REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-444/2024-22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Martini Pamić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarie Schmidt kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene MP, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje KZ/11.) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-378/2024 od 12. ožujka 2024., nakon održane javne rasprave 17. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika općinske kaznene državne odvjetnice u Zagrebu Matije Saftića, optužene MP osobno, braniteljice Tijane Sigel u zamjeni za braniteljicu Petru Vuksanović te opunomoćenika oštećene odvjetnika Jurice Tončića osobno, u odsutnosti oštećene, a u odsutnosti svih 20. veljače 2025. objavio je, a 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje ZKP/08) kazneni nalog ovog suda, poslovnog broja 12. K-444/2024-2, od 13. ožujka 2024. godine s t a v lj a se izvan snage.

II./ Na temelju članka 455. ZKP/08

optužena MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i Z rođene C, rođena **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], ekonomistica, zaposlena u trgovačkom društvu IT j.d.o.o., s mjesečnim primanjima od 800,00 eura, neudana, bez djece, kazneno neosuđivana, prekršajno osuđivana, nalazi se na slobodi, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv nje

k r i v a  j e

što je

2. studenog 2023. u Zagrebu, oko 8,25 sati, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], krećući se lijevom prometnom trakom za obavezan smjer u lijevo kolnikom Konjšćinske ulice u smjeru juga, dolaskom do raskrižja sa Ulicom Dubrava na kojem se prometom upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svijetlima tj. semaforima, protivno odredbi članka 133. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustila se obilježenom pješačkom prijelazu, na kojem se prometom upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala, približavati smanjenom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustila pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, ušla u raskrižje na znak zelenog svijetla na semaforu za njezin smjer kretanja i skretala u lijevo u smjeru istoka gdje se na ulazu na bočnu cestu nalazi obilježeni pješački prijelaz, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom automobila naletjela na pješakinju ZP koja je prelazila kolnik Ulice Dubrava od sjevera u smjeru juga na obilježenom pješačkom prijelazu, dok je za pješake bilo upaljeno zeleno svijetlo, od kojeg naleta je pješakinja ZP zadobila povrede u vidu prijeloma baze 2., 3. i 4. metatarsalne kosti desnog stopala, a koje povrede su teške naravi.

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročila tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe, a kazneno djelo je počinjeno iz nehaja,

čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano po članku 227. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11

Na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11, optužena MP osuđuje se

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj MP se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te izrečena kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ukoliko optužena MP u roku od 2 (dvije) godine, od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III./ Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 6. ZKP/08 optužena MP dužna je nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu 1.215,26 eura i to trošak na ime paušala u iznosu 100,00 eura, na ime provedenog sudskomedicinskog vještačenja iznos 553,46 eura, na ime provedenog prometnog vještačenja iznos 508,80 eura te na ime troškova izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće, fotoelaborata i fotografija iznos 53,00 eura te na temelju članka 145. stavkom 2. točka 8. ZKP/08 nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, u iznosu koji je biti određen posebnim rješenjem nakon dostave podataka, a koji trošak je dužna podmiriti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 12. ožujka 2024. optužnicu protiv optužene MP zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. KZ/11. U podignutoj optužnici OKDO Zagreb je predložilo da se protiv optužene izda kazneni nalog. Presudom ovog suda od 13. ožujka 2024. sud je izdao kazneni nalog, na koji je optužena po braniteljici pravodobno podnijela prigovor. Obzirom je izričitom odredbom članka 544. ZKP/08 propisano da će se izdani kazneni nalog rješenjem staviti izvan snage ako optužno vijeće potvrdi optužnicu, a kako to nije učinilo optužno vijeće, tada je to obveza suca pojedinca prilikom donošenja nove presude, što je sud u točci I./ izreke učinio. Žrtva u kaznenom postupku nije postavila imovinskopravni zahtjev.

2. Pozvana na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optužena MP očitovala se da se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo koje joj se stavlja na teret podignutom optužnicom.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao i razgledao dokaze u spisu i to zapisnik o očevidu od 27. studenog 2023. sa lista 2 do 3 spisa, skicu mjesta događaja sa lista 4 spisa, bolničku prijavu KB Dubrava na ime MPO sa list 5 spisa, zapisnik o ispitivanju alkohola sa lista 10 spisa i 11 spisa, fotoelaborat povodom nesreće sa lista 15 do 21 spisa, nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka sa lista 64 do 65 spisa te nalaz i mišljenje prometnog vještaka sa lista 68 do 71 spisa. Uz suglasnost stranaka pročitan je i iskaz oštećene ZP od 9. svibnja 2024. sa lista 56 do 57 spisa. Na raspravi održanoj 17. veljače 2025. ispitani su vještaci i to dr. Davor Mayer i Mišo Barić. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije za optuženu na listu 26 spisa.

4. Tijekom dokaznog postupka među strankama nije bilo sporno da se događaj dogodio 2. studenog 2023., u jutarnjim satima u Zagrebu, na križanju Konjšćinske ulice i ulice Dubrava te da je žrtva ZP zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

5. Među strankama je bilo sporno da li se događaj uistinu dogodio na način kako se to tereti optuženu, da bi ista postupala protivno blanketnim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i to na način da je protivno odredbi članka 133. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propustila se obilježenom pješačkom prijelazu, na kojem se prometom upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala, približavati smanjenom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustila pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, ušla u raskrižje na znak zelenog svijetla na semaforu za njezin smjer kretanja i skretala u lijevo u smjeru istoka gdje se na ulazu na bočnu cestu nalazi obilježeni pješački prijelaz, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom automobila naletjela na pješakinju ZP koja je prelazila kolnik Ulice Dubrava od sjevera u smjeru juga na obilježenom pješačkom prijelazu, dok je za pješake bilo upaljeno zeleno svijetlo.

6. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optužena je navela kako je toga jutra čekala na crvenom svjetlu na semaforu i pogledala je sa svoje lijeve i desne strane i vidjela da nema nikoga, a kada se upalilo zeleno svjetlo na semaforu još je jednom pogledala i nije bilo nikoga. Išla je vrlo sporo, nije išla ni 30 kilometara na sat, bilo je jutro i nije joj se žurilo. U skretanju je još jednom pogledala, pogledala je i sa svoje desne strane i već je prešla dobar dio pješačkog prijelaza kada je oštećenu uočila na svojim vratima, iza retrovizora. Tada da je otvorila vrata i pitala ju kako se to dogodilo na što joj je govorila imala sam zeleno, imala sam zeleno. Pitala ju je kako je, na što je rekla da je boli noga i optužena je bila spremna odvesti je u bolnicu, no tamo je već slučajno bilo vozilo hitne pomoći koje je oštećenu odvelo. Misli da je oštećena ta koja nije provjerila i da je takvim postupanjem sama ugrozila svoju sigurnost. Optuženoj je žao što je tako ispalo, a želi napomenuti da kada se upalilo zeleno svjetlo za druga vozila da su oni nesmetano prolazili pored nje, to ukazuje na to kako je njezino vozilo već bilo izravnato. Oštećenoj je rekla kako je imala zeleno i da je provjerila i da nije bilo nikoga od pješaka. Doslovno može dočarati nalet oštećene na njezino vozilo kao kada se osoba zabije u staklo ispred sebe. Isto tako nakon tog događaja bila je u šoku i interesirala se o stanju oštećene, čak joj je poslala poruku da je pita kako je, a ni dan danas joj nije jasno kako se to dogodilo. Na pitanje braniteljice odgovorila je kako se taj dan kretala brzinom od oko 15 do 20 kilometara na sat, preko 20 nije sigurno. Nije niti naglo zakočila prilikom kontakta, već je kako je sporo vozila samo ugasila vozilo, pritom oštećena nije pala na pod već je ostala stajati i samo se u jednom trenutku ulovila za nogu u predjelu stopala. Na pitanje ZOKDO odgovorila je kako je pratila pogledom smjer svog kretanja, a kao što je ranije navela pogledala je, nakon što se krenula i u desno jer he pratila mogući dolazak vozila sa desne strane jer je već i ranije doživjela da u tom raskrižju vozila koja su njoj dolazila sa desne strane prođu na crveno svjetlo za njihov smjer kretanja. Na naknadan upit braniteljice odgovorila je kako je cijelo vrijeme pratila promet i sa svoje lijeve i sa svoje desne strane i kako na dijelu kolnika namijenjenom za pješake nije uočila iste, kao što nije uočila nikoga na pješačkom prijelazu. Nakon što je optuženoj predočena skica mjesta nesreće sa lista 4, ista navodi kako se kontakt sa oštećenom dogodio na način da je njezino vozilo zadnjim kotačima bilo na kraju odnosno početku sa zapadne strane pješačkog prijelaza, odnosno negdje na sredini samog pješačkog prijelaza.

7. Ispitana u svojstvu svjedoka, žrtva ZP navela je da se sjeća događaja i da je to bio četvrtak, 2. studeni 2023. oko 8,10 sati i toga je jutra krenula pješice na posao u smjeru zapada avenijom Dubrava i obzirom da se tvrtka u kojoj je zaposlena nalazi sa suprotne strane trebala je prijeći preko obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se upravlja sigurnosnim znacima za prijelaz istoga te je tako bila u smjeru kretanja prema Štefanovečkoj ulici i dolaskom do pješačkog prijelaza na križanju ulica avenija Dubrava i Konjščinska na tipkalu je pritisnula za zeleno svjetlo na semaforu i kada se je isto upalilo pregledom ceste uvjerila se kako može sigurno prijeći navedeni prijelaz, te je prešla već dvije kolničke trake i da bi pred kraj samog pješačkog prijelaza u jednom trenu optužena osobnim vozilo naletjela na njezino desno stopalo. Navela je kako nije u tom trenu pala na tlo već je na neki način ostala stopalom zarobljena nekoliko sekundi. Tada se optužena zaustavila sa strane i izašla i rekla joj da ju nije vidjela jer da joj je bila u mrtvom kutu. Tada je posegnula za mobitelom kako bi nazvala hitnu i čak se nije mogla sjetiti hitne pa je upitala optuženu za broj i kada je tipkala taman je prošlo vozilo hitne medicinske pomoći i oni su se zaustavili i pitali što se dogodilo. Kada su djelatnicima hitne rekli, oni su izvadili ležaj na koji se sjela ali kako su trebali na drugu intervenciju nisu se zadržavali već su nazvali drugo vozilo koje je uistinu brzo i došlo. Tada su se dogovorili da nazovu policiju, s time da kad kaže mi misli na djelatnike hitne medicinske pomoći koji su je pitali da li želi da se pozove policija na što je svjedokinja pristala. Tada je odvezena u KB Dubrava gdje joj je utvrđeni prijelom baze 2. 3. i 4. metatarzalne kosti desnog stopala i preporuka liječnika je bila da ostane hospitalizirana zbog mogućnosti nastanak bule koja se je uistinu i treći dan razvila pa je primala odgovarajuću terapiju, a nakon svega je nastala i nekroza sa kojom se duže vrijeme borila. Također 6 tjedana je nosila longetu. Na poseban upit suda odgovorila je kako je optužena cijelo vrijeme bila na mjestu događaja, da je čak u trenutku kada se svjedokinja nalazila u vozilu hitne medicinske pomoći zatražila njezin broj mobitela i svjedokinja joj ga je dala pa ju je ista kontaktirala tokom istoga dana raspitujući se kako je. Isto tako optužena da ju je nazvala kroz neko vrijeme od samog događaja i raspitivala se o njezinom zdravlju. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorila je kako se optužena svojim vozilom kretala iz smjela Konjščinske u lijevo na aveniju Dubrava i ista je na njezino stopalo naletjela prednjom lijevom stranom. Na poseban upit opunomoćenika odgovorila je kako je optužena naletjela na nju prednjom lijevom stranom vozila, konkretno kotačem. Kao što je već navela prošla je dvije kolničke trake avenije Dubrava i jednu tramvajsku traku, a nalet vozila na nju je bio u kolničkoj traci u kojoj se kretala optužena.

8. Iz zapisnika o očevidu sa skicom mjesta događaja i fotografskog elaborata, vidljivo je da se prometna nesreća dogodila 2. studenog 2023., prije 9,10 sati u Zagrebu, kada je započeo očevid, na križanju ulica Dubrava i Konjšćinska ulica, u kojoj su sudjelovali optužena MP u svojstvu vozača osobnog vozila marke "BMW", registarske oznake i broja [registarska oznaka] i žrtva MPO u svojstvu pješaka, kojom prilikom je utvrđeno kako se radi o cesti sa T-raskrižjem, da je na cesti prijelaz za pješake koji semforiziran, da je asfalt čist – suh, da je semafor uključen u normalan režim rada, da je i vetikalna i horizontalna signalizacija dobra. Mjesto događaja je izmijenjeno jer je pješak ZP odvezena kolima hitne medicinske pomoći, na mjestu događaja nije bio korisnih tragova, a osobno vozilo je po vozaču pomaknuto iz sudarog položaja poradi neometanog odvijanja prometa te na istome nisu nastala oštećenja, dok mjesto događaja nije pokriveno video nadzorom okolnih objekata kao ni Prometnog redarstva Grada Zagreba.

8.1. Iz prijave ozljeda KBC "Dubrava" te medicinske dokumentacije za žrtvu ZP proizlazi da je imenovana 2. studenog 2023., u 8,40 sati, odnosno istog dana kada je došlo do prometne nesreće, dovezena kolima hitne pomoći u navedenu bolnicu i da su joj po pregledu, a i nakon cjelokupnog liječenja, dijagnosticirane zadobivene ozljede u vidu prijeloma baze 2., 3. i 4. metatarsalne kosti desnog stopala kao i oteklina desnog stopala, a koje ozljede su teške naravi.

8.2. Provedenim kombiniranim sudskomedicinskim – prometnim vještačenjem utvrđeno je slijedeće. Vještak dr. sc. Davor Mayer je u svom pisanom nalazu i mišljenju, koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, kao i pri kojem nalazu je vještak na raspravi 17. veljače 2025. u cijelosti ostao, naveo kako je žrtva ZP u prometnoj nesreći stradala kao pješakinja i u kontaktu s osobnim vozilom zadobila ozljede u vidu prijeloma baze 2., 3. i 4. kosti donožja (metakarpalne kosti) desnog stopala s pratećim otokom stopala i u cjelini ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Vještak je naveo i da usporedbom ozljeda na vozilu slijedi da se u trenutku kontakta oštećenica nalazila izvan gabarita vozila, s izuzetkom prednjeg dijela desnog stopala, prednjom desnom stranom tijela okrenuta vozilu, s time da je prednji dio vozila već prošao ispred nje. Oštećenica je bila u kretanju, s desnom nogom u iskoraku. Prilikom kontakta je došlo do prelaska gazne plohe prednjeg lijevog pneumatika vozila preko desnog stopala oštećenice, to jest do pregaženja stopala, na što se neposredno nadovezao brišući kontakt desne noge s lijevim bokom vozila te je oštećenica zadobila tešku tjelesnu ozljedu koja je stoji u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesreći.

8.3. Iz prometnog dijela kombiniranog vještačenja prometne nesreće, vještak Mišo Barić, ing., u svom je nalazu i mišljenju naveo kako je mjesto prometne nesreće u naseljenom mjestu na križanju ulica Dubrava i Konjšćinska na kojem je promet reguliran svjetlosnim znakovima (semaforima koji su bili u funkciji i radili ispravno) na način da je uz zeleno svjetlo za skretanje u lijevo osobnog vozila optužene istovremeno upaljeno i zeleno svjetlo za prelazak pješaka preko obilježenog pješačkog prijelaza kojim se kretal oštećena. Navodi se kako je oštećena bila u kretanju, s desnom nogom u iskoraku kojom prilikom je došlo do pregaženja stopala, na što se neposredno nadovezao brišući kontakt desne noge s lijevim bokom vozila na što upućuju brisotine na prednjem lijevom dijelu vozila. S obzirom na nedostatk materijalnih tragova točno mjesto kontakta osobnog vozila i oštećene tehničkim putem nije moguće utvrditi no prema iskazu oštećene kao i okrivljene do kontakta je došlo na obilježenom pješačkom prijelazu na završetku lijevog skretanja osobnog vozila u blizini tramvajskih tračnica. Uz uvjet istovremenog ulaska u raskrižje osobnog vozila i oštećene, put od 11 metara do mjesta kontakta oštećena nije mogla prijeći normalnim hodom već se kretala ubrzano preko kolnika. Neposredno prije ulaska u križanje optužena je mogla vidjeti oštećenu sa svoje lijeve strane na pješačkom prijelazu te da je istu propustila ddo ove prometne nesreće ne bi došlo. Odgovarajući na pitanja, na raspravi 17. veljače 2025., vještak je naveo brzina kretanja osobnog vozila utvrđena u trenutku primarnog kontakta. No, da treba imati na umu da je to promjena brzine kretanja optužene jer je ista krenula iz kretanja mirovanja. Brzina u trenutku naleta je dobivena sa uobičajenim ubrzanjem većine vozača kod kretanja na polazu zelenog svjetla. Od kretanja vozilom do kontakta sa oštećenom brzina vozila je dosegnula 30 kilometara na sat. Na upit braniteljice vještak je odgovorio kako je način na koji je vještak utvrdio brzinu kretanja optužene jedini mogući način na koji se ista, prilikom izrade nalaza i mišljenja može utvrditi. Nadalje, pojasnio je kako se kod izračuna dinamike kretanja pješaka uzimaju tablice brzine kretanja pješaka za muški/ženski spol u ovisnosti o godinama života. U konkretnom slučaju, a kao što stoji u pisanom nalazu i mišljenju, krenuo je od pretpostavke da su vozilo i pješakinja krenuli istovremeno. Samo u tim okolnostima pješakinja nije mogla doći do mjesta kontakta brzinom kretanja po tablicama, nego se morala kretati brže od veličina koje stoje u tablicama za tu životnu dob. Ovo vrijedi samo u slučaju istovremenog kretanja u križanje, kako vozila, tako i pješaka. Naveo je i kako vještak ne može znati da li su krenuli istovremeno, ali za očekivati je da je to dosta vjerojatno. Na daljnji upit naveo je kako je optužena mogla uočiti oštećenu i to iz jednostavnog razloga, provjerom prilikom obavljanja radnje skretanja, konkretno u lijevo. Isključuje mogućnost da je oštećena trčala jer bi tada došlo do naleta i oštećenja bi bila puno veća. Nije dopuštena mogućnost da je oštećena bila u mrtvom kutu okrivljene, pojašnjava kako je mrtvi kut vozača onaj kut konkretno s lijeve strane gdje se vozač mora okrenuti u lijevo i provjeriti stanje u kutu preko 90 stupnjeva, a što s obzirom na točku kontakta optužene i oštećene u konkretnom slučaju nije moguće. Nedvojbeno je utvrđeno da je optužena skretala iz trake za lijevo kao što je to ucrtano u skici policije, kao što je i po oštećenoj i po optuženoj do primarnog kontakta došlo na kraju pješačkog prijelaza u blizini tramvajskih tračnica. Povezujući te dvije točke dobije se trajektorija vozila, od trenutka kretanja do trenutka primarnog kontakta. Izjavu optužene da se kretala puno manjom brzinom nije uzimao u obzir prilikom kreiranja svog stručnog nalaza i mišljenja. Na upit suda vještak je naveo kako je u pisanom mišljenju i to predzadnji pasus koji počinje sa riječima "uz uvjet da je" u drugom retku nakon riječi oštećena riječ "je" omaška u pisanju i treba ju izbaciti. Vještak je naveo i kako je iskaz oštećene uzeo u obzir samo u dijelu gdje se nalazi mjesto naleta i da je taj dio iskaza oštećene u suglasju sa obranom optužene i samo taj dio vezano uz mjesto naleta je vještak koristio pri kreiranju mišljenja i nalaza.

9. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optužena MP počinila kazneno djelo činjenično i pravno opisano kao u izreci presude. Naime, sud je nedvojbeno utvrdio da je optužena MP, upravljajući osobnim automobilom krećući se lijevom prometnom trakom za obavezan smjer u lijevo kolnikom Konjšćinske ulice u smjeru juga, dolaskom do raskrižja sa Ulicom Dubrava na kojem se prometom upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svijetlima tj. semaforima, protivno odredbi članka 133. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustila se obilježenom pješačkom prijelazu, na kojem se prometom upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala, približavati smanjenom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustila pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, ušla u raskrižje na znak zelenog svijetla na semaforu za njezin smjer kretanja i skretala u lijevo u smjeru istoka gdje se na ulazu na bočnu cestu nalazi obilježeni pješački prijelaz, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom automobila naletjela na pješakinju ZP koja je prelazila kolnik Ulice Dubrava od sjevera u smjeru juga na obilježenom pješačkom prijelazu, dok je za pješake bilo upaljeno zeleno svijetlo, od kojeg naleta je pješakinja ZP zadobila povrede u vidu prijeloma baze 2., 3. i 4. metatarsalne kosti desnog stopala, a koje povrede su teške naravi. To stoga, što je sud u potpunosti iskaz svjedokinje ujedno i žrtve ovog predmetnog kaznenog djela, ZP cijenio istinitim i vjerodostojnim, koja je ispitana na raspravi iskazivala o predmetnom događaj u dinamici na koji se isti odvio, a čiji siakz je u suglasju sa provedenim kombiniraniim vještačenjem. S druge strane, u cijelosti su i prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Također, u cijelosti su prihvaćeni nalazi i mišljenja vještaka prometne i medicinske struke jer su isti dani u skladu sa stručnim znanjem vještaka i sukladno pravilima struke. Iako je obrana prigovarala nalazu vještaka promete struke o tome će više biti navedeno u nastavku obrazloženja. Kao što je to prethodno navedeno sud je u potpunosti iskaz svjedokinje ujedno i žrtve CP cijenio istinitim i vjerodostojnim jer je prema stavu suda dala nepristran iskaz o događaju, nemajući razloga da tereti optuženu, a osobito jer je isti potkrijepljen materijalnom dokumentacijom koja je pročitana u dokaznom postupku, a posebice nalazima i mišljenjima vještaka koji su proveli kombinirano sudskomedicinsko-prometno vještačenje. Shodno tome, obranu optužene sud nije cijenio vjerodostojnom i istinitom obzirom da istu smatra usmjerenom umanjenju svog doprinosa ka počinjenju predmetnog kaznenog djela te ujedno i umjanjenju svoje kaznenopravne odgovornosti za počinjenje istog, s obzirom da je upravo optužena u svojoj obrani pokušala ukazati da je žrtva ta koja je odgovorana za svoju ozljedu, odnosno da je žrtva ta koja je, prema obrani, sama možebitno i namjerno prouzročila sama sebi ozljedu, o čemu će biti riječi više u analizi koja slijedi pod 9.1.

9.1. Naime, sud je svoj stav o odlučnim činjenicama donio upravo na temelju dokaza koji su izvedeni u dokaznom postupku i to prvenstveno iz zapisnika iz očevida iz kojeg proizlazi da se prometna nesreća dogodila 2. studenog 2023., u jutarnjim satima, obzirom iz zapisnika o očevidu proizlazi da su policijski službenici započeli sa istim u 9,10 sati, a po prethodnoj dojavi u 8,34 sati. Nadalje, provedenom dokaznom radnjom očevida utvrđeno je kako je u prometnoj nesreći sudjelovala optužena MP i žrtva ČP, da se radi o raskričju ulica Dubrava i Konjšćinska, T-raskrižje, na kojoj cesti postoji pješački prijelaz za pješake koji je semaforiziran te da je kolnik bio suh – čist te da je signalizacija kako vertikalna tako i horizontalna bila dobra. U zapisniku je navedeno kako je mjesto događaja izmijenjeno jer je pješak ZP odvezena kolima hitne medicinske pomoći, da na mjestu događaja nije bio korisnih tragova, a osobno vozilo da je po vozaču pomaknuto iz sudarog položaja poradi neometanog odvijanja prometa te na istome nisu nastala oštećenja te da mjesto događaja nije pokriveno video nadzorom okolnih objekata kao ni Prometnog redarstva Grada Zagreba. Iz razgledanog fotoelaborata vidljivo je kako i to na fotografijama označenima brojevima 15 do 20 dvjema strelicama na liejvoj strani osobnog vozila i to prednjem dijelu i vratima sa vozačke strane označeni tragovi i to brisotine od pješakinje ZPO na osobnom vozilu [registarska oznaka], kojim je upravljala optužena MP. Kada se navedena materijalna utvrđenja dovedu u korelaciju sa iskazom žrtve, tada proizlazi da se žrtva kretala po obilježenom pješačkom prijelazu preko kolnika ulice Dubrava iz smjera sjevera u smjeru juga te da je do kontakta sa osobnim vozilom kojim je upravljala optužena MP iz smjera Konjšćinske ulice iz lijeve kolničke trake u smjeru juga u ulicu Dubrava, u krajnju denu kolničku traku za promet osobnih vozila (tik do tramvajskih pruga) došlo upravo na obilježenom pješačkom prijelazu kojim se kretala upravo žrtva i to pred sami završetak navedenog prijelaza preko ulice Dubrava. Da je tome tako proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke koji je naveo da se žrtva kretala brzinom većom od prosjeka za navedenu dob i spol (prema priloženoj tablici na listu 70 spisa) po pješačkom prijelazu za vrijeme dok je bio upaljeno zeleno svjetlo za njezin smjer kretanja (obzirom da su semafori radili automatski i sipravno) te da je upravo uz uvjet istovremenog kretanja optužene i žrtve koja je ubrzano hodala došlo do naleta, koji je bilo moguće izbjeći da je optužena pravovremeno uočila žrtvu što je po mišljenju vještaka i mogla učiniti. Uslijed navedenog, žrtvi je u kretanju došlo do pregaženja desnog stopala lijevim prednjim pneumatikom osobnog vozila optužene, kako je to naveo vještak medicinske struke, kojom prilikom su joj utvrđene ozljede pobliže opisane u činjeničnom opisu, a za koje je navedeno da su u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nesrećom i da predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Sud je analizirajući navedeno nedvjbeno utvrdio kako je žrtva stupila na pješački prijelaz za vrijeme dok joj je to bilo dopušteno svjetlom uređaja za davanje prometnih svjetala, dok je istovremeno i optuženoj bilo dopušteno skretanje svjetlom na pripadajućem uređaju, da se žrtva kretala ubrzano i da je optužena propustila približiti se obilježenom pješačkom prijelazu odgovarajućom brzinom te propustiti žrtvu koja je već stupila na obilježeni pješački prijelaz. Za sud je životno logično da su optužena i žrtva krenule istodobno, obzirom da su iste iako u različitim svojstvima, imale isti smjer kretanja te je potpuno logično da su se svjetla koja dozvoljavaju objema prelazak odnosno kretanje upalila istovremeno. Isto tako za sud je nedvojbeno utvrđeno kako je do naleta došlo nepažnjom optužena koja nije postupila sa dovoljnim stupnjem pažnje u vožnji. To stoga što je nesporno utvrđeno kako je upravo do kontakta došlo već na samom kraju pješačkom prijelaza odnosno da je žrtva ZP već prešla dvije kolničke trake te na prelazu treće je došlo do pregaženja desnog stopala prednjim lijevim kotačem osobnog vozila kojim je upavljala optužena. Sama činjenjica glede mjesta kontakta kao i lokalizacije ozljede ukazuje kako je optužena morala vidjeti žrtvu koja se kretala obilježenim pješakim prijelazom. Tim više što se pješački prijelaz nalazi u ulici Dubrava u koju je optužena skretala iz smjera Konjšćinske ulice. Također, uzimajući u obzir smjer kretanja optužene nije životno logično da bi žrtva bila eventualno u mrtvom kutu optužene kako je to obrana pokušavala ukazati jer je jednostavno navedeno nemoguće jer je žrtva dolazila optuženoj s prednje a nikako ne sa stražnje strane da ju ne bi uspjela vidjeti. Ono što sud smatra da se eventualno dogodilo jest da je nepažnjom optužene, a i kako je to ona sama u obrani navela, ista očigledno bila pažnjom zaokupljena nekom drugom radnjom u prometu, kao što je navela da je gledala u desno zbog mogućnosti dolaska vozila iz desne strane, odnosno prolaska kroz crveno svjetlo za njihov smjer kretanja te da uslijed navedene radnje nije pravovremeno mogla uočiti žrtvu. Dakle, s obzirom na činjenicu da je do kontakta došlo skoro na kraju pješačkog prijelaza, da je optužena prednjim lijevim kotačem pregazila stopalo oštećene, da su optužena i žrtva imale takav smejr kretanja da su jedna drugoj bile u prednjem dijelu vida, tada je nesporno da se događaj dogodio upravo na način kako se to stavlja na teret optuženoj. Isto tako, valja naglasiti kako je vještak isključio mogućnost da bi žrtva trčala jer da bi tada došlo do većeg naleta odnosno da bi oštećenja bila puno veća.

9.2. Slijedom navedenog sud je na nedvojben način, izvan svake razumne sumnje utvrdio da su u ponašanju optužene ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. KZ/11 jer je isti svojim postupanjem prekršio blanketnu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje postupanje kršenjem navedene blanketne odredbe je dovelo do teške tjelesne ozljede druge osobe u ovom slučaju ZP. Utvrđujući krivnju optužene MP, sud je utvrdio kako je optužena postupala s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu naziva svjesni nehaj jer je takvim svojim protupravnim postupanjem bila svjesna da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali je lakomisleno smatrala da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. Naime, optužena je očigledno smatrala kako će ipak prijeći kolnik prije negoli žrtva. U prilog tome govori činjenica da je optužena vozilom kretala u ulicu Dubrava gdje se nalazi obilježeni pješački prijelaz, pa je tada morala biti svjesna da prilikom uključivanja u promet iz Konjšćinske ulice može doći do ovakve situacije do koje je došlo u konkretnoj situaciji. Tim više što je prometni vještak naveo kako je optužena jednostavnom radnjom pregledom u lijevo mogla uočiti žrtvu za razliku od obrane u kojoj je optužena navela da nikoga nije bilo od pješaka iz kojeg razloga je dala sudu mogućnost da posumnja u njezinu obranu i istu smatra neistinitom, nevjerodostojnom i životno nelogičnom, posebice što su i optužena i žrtvaa kretale iz istog smjera. Žrtva je u svom kretanju poštovala sve zakonske propise kojima se regulira promet na cestama, pa pokušaj obrane da istoj pripiše odgovornost za prometnu nesreću je potpuno besmislen, kada iz svih dokaza proizlazi upravo suportno a kako je to u više navrata u ovom obrazloženju navedeno pa je ponovno nepotrebno ponavljati.

10. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Tako je sud utvrdio na strani optužene olakotnu okolnost u njezinoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti. Otegotnih je sud našao u prethodnoj prekršajnoj osuđivanosti i to presudom pravomoćnom 2022., zbog prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama i to članka 53. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno zbog vožnje u naseljenom mjestu brzinom većom od dopuštene.

11. Osim što je sud imao u vidu okolnosti koje se tiču ličnosti počinitelja, imao je u vidu i težinu počinjenog djela, stupanj krivnje s kojim je isto počinjeno kao i težinu povređivanja zaštićenog dobra. Tako je sud cijenio činjenicu da se predmetnom optužnicom optuženoj stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. KZ/11 za koje je zakonom propisana kazna do 3 (tri) godine, da je djelo počinjeno sa blažim obilikom krivnje - svjesnim nehajem te da je žrtva pretrpjela teške tjelesne ozljede, kao i samo ponašanje optužene nakon počinjenja kaznenog djela, da je pristupila žrtvi kao i interesirala se za žrtvu i njezino zdravstveno stanje.

12. Imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti sud je optuženu na temelju u izreci citirane zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, na koju je primijenio uvjetnu osudu smatrajući da će se svrha kažnjavanja postići i samom opomenom njezina izvršenja te da će ista u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženu da se ubuduće kloni vršenja kaznenih djela.

13. Dakle, ovaj sud smatra da će se ovakvom kaznom u konkretnom slučaju i s obzirom na konkretnu optuženu izraziti potrebna društvena osuda prema počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela, te da je takva sankcija primjerena i za ostvarivanje ostalih zakonom propisanih svrha kažnjavanja. Drugim riječima, sud smatra ovakvu osudu primjerenom da se njome ostvari, pored specijalne i generalna prevencija, te da će se istom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te primjerenom da utječe na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Također sud smatra kako će se ispuniti i svrha kažnjava u smislu resocijalizacije, odnosno ponovno uključivanje optuženika u društvu kao punopravnog člana.

14. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je, na temelju u izreci citirane odredbe zakona, optuženoj naložio snašanje troškova kaznenog postupka u sveukupnom iznosu 1.215,26 eura i to trošak na ime paušala u iznosu 100,00 eura, trošak na ime provedenog sudskomedicinskog vještačenja iznos 553,46 eura (pisanog i usmenog nalaza), trošak na ime provedenog prometnog vještačenja iznos 508,80 eura (pisanog i usmenog nalaza) te na ime troškova izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće, fotoelaborata i fotografija iznos 53,00 eura te na temelju članka 145. stavkom 2. točka 8. ZKP/08 nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, u iznosu koji je biti određen posebnim rješenjem nakon dostave podataka, uzimajući u obzir da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje njezina egzistencija, obzirom da je prema vlastitoj izjavi srednjeg imovnog stanja, da je zaposlena sa mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, a troškovi su odmjereni prema stvarnim troškovima te u minimalno propisanom iznosu paušala uzimajuć i u obzir broj provedenih radnji.

U Zagrebu 17. veljače 2025.

Sutkinja:

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1) ODO Zagreb na broj KO-DO-378/2024

2) Optužena MP

3) Braniteljica odvjetnica Petra Vuksanović

4) ZP

5) Opunomoćenik, odvjetnik Jurica Tončić