Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Pr-493/2024-7
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice- specijalistice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice ZB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Meri Prar, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Osnovne škole Spinut, Split, Teslina 12, OIB 36353355850, koju zastupa ravnateljica HB, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 29.siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženice, dne 17.veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla ukupan iznos od 910,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, tekućom:
− za rujan 2020. na iznos od 35,00 EUR, od 15.10.2020. godine,
- za listopad 2020. na iznos od 35,00 EUR, od 15.11.2020. godine,
- za studeni 2020. na iznos od 35,00 EUR, od 15.12.2020. godine,
- za prosinac 2020. na iznos od 35,00 EUR, od 15.01.2021. godine,
− za siječanj 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.02.2021. godine,
− za veljaču 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.03.2021. godine,
− za ožujak 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.04.2021. godine,
− za travanj 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.05.2021. godine,
− za svibanj 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.06.2021. godine,
− za lipanj 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.07.2021. godine,
− za kolovoz 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.09.2021. godine,
− za rujan 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.10.2021. godine,
- za listopad 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.11.2021. godine,
− za studeni 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.12.2021. godine,
− za prosinac 2021. na iznos od 35,00 EUR, od 15.01.2022. godine,
− za siječanj 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.02.2022. godine,
− za veljaču 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.03.2022. godine,
− za ožujak 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.04.2022. godine,
− za travanj 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.05.2022. godine,
− za svibanj 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.06.2022. godine,
− za lipanj 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.07.2022. godine,
− za kolovoz 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.09.2022. godine,
− za rujan 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.10.2022. godine,
- za listopad 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.11.2022. godine,
− za studeni 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.12.2022. godine,
− za prosinac 2022. na iznos od 35,00 EUR, od 15.01.2023. godine.
II/ Nalaže se tuženici da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak od 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja teče od presuđenja pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dne 22.srpnja 2024. podnijela tužbu kod ovog suda protiv tuženika radi isplate troškova prijevoza. U tužbi u bitnom navodi kako je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu učitelj engleskog jezika. Tužiteljica je do 18. rujna 2020. godine imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa], pa dakle, obzirom je udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada u [adresa] u [adresa] bila manja od 2 km nije ostvarivala pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, a od 18. rujna 2020. godine tužiteljica je prijavila prebivalište na adresi [adresa] u [adresa], te o tome odmah obavijestila tuženika dostavom preslika osobne iskaznice radi korištenja prava na putni trošak, a koju promjenu adrese je tuženik evidentirao na platnoj listi tužiteljice za mjesec rujan 2020. godine, koja platna lista je sačinjena 08. listopada 2020. godine. Dakle, počev od 18. rujna 2020. godine je udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada tužiteljice u [adresa] u [adresa] veća od 2 km, pa je utoliko s mjesecom rujnom 2020. godine tužiteljica ostvarila pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla. Tuženik istoj, međutim, nije isplatio ovu naknadu sve do siječnja 2023. godine kad je tužiteljica pregledavala svoje platne podatke i uočila propust tuženika, pa zatražila pojašnjenje zašto joj tuženik ne isplaćuje predmetnu naknadu. Promet Split d.o.o., splitska gradska tvrtka s djelatnošću organiziranja gradskog i prigradskog prometa, odnosno prijevoza putnika na području grada Splita organizira javni prijevoz putnika na svojoj redovnoj liniji i to baš liniji br.6 KILA - HNK – KILA, a kojim prijevozom bi tužiteljica mogla doći od mjesta prebivališta do mjesta svog rada. Budući tužiteljica, nakon što bi koristila autobus od mjesta prebivališta do [adresa] u [adresa] mora do Tesline 12 u Splitu prijeći udaljenost od 800 m pješke, ista ovaj javni prijevoz i ne koristi. Utoliko ostvaruje pravo na isplatu iznosa u visini mjesečne karte, sve temeljem odredbe čl. 66. točka 10. TKU 1 odnosno odredbe čl. 65. točka 12. TKU 2 .Tuženik nije tužiteljici isplatio naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za razdoblje od rujna 2020. godine do prosinca 2022. godine, dok od siječnja 2023. godine uredno vrši isplate ove naknade. Tužiteljica pretežito koristi godišnji odmor u srpnju, pa joj se temeljem odredbe čl. 66. točka 17. TKU 1 odnosno odredbe čl. 65. točka 23. TKU 2 ova naknada ne isplaćuje za srpanj. Sumirano, tužiteljici je u razdoblju od rujna 2020. godine do prosinca 2022. godine trebao biti isplaćen ukupan iznos od 910,00 EUR koji iznos tužiteljica potražuje ovom tužbom zajedno da zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate., sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je tužiteljica Izjavu zaposlenika o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza za 2023. potpisala 15. siječnja 2023. te od tog datuma tuženica tužiteljici isplaćuje prijevoz. Predlaže da tužba i tužbeni zahtjev budu odbijeni.
3. Sud je izveo dokaz pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće- naknade ta tužiteljicu za razdoblje od lipnja 2020. do ožujka 2023.,preslika osobne iskaznice tužiteljice (list 53. i 54. spisa), prikaza izračuna udaljenosti u Google maps ( list 49. do 52. spisa), Izjave zaposlenika o načinu korištenja prava na naknadu troška prijevoza dolaska na posao i povratka sa posla za 2023. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice.
4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženice;
- da tužiteljica od 18. rujna 2020. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];
- da od njenog prebivališta [adresa] do mjesta rada Split, Teslina 12, ima više od 2 km;
5. Sporna je između parničnih stranaka osnova tužbenog zahtjeva.
6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade troškova prijevoza u razdoblju od rujna 2020. do prosinca 2022.. Naime, tužiteljici tuženica u razdoblju od rujna 2020. do prosinca 2022. nije isplaćivala troškove prijevoza, iako je u tom razdoblju tužiteljica imala prebivalište [adresa], koja adresa prebivališta je više od 2 km udaljena od mjesta rada, a kako je u Splitu organiziran javni prijevoz tužiteljica bi imala pravo na naknadu troškova prijevoza u visini mjesečne pokazne karte.
8. Tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako je tužiteljica izjavu o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza potpisala 15. siječnja 2023. i da od tada uredno isplaćuje tužiteljici troškove prijevoza.
9. Tužiteljica saslušana pred ovim sudom 29. siječnja 2025. je iskazala kako je u rujnu 2020. promijenila adresu prebivališta te preselila na adresu [adresa] te da je u tajništvu škole u kojoj radi odnijela osobnu iskaznicu kao dokaz da je promijenila prebivalište te usmenim putem u tajništvu ih i o tome obavijestila kako bi znali radi troškova prijevoza. Dugo nakon toga da nije pregledavala obračunske liste, a nakon što je s kolegicom razmijenila podatke o visini plaće da je shvatila da joj tuženik ne isplaćuje troškove prijevoza.
10. Odredbom čl. 66. st.15. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU /17 ) propisano je da se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Istovjetno je bilo propisano i odredbom čl. 65. st. 19. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine, broj 56/22 , dalje TKU/22).
10.1. Tumačenje broj 55/22 od 19.10.2022. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama glasi: Ako poslodavac ima saznanje da je došlo do promjene u načinu korištenja prijevoza zaposlenika, o tome treba obavijestiti zaposlenika i zatražiti podnošenje nove izjave o načinu korištenja prijevoza sukladno postojećem javnom prijevozu i voznom redu te rasporede radnog vremena zaposlenika.
10.2. Odredbom čl. 66.st.1 TKU/17 bilo je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Članak 66.st.10 TKU-a/17 propisuje da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Članak 66.st. 17.TKU-a/17 glasi: Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 65.st.1., 12. i 23 TKU-a/22.
11. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u rujnu 2020. promijenila prebivalište te da se nije pisanim putem o tome izjasnila svom poslodavcu ovdje tuženiku. Tužiteljica je, a kako proizlazi iz njenog iskaza, odmah po promjeni prebivališta, poslodavcu, odnosno u tajništvo škole, odnijela kopiju osobne iskaznice kako bi znali da je promijenila prebivalište radi troškova prijevoza. Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice jer je isti u skladu s drugim izvedenim dokazima. Naime, da je poslodavcu bila poznata činjenica da je tužiteljica promijenila prebivalište razvidno je iz obračunskih lista tužiteljice jer je u priloženim obračunskim listama za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2020. kao njena adresa navedena [adresa], dok je od rujna 2020. pa nadalje na platnim listama navedena adresa [adresa]. Dakle, tuženici je bilo poznato da je tužiteljica promijenila adresu, pa okolnost da joj se ista nije obratila pisanim putem, već usmeno nije od odlučnog značaja da li će tuženica isplatiti troškove prijevoza ili ne. Naime, tuženica kao poslodavac je trebala tužiteljici odmah po saznanju da je ista promijenila prebivalište dostaviti Izjavu u kojoj će se ista pisano izjasniti o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza kao i početi isplaćivati troškove prijevoza u visini cijene mjesečne pokazne karte za 1.zonu jer je sada tužiteljičino prebivalište od mjesta rada udaljeno više od 2km. S obzirom na to da je pravo na naknadu troška prijevoza tužiteljicu pripada temeljem potpisanih TKU-a, pri čemu između stranaka nije sporno da za tu udaljenost tužiteljicu pripada trošak prijevoza u visini cijene pokazne karte za 1. zonu, ovaj sud je mišljenja kako je tuženica tužiteljici u obvezi isplatiti troškove prijevoza za utuženo razdoblje i to u visini cijene pokazne karte za 1. zonu tvrtke PROMET d.o.o. počevši od rujna 2020.pa do zaključno prosinca 2022. jer joj u tom razdoblju troškove prijevoza nije isplatila.
12. S obzirom da tuženica nije osporavala matematički izračun visine potraživanja tužiteljici je valjalo dosuditi iznos od 910,00 eura sve sukladno citiranim odredbama TKU-a kako je to odlučeno u točki I izreke.
13. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila parnicu, valjalo joj je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naložiti da tužiteljici naknadi troškove postupka.
13.1. Od troškova zatraženih u tužbi, tužiteljici su prema odredbi čl. 155 ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/2023.) priznati troškovi potrebni za vođenje parnice i to : trošak za sastav tužbe 150 eura, za zastupanje na dva ročišta po 150 eura za svako, te za pristup na ročište za objavu odluke 50 eura, ukupno 500 eura, a uvećano za PDV od 25% ukupno 625,00 eura koliko je naloženo tuženici da na ime naknade troškova plati tužiteljici. Na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Splitu 17.veljače 2025.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA: - pun. tužiteljice
- tuženici
