Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-1186/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Garankić i partneri d.o.o. Poreč, protiv tuženika-protutužitelja US, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ružici Grbavac, odvjetnici u Sesvetama, radi isplate i utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 05. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČS, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Garankić i partneri d.o.o. Poreč i punomoćnice tuženika, dana 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku-protutužitelju US, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužiteljici-protutuženoj LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati novčani iznos od 32.418,21 eura (trideset dvije tisuće četiristo osamnaest eura i dvadeset jedan cent) u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate koja teče:

- na iznos od 13.854,71 eura od 02. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 18.563,50 eura od 02. listopada 2023. do isplate.

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.593,76 eura (tri tisuće petsto devedeset tri eura i sedamdeset šest centi) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude po do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da je ugovor o zajmu od 15. travnja 2021. između zajmodavca IS, [adresa], Kadumi, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i zajmoprimca US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te jamca platca D.A.M.A.R. INOX d.o.o., [adresa], OIB: 58164402720, ovjeren dana 28. travnja 2021. po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću, Poreč, Trg Joakima Rakovca 5, broj: OV- 2103/2021 ništetan.

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da tuženiku-protutužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

V Odbija se i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Poništava se ugovor o zajmu od 15. travnja 2021. između zajmodavca IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i zajmoprimca US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te jamca platca D.A.M.A.R. INOX d.o.o., [adresa], OIB: 58164402720, ovjeren dana 28. travnja 2021. po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću, Poreč, Trg Joakima Rakovca 5, broj: OV-2103/2021, te ne proizvodi pravne učinke.

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da tuženiku-protutužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužiteljica-protutužena (u nastavku tužiteljica) u tužbi navodi da je njezin suprug DS zajmodavac s tuženikom-protutužiteljem (u nastavku tuženikom) kao zajmoprimcem sklopio Ugovor o zajmu dana 15. travnja 2021., koji je ovjeren kod javnog bilježnika Đordana Pahovića iz [adresa] pod brojem OV-2104/2021, temeljem kojeg je tuženik pozajmio novčani iznos od ukupno 419.600,00 kuna (55.690,49 eura). Navodi da se je taj iznos tuženik obvezao vratiti na način da će 1/3 cjelokupnog iznosa vratiti do 01. listopada 2021., sljedeću najkasnije do 01. listopada 2022. i posljednju najkasnije do 01. listopada 2023. Nadalje navodi da je njezin muž predmetnu tražbinu prenio na nju ugovorom o ustupu tražbine od 26. listopada 2023. koji je ovjeren kod javne bilježnice Marije Hrvatin iz [adresa] pod poslovnim brojem OV- 6498/2023, o čemu da je obaviješten tuženik dopisom od 26. listopada 2023. Nadalje navodi da tuženik nije vratio predmetno dugovanje radi čega je predložila da sud donese presudu kojom bi naložio tuženiku da joj vrati ukupno dugovani iznos sa zateznim kamatama.

2.Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Da je bio u prijateljskim odnosima s IS s kojim se je družio, provodio i konzumirao alkohol. Tvrdi da od IS nije tražio zajam te osporava da mu je IS isplatio iznose koji se navode u predmetnom ugovoru. Nadalje tvrdi da je sporni ugovor potpisao pod pritiskom, da nije čitao njegov sadržaj i da se stoga radi o ispravi koja nije nastala njegovom slobodnom voljom. Navodi da je ratni vojni invalid, da boluje od PTSP-a, da je psihijatrijski liječen u KBC Rijeka, dugogodišnji ovisnik o alkoholu, a da je IS iskoristio njegovo stanje i njegovu lakomislenost te ugovorio za sebe korist, a on (tuženik) nije bio svjestan značenja svojeg očitovanja volje i posljedica koje iz tog proizlaze. Stoga podnosi protutužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi predmetni ugovor o zajmu ništetnim, a ukoliko nađe da je tako postavljen zahtjev neosnovan da onda prihvati slijedeći kojim traži da se predmetni ugovor o zajmu poništi.

3.Tužiteljica je odgovorila na protutužbu te je navela da ju u cijelosti osporava, te da njegovi razlozi i tvrdnje nisu istiniti.

4.Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u: ugovor o ustupu tražbine- ugovor o cesiji od 26. listopada 2023. između IS i tužiteljice (8-11), obavijest tužiteljice tuženiku o prijenosu tražbine od 26. listopada 2023. uz preslik povratnice (5-7), ugovor o zajmu od 15. travnja 2021. između IS i tuženika (12-15), saslušao je svjedoka IS (30-32), izvršio je uvid u potvrdu o kratkoročnoj pozajmici od 06. kolovoza 2018. (44-45), ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 29. lipnja 2016. (46-47), pregled transakcija (50, 68-91), te je saslušao svjedoka GS (92-94).

5.Sud nije proveo druge predložene dokaze iz razloga što je temeljem provedenih stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

6.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

7.U ovom postupku nije sporno da je sada pokojni suprug tužiteljice IS kao zajmodavac s tuženikom kao zajmoprimcem, te D.A.M.A.R. INOX d.o.o. [adresa] kao jamcem-platcem sklopio ugovor o zajmu dana 15. travnja 2021., na kojem ugovoru su potpisi zajmoprimca i njegovog jamca ovjereni po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz [adresa] (12-14), u kojem je naznačeno da je zajmodavac isplatio zajmoprimcu zajam u ukupnom iznosu od 419.600,00 kuna koji iznos se je tuženik kao zajmoprimac obvezao vratiti na tri puta i to 1/3 do 01. listopada 2021., slijedeću trećinu do 01. listopada 2022. i posljednju trećinu do 01. listopada 2023. Nije ni sporno da su tužiteljica i njezin suprug IS zaključili ugovor o ustupu tražbine (ugovor o cesiji) dana 26. listopada 2023. kojim je IS kao cedent prenio na tužiteljicu kao cesionara predmetnu tražbinu iz naprijed navedenog ugovora o zajmu u iznosu od 32.418,21 euro.

8.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je sporni ugovor o zajmu ništetan, odnosno pobojan ili relativno ništetan pravni posao, te da li je tuženik dužan isplatiti tužiteljici utuženi novčani iznos od 32.418,21 eura.

9.Tuženik tvrdi da je sporni ugovor ništetan pravni posao i to iz razloga jer sadržava nedopuštenu činidbu koja je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu društva.

10.Odredba članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u nastavku ZOO) propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11.Odredba članka 270. stavak 1. ZOO-a propisuje da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan.

12.Iz spornog ugovora (12-14) proizlazi da je zajmodavac isplatio zajmoprimcu zajam u ukupnom iznosu od 419.600,00 kuna, što odgovara iznosu od 55.690.49 eura i to temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 29. lipnja 2016. iznos od 200.000,00 kuna, temeljem potvrde od 06. kolovoza 2018. iznos od 114.600,00 kuna, te u više navrata tijekom 2019. i 2020. iznos od 105.000,00 kuna (za koji nije sastavljena nikakva isprava). Povrat zajma ugovoren je u tri jednaka iznosa i to prvi do 01. listopada 2021., drugi do 01. listopada 2022. i treći do 01. listopada 2023. Kao osiguranje povrata zajma zajmoprimac se obvezao zajmodavcu predati zadužnicu na ukupan iznos koju će potpisati/ovjeriti jamac-platac. Nadalje je ugovoreno da ako zajmoprimac ne vrati zajam u roku da se ugovor raskida u kojem slučaju je zajmodavac ovlašten tražiti povratak cjelokupnog zajma.

Iz sadržaja spornog ugovora ne proizlazi da bi bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Tužitelj tvrdi da taj ugovor sadrži nedopuštenu činidbu, ali ne pojašnjava u čemu bi se ona sastojala.

13.Odredba članka 271. stavak 1. ZOO-a propisuje da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

14.Činidba iz spornog ugovora o zajmu sastoji se u isplati (vraćanju) određenog novčanog iznosa kojeg je zajmodavac pozajmio zajmoprimcu.

Takva činidba nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva.

15.S obzirom na to neosnovan je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je sporni ugovor ništetan.

16.Nadalje tuženik tvrdi da je sporni ugovor potpisao pod pritiskom IS, da nije čitao njegov sadržaj i da stoga taj ugovor nije nastao njegovom slobodnom voljom. Nadalje tvrdi da je bio u prijateljskim odnosima s IS, da su se zajedno družili, provodili i konzumirali alkohol, da je ratni vojni invalid, da boluje od PTSP-a, da je dugogodišnji ovisnik o alkoholu, da je psihijatrijski liječen u KBC Rijeka i da je stoga IS iskoristio njegovo stanje i njegovu lakomislenost i ugovorio za sebe korist, a da on (tuženik) nije bio svjestan značenja svojeg očitovanja i posljedica koje iz toga proizlaze.

17.Na okolnost utvrđenja tih tvrdnji tuženik je predložio njegovo saslušanje te provođenje psihijatrijskog vještačenja.

18.Sud je odredio saslušanje tuženika te ga je uredno pozvao na ročište na koje tuženik nije došao a niti je ispričao svoj nedolazak. S obzirom na to sud smatra da je tuženik propustio priliku da ga se sasluša kao stranku u svrhu dokaza. Što se tiče njegovog prijedloga za provođenje psihijatrijskog vještačenja sud je odbio takav prijedlog iz razloga što iz drugih provedenih dokaza i to iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tuženik imao zdravstvenih problema koji bi utjecali na njegovu slobodnu volju. Osim toga tuženik je vlasnik poduzeća D.A.M.A.R. INOX d.o.o. što znači da je poslovno sposoban.

Nadalje, iz iskaza saslušanog svjedoka IS (30-32) proizlazi da je bio u prijateljskim odnosima s tuženikom kojemu je pozajmljivao određene novčane iznose kroz određeni vremenski period nakon čega su potpisali sporni ugovor nakon kojeg je on njemu vratio određeni iznos i to nakon godinu dana 100.000,00 kuna, a potom nakon dvije godine još 60.000,00 kuna. Kasnije se je ispravio te je rekao da mu je tuženik vratio 10.000,00 eura, a ne 60.000,00 kuna. Naime, na spornom ugovoru kod članka 4. rukom su nadopisana dva iznosa 100.000,00 kuna i 10.000,00 eura kraj kojeg je naznačen datum 08.10.2022. Pojasnio je da to on nadopisao kako bi se znalo koliko mu je vraćeno i da se je zabunio kada je prije navodio 60.000,00 kuna. Iz iskaza svjedoka GS (92-94) proizlazi da je pomagao IS kao starijoj osobi, povratniku iz Amerike i to oko informatičkih stvari. Međutim, iskazivao je i o tome da ga je u mjesecu kolovozu 2023. nazvao IS te mu rekao da ima neko potraživanje prema tuženiku. Sastali su se, te mu je IS pokazao određenu dokumentaciju, sporni ugovor o zajmu, ugovor o kratkoročnoj pozajmici te potvrdu o kratkoročnoj pozajmici. Objasnio mu je da mu je tuženik dužan određeni novčani iznos od čega mu je tuženik vratio dio i to 01. listopada 2021. 100.000,00 kuna, a 01. listopada 2022. 10.000,00 eura. Želio je da mu tuženik vrati ostatak kojeg nije specificirao, te mu je on predložio da ga tuži i na kraju mu predložio odvjetnika Emanuela Garankića. Izjavio je da je tom odvjetniku odnio sve papire koje mu je predao IS i nakon toga ga je taj odvjetnik obavijestio da je pozvao tuženika u ured radi potpisivanja aneksa ugovora kojim bi mu se produžio rok za isplatu ali tuženik se nije odazvao ni nakon nekoliko poziva. Još je izjavio da se s tuženikom nije družio ali da ga je sreo tri puta a jednom prilikom je bazdio po alkoholu. Naglasio je da nikada nije posumnjao da on ne bi bio sposoban za rasuđivanje, da ne bi znao što radi.

S obzirom na ove iskaze koje sud ocjenjuje kao uvjerljive koji nisu u suprotnosti s drugim provedenim dokazima sud zaključuje da tuženik je osoba koja je u vrijeme sklapanja spornog ugovora bila sposobna za rasuđivanje, koja je razumjela sadržaj toga ugovora. Da tome tako zasigurno ne bi vratio određeni dio pozajmljenog novca IS.

19.S obzirom na to sud zaključuje da ne postoje elementi zbog kojih bi sporni ugovor bio pobojan.

20. IS je svoje potraživanje prema tuženiku u iznosu od 32.418,21 eura ustupio tužiteljici, svojoj supruzi, ugovorom o ustupu tražbine - ugovorom o cesiji od 26. listopada 2023. (8-11), o čemu je obavijestio tuženika dopisom od 26. listopada 2023. (5-6) koju obavijest je primio 31. listopada 2023. kako to proizlazi iz povratnice (7).

21.Tuženik taj ugovor ne dovodi u pitanje već tvrdi da mu IS nikada ništa nije pozajmio odnosno da ne postoji njegovo dugovanje sada prema tužiteljici.

22.Prije spornog ugovora IS je tuženiku pozajmio 200.000,00 kuna što proizlazi iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici na kojem je potpis primatelja, ovdje tuženika, ovjeren po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz [adresa] od 29. lipnja 2016. (46-47). Zatim potvrda o kratkoročnoj pozajmici na iznos od 114.600,00 kuna na kojoj je potpis ovdje tuženika ovjeren po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću 06. kolovoza 2018. Te dvije isprave naznačene su u spornom ugovoru o zajmu s time da je uz njih naznačeno da je IS tuženiku u više navrata tijekom 2019. i 2020. isplatio 105.000,00 kuna za što nije sastavljena nikakva isprava. Međutim sporni ugovor potpisan je od strane tuženika kao zajmoprimca i kao direktora poduzeća D.A.M.A.R. INOX d.o.o. [adresa] ujedno jamca – platca koji potpis je ovjeren od strane javnog bilježnika Đordana Pahovića iz [adresa] u mjesecu travnju 2021.

23.Znači, tužiteljica posjeduje isprave odnosno ugovor iz kojeg proizlazi da je tuženik dužan određeni novčani iznos točnije 419.600,00 kuna što predstavlja 55.690,49 eura. Nakon tog ugovora tuženik je IS, predniku tužiteljice, vratio 100.000,00 kuna, te 10.000,00 eura odnosno ukupno 23.272,28 eura kako to proizlazi iz iskaza samog IS. Tužiteljica je potraživanje iz spornog ugovora umanjila za te iznose tako da od tuženika potražuje iznos od 32.418,21 eura što odgovara iznosu koji se dobije kada se od 55.690,49 eura oduzme iznos koji je tuženik vratio 23.272,28 eura.

24.Znači, tužiteljica ima pravni osnov temeljem kojeg potražuje vraćanje određenog novčanog iznosa. Tuženik koji tvrdi da ništa ne duguje je taj na kojemu je teret dokaza. Međutim, tuženik to nije uspio dokazati i ne samo to, nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi tako što proizlazilo.

25.S obzirom na navedeno sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežnom dijelu osnovan iz kojeg razloga je prihvatio njezin tužbeni zahtjev u cijelosti, te je naložio tuženiku da joj isplati iznos od 32.418,21 eura, ali bez prava na zateznu kamatu s obzirom da iz spornog ugovora ne proizlazi da je ona ugovorena. Naime, člankom 4. toga ugovora ugovoreno je da ukoliko zajmoprimac ne vrati zajam u roku da se tada taj ugovor raskida u kojem slučaju je zajmodavac ovlašten tražiti povratak cjelokupnog zajma.

26.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 32.418,21 eura, te s obzirom da tužiteljicu zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakonu o sudskim pristojbama. Sud je tužiteljici priznao trošak kako ga je ona zatražila i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura, trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 125,00 eura, trošak zastupanja na ročištima 23. siječnja 2024. u iznosu od 500,00 eura, trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 125,00 eura, 17. rujna 2024. u iznosu od 250,00 eura, trošak PDV- a od 25% na taj iznos tj. 62,50 eura, 05. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura, trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 125,00 eura, trošak za sastav odgovora na protutužbu u iznosu od 500,00 eura, trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 125,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 370,63 eura i na presudu u iznosu od 370,63 eura, te trošak svjedoka GS u iznosu od 40,00 eura, ukupno 3.593,76 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 28. ožujka 2024. s obzirom da taj podnesak nije zaprimljen u spisu.

27.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo dana 17 veljače 2024.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 17. veljače 2025.

S u d a c: