilo o očitoj omašci u pisanju, posebno uzimajući u obzir da su na ovaj predmet spojena još dva sudska predmeta.

10. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

11. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

12. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje računa za zakup nekretnine za lipanj, srpanj i rujan 2018. temeljem Ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. prema računu broj 001/18 od 11. lipnja 2018. u iznosu od 20.766,78 EUR s dospijećem 30. lipnja 2018. (stranica 7 spisa), računu broj 004/18 od 11. rujna 2018. u iznosu od 20.896,23 EUR s dospijećem 30. lipnja 2018. (stranica 110 spisa) i računu broj 002/18 od 11. srpnja 2018. u iznosu od 20.817,43 EUR s dospijećem 31. srpnja 2018. (stranica 196 spisa). Tužbeni zahtjev je osnovan u pretežitom dijelu, dok je djelomično odbijen kao neosnovan.

13. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o zakupu. Sukladno odredbi čl. 519. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu. Nadalje, sukladno čl. 534. st. 1. ZOO-a zakupnik je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predana zakupniku.

14. Među strankama nije sporno da su tuženik, kao najmoprimac i društvo Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 93630555187, kao najmodavac 29. studenog 2006. sklopili Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina temeljem kojeg je tuženik preuzeo u najam nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dio k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (Ugovor na stranici 20-32 spisa). Nije sporno da su Raiffeisen consulting d.o.o. i tužitelj sklopili Ugovor o kupoprodaji istih nekretnina 19. siječnja 2018. (Ugovor o kupoprodaji na stranici 57-65 spisa). Također nije sporno da je tužitelj podnio prijedlog za predbilježbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama 6. veljače 2018., te da je po isplati kupoprodajne cijene i zaprimanju tabularne izjave podnio prijedlog za opravdanje predbilježbe prava vlasništva, kojem je 27. lipnja 2018. udovoljeno (izvadak iz zemljišne knjige na stranici 76-94 spisa). Kako navedene činjenice među strankama nisu sporne i kako te činjenice proizlaze iz isprava koje su dostavile u spis, to sud nije izvodio dokaze na okolnost utvrđivanja, među strankama, nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

15. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je predmetne račune tužitelj izdao na temelju Ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006., ali da je taj Ugovor raskinut dopisom tužitelja od 7. lipnja 2018. te da slijedom toga nije postojala osnova za izdavanje predmetnog računa. Također je naveo da se pred ovim sudom vodio postupak po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja da je 7. lipnja 2018. raskinut Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. sklopljen između društva Raiffeisen consulting d.o.o. kao zajmodavca i Grada Rijeke kao najmoprimca. Presudom ovoga suda poslovni broj P-374/2021-23 od 24. ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev u tom predmetu kao neosnovan, a koja je presuda postala pravomoćna 17. siječnja 2024. budući da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1898/2023-2 od 17. siječnja 2024. žalba ovdje tuženika odbijena kao neosnovana te presuda potvrđena (odluke na stranici 347-352 spisa).

16. Prema tome, pravomoćnom presudom utvrđeno je da Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. nije raskinut. Nadalje, nije sporno da je tužitelj pribavitelj predmeta zakupa jer je s društvom Raiffeisen consalting d.o.o. Zagreb kao prodavateljem sklopio Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 19. siječnja 2018. Stoga je tužitelj po samom zakonu stupio na mjesto ranije zakupodavca (čl. 541. st. 1. ZOO-a) i to ne predstavlja pravo koje bi se moglo ograničiti ugovorom između ranijeg vlasnika i zakupoprimca (ovdje tuženika) jer takav prijenos ne ovisi o dispoziciji stranaka.

17. Tuženik je nadalje u ovom postupku tvrdio da je nakon upućivanja dopisa od 7. lipnja 2018. napustio posjed nekretnine te da je faktičnim manifestiranjem volje stvarnog napuštanja prestao posjed nekretnine, odnosno da je Ugovor o dugoročnom najmu prestao važiti. Prije svega se ističe da je tuženik takav prigovor prvi puta istaknuo u podnesku od 31. listopada 2024., a da prije toga u ovom postupku, niti u postupku koji se povodom tužbe ovdje tuženika vodio protiv tužitelja radi utvrđenja da je 7. lipnja 2018. raskinut Ugovor o dugoročnom najmu pod poslovnim brojem P- 374/2021 nije tvrdio da je 7. lipnja 2018. napustio posjed predmetnih nekretnina.

18. Osim toga se ističe da je iz tuženikovog dopisa tužitelju od 25. lipnja 2018. vidljivo da u istom podnesku tuženik navodi da je uslijed raskida Ugovora voljan predati u posjed tužitelju predmetnu nekretninu (stranica 69-70 spisa). Iz toga jasno proizlazi da tuženik u lipnju 2018., a predmetni postupak se odnosi na plaćanje zakupnine i za lipanj 2018. zasigurno nije predao predmetnu nekretninu u posjed tužitelju. Tuženik nadalje u spis nije dostavio pisanu dokumentaciju kojom bi dokazao da je zaista izvršio primopredaju nekretnina tužitelju (npr. primopredajni zapisnik), a niti je to tvrdio prije 31. listopada 2024.

19. No, sve da je tuženik i dokazao u ovom postupku da je napustio posjed predmetnih nekretnina, ističe se da to nije način prestanka Ugovora o dugoročnom najmu nekretnina sklopljenog na određeno vrijeme budući da sukladno odredbi čl. 574. st. 1. ZOO-a ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme ili mu je trajanje određeno zakonom prestaje istekom toga vremena. U konkretnom slučaju Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. je sukladno odredbi čl. 4. Ugovora sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od 15 godina pa je u utuženom razdoblju svakako bio na snazi. Napuštanje predmeta najma nije jedan od Zakonom propisanih valjanih načina prestanka ugovora o najmu nekretnine koji je sklopljen na određeno vrijeme.

20. Tuženik je potom tek u podnesku od 21. studenog 2024. tvrdio da ima pravo na jednostrani otkaz ugovora u slučaju promjene vlasnika nekretnine koja je predmet najma sukladno odredbi čl. 544. i 573. ZOO-a. Osnovano tuženik ukazuje na odredbu čl. 544. ZOO-a koja propisuje njegovo pravo na otkaz ugovora zbog otuđenja stvari. No, u konkretnom slučaju tuženik kao zakupoprimac nije otkazao ugovor, već ga je jednostrano raskinuo izjavom od 7. lipnja 2018. (dopis na stranici 66-68 spisa). Pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-374/2021-23 od 24. ožujka 2023. utvrđeno je da Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. nije raskinut 7. lipnja 2018.

21. Napominje se da sve i da je tuženik jednostrano otkazao predmetni Ugovor 7. lipnja 2018. temeljem odredbe čl. 544. ZOO-a, što nije, već je dao Izjavu o raskidu od 7. lipnja 2018., ističe se da su stranke u t. 9.3. Ugovora ugovorile otkazni rok u trajanju od 6 mjeseci, a koji rok počinje teći prvog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je drugoj strani dostavljen pisani otkaz. Dakle, u slučaju da je tuženik otkazao Ugovor 7. lipnja 2018., otkazni rok od 6 mjeseci počeo bi teći 1. srpnja 2018. te bi istekao 1. veljače 2019. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj traži plaćanje zakupnine za lipanj, srpanj i rujan 2018., to bi valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i zbog naprijed navedenih razloga.

22. Nadalje, tuženik je osporio i visinu potraživanja navodeći da tužitelj nije dostavio ispravu iz koje bi bila razvidna površina koja se u računu navodi kao ukupna površina nekretnine i na koju je primijenjena jedinična cijena.

23. Uvidom u Ugovor o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. (dalje: Ugovor, stranica 20-32 spisa) sud je utvrdio da su predmet Ugovora nekretnine s ukupnom površinom od 58.439 m[2] navedenom u čl. 1. Ugovora, kojim člankom su stranke ugovorile i mjesečnu najamninu od 0,29 EUR za 1m[2] , odnosno u iznosu od sveukupno 16.947,31 EUR (58.439 m[2] x 0,29 EUR=16.947,31 EUR) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost.

24. Uvidom u utužene račune sud je utvrdio da je tužitelj u računu naveo sveukupnu površinu nekretnina od 58.487 m[2] , koja je različita od sveukupne površine navedene u čl. 1. Ugovora od 58.439 m[2] , odnosno da je površina navedena u računima za 48 m[2] veća od one navedene u Ugovoru.

25. Stoga je sud sukladno citiranoj ugovornoj odredbi odredio visinu zakupnine za lipanj 2018. u iznosu od 20.748,42 EUR (16.947,31 EURx7,379577, srednji tečaj Hrvatske narodne banke (uzimajući ga kao opće poznati i javno objavljeni podatak) važeći na dan plaćanja/dospijeća 30. lipnja 2018.=156.328,98 kuna/7,53450 EUR, fiksni tečaj konverzije uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.); za srpanj 2018. u iznosu od 20.770,08 EUR (16.947,31 EURx7,387232, srednji tečaj Hrvatske narodne banke važeći na dan plaćanja/dospijeća 31. srpnja 2018.=156.492,14 kuna/7,53450 EUR) te za rujan 2018. u iznosu od 20.873,50 EUR (16.947,31 EURx7,424015, srednji tečaj Hrvatske narodne banke važeći na dan plaćanja/dospijeća 30. rujan 2018.=157.271,36 kuna/7,53450 EUR), sve s uključenim PDV-om.

26. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. te da je tuženik koristio predmetnu nekretninu u sporno vrijeme odnosno u lipnju, srpnju i rujnu 2018., za što mu je tužitelj izdao utužene račune (računi na stranici 7, 110 i 196 spisa).

27. Slijedom toga, sud utvrđuje da je temeljem odredbe čl. 1. i 6.6.-6.9. Ugovora te temeljem odredbe čl. 519. i čl. 534. st. 1. ZOO-a tuženik dužan platiti zakupninu za nekretninu za lipanj 2018. u iznosu od 20.748,42 EUR, za srpanj 2018. u iznosu od 20.770,08 EUR i za rujan 2018. u iznosu od 20.873,50 EUR (t. I., III. i V. izreke presude).

28. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate. Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao platne naloge sadržane u rješenju o ovrsi na snazi u dijelu u kojem je naloženo plaćanje iznosa glavnice za lipanj 2018. u iznosu od 20.748,42 EUR, za srpanj 2018. u iznosu od 20.770,08 EUR i za rujan 2018. u iznosu od 20.873,50 EUR s kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO (t. I., III. i V. izreke presude). U točki I. izreke presude sud je tužitelju također priznao dosuđeni nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 632,87 EUR/4.768,34 kuna s kamatom; u t. III. u iznosu od 634,49 EUR/4.780,54 kuna te u t. V. u iznosu od 633,50 EUR/4.773,11 kuna, a koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade i trošak dostave s PDV-om sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.), sve uvećano za trošak sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku uvećano za PDV sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.).

29. U preostalim iznosima i to za lipanj 2018. u iznosu od 18,36 EUR, srpanj 2018. u iznosu od 47,35 EUR te za rujan 2018. u iznosu od 22,73 EUR sud je ukinuo predmetne platne naloge i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan (t. II., IV. i VI. izreke presude).

30. Sud je na ročištu održanom 16. siječnja 2025. odbio tuženikove prijedloge za izvođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika Zorana Vrsalovića, Marine Stanić, vještačenjem po vještaku geodetske struke te za saslušanje svjedoka AB, zaposlenika tuženika na okolnost povrata utuženih računa, svjedoka RB, ranijeg zastupnika po zakonu tuženika te svjedoka LB i zastupnika po zakonu DB na okolnost napuštanja posjeda predmetnih nekretnina od strane tuženika kao suvišan. To iz razloga što su odlučne činjenice utvrđene na temelju dokumentacije u spisu, kao i uzimajući u obzir da je riječ i o pravnom pitanju (je li ugovor otkazan ili raskinut).

31. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a. Sud je odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi sve troškove tužitelju jer tužitelj nije uspio samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (0,2%), dok je u cijelosti dokazao osnovu svog zahtjeva. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od ukupno 62.480,44 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 3.788,61 EUR (t. VII. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava obrazloženog podneska od 27. listopada 2022., kojim odgovara na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška sastava podneska od 13. studenog 2024. i troška zastupanja na ročištu istoga dana u iznosu od ukupno 1.000,00 EUR (tužitelj je tražio nagradu u iznosu od po 1.000,00 EUR uvećano za PDV) sukladno Tbr. 9/1 budući da je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti na ročištu na kojem ga je predao, a za zastupanje na kojem mu je priznata naknada troškova pa se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice (tako i sudska praksa, VTS Pž-4621/08 od 9.11.12.), troška zastupanja na ročištu 16. siječnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 2.500,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 625,00 EUR sukladno Tbr. 42.

32. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki VII. izreke presude.

33. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.250,00 EUR je neosnovan (t. VIII. izreke presude). Sud tužitelju nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tužitelj tražio za zastupanje na ročištu te za trošak sastava podneska od 13. studenog 2024., kojeg je predao na tom ročištu i iznosa koji mu je sud za te radnje priznao, kako je naprijed obrazloženo.

Rijeka, 17. veljače 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).