REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1825/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Antonija Galić Kondža, odvjetnica u TID, odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 20/XXII, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Antonije Galić Kondža i punomoćnice tuženika MID, dipl. iur., te presude javno objavljene dana 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, isplatiti tužitelju MI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće iznos od 2.405,10 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 43,59 eura od 15.09 2017. pa do isplate,

- na iznos od 79,59 eura od 15.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 75,96 eura od 15.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 61,99 eura od 15.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 48,95 eura od 15.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 74,47 eura od 15.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 85,65 eura od 15.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 62,29 eura od 15.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 81,58 eura od 15.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 74,47 eura od 15.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 81,58 eura od 15.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 93,44 eura od 15.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 59,56 eura od 15.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 68,52 eura od 15.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 89,37 eura od 15.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 77,86 eura od 15.12.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 81,97 eura od 15.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 77,09 eura od 15.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 88,65 eura od 15.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 101,32 eura od 15.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 96,72 eura od 15.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 92,51 eura od 15.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 88,66 eura od 15.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 46,25 eura od 15.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 96,62 eura od 15.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 43,06 eura od 15.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 58,98 eura od 15.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 118,40 eura od 15.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 82,59 eura od 15,01.2020. pa do isplate.

- na iznos od 80,60 eura od 15.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 92,67 eura od 15.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 12,81 eura od 15.06.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,06 eura od 15.09.2020.g. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856 da isplati tužitelju MI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće iznos od 272,35 eura bruto, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 15,83 eura od 15.09.2017. pa do isplate,

- na iznos od 41,59 eura od 15.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 42,18 eura od 15.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 11,23 eura od 15.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 67,79 eura od 15.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 15,03 eura od 15.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 47,01 eura od 15.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 6,68 eura od 15.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 8,17 eura od 15.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 12,81 eura od 15.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 0,97 eura od 15.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 3,06 eura od 15.09.2020. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883832856 da isplati tužitelju MI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće iznos od 1.279,92 eura bruto, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi

- na iznos od 81,39 eura od 15.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 91,77 eura od 15.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 92,26 eura od 15.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 541,64 eura od 15.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 471,86 eura od 15.12.2020. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856 da isplati tužitelju MI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće iznos od 527,17 eura bruto, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- na iznos od 29,19 eura od 15.09.2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,98 eura od 15.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 20,35 eura od 15.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 31,14 eura od 15.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 10,93 eura od 15.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 19,59 eura od 15.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 11,47 eura od 15.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 10,43 eura od 15.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 9,97 eura od 15.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 21,85 eura od 15.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 34,41 eura od 15.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 19,95 eura od 15.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 20,86 eura od 15.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 10,98 eura od 15.01.2019. pa do isplate

- na iznos od 20,65 eura od 15.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 11,87 eura od 15.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 22,62 eura od 15.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 21,59 eura od 15.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 20,65 eura od 15.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 23,75 eura od 15.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 10,32 eura od 15.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 10,79 eura od 15.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 11,53 eura od 15.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 21,06 eura od 15. 11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 11,53 eura od 15.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 10,79 eura od 15.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 24,83 eura od 15.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 11,28 eura od 15.04.2020. pa do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".

IV Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856 da naknadi tužitelju MI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 405,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je Ugovorom o radu broj: 03- 371/15 sklopljenim između tužitelja i tuženika dana 04.12.2015. ugovoreno je da će tužitelj obavljati poslove: doktor medicine radi obavljanja specijalizacije iz endokrinologije i dijabetologije, dok je člankom 6. Ugovora reguliran način obračuna plaće. Dodatkom Ugovora o radu broj 03-60/16 sklopljenom dana 22.02.2016. ugovoreno je obavljanje poslova doktora medicine na specijalizaciji iz endokrinologije i dijabetologije. Dodatkom Ugovoru o radu 03-1169/21 od 22.07.2021. ugovoreno je obavljanje poslova: doktor medicine specijalist endokrinologije i dijabetologije, dok je člankom 3. Dodatka utvrđen način izračuna plaće.

Tuženik je tužitelju od početka rada pogrešno obračunavao plaću i naknadu plaće, pa je temeljem pogrešnog obračuna isplatio umanjene plaće na način da:

- nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji tužitelj ima pravo sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 88/13, 143/13, 96/15 – dalje u tekstu: KU), odnosno čl. 55. Kolektivnog ugovora NN 29/18, 92/19 – dalje u tekstu KU/18.

- nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio na istome radnom mjestu, te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a koje pravo proizlazi iz čl. 59. KU, te nastavno čl. 57. KU/18, nije isplaćivao tužitelju punu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uslijed neosnovano umanjenog iznosa plaće s obzirom da mu kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet ovoga tužbenog zahtjeva,

- tuženik je tužitelju evidentirao i obračunavao manje sati od broja sati koje je tužitelj stvarno odradio

- tužitelju nije obračunat niti jedan prekovremeni sat jutro nakon dežurstva. Tuženik je tužitelju obračunavao dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za redovni, ali ne i prekovremeni rad. Tuženik je dodatke po navedenim osnovama bio dužan isplatiti i za prekovremeni rad budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi. Člankom 81. Zakona o radu propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci na prekovremeni rad, tužitelju pripada i razlika na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor u utuženom period koja bi mu pripadala da je plaća odnosno naknada plaće ispravno obračunavana.

Slijedom navedenog, tužitelj potražuje isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve efektivno odrađene sate tužitelja, pa tako i prekovremenog rada, a koji dodaci se obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, te posljedično razliku neisplaćene naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, razliku između plaće obračunate temeljem broja radnih sati iskazanih u evidencijama tužitelja koje je dostavljao tuženiku i radnih sati iskazanih u obračunu plaće i razliku plaće temeljem neobračunatih prekovremenih sati uslijed ostanka na radu nakon dežurstva. Slijedom navedenog, a nakon provedenog financijskog vještačenje, tužitelj prema konačno specificiranom zahtjevu predlaže naložiti tuženiku da mu isplati razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kao u izreci presude uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnovu tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, te se poziva na Kolektivne ugovore za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. i 2019. godine, navodi da je odredbom čl. 45. KU propisano što čini plaću, osnovnu plaću te dodatke na osnovnu plaću, da su zaključci sastavni dio KU-a sukladno članku 19.st.6 Ku-a, da je netočna tvrdnja tužitelja da ima pravo na povećanje plaće za radni staž jer se isti nije primjenjivao nakon 31.03.2014., te da se tužbeni zahtjev zasniva na pogrešnom pravnom shvaćanju. Ukazuje da obzirom da su odredbe kolektivnih ugovora jasne i nedvosmislene nema prostora za tumačenje kolektivnih ugovora kako tužitelj iznosi u svojoj tužbi te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik, opreza radi, ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže da sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Ugovor o radu od 04.12.2015., Dodatak ugovora o radu od 22.02.2026., Dodatak ugovoru o radu od 22.07.2021.Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 04.12.2015., izračun potraživanja, evidenciju rada koje je vodio tužitelj i evidenciju rada sačinjenu po tuženiku, izračun potraživanja, mail poruke, Odluku od 04.11.2020., evidenciju rada, dopis od 15. travnja 2020., Dopis od 02. travnja 2020., Odluku od 14. ožujka 2020., Odluku od 21. ožujka 2020., Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, isplatnu listu, evidencija rada, proveo je financijsko vještačenje po Petri Blašković, Centar za financijska vještačenje d.o.o., te je izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju radio na radnom mjestu liječnika specijaliste, da mu je rad organiziran u 24-satnim dežurstvima, da je ostvarivao prekovremene sate, kako što nije sporno i da tuženik nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, odnosno za vrijeme prekovremenog rada, kao niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te pogrešno obračunao naknadu plaće za godišnji odmor.

6. Sporno je između stranaka da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za sve sate koje je odradio u otežanim uvjetima rada, pa tako i u prekovremenim satima. Sporno je da li postoji razlika između plaća obračunate temeljem broja radnih sati iskazanih u evidencijama tužitelja koje je dostavljao tuženiku i radnih sati iskazanih u obračunu plaće i da li postoje razlika plaće temeljem ne obračunatih prekovremenih sati uslijed ostanka na radu nakon dežurstva.

7. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, sud je utvrdio da tužitelj potražuje isplatu manje isplaćene plaće za razdoblje od rujna 2017. do rujna 2020., a s obzirom da je podnio tužbu 15. rujna 2022., to je nesporno da zastara za potraživanja nije nastupila jer ista sukladno odredbi članka 139. ZR-a iznosi pet godina, a koji petogodišnji rok za sporna potraživanja nije istekao.

Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan jer je tuženik poslodavac tužitelja i za izvršeni rad mu je dužan isplatiti plaću neovisno o tome tko vrši obračun plaće.

8. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50 %.

9. Člankom 57. istog KU-a propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstveno osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te taj dodatak iznosi 25 % za doktora medicine specijalista.

10. Člankom 59. naprijed navedenog KU-a bilo je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10 % od osnovne plaće. Dodatkom I naprijed navedenom KU-u ("Narodne novine" broj 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da se u članku 59. brojka 10 % zamjenjuje s brojkom 12 %. Odredbom članka 51. stavak 1. KU-a, odnosno člankom 49. stavak 1. KU-a/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama ("Narodne novine" broj 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednak način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, pa je tako odredbom članka 36. stavak 2. KU-a propisano ako radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

11. S obzirom da tužitelj temeljem Kolektivnih ugovora ima istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, odnosno ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o. koja u svom nalazu od 27. veljače 2024. navodi da za razdoblje od 01.08.2017. do 31.08.2020. godine:

potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 1.360,74 eura,

potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada iznosi 1.044,36 eura,

manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 272,35 eura.

Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 2.677,45 eura (Tabela 3 stupac ‘5’ nalaza).

13. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući su isti izrađeni stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sukladno izrađenom Nalazu, dok tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun već samo na pravni osnov.

14. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za sve sate u kojima je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo za sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo za prekovremene sate. Naime, odredba članka 57. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje ("Narodne novine" broj 143/13) propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25 %. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57. navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje pripada dodatak od 25 % za posebne uvjete, a u iznosu od 25 % za redovne sate rada obračunavao ga je tužitelju i tuženik u utuženom razdoblju, što je razvidno iz obračunskih isprava.

15. Nadalje, po stavu ovog suda, osnovano je potraživanje i u pogledu uvećanja plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate.

Naime, odredbom članka 59. KU-a propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću, pri čemu do 30.09.2015. isti iznosi 10 % od osnovne plaće, a nadalje na temelju članka 5. Dodataka I KU-u 12 %. Stoga je takva iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi postojala u odnosu na radno mjesto tužitelja tijekom svih sati rada u kojima je radio bez obzira da li su oni odrađeni u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radnom vremenu. Dodatak se obračunava za svaki efektivno odrađeni sat rada na način da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

16. Nadalje, ističe se da tužitelj sukladno odredbama Kolektivnog ugovora ima istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, odnosno ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članaka 57., 59. i 60. KU-a iz 2013. zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz članaka 57., 59. i 60. KU-a ("Narodne novine" broj 143/13), budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. citiranog KU-a te u svojstvu radnika definiranog odredbom članka 59.a KU-a.

17. Sukladno odredbi članka 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o rad, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

18. Slijedom svega navedenog po stavu ovog suda zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU-a imaju pravo na dodatke za uvećanje osnovne plaće ukoliko rade prekovremeno i pod posebnim uvjetima, te na poslovima s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi.

19. Temeljem navedenog je sud utvrdio da tužitelju pripada razlika bruto plaće u ukupnom iznosu od 2.405,10 eura bruto s osnova neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 272,35 eura, a sve sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

20. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO).

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a ,a teče od svakog 16-tog u mjesecu u odnosu na dodatke za prethodni mjesec sukladno odredbama Zakona o radu i KU-a.

22. U odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na razliku između plaća obračunate temeljem broja radnih sati iskazanih u evidencijama tužitelja koje je dostavljao tuženiku i radnih sati iskazanih u obračunu plaće, te postojanje razlike plaće temeljem ne obračunatih prekovremenih sati uslijed ostanka na radu nakon dežurstva sud, a u podnesku od 29.05.2023. mijenja pravnu osnovu potraživanja te navodi da svoje potraživanje temelji na danima kada nije radio, a prema mišljenju tužitelja trebao za te dane dobiti naknadu. Sud nije provodio dokaze predložene po tužitelju za saslušanjem svjedoka i provođenjem vještačenja na navedene okolnosti iz slijedećih razloga. Evidencija koju je dostavio tužitelj je njegova evidencija koja nije službena, jer tuženik vodi službenu evidenciju radnog vremena prema sastavu dežurstava. Iz mailova koje je dostavio tužitelj za navedeno potraživanje vidljivo je da potražuje korekciju obračuna plaća za vrijeme kada je bio raspoređen na rad u KB Dubrava kao i naknadu za vrijeme provedeno u samoizolaciji. Navedena dokumentacija se ne odnosi na potraživanje se osnova prekovremenog rada nakon ostanka na radu iza dežurstva. Slijedom navedenog je odbijen dokazni prijedlog za dostavom podataka o radu od KB Dubrava i saslušanju svjedoka na okolnost ostajanja na radu nakon dežurstva jer tužitelj nije u spornom razdoblju od 2017. pa do 12.2020 bio raspoređen na rad u KB Dubrava, pa je takav dokazni prijedlog nesvrsishodan. Tužitelj nije dokazao da bi za cijelo utuženo razdoblje bila vođena kriva evidencija radnog vremena, a dokumentacija koju je dostavio u spis se odnosi na potraživanje iz druge pravne osnove kako je to već navedeno. Slijedom navedenog valjalo je odbiti potraživanje za razliku plaće u iznosu od 1.279,92 eura i 527,17 eura kao neosnovano te je sud odlučio kao u izreci pod III. 23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a troškovi su odmjereni sukladno OT i vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva i zatraženom trošku, kao i uspjehu stranaka u sporu.

Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova, sastava obrazloženih podnesaka od 22.02.2023.,24.04.2023., 25.03.2024 i 01.10.2024. po 100 bodova, te pristupa na ročišta 23.03.2023., 13.12.2023., 17.09.2024., i 16.01.2024., sve po 100 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT, te ročišta za objavu presude, ukupno 900 bodova , odnosno 1.800,00 eura(vrijednost 1 boda = 2,00 eura), na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a, sveukupno 2.250,00 eura. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 29.09.2022. kojim traži odobrenje za podnošenje podneska jer mu je priznat trošak podneska od 10.02.2022. kojim se očitovao na odgovor na tužbu, zatim podnesaka od 19.07.2023., i 05.12.2023.te 24.04.2023. za koje nije tražio odobrenje za podnošenje a u kojima ponavlja već iznesene navode iz tužbe i podnesak od 16.08.2023. koji ne prileži spisu, te podnesak od 25.11.2024. kojim prigovara na podnesak tuženika o krivo postavljenim iznosima , a na ročištu od 16.01.2025. ispravlja navedene iznose sukladno prigovoru tuženika, jer sve navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredaba članka 155. ZPP-a te bi priznavanje navedenih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka. Obzirom da je tužitelj uspio sa 59 % kako u osnovi tako i u kvantitativnom dijelu, dok je tuženik uspio sa 41% u osnovi i kvantitativnom djelu. Sukladno odredbi članka 154 stavak 2. ZPP-a parnični trošak se određuje na način da se od postotka uspjeha stranke koja je uspjela u većoj mjeri u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri te se zatim stranci koja je uspjela u većoj mjeri dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenog tužitelj ima pravo na 18 posto priznatih troškova, te ukupno trošak iznosi 405,00 eura.

24. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

25. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pisano u pet (5) istovjetnih primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku