REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Povrv-64/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Dr. F. Tuđmana 23, Vukovar, kojega zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 3, protiv tužene HBĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi prigovora protiv rješenja o ovrsi, donoseći presudu u pisanome postupku po članku 461.a ZPP-a, 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-2574/2022 od 13. listopada 2022., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženoj JBĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 namiri tražbinu u ukupnome iznosu od 253,16 € / 1.907,46 kn (slovima: dvjesta pedeset tri eura i šesnaest centi / tisuću devetsto sedam kuna i četrdeset šest lipa)[1] , sa zateznom kamatom po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to tekućom:

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 21,44 € / 161,54 kn od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 19,38 € / 146,03 kn od 1. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 19,38 € / 146,03 kn od 1. srpnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-2574/2022 od 13. listopada 2022., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženoj JBĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o. OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, naknadi iznos od 24,89 € / 187,50 kn (slovima: dvadeset četiri eura i osamdeset devet centi / sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže tuženoj JBĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju TEHNOSTAN d.o.o. OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, trošak parničnoga postupka u iznosu od 100,66 € (slovima: sto eura i šezdeset šest centi), sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnoga postupka u iznosu od 62,61 € (slovima: šezdeset dva eura i šezdeset jedan cent).

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-2574/2022 od 13. listopada 2022. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 253,16 € / 1.907,46 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova ovršnoga postupka.

2. Protiv rješenja o ovrsi pravodoban prigovor izjavila je tužena kao ovršenik u kojemu navodi kako osporava osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva. Ukazuje kako s tužiteljem nije u poslovnom odnosu. Osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i dospjelost potraživanja. Predlaže usvojiti prigovor.

3. Povodom prigovora ovršenika rješenjem ovoga suda broj gornji od 31. listopada 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnoga bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka I. i II. izreke rješenja). U tom rješenju također je navedeno: "III. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak (članak 461.a stavak 3. ZPP-a). IV. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP-a). V. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 461.a stavak 5. ZPP-a). VI. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. (članak 461.a stavak 6. ZPP-a). VII. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 7. ZPP-a).".

4. U postupku koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnoga naloga, podneskom od 8. studenoga 2024., sada tužitelj navodi kako sudu dostavlja relevantnu dokumentaciju te predlaže održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi od 13. listopada 2022. Ukazuje kako obveza tužene proizlazi iz odredbi Zakona o tržištu toplinske energije i iz vezanih podzakonskih akata.

5. Navedeni podnesak tužitelja od 8. studenoga 2024. tuženoj je dostavljen 28. studenoga 2024., u smislu citirane odredbe članka 461.a stavka 7. Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), no tužena se u ostavljenome roku od 15 dana na isti nije očitovala.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje prileže istome.

7. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako su ispunjeni uvjeti održavanje na snazi platnoga naloga sadržanoga u označenome rješenju o ovrsi od 13. listopada 2022. (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

8. U konkretnome slučaju radi se o sporu male vrijednosti po članku 458. stavku 1. ZPP-a, jer vrijednost predmeta spora iznosi 253,16 € / 1.907,46 kn te se radi o pisanome postupku u smislu odredbe članka 461.a stavka 3. ZPP-a.

9. Sud nije smatrao potrebnim održati ročište u ovoj pravnoj stvari, jer je za utvrđivanje činjeničnoga stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu članka 461.a stavka 6. i 7. ZPP-a.

10. U dokaznome postupku provedeni su dokazi i to uvidom i čitanjem ispisa dugovanja / otvorenih stavki za toplinsku energiju, odnosno druge troškove za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022., potvrde MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu, naloga za obustavu broj: ZM-20150722-068 od 18. kolovoza 2015., zapisnika provedbe naloga obustave (nečitkoga dana i mjeseca) iz 2015. godine, ugovora o potrošnji toplinske energije broj: CTS-11/15 od 19. siječnja 2016., priloženih računa za toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca lipnja 2021. do mjeseca svibnja 2022. ugovora o koncesiji za obavljanje djelatnosti distribucije toplinske energije od 4. srpnja 2006., odluku i obavijest o dodjeli koncesije društvu Tehnostan d.o.o., izvatka iz sudskoga registra za tužitelja te ostale dokumentacije koja prileži spisu.

11. Iz ugovora o potrošnji toplinske energije br. CTS-11/15 od 19. siječnja 2016. utvrđeno je da je tužitelj kao kupac s krajnjim kupcima toplinske energije suvlasnicima višestambene zgrade na adresi [adresa], 32, 34 i 36, koji su bili zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika HB, utvrdio međusobna prava i obveze u pogledu opskrbe toplinskom energijom navedene zgrade iz centralnoga toplinskog sustava koja je priključena na zajedničko mjerilo toplinske energije u toplinskoj podstanici, koji je ugovor u smislu čl. 25. toga ugovora, sklopljen na neodređeno vrijeme.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 253,16 € / 1.907,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama za tzv. fiksne troškove toplinske energije u razdoblju od mjeseca lipnja 2021. do mjeseca svibnja 2022., za stan na adresi [adresa], stan broj 5, [adresa].

13. U predmetnome je postupku utvrđeno da je tuženoj od strane tužitelja obustavljena isporuka toplinske energije 2015. godine na zajedničkoj instalaciji grijanja (što proizlazi iz naloga tužitelja za obustavu isporuke toplinske energije broj: ZM- 20150722-068 od 18. kolovoza 2015. i zapisnika provedbe naloga obustave (nečitkoga dana i mjeseca) iz 2015. godine, za objekt na adresi [adresa], stan broj: 5, koja dokumentacija se nalazi na str. 91 i 92 spisa, a ta činjenica među strankama niti nije sporna), odnosno, da joj tužitelj, nakon obustave isporuke, više ne isporučuje toplinsku energiju, no tužitelj smatra kako je tužena obvezna plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, sve prema odredbi članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19. i 118/19.).

14. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. točke 14. ZTTE krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije.

15. Prema odredbi članka 45. ZTTE regulirano je postupanje krajnjih kupaca toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije prigodom izdvajanja iz toplinskog sustava, te je u stavku 1. određeno da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije, iznimno od odredbi članaka toga zakona, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje uvjeta koji su navedeni pod točkama 1. - 8. toga članka, a dalje postupanje propisano je u stavku 2. istoga članka ZTTE.

16. Odredbom članka 45. stavka 3. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. toga članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

17. Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, broj: 35/14. i 129/15., dalje: Opći uvjeti) za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka, krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

18. Odredbom članka 2. stavka 2. točke 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine, broj: 99/14., 27/15. i 124/15., dalje: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

19. Radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom na neujednačenu sudsku praksu Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon što je rješenjem poslovni broj Revd-760/2020 od 5. svibnja 2020. dopušteno revizijsko pitanje koje je tužitelj podnio u drugom predmetu u revizijskoj odluci poslovni broj: Rev-285/2021-3 zauzeo stav da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije – koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koje nisu u vezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stalne troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija, to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

20. Isti pravni stav iznesen je i u kasnijoj odluci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-911/2021-2 od 21. veljače 2023.

21. Stoga po ocjeni ovoga suda tužena nakon izdvajanja iz zajedničkoga toplinskog sustava 2015. godine, odnosno obustave isporuke toplinske energije ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage naknade za usluge kupca i poreza na dodanu vrijednost. I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.

22. Pri tome, a kako to navodi Vrhovni sud RH, tuženik ne može s uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi. Grijanjem zajedničkih dijelova zgrade (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima). Valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava).

23. Zbog svega gore navedenoga i stanar (ovdje tužena) koji se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja, odnosno kojemu je obustavljena isporuka toplinske energije neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio - prije ili nakon stupanja na snagu odredbe iz članka 45. stavka 3. ZTTE-a (6. srpnja 2013.) te bez obzira kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko naravno zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkoga sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade).

24. Navedeni pravni stav izražen je i u presudama Županijskoga suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž-225/2023-2 od 26. srpnja 2023. i poslovni broj: Gž- 395/2022-2 od 6. rujna 2023.

25. Kako tužena u ovome parničnom postupku nije dovela u sumnju gore navedene odlučne činjenice za rješavanje ove pravne stvari, nije bilo potrebe izvoditi dokazni prijedlog tužitelja da se, po potrebi, sasluša rukovoditelj odjela toplinarstva kod tužitelja JB, ing., dok sam iznos predmetne obveze tužena također nije dovela u sumnju.

26. Iz svega navedenoga proizlazi da je primjenom ranije navedenih odredbi materijalnoga prava valjalo temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., 154., 155. i 164. ZPP-a.

28. Kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnoga naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnoga naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tome dijelu parničnoga postupka donijeta je odluka kao u točki II. izreke presude.

29. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu te je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška u podnesku od 8. studenoga 2024., trošak javnobilježničke naknade u smislu članka 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21. i 18/22.) u iznosu od 19,91 € s pripadajućim PDV-om u smislu članka 9. toga Pravilnika (ukupno 24,89 €), trošak obrazloženoga podneska od 8. studenoga 2024. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) - ukupno 62,50 € te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 € u smislu Tbr. 2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.), što ukupno čini iznos od 100,66 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

30. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka u iznosu od 62,61 €, odnosno za razliku iznosa kojega je tužitelj zatražio u podnesku od 8. studenoga 2024. i iznosa dosuđenoga u točki III. izreke ove presude, jer trošak u podnesku od 8. studenoga 2024. tužitelj nije zatražio sukladno OTRH niti sukladno tada važećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, odnosno zatražio je viši iznos no što mu pripada, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom IV.

31. Kako je tužena u cijelosti izgubila parnicu, valjalo je, u smislu odredbe čl. 154. ZPP-a, odbiti kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom V.

32. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 17. veljače 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženoj

3. Kalendar 30 dana