REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-1806/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja TŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane (OIB: 66486182714), Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/208, URBROJ: 512-25-24-2 od 11. travnja 2024., te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560- 01/24-01/208, URBROJ: 512-25-24-2 od 11. travnja 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Rijeka, KLASA: UP/I-560-01/22-01/207, URBROJ: 512M2- 71-23-5 od 24. travnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/208, URBROJ: 512-25-24-2od 11. travnja 2024., a posljedično tome prvostupanjskog rješenja od 24. travnja 2023., tužitelj je podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 24. listopada 2024., pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je u tužbi u bitnome naveo da je nakon završenog vojnog roka završio osnovnu obuku kripto zaštite u Rakitiju u trajanju od tri tjedna u organizaciji tadašnjeg Republičkog Sekretarijata za narodnu obranu Ministarstva obrane i raspoređen je u rezervni sastav Službe motrenja i obavješćivanja, Ureda za obranu Općine Cres Lošinj, gdje su bili i GŠ i ČŠ. Njih trojica da su kao rezervisti do srpnja 1991. šifrirali i dešifrirali poruke, a rješenjem Ministarstva obrane, KŠ iz srpnja 1991., tužitelj da je mobiliziran kao jedini šifrant, dok su ostala dvojica skinuta s tog ovlaštenja. Rješenje o mobilizaciji nema, ali smatra da postoje u arhivi Ministarstva obrane. Tada da je dobio vojnu iskaznicu, zadužio pištolj zbrojovku te je obavljao poslove šifriranja do jeseni 1995. Cijelo vrijeme da je bio u radnom odnosu u tvrtki Jadranka d.d. Mali Lošinj, kao zamjenik generalnog direktora, a u uredu je dobivao mjesečnu naknadu, za što također mora postojati evidencija u materijalnom i financijskom knjigovodstvu. Za taj doprinos da je dobio spomenicu Domovinskog rata, kao prvi u tadašnjoj Općini Cres Lošinj. Ističe da ne može doći do navedene dokumentacije jer je klasificirana, ali da sud svakako može i da bi se ista trebala nalaziti u arhivama tuženika. Naveo je, da su njegovi navodi lako provjerljivi i mogu se potvrditi i uvidom u rješenje o mobilizaciji ministra KŠ od srpnja 1991., uvidom u evidenciju vojnih obveznika, vojne knjižice, arhive ureda Cres Lošinj, evidencije trake ključeva, šifrarnika od 1991. do 1995. i njihovih zaduženja, što je u arhivi Ureda obrane Rijeka, evidenciju svih osoba koje su obavljale poslove kripto zaštite ZO Rijeka, dnevnike šifriranih poruka u tom razdoblju za Cres Lošinj, evidencije isplaćenih naknada od 1991. do 1995., zaduženja za pištolj zbrojovku te svjedočenjem osoba koje imaju saznanja o tužiteljevom radu i to ĆŠ, MŠ, LŠ, G, FŠ, UŠ, te vršenjem uvida u arhivu referade kripto zaštite, Ureda za obranu ZO Rijeka, gdje je prema mišljenju tužitelja trebao biti evidentiran, a poslove šifranta da je obavljao kao jedini šifrant od srpnja 1991. to kraja 1993. kada je uz njega radio i ĐŠ. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika te naloži tuženiku u ponovnom postupku da pribavi sve dokaze i na temelju istih donese rješenje o priznanju tužitelju statusa hrvatskog branitelja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 29. studenog 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći da je predmet ovog upravnog spora priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od srpnja 1991. do poslije Oluje 1995., temeljem pripadnosti Uredu za obranu Cres Lošinj kada je obavljao poslove kripto zaštite, dok da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, pribavljeno očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Rijeka od 23. rujna 2022. iz kojeg je razvidno da tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, a na popisu pripadnika Službe motrenja i obavješćivanje bivšeg Ureda za obranu Cres Lošinj naveden je s ulaznim datumom 19. rujna 2021. bez izlaza, dok u evidencijama isplaćivanih naknada pripadnicima bivše Uprave za obranu Rijeka, tužitelj nije evidentiran. Istaknuo je, da je tužitelj na navedene okolnosti iz tužbe bio saslušan na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 6. veljače 2023., kada je naveo da je obavljao poslove kripto zaštite, tada da je bio u radnom odnosu u Jadranci d. d., [adresa] u svojstvu zamjenika direktora i da je imao zadužen pištolj na pet godina te vojnu iskaznicu, nakon čega je tuženik zaključio da nema nikakvih dokaza o pripadnosti tužitelja Oružanim snagama Republike Hrvatske, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske ili nekoj drugoj sastavnici propisanoj u članku 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta Zakon), a osim toga da aktivnosti koje tužitelj opisuje da je obavljao u spornom razdoblju, kriptiranje, ne mogu se smatrati sudjelovanjem tužitelja u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, a kojim se u smislu stavka 2. članka 3. Zakona podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu na borbeni položaj i povratak, te obuku i pripremu za odlazak na bojište) u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., zbog čeka je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane zakonske uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz članka 3. Zakona.

4. U ovom upravnom sporu 13. veljače 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevnima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena. Na istom ročištu za raspravu, ovaj Sud je odbio izvesti dokazne prijedloge tužitelja predložene u tužbi, iz razloga što tužitelj nesporno ne ispunjava jedan od kumulativno propisanih uvjeta iz članka 3. Zakona za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te neispunjavanje jednog od njih dovodi do negativnog rješenja.

5. Naime, uvidom u dokumentaciju koja priležu spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev da mu se prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata od srpnja 1991. do poslije Oluje 1995., temeljem pripadnosti Uredu za obranu Cres Lošinj, gdje je obavljao poslove kripto zaštite, a navedeni zahtjev je zaprimljen kod prvostupanjskog tijela 21. rujna 2022. Utvrđeno je, da je postupajući po zahtjevu tužitelja, uvidom u službene evidencije Ministarstva obrane utvrđeno, da tužitelj nije evidentiran u evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, a uvidom u popis pripadnika Službe za motrenje i obavješćivanje bivšeg Ureda za obranu Cres Lošinj, utvrđeno je, da je tužitelj evidentiran na rednom broju 15 s danom 9. rujna 1991. godine, dok u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane Rijeka, u kojoj se nalazi arhiva bivšeg Ureda za obranu Cres Lošinj nema podataka o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, te u arhivi financija u platnim popisima refundacija, nema evidentirano plaćanje refundacija za tužitelja. Utvrđeno je, da je na okolnosti navedene u zahtjevu, tužitelj saslušan na zapisnik pred prvostupanjskim tijekom 6. veljače 2023. kada je istaknuo, da je zatražio da mu se za razdoblje od srpnja 1991. do poslije Oluje 1995. prizna sudjelovanjem u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti tadašnjem Uredu za obranu Cres Lošinj, gdje je obavljao poslove kripto zaštite po potrebi, a u to vrijeme bio je u radnom odnosu u Jadranka d.d. [adresa], te od dokumentacije ne posjeduje ništa, jer je sve ostalo u arhivi mobilizaciji, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 24. travnja 2023. odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uz obrazloženje pobliže navedeno u istom. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 11. travnja 2024., na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 24. travnja 2023. iz razloga što tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u evidencijama isplaćivanih naknada, pričuvnicima bivše Uprave za obranu Rijeka, dok je na popisu pripadnika Službe motrenja i obavješćivanja bivšeg Ureda za obranu Cres Lošinj, naveden s ulaznim datumom, bez izlaza.

6. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

7. Na temelju razmatranih svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona propisano je, da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga),

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju o 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana,

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.,

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.,

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskog logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9. Prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vremenu neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), podrazumijeva se, u smislu spomenutog stavka 1. ovog članka, oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10. Sukladno odredbi čl. 179. tč. a. ZHDBR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje Ministarstvo nadležno za obranu odnosno Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke, nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti, na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Po mišljenju ovog Suda, kao i tuženika, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za priznavanjem tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Uredu za obranu Cres Lošinj, jer iz izjave tužitelja proizlazi da je tužitelj u traženom razdoblju obavljao poslove kripto zaštite, a koje aktivnosti se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom sukladno članku 3. stavku 2. Zakona. Isto je i potvrdio tužitelj, na zapisnik sastavljen pred prvostupanjskim tijelom 6. veljače 2023., kao i na ročištu održanim pred ovim Sudom 13. veljače 2025. Stoga je pravilno tuženik zaključio da sve i da je nesporna pripadnost tužitelja Oružanim snagama Republike Hrvatske ili Ministarstvu obrane Republike Hrvatske ili nekoj drugoj sastavnici propisanoj u članku 3. stavku 1. Zakona, pripadnicima kojih se može utvrditi da su bili hrvatski branitelji iz Domovinskog rata,( iako tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kako je to razvidno iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Rijeka od 23. rujna 2022., a na popisu pripadnika Službe motrenja i obavješćivanja bivšeg Ureda za obranu Cres Lošinj, naveden je s ulaznim datumom 19. rujna 1991. bez izlaza), to tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način propisan odredbom članka 3. stavka 2. Zakona, pa je pravilno osporavanim rješenjem tuženika od 11. travnja 2024. odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 24. travnja 2023., jer prema mišljenju tuženika i prvostupanjskog tijela s kojim mišljenjem je suglasan i ovaj Sud, tužitelj ne ispunjava oba kumulativno propisana zakonska uvjeta za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje, obzirom da iz provedenog ispitnog postupka je razvidno, kako je tužitelj u predmetnom razdoblju obavljao poslove kripto zaštite, a koje aktivnosti se ne mogu smatrati pružanjem oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom sukladno članku 3. stavku 2. Zakona.

12. S tim u svezi ukazuje se tužitelju, da pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a obzirom da u konkretnom slučaju iz podataka nadležnih tijela Ministarstva obrane RH proizlazi, da tužitelj u predmetnom razdoblju nije evidentiran na popisu Oružanih snaga RH, to tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima kojim bi dokazivao da je bio pripadnik Oružanih snaga RH.

13. Slijedom navedenog, nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnom postupka utvrđeno suprotno, odnosno da je činjenično stanje pravilno je potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Iz tog razloga ovaj Sud nije izvodio dokaze predložene od strane tužitelja u tužbi, jer oba uvjeta iz članka 3. Zakona trebaju biti ispunjena da bi se udovoljilo zahtjevu tužitelja, što u konkretnom predmetu nije slučaj, pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS- valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. veljače 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju TŠ iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu obrane, Zagreb, Trg Petra kralja Krešimira IV. broj 1