REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-841/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću, u pravnoj stvari tužitelja NZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Sanji Jovanović, odvjetnici u Poreču-Parenzo, protiv tuženika IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Antunu Zanettiju, odvjetniku u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva i činidbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

IUtvrđuje se da je tužitelj ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekao pravo vlasništva nekretnina u k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], u zemljišnoj knjizi koja se vodi pri Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Bujama-Buie, pa je tuženik IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao samovlasnik predmetne nekretnine, po pravomoćnosti ove presude.

IINalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.470,00 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

IIIOdbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 07. prosinca 2021. tvrdi da je vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], u zemljišnoj knjizi koja da se vodi pri Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Bujama-Buie. Tuženik da je u zemljišnim knjigama upisan kao formalni vlasnik navedenih nekretnina. Zemljišnoknjižno stanje da ne odgovara stvarnom stanju. Tužitelj da je osobno i po pravnim prednicima u neprekidnom i samostalnom posjedu cijele nekretnine navedene u tužbi više od 100 godina, dok da tuženik to za cijeli taj period nije u posjedu iste nekretnine. Tužitelj da je u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti, istu da održava i na njoj da vrši sva vlasnička ovlaštenja i u svemu da se ponaša kao samovlasnik. Predmeta nekretnina da u dijelu predstavlja zgradu koju da su gradili upravo pravni prednici tužitelja. Posjed nekretnine tužitelj da nije stekao silom, potajno, ni prijevarom, već nasljeđivanjem. Slijedom navedenog, tužiteljev posjed navedene nekretnine da je pošten, zakonit i istinit. Nikada da tuženik, a ni njegovi pravni prednici, kao niti treće osobe, nisu osporavali samovlasništvo predmetne nekretnine tužitelju, odnosno, njegovim pravnim prednicima. Tek da je neposredno prije podnošenja ove tužbe, tužitelj pregledom zemljišne knjige i katastarskog plana utvrdio da ne dolazi upisan kao nositelj prava vlasništva navedenih nekretnina. Slijedom navedenog, tužitelj da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Tužitelj, pozivajući se na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Utvrđuje se da je tužitelj ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekao pravo vlasništva nekretnina u k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], u zemljišnoj knjizi koja se vodi pri Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Bujama-Buie, pa je tuženik IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao samovlasnik predmetne nekretnine, po pravomoćnosti ove presude."

2.U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osporava sve navode iz tužbe, osim onih koji ovim odgovorom ili tijekom raspravljanja budu izričito učinjeni nespornim. Navodi da je netočno da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici ikada bili vlasnici nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zgr. – zgrada, te k. č. br. [katastarska čestica] zgr. – zgrada, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik u potpunosti osporava neistiniti navod da bi se tužitelj uopće nalazio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina. Neistinito da je da bi tužitelj "osobno i po pravnim prednicima u neprekidnom i samostalnom posjedu cijele nekretnine iz t. I ove tužbe više od 100 godina." Tužitelj da predmetni neistiniti navod o tobožnjem posjedu predmetne nekretnine od njegove strane i od strane njegovih prednika u trajanju od "više od 100 godina" ne potkrjepljuje niti jednim konkretnim dokazom u tužbi. Tužitelj da čak ne navodi ni otkada bi to njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine. Suprotno navodima tužitelja, tuženik da je i formalni i stvarni vlasnik predmetnih nekretnina. Tuženik da je predmetne nekretnine stekao na temelju ugovora o darovanju od 20. studenog 2013. od svoje bake FZ. Baka tuženika da je pak vlasništvo predmetnih nekretnina stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br. UPP/OS-110/09, O-336/09 od 05. srpnja 2010., i to kao nasljednica iza svog oca LZ, pok. KZ (pradjeda tuženika). Dakle, upravo da su članovi obitelji tuženika oduvijek bili kako vlasnici, tako i posjednici predmetne nekretnine. Naime, tuženik da je zajedno sa svojom bakom još od djetinjstva mnogo puta dolazio na predmetne nekretnine. U predmetne nekretnine, odnosno, zgradu koja da se nalazi na predmetnoj nekretnini da godinama nije ništa ulagano, niti održavano, tako da je predmetna zgrada podosta u lošem stanju i oronula. To iz razloga što da su pravni prednici tuženika, njegova baka i otac, odselili još 60-tih godina prošlog stoljeća u Kopar. No, pravni prednici tuženika da nisu prestali dolaziti i obilaziti predmetne nekretnine, kao i ostale nekretnine koje da imaju u vlasništvu na području Oprtlja, te da su zasigurno više puta obilazili sve nekretnine, pa i predmetne. Predmetni zgradni objekt koji da se nalazi na predmetnim nekretninama da čak godinama nije niti bio zaključan, a iz razloga što da nitko nije neovlašteno ulazio u isti, te da su pravni prednici tuženika smatrali da nema potrebe zaključavati, jer da nikada nisu vidjeli da bi netko unutra ulazio i istu na bilo koji način koristio. Dakle, kroz veliki niz godina, pravni prednici tuženika da su normalno i nesmetano posjedovali predmetne nekretnine, te da im nitko nikada nije prigovorio da bi bili u posjedu tuđe nekretnine, jer da za to nije niti bilo razloga. Nadalje, tuženik da je 2013. pristupio na predmetne nekretnine zajedno sa arhitektom EZ, geodetom HZ, te građevinskim poduzetnikom DZ, budući da je tuženik htio od stručnih osoba saznati i isplanirati koje bi sve radove trebalo izvršiti na zgradi koja da se nalazi na predmetnim nekretninama, a kako bi se ista obnovila. Tom prilikom da je na licu mjesta bio prisutan i tužitelj, budući da je isti vlasnik susjednih nekretnina, no ničim da nije prigovarao tuženiku ili mu rekao da bi predmetne nekretnine predstavljale njegovo vlasništvo. Zato da se tuženik jako iznenadio kada je primio tužbu, budući da nikada, niti njemu, niti njegovim pravnim prednicima tužitelj nije ispoljio na bilo koji način da bi on smatrao da su predmetne nekretnine tuženika zapravo njegovo vlasništvo. Tim više, stranke da su bile, moglo da bi se reći, u dobrim odnosima. Tuženik da je, primjerice, kada da bi dolazio u [adresa], znao kupovati povrće od tužitelja. Ono što da je tuženik jedino primijetio na predmetnim nekretninama, početkom ove godine (prije nego što da je primio tužbu), da jest to da je netko na predmetnoj nekretnini tek toliko počistio korov koji da se nalazio uz zid, te da je posječen pomikaki, a nedugo nakon toga da je primio tužbu tužitelja, pa da tuženik pretpostavlja da je to tužitelj pretenciozno učinio i to isključivo za potrebe ove parnice. Da je tužitelj doista izvršavao vlasnička ovlaštenja na predmetnim nekretninama, odnosno, istu održavao, što da nije, dakako da bi istu održavao i u istu ulagao kao i u susjedne 3-4 nekretnine, za koje da je upisan kao vlasnik istih, k. č. br. [katastarska čestica] zgr., 686 zgr., 687 zgr., 690 zgr. k. o. [katastarska općina]. No, dakako da to nije učinio, jer da je oduvijek znao da sporne nekretnine ne pripadaju njemu niti po kojoj osnovi, pa dakako da nije ulagao u tuđu imovinu, nego da sada ovim postupkom želi neovlašteno uzurpirati vlasništvo tuženika. Da je tužitelj sklon uzurpaciji da pokazuje i činjenica da je samovoljno iz njegove susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] preko k. č. br. [katastarska čestica], uveo kanalizaciju u cisternu koja da se nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja da je u vlasništvu Općine Oprtalj. Iz svega navedenog da je razvidno da tužitelj uopće nije u posjedu predmetnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 683/2 zgr. k. o. [katastarska općina], a kamoli da bi taj posjed bio pošten, zakonit i istinit. Zakonit zasigurno da nije, jer da tužitelj ničime ne dokazuje na temelju kojeg to valjanog pravnog temelja bi imao pravo na posjed predmetnih nekretnina. Također, tužiteljev posjed da ne bi mogao biti ni istinit, jer da isto tako, sve i da posjeduje predmetne nekretnine, ne ukazuje na koji način je ušao u posjed istih, a to da dovodi do zaključka da je to moglo biti jedino silom ili prijevarom. Konačno, sve da tužitelj i je posjednik predmetnih nekretnina, a što da nije, zasigurno da takav posjed ne bi mogao biti pošten, jer da istome nije moglo ostati nepoznato da bi vlasnik istih zasigurno bio tuženik, kao i njegovi pravni prednici, koji da su oduvijek bili vlasnici, kako stvarni, tako i zemljišnoknjižno evidentirani. Pored toga, budući da su godinama tuženik i njegovi pravni prednici se ponašali kao vlasnici predmetnih nekretnina, što da i jesu, tužitelju, koji da je vlasnik neposredno susjednih nekretnina, s kojima da dijeli zajednički ulaz s javne prometnice (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), da nije moglo ostati nepoznato da bi upravo tuženik i njegovi pravni prednici bili zakoniti vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina. Radi svega navedenog, tuženik se protivi tužbi u cijelosti i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3.Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

Činjenice se u parničnom postupku utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

4.U dokaznom postupku je izvršen uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4), darovni ugovor od 20. studenog 2013. (22), rješenje OS u Bujama-Buie posl. br. Z-3438/10 od 09. srpnja 2010. (23) i izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (24). Provedeno je geodetsko vještačenje. Saslušani su svjedoci VZ, ŽZ, CZ, NZK, JZ, BZ, IZK, NZKN, MZ i AZ, predloženi po tužitelju i EZ, DZ, ZZ, UZ, ĐZ, PZ, OZ i ČZK, predloženi po tuženiku. Saslušane su parnične stranke.

5.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (4) utvrđeno je da je kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] zgr., označene kao zgrada i k. č. br. [katastarska čestica] zgr., označene kao zgrada, iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižen tuženik.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (24) utvrđeno je da je prije tuženika kao vlasnik predmetnih nekretnina bila uknjižena FZ, a prije nje TZ pok. KZ.

Uvidom u rješenje Općinskog suda u Bujama-Buie posl. br. Z-3438/10 od 09. srpnja 2010. utvrđeno je da se na predmetnim nekretninama, koje su bile upisano kao vlasništvo LZ. KZ, FZ bila uknjižila temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. UPP/OS-110/09 od 05. srpnja 2010.

Uvidom u darovni ugovor od 20. studenog 2013. utvrđeno je da je tim ugovorom FZ, kao darovatelj, darovala tuženiku, svom unuku, kao daroprimcu, predmetne nekretnine.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (24) utvrđeno je da se tuženik kao vlasnik predmetnih nekretnina upisao sa 04. prosinca 2013., na temelju darovnog ugovora od 20. studenog 2013.

Geodetskim vještačenjem, na koje nije bilo prigovora, a sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je k. č. br. zgr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište, a k. č. br. zgr. [katastarska čestica] u naravi kuća. Obje kuće su spojene, imaju prizemlje i prvi kat, te čine jednu gospodarsku cjelinu. Na licu mjesta se vidi razgraničenje između kuće na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i kuće na k. č. br. [katastarska čestica], koje dijeli noseći zid. Na fotografiji "I" (30) je okomitom crtom olovkom od strane vještaka označena granica između spomenutih kuća. Zapadno od k. č. br. zgr. [katastarska čestica] se nalazi k. č. br. zgr. [katastarska čestica], te se ne može sa sigurnošću reći da li se dio kuće koja se nalazi na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] nalazi i na k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. Na fotografijama "A" i "B" (26) je vidljiva kuća na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], gledano s južne strane. Na fotografiji "C" (27) je vidljiva parcela koja se nalazi istočno od k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. Na fotografiji "D" (27), na desnoj strani, je vidljivo dvorište k. č. br. zgr. [katastarska čestica], te istočni zid kuće na ovoj k.č. Na fotografijama "E" i "F" (28) su vidljive predmetne nekretnine, gledano s istočne strane. Na fotografiji "G" (29) je vidljiva k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i na krajnjoj desnoj strani dio kuće na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], gledano sa sjevera. Na fotografiji "H" (29) je vidljivo dvorište na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i dio kuće na toj k.č. gledano s istočne strane. Na fotografiji "I" (30) su vidljive predmetne nekretnine, gledano sa sjevera. Na fotografiji "J" (30) je vidljiv ulaz na istočnom zidu kuće na k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. Na fotografijama "K" i "L" (31) je vidljiv ulaz na istočnom zidu kuće na k. č. br. [katastarska čestica]. Na fotografijama "M" i "N" (32) je vidljiva unutrašnjost prizemlja kuće na k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. Na fotografiji "O" (33) je vidljiva kuća na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], dio dvorišta na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i na krajnjoj desnoj strani dio kuće k. č. br. zgr. [katastarska čestica], gledano sa sjeverne strane. Na fotografiji "P" je vidljiv istočni zid kuće na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i dio dvorišta na toj k.č., gledano s istočne strane. Na fotografiji "R" (34) je vidljivo dvorište na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], gledano sa sjeverne strane. Dvorište na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] je desno od linije povučene na toj fotografiji. Ne može se utvrditi što je vidljivo na fotografijama (46, 47, 48). Na fotografiji (49) je vidljiv zapadni zid kuće na k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. Na fotografiji (56) je vidljiva kuća na k. č. br. zgr. [katastarska čestica].

Među strankama je nesporno da je na fotografijama "K" i "L" vidljiv tuženik.

Nesporno je da je osoba na fotografiji (59) tužitelj.

Nesporno je da tužitelj živi u kući odmah preko puta spornih nekretnina, kao i da je tužiteljev otac živio u toj kući.

Prema iskazu svjedokinje VZ (rođ. 1963.), u bitnom, u posjedu predmetnih nekretnina je tužitelj sa svojom familijom, i to otkad je umro njegov otac. Prije tužitelja je u posjedu bio njegov otac, a prije njega do smrti tužiteljev djed, s tim da su i dok je tužiteljev djed bio živ zajedno bili u posjedu on i tužiteljev otac, odnosno, cijela njihova familija. Nekretnine su koristili za držanje stoke, a na katu su imali sijeno. Tužitelj nekretnine koristi za držanje stvari za poljoprivredu. Svjedokinja nikada nije vidjela tuženika na predmetnim nekretninama. Svjedokinja živi cca 2 km od lica mjesta, tu je živjela do svoje 25-te godine, nakon čega je odselila u Buje, te se vratila pred cca 10 godina. Cijeli život tu dolazi. U djetinjstvu je dolazila svaki dan. Tužitelj i njegovi otac i djed su se uvijek ponašali kao vlasnici ovih nekretnina. Da je svjedokinju netko pitao tko je vlasnik ovih nekretnina, rekla bi da su to oni.

Prema iskazu svjedoka ŽZ (rođ. 1959., tužiteljevog bratića), u bitnom, u posjedu predmetnih nekretnina je tužitelj, i to od smrti njegovog oca. Prije tužitelja u posjedu je bio njegov otac, a još prije tužiteljev djed. Jedno vrijeme su u posjedu bili zajedno tužiteljevi otac i djed. Kad je svjedok bio dječak u posjedu je bio tužiteljev djed. Djed i otac tužitelja su nekretnine koristili na način da su u prizemlju kuća imali stoku, a na katu sijeno. U dvorištu su imali WC. Tužitelj nekretnine koristi tako da na njima drži stvari za poljoprivredu. Svjedok cijeli život živi 6 ili 7 km od lica mjesta. Svjedok je u djetinjstvu tu dolazio na ljetne praznike i tu boravio po dva tjedna. Otkad je odrastao, tu kontinuirano dolazi 2 do 3 puta godišnje. Nikada prije na ovim nekretninama nije vidio tuženika. Da svjedoka netko pita tko je vlasnik ovih nekretnina, rekao bi da je to najprije bio tužiteljev djed, pa tužiteljev otac i sada tužitelj. Oni su se uvijek ponašali kao da su vlasnici ovih nekretnina.

Prema iskazu svjedokinje RZ (rođ. 1999., kćerke tužitelja), u bitnom, u posjedu predmetnih nekretnina je tužitelj i to od smrti tužiteljevog oca koji je umro **.**.2008. Do svoje smrti u posjedu je bio tužiteljev otac, i to otkad svjedokinja pamti. Tužiteljev otac je nekretnine koristio tako što je na katu držao poljoprivredne plodove, s tim da su tu bile i svjedokinjine igračke. U prizemlju, na zapadnoj strani je držao motokultivator, a na istočnoj strani, svjedokinja misli, da je imao zečeve. Tužitelj predmetne nekretnine koristi na način da na njima drži stvari za poljoprivredu. Svjedokinja nikada ranije nije vidjela tuženika. Tužitelj se ponaša kao da je vlasnik predmetnih nekretnina. Prije ovog postupka svjedokinja nikada nije čula za tuženika.

Prema iskazu svjedoka FZK (rođ. 1970.), u bitnom, isti živi cca 6 km od predmetnih nekretnina, a do 1987. je živio cca 2 do 3 km od istih. U djetinjstvu je tu dolazio dva do tri puta tjedno, a kasnije kada je je odrastao 5 do 6 puta godišnje. U vrijeme svjedokovog djetinjstva u posjedu predmetnih nekretnina su bili tužiteljevi djed i otac. Od smrti tužiteljevog oca u posjedu je tužitelj. Tužiteljevi otac i djed su predmetne nekretnine koristili na način da su u prizemlju držali stoku, a na katu sijeno. Svjedok se sjeća da je i on, kada je imao otprilike 15 godina, a budući da je tužiteljev djed već bio star, nekoliko puta pomagao tužiteljevom ocu krcati sijeno na kat kuće. Tužitelj cijelo vrijeme koristi nekretnine kao štalu, a svjedoku se čini da je svojevremeno tu držao i zečeve. Svjedok nikada na predmetnim nekretninama nije vidio tuženika i nikada ga ranije nije vidio. Da ga netko pita ili da ga je pitao tko je vlasnik predmetnih nekretnina, svjedok bi rekao da je to tužitelj, odnosno, prije njega njegovi otac i djed.

Prema iskazu svjedokinje ĆZ (rođ. 1964.), u bitnom, ista je do 23. godine živjela u naselju koje se nalazi 500 m zračne linije od predmetnih nekretnina, a nakon toga je odselila u mjesto udaljeno cca 10 km od istih. Cijeli život, svaki drugi dan, dolazi ovdje, budući da u blizini ima imanje. U vrijeme njenog djetinjstva u posjedu predmetnih nekretnina su bili tužiteljevi djed i otac, sve do svoje smrti. Najprije je umro tužiteljev djed, pa tužiteljev otac. Nakon smrti tužiteljevog oca, nekretnine je preuzeo tužitelj. Tužiteljevi djed i otac su u prizemlju kuća na predmetnim nekretninama imali stoku, a na katu sijeno. Svjedokinja se sjeća da je zadnju kravu, koju je tužiteljev otac imao i koju je držao na predmetnim nekretninama, kupio svjedokinjin otac. Tužitelj nekretnine koristi tako da u njima drži poljoprivredne plodove i stvari za poljoprivredu. Nikada na predmetnim nekretninama nije vidjela tuženika i nikada ga ranije nije vidjela. Tužitelj, tužiteljev otac i tužiteljev djed su se uvijek ponašali kao vlasnici ovih nekretnina, jer su to i bili. Svjedokinja nikada nije čula za bilo kakve probleme oko ovih nekretnina. One su uvijek bile u posjedu tužitelja i njegove familije.

Prema iskazu svjedokinje BZ (rođ. 1981., izvanbračne supruge tužitelja), u bitnom, ista zadnjih 10 godina živi u kući odmah preko puta predmetnih nekretnina. Otkad ona tu živi, u posjedu predmetnih nekretnina je tužitelj i ona s njim. Nekretnine se koriste na način da se u njima drže poljoprivredni plodovi i stvari za poljoprivredu. Tuženika je vidjela tri puta u životu kada je došao kod njene svekrve, a na predmetnim nekretninama ga nikada nije vidjela. Pred cca 7 godina, kada je tuženik bio kod svjedokinjine svekrve, rekao joj je da je uknjižen na ove nekretnine, na što ga je ona pitala da li on zna da su te nekretnine "naše" i kupljene pred 100 godina, na što joj je on rekao da on to zna, ali da "carta canta", odnosno, da je važno ono što piše na papiru. Svjedokinja to zna osobno, jer je prisustvovala tom razgovoru. U familiji se priča da je predmetne nekretnine kupio tužiteljev pradjed pred više od 100 godina, te da su se tuženikovi preci morali vratiti iz Slovenije prepisati ove nekretnine na tuženikove pretke, ali to nikada nisu učinili.

Prema iskazu svjedokinje IZK (rođ. 1966.), u bitnom, ista cijeli život živi cca 2 km od predmetnih nekretnina i cijeli život, možda jednom tjedno, tu dolazi. U posjedu predmetnih nekretnina, otkad svjedokinja pamti, su do njihove smrti bili tužiteljev djed i tužiteljev otac. Oni su nekretnine posjedovali na način da su u prizemlju kuća držali stoku, a na katu sijeno. Nakon smrti tužiteljevog oca posjed nekretnina je preuzeo tužitelj. On nekretnine koristi za držanje poljoprivrednih plodova i alata. Nikada na predmetnim nekretninama nije vidjela tuženika i nikada ga ranije nije vidjela. Da je netko pita tko je vlasnik ovih nekretnina, svjedokinja bi rekla da su to tužitelj i prije toga njegovi preci, jer su samo oni uvijek bili tu.

Prema iskazu svjedokinje IZKN (rođ. 1944., tužiteljeve tete), u bitnom, ista je do 1965., kada je odselila u Italiju, živjela u mjestu udaljenom cca 10 km od predmetnih nekretnina, te od 1994. ponovno živi u tom mjestu. I za vrijeme života u Italiji je često tu dolazila, budući da joj je tu živjela majka. Na licu mjesta je prvi put bila 1962. kad se njena sestra udala u familiju Antonac. Tada je u posjedu predmetnih nekretnina bio tužiteljev djed. Nakon njega je u posjed došao tužiteljev otac, koji je bio u posjedu sve do svoje smrti. Nakon njegove smrti posjed je preuzeo tužitelj. Tužiteljevi djed i otac su u prizemlju kuća držali stoku, a na katu sijeno i poljoprivredne plodove. Šta tužitelj sada ima u ovim kućama, svjedokinja ne zna točno. Kada ju se pita da li je vezano za predmetne nekretnine ikada bilo problema, mogla bi reći i da i ne, ali se može zakleti da vezano za te nekretnine nikada nije bilo problema.

Prema iskazu svjedoka ŠZ (rođ. 1943., drugog bratića tužitelja), u bitnom, u posjedu predmetnih nekretnina je tužitelj. Prije tužitelja, sve do svoje smrti, je u posjedu bio tužiteljev otac. Prije tužiteljevog oca, sve do njihove smrti, u posjedu su bili svjedokov otac i tužiteljev djed, koji su bili braća. Oni su bili u posjedu otkad svjedok pamti. Tužiteljev djed i svjedokov otac su nekretnine koristili za držanje ovaca, sijena, žita, kukuruza i luka. Tužiteljev otac je nekretnine koristio za iste stvari, a tužitelj je nastavio nekretnine koristiti za držanje istih stvari kao ovi prije njega. Nikada nitko drugi nije bio u posjedu ovih nekretnina. Svjedoku je to poznato, jer je do 1963., kada je odselio u Trst, živio u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina. Kada je odselio, u mjesto gdje se nekretnine nalaze je dolazio otprilike 10 do 12 puta godišnje, u posjet bratićima i za blagdane. Zadnji put je kod predmetnih nekretnina bio pred otprilike 3 ili 4 godine.

Prema iskazu svjedoka AZ (rođ. 1951., dalekog rođaka tužitelja), u bitnom, zadnji put kada je svjedok bio na predmetnim nekretninama, tužitelj je te nekretnine koristio za držanje češnjaka i kukuruza. Prije tužitelja, sve do svoje smrti, nekretnine su koristili tužiteljevi roditelji, nakon čega je nekretnine nastavio koristiti tužitelj, s tim da ih je on koristio i u vrijeme dok su mu roditelji bili živi. Prije tužiteljevih roditelja u posjedu nekretnina, sve do svoje smrti, bio je tužiteljev djed. Tužiteljev djed je na nekretninama imao ovce, kokoše, piliće, purane, a svojevremeno i kravu. Tužiteljevi roditelji su na nekretninama imali ovce, a potom su tamo držali kukuruz, češnjak i sl. Nitko drugi osim navedenih osoba nije bilo u posjedu predmetnih nekretnina. Svjedokovo sjećanje vezano za predmetne nekretnine počinje negdje kada je imao 5 ili 6 godina i tada je u posjedu bio tužiteljev djed. Svjedok je tu dolazio kao malo dijete, jer su mu djed i baka živjeli u mjestu gdje se predmetne nekretnine nalaze. Dolazio je za blagdane i po mjesec dana po ljeti. Nakon smrti djeda i bake dolazio je nekoliko puta godišnje, a i sada dolazi barem jednom do dva puta godišnje.

Prema iskazu svjedoka EZ, u bitnom, isti je jednom, i to 2015. bio na predmetnim nekretninama. Bio je s tuženikom, poslovno. Tuženik ga je, kao arhitekta, pozvao da izmjeri nekretninu i projektira adaptaciju nekretnine. Tuženik mu je rekao da on, tuženik, koristi nekretninu. Svjedok ne zna na koji način tuženik koristi nekretninu. Kada je svjedok tu bio s tuženikom, nitko drugi nije bio s njima. Svjedok tada nije vidio tužitelja. Netko je tada bio tamo, ali svjedok se ne sjeća tko je to bio. Svjedok je tada nekretnine mjerio i unutra i vani. U nekretnine su ušli kroz neka vrata. Svjedok se ne sjeća da li je netko imao ključ od vratiju, kao ni šta je bilo unutar zgrade.

Prema iskazu svjedoka DZ, u bitnom, isti je jednom bio na toj nekretnini s tuženikom, i to 2012. ili 2013., ne sjeća se točno. Tuženik ga je, kao građevinara, pozvao da pogleda nekretnine radi obnove. Nitko drugi nije bio s njima. Svjedok ne zna tko koristi tu nekretninu. Ono što svjedok zna je to da mu je tuženik bio rekao da ima jednu kućicu u Hrvatskoj i da je idu pogledati, te je zato svjedok i bio na toj nekretnini. Nekretnina je bila prazna i zapuštena.

Prema iskazu svjedoka GZ, u bitnom, isti je na predmetnim nekretninama bio 2 do 3 puta s tuženikom, i to negdje 2010., 2011. ili 2012. godine. Bio je tamo da se vidi šta se s nekretninama može napraviti. Tada nisu mogli ući u kuću, jer je sve bilo zarašteno i postojala je mogućnost da nešto padne.

Prema iskazu svjedokinje UZ (izvanbračne supruge tuženika), u bitnom, ista je u vezi s tuženikom od 2009. Na predmetnoj nekretnini je bila 4 puta, otprilike u periodu od 2014. do 2018., i to zato da joj tuženik pokaže kuću na nekretnini. Jednom je s njima bio EZ, a jednom ĐZ, PZ i njihove žene. Svjedokinja poznaje tužitelja, a upoznala ga je kada je jednom s tuženikom bila u naselju u kojem se nalazi predmetna nekretnina. Tada ih je tužitelj pozvao u svoju kuću na kavu. Tuženik je tada govorio tužitelju da bi nešto preuredio na predmetnoj nekretnini, a tužitelj je slušao i ništa na to nije rekao. Prisutni su bili i tužiteljeva supruga, majka i malo dijete. Svjedokinja se ne sjeća da li je tužiteljeva majka tada pričala o predmetnoj nekretnini. Negdje u periodu do 2018., dok su svjedokinja i tuženik bili u toplicama, tužitelj je telefonski nazvao tuženika i ponudio tuženiku da od tužitelja kupi dio tužiteljeve nekretnine. Tuženik tada to nije kupio, jer se, s obzirom na financije koje je imao na raspolaganju, bavio drugim stvarima. Nikada tuženiku i svjedokinji, ni tužitelj, niti itko iz njegove familije, a kada su tamo dolazili nije rekao da je to tužiteljeva nekretnina. Prvi put su za problem oko nekretnine saznali kada je došla tužba. Svjedokinji je poznato da je tuženik i bez nje odlazio do predmetne nekretnine. Tuženik je u više navrata razgovarao o nekretnini sa svojom bakom, koja mu je rekla da je njena familija koristila tu nekretninu dok je živjela u [adresa], naselju koje je od [adresa] udaljeno cca 10 minuta s autom. Baka nije nikada govorila o tome da je vezano za tu nekretninu bilo problema sa susjedima. Svjedokinja ne zna od kada je predmetna nekretnina u familiji tuženika, rekla bi da je oduvijek.

Prema iskazu svjedoka KZ, u bitnom, isti je na predmetnim nekretninama bio 2 puta, prvi put negdje 2008., a drugi put negdje 2012. ili 2013., i to s tuženikom i PZ. Negdje u to vrijeme je tuženik dobio te nekretnine od svoje bake, pa su ih išli pogledati. Prvi put kad su bili, vidjeli su tamo tužitelja i još jednu stariju gospođu. Svjedok i PZ nisu tada s njima razgovarali, samo su ih pozdravili, dok je tuženik s njima razgovarao. Ono što je svjedok tada čuo je to da se tuženik predstavio tužitelju kao vlasnik te nekretnine, da su se upoznali, da je tužitelj normalno reagirao i rekao da sada zna tko je vlasnik nekretnine.

Prema iskazu svjedoka PZ, u bitnom, na predmetnim nekretninama je bio s tuženikom i KZ 3 ili 4 puta, prvi put negdje 2009., a zadnji put negdje 2015. ili 2016. Jednom ili dva puta su s njima bile i njihove partnerice. Svjedok misli da je 2 puta tamo sreo i tužitelja, kojeg je samo pozdravio, a tuženik je s tužiteljem razgovarao. Prvi put je tuženik razgovarao s tužiteljem o predmetnoj nekretnini, tuženik mu se tada predstavio, pričali su o svojim precima i vlasništvu nekretnina. Tuženik je tada rekao tužitelju da je nekretnina bila od tuženikove bake, a gledali su i neke papire. Kada je prvi put bio tamo, nekretnine su izgledale otprilike kao i na fotografiji "I" (30). Bila je zapuštena, nisu ulazili u nekretninu, jer je bilo opasno da nešto na njih ne padne. Tužitelj se tada prema tuženiku ponašao kao susjed i kao susjedi su komunicirali, u smislu da nije bilo nikakvih nesporazuma.

Prema iskazu svjedoka SZ, u bitnom, isti je s tuženikom 2 ili 3 puta bio na predmetnim nekretninama, i to prvi put negdje 2007., kada je radio u jednoj agenciji koja se bavila vilama s bazenima, pa ga je tuženik pozvao da pogleda nekretnine da vidi da li bi se tamo mogla napraviti vila. Sljedeći put ili dva puta je svjedok bio tamo također iz istog razloga. Svaki put su bili tamo samo svjedok i tuženik. Jednom su tamo sreli i tužitelja. Svjedok s tužiteljem nije pričao, a tuženik se njim samo kurtoazno pozdravio. Nekretnina je bila dosta zapuštena i obrasla. Nisu ulazili u kuću.

Prema iskazu svjedoka LZK, u bitnom, isti je na nekretnini bio 2 puta, prvi put zajedno s tuženikom, i to 2017., a drugi put ubrzo nakon toga sam. Prvi put je svjedok bio tamo jer je tuženik htio da svjedok, kao geodet, napravi geodetski snimak, budući da je imao namjeru urediti nekretninu, a drugi put ju je svjedok došao dodatno razgledati. Svjedok se ne sjeća da li je kada je prvi put bio na licu mjesta još nekoga tamo sreo. Kada je bio drugi put, sreo je tužitelja i čak su popričali. To je bilo dosta davno, tako da se svjedok ne sjeća o čemu su točno pričali. Zna da su pričali o predmetnoj kući, ali šta su točno pričali, svjedok se ne sjeća, jer on to gleda kroz svoju struku, budući da se bavi granicama, a ne vlasništvom.

Prema iskazu tužitelja (rođ. 1981.), u bitnom, kada je bio dječak u posjedu predmetnih nekretnina je sve do njegove smrti 1992. bio tužiteljev djed. Zajedno s djedom je u posjedu bio i tužiteljev otac. Tužiteljev otac je bio u posjedu do njegove smrti 2008. godine. Nekretnine su koristili za poljoprivredu. Nakon očeve smrti posjed nekretnina je preuzeo tužitelj i od tada je cijelo vrijeme u posjedu. Do 2012. je na nekretninama držao svašta po potrebi, npr. kukuruz, vreće žita i razne stvari za poljoprivredu. 2012. se počeo baviti proizvodnjom češnjaka, pa mu nekretnine služe za sušenje češnjaka. Uvijek je smatrao da su nekretnine njegove, odnosno, da su prije toga bile od njegovih predaka. U familiji se govorilo da su njegov pok. djed i njegov brat te nekretnine još 30-ih godina prošlog stoljeća kupili od jedne gospođe, te da su joj umjesto novca dali živinu. Nikada mu nitko nije osporavao vlasništvo nekretnina, kao ni njegovim precima. 2015. godine je tuženik došao kod tužitelja s nekakvim mapama i govorio mu da je vlasnik nekih parcela u [adresa]. Tuženik nije znao koje su to parcele, samo otprilike. Govorio je o nekim brojevima, koji se, međutim, nisu podudarali, pa tužitelja to nije zanimalo. 2021. godine tužitelj je išao rješavati pitanje nekretnina u njegovom vlasništvu i shvatio da je na nekretninama uknjižen tuženik. Tužitelj do podnošenja tužbe nije s tuženikom izvansudski pokušao riješiti taj problem, jer je smatrao da za to nema potrebe, budući da je vlasnik.

Prema iskazu tuženika (rođ. 1978.), u bitnom, tuženik je prvi put s tužiteljem razgovarao o predmetnim nekretninama 2011. ili 2012. godine. Razgovarali su na licu mjesta u [adresa]. Tuženik je tada zajedno s prijateljima, kojima je htio pokazati otkuda dolaze njegovi preci, gledao predmetne nekretnine i tada je naišao tužitelj. Tuženik se tada predstavio tužitelju i rekao mu da je unuk vlasnice nekretnina, te mu pokazao vlasnički list i papire iz katastra koje je imao sa sobom. Tužitelj mu je na to rekao da zna da nije upisan kao vlasnik ovih nekretnina. Tuženik je nakon toga više puta dolazio u [adresa], dolazio je kod tužitelja i njegove majke, i misli da je bilo jasno da ove nekretnine želi obnoviti i o tome su razgovarali. Tuženik je i prije 2011. ili 2012. dolazio kod predmetnih nekretnina. Najprije je dolazio sa djedom i bakom, a kasnije sam. Nikada nije sumnjao da ih netko drugi upotrebljava. Tuženik je na nekretnine dolazio i sa arhitektom i sa građevinarom, a tužitelj je tada 2-3 puta bio prisutan i ništa nije prigovarao. Tužitelj nikada nije tuženiku rekao da su njegovi preci kupili ove nekretnine. Kada je tužitelj tamo dolazio, okoliš nekretnina je bio zarastao. Otkad pamti, zgrada na predmetnim nekretninama je bila dosta zapuštena, izgledalo je kao da može pasti koja erta ili crijep s krova. Sjeća se da je jednom prilikom bio čišćen prilaz. Zgrada na nekretninama nije bila zaključana, tužitelj nije ulazio u zgradu, činilo mu se da bi erta na ulaznim vratima mogla pasti, pa je gledao samo izvana. Unutra je bilo prazno.

Pojedini od svjedoka su u srodstvu s pojedinom od stranaka, ali to, samo po sebi, ne upućuje automatizmom na neistinitost njihovih iskaza.

Prema iskazima svjedoka VZ, ŽZ, RZ, NĆ, ĆZ, BZ, IZK, KZK, ŠZ i AZ, te tužitelja, u posjedu predmetnih nekretnina je tužitelj. Tužitelj je, računajući do 2011. godine (kada je, prema tuženikovom iskazu, tuženik prvi put razgovarao s tužiteljem o predmetnim nekretninama i rekao mu da je unuk vlasnice) i uračunavajući posjed tužiteljevih prednika (oca i djeda), u posjedu bio više od 20 godina. Ovi svjedoci su o tome dali neposredno uvjerljive i međusobno nekontradiktorne iskaze, a o tome imaju neposrednih saznanja. Njihove iskaze o tome ne demantiraju ni iskazi svjedoka EZ (koji je samo jednom s tuženikom bio na predmetnim nekretninama i kome je tek tuženik rekao da koristi nekretninu), DZ (koji je samo jednom s tuženikom bio na predmetnim nekretninama i koji ne zna tko ih koristi), GZ (koji je dva do tri puta s tuženikom bio na predmetnim nekretninama, i čiji iskaz ne upućuje na to da tužitelj nije u posjedu predmetnih nekretnina), UZ (koja je četiri puta bila s tuženikom na predmetnim nekretninama, kojoj je tek poznato da je tuženik i bez nje odlazio na te nekretnine i čiji iskaz ne upućuje na to da tužitelj nije u posjedu predmetnih nekretnina), KZ (koji je dva puta bio s tuženikom na predmetnim nekretninama i čiji iskaz ne upućuje na to da tužitelj nije u posjedu predmetnih nekretnina), PZ (koji je tri ili četiri puta s tuženikom bio na predmetnim nekretninama i čiji iskaz ne upućuje na to da tužitelj nije u posjedu predmetnih nekretnina), SZ (koji je dva ili tri puta s tuženikom bio na predmetnim nekretninama i čiji iskaz ne upućuje na to da tužitelj nije u posjedu predmetnih nekretnina) i LZK (koji je na predmetnim nekretninama bio dva puta, jednom s tuženikom, a drugi put sam i čiji iskaz ne upućuje na to da tužitelj nije u posjedu predmetnih nekretnina). Njihove iskaze o tome ne demantira izričito ni iskaz samog tuženika (koji je u tom pravcu iskazao tek da nikada nije sumnjao da nekretnine netko drugi upotrebljava i da se sjeća da je jednom prilikom kod nekretnina bio čišćen prilaz, što ne opovrgava sa sigurnošću iskaze prvo navedenih svjedoka i tužitelja). Njihove iskaze ne demantiraju nedvojbeno ni drugi dokazi. Svjedoci VZ, ŽZ, RZ, IĆ, JZ, ČĆ, IZK, KZK, MZ i AZ, te tužitelj su pred sudom o tome dali neposredno uvjerljive, logične i, u bitnom, međusobno neproturječne iskaze, a o tome imaju neposredna saznanja. Zbog navedenih razloga sud prihvaća njihove iskaze, te utvrđuje da je tužitelj, uračunavajući i posjed njegovih prednika, do 2011. godine (kada je, prema tuženikovom iskazu, tuženik prvi put razgovarao s tužiteljem o predmetnim nekretninama i rekao mu da je unuk vlasnice), više od 20 godina bio u neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina.

Prema čl. 159. st. 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Prema čl. 159. st. 3. ZV-a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno, kao pošteni samostalni posjednici.

Prema čl. 11. st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik – samostalni je posjednik.

Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

Za poštenje posjeda je dovoljno da je posjednik u uvjerenju da je stvar koju posjeduje njegova.

Prema čl. 11. st. 2. ZV-a posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno, dok se prema čl. 18. st. 5. istog zakona posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Dakle, samostalnost i poštenje posjeda su oborive presumpcije.

Iz izvedenih dokaza se ne može sa stupnjem izvjesnosti (o čemu je ranije bilo riječi) utvrditi da je tužitelj do 2011. godine imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, niti da su takav razlog imali njegovi prednici (otac i djed), pa nema osnove za utvrđenje da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten.

Kraj utvrđenja da je tužitelj, uračunavajući i vrijeme za koje su njegovi prednici posjedovali predmetne nekretnine, do 2011. godine više od 20 godina bio u neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina, te da nije dokazana nesamostalnost i nepoštenje tog posjeda, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo tih nekretnina.

Prema čl. 130. st. 1. ZV-a, tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.

6.Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.

Tuženik je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove.

Tužitelju su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav tužbe 200,00 eur (Tbr. 8. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23), za zastupanje na ročištu 10. svibnja 2022. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za sastav žalbe protiv presude podnesene 24. svibnja 2022. 250,00 eur (Tbr. 10. t. 1.), za zastupanje na ročištu 03. srpnja 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 30. siječnja 2025. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za vještačenje 220,00 eur, ili ukupno 1.470,00 eur.

Nisu mu priznati troškovi sastava tužbe, sastava žalbe i zastupanja na ročištima u dijelu iznad priznatog, jer u tom dijelu prelaze limit određen citiranim tarifnim brojevima. Nisu mu priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu "po odluci suda", jer u pogledu tih troškova njegov zahtjev nije postavljen određeno, kako je to nužno sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a. Nisu mu priznati troškovi pristupa tumača za talijanski jezik "prema odluci suda i podacima u spisu", jer u pogledu ovih troškova njegov zahtjev nije postavljen određeno, a u spisu podataka o tome nema.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. II dispozitiva.

Tužitelj nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan tuženiku naknaditi parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. III dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, dana 17. veljače 2025.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužitelju p.p.,

2. tuženiku p.p.

S u d a c: v.r.