Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31 000 Osijek
R1 Ob-294/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u izvanparničnom postupku predlagateljice HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Željka Radoš Radičević, odvjetnica u Osijeku, protiv I- protustranke LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i II- protustranke KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održanog ročišta, dana 17. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da su predlagateljica HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pokojni DŽ, rođen **.**.1948. u [adresa], sin H, umro **.**.2006. u [adresa], živjeli u izvanbračnoj zajednici od razvoda braka sklopljenog 11. rujna 1971., a razvedenog 16. veljače 2005., sve do smrti DŽ **.**.2006.
Obrazloženje
1. Predlagateljica tvrdi da je bračna zajednica nje i pok. DŽ trajala neprekidno od sklapanja braka 11. rujna 1971. do razvoda braka 16. veljače 2005. nakon čega su u izvanbračnoj zajednici nastavili zajednički život na istoj adresi, [adresa] u [adresa] do njegove smrti 29. svibnja 2006. godine. Pok. DŽ preminuo je nakon teške bolesti (karcinom pluća) u zajedničkom stanu na spomenutoj adresi. Cijelo vrijeme trajanja braka, ali i izvanbračne zajednice na istoj su adresi živjele i dvije kćerke LŽ i KŽ, zakonske nasljednice pok. DŽ. S obzirom na navedeno predlaže da sud donese odluku kao u izreci jer za isto ima pravni interes radi ostvarivanja prava na mirovinu.
2. Protustranke se nisu protivile prijedlogu. Potvrđuju da su predlagateljica i njiihov pokojni otac živjeli prvo u bračnoj pa potom u izvanbračnoj zajednici sve do očeve smrti.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Biserke Arambašić broj O-970/06, izvadak iz matice rođenih, vjenčani list, preslike osobnih iskaznice za predlagateljicu i pokojnog, uvjerenja o prebivalištu, u ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao predlagateljicu, protustranke te svjedokinje HŽE i NŽ.
4. Iz dokaznog postupka slijedi kako je DŽ umro **.**.2006., da je jednom za života i to s predlagateljicom 11. rujna 1971. zasnovao brak koji je razveden 16. veljače 2005., da su u tom braku rođene dvije zajedničke kćeri (ovdje protustranke), a da je s predlagateljicom i nakon razvoda ostao živjeti zajedno u stanu u [adresa] gdje su oboje imali prijavljeno prebivalište. Predlagateljica je također jednom zasnovala brak i to s pokojnim OŽ.
5. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Biserke Arambašić broj O- 970/06 (UPP/OS-OSIJEK-136/06) 14. srpnja 2006. je utvrđeno kako su iza pok. DŽ kao nasljednice naznačene ovdje protustranke, njegove dvije kćeri. Pokojni je iza sebe ostavio ½ dijela nekretnine u [adresa] (stan na IV katu površine 58,52 m2 upisan u knjigu položenih ugovora k. o. [katastarska općina] [broj poduloška]), sredstva na tekućem računu i računu kod tadašnje Slavonske banke d.d.
6. Iz iskaza predlagateljice sud je utvrdio kako su ona i pokojni DŽ u braku imali lijepih i ružnih trenutaka. U jednom trenutku njihove su nesuglasice kulminirale pa su se razveli, no unatoč tome nakon razvoda su ostali zajedno živjeti sve do njegove smrti. Štoviše, DŽ joj je umro na rukama. Bio je pred smrt bolestan, no radio je do zadnjeg dana, a kćerke i ona su ga vozile na kemoterapiju. Platila je većinu troškova sahrane. Nakon što je DŽ umro nije sudjelovala u ostavinskom postupku niti je to željela jer je željela da njegova polovina stana pripadne djeci, dok je ona već bila uknjižena kao suvlasnica na drugoj polovini. S obzirom na sve navedeno ni ona niti DŽ nakon razvoda nisu bili u braku niti u vezi s trećim osobama nego su ostali živjeti zajedno sve do njegove smrti, dijelili su sve troškove, zajedno ručali, odnosno funkcionirali kao bračni par sve do njegove smrti. I nadalje su se družili s prijateljima s tim da nitko od prijatelja nije znao da su razvedeni, niti rodbina niti njegovi kolege s posla. S ovom činjenicom upoznate su bile samo njihove kćerke.
7. Protustranka LŽ, kći predlagateljice i pokojnog DŽ, iskazuje kako su njezina majka, odnosno predlagateljica i pokojni otac DŽ imali u jednom periodu izazove u braku te su se odlučili razvesti, međutim taj razvod zapravo je doveo do stabilizacije njihovog međusobnog odnosa. Naime, nakon razvoda oni su ostali živjeti zajedno te od 1971. pa do očeve smrti nisu živjeli na različitim adresama. S njima su stanovale ona i njezina sestra KŽ. Krajem 2005. otac se razbolio, no radio je do samog kraja, a njih tri su mu pomagale način da bi ga vozile na posao i terapije. Otac je umro u stanu u [adresa], u [adresa] gdje majka i ona žive i danas. Majka i otac su sve do očeve smrti dijelili sve troškove, mama je kuhala, a svi su zajedno objedovali te je njihova zajednica nakon razvoda imala sve elemente kao i brak s tim da rodbina, prijatelji i očevi kolege s posla nemaju saznanja o njihovom razvodu tako da je majka kao supruga prisustvovala sahrani i komemoraciji iza pokojnog oca. Najveći trošak sahrane snosila je predlagateljica, a sestra i ona su participirale u manjem dijelu. Majka nije navedena u rješenju o nasljeđivanju stoga što u ono vrijeme sestra i ona nisu znale da bi majka kao izvanbračna supruga mogla biti nasljednicom, a osim toga majka i otac su bili uknjiženi svatko u jednoj polovini kao suvlasnici stana te među njima po tom pitanju nikada nije bilo spora.
8. II-protustranka KŽ, kći predlagateljice i pokojnog DŽ, u svom je iskazu potvrdila sve navode I-protustranke.
9. Svjedokinja HŽE iskazuje kako predlagateljicu i pokojnog DŽ pozna od 1976. te su bili obiteljski prijatelji i posjećivali se. Iskazuje kako nije znala da su predlagateljica i pokojni DŽ bili razvedeni i to je saznala tek par godina nakon njegove smrti. Čak mjesec dana prije nego što je DŽ umro, posjetila ih je i oni su zajedno živjeli na adresi u [adresa] u [adresa]. Misli da pokojnom OŽ pred smrt nije bila potrebna posebna pomoć, a oko onoga što mu je bilo potrebno pomagala mu je predlagateljica. Bila je na sahrani kod pokojnog DŽ i na komemoraciji u kazalištu jer je on bio glumac te je na istima bila prisutna i predlagateljica. Pokojni DŽ nije bio u vezi s nekim trećim osobama. Koliko joj je poznato protustranke i predlagateljica snosili su zajedno troškove sahrane, a DŽ je umro u stanu u [adresa] gdje je živio s predlagateljicom.
10. Svjedokinja NŽ iskazuje kako je njezina majka prijateljica predlagateljice i pokojnog DŽ te su se međusobno posjećivali. Nije imala saznanja da su predlagateljica i pokojni DŽ razvedeni. Predlagateljica, DŽ i njihovo dvoje djece živjeli su u [adresa], u [adresa] sve do njegove smrti, a pokojni DŽ je i umro u tom stanu. Bolovao je od karcinoma te su mu pred smrt pomagala djeca i predlagateljica. Predlagateljica i protustranke su snosili troškove sahrane. Predlagateljica i DŽ su živjeli zajedno, snosili zajedno sve troškove i ponašali se kao bračni par. Iskazuje da predlagateljica i DŽ nisu bili u vezi s nekom trećom osobom.
11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, a posebno iskaza predlagateljice, protustranke i svjedoka, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, sud je ocijenio kako je predlagateljica dokazala da je životna zajednica nje i pok. DŽ trajala od sklapanja braka 1971. do njegove smrti 2006., odnosno i nakon što su 2005. razveli brak. Naime, predlagateljica je s pokojnim OŽ bila u braku od 1971., imaju dvoje zajedničke djece, te iako su se razveli 2005. njihova zajednica nikada nije prekinuta, već su ostali živjeti zajedno funkcionirajući kao bračni par, dijelili su sve troškove, zajedno objedovali, stanovali su s kćerkama, te su bili u emotivnoj, ekonomskoj i financijskoj zajednici. Prije i nakon razvoda bili su prijavljeni na istoj adresi i bili su na jednake dijelove suvlasnici stana na adresi na kojoj su bili prijavljeni. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno da niti predlagateljica niti pokojni DŽ nakon razvoda nisu sklapali brak s trećim osobama. Pored opisanog, i činjenica da je pokojni DŽ umro u stanu u [adresa] u [adresa] te da je predlagateljica financirala većinu troškova sahrane, prisustvovala na sahrani i komemoraciji iza pokojnog dodatno upućuje na to da su bili u izvanbračnoj zajednici.
12. Sukladno čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a sukladno st. 3. citiranoga članka pod članom obitelji smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, a status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku. Slično je propisano i Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN 35/08) koji prijelaznom odredbom u čl. 7. propisuje da pravo na obiteljsku mirovinu može ostvariti osoba ako izvanbračna zajednica postoji na dan stupanja na snagu toga zakona i ako je trajala najmanje tri godine.
13. Na sastanku predsjednika vijeća Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanom 24. svibnja 2022. je vezano uz problematiku utvrđivanja izvanbračne zajednice odnosno pitanje imaju li se primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o braku i porodičnim odnosima odnosno Obiteljskog zakona, radi utvrđivanja prava na mirovinu supružnika u situaciji kada je supružnik preminuo prije nego što je 2008. godine stupila na snagu odredba Zakona o mirovinskom osiguranju kojom se od tada priznaje pravo na mirovinu nadživjelom supružniku, donesen zaključak da u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-
III/3497/18 od 23. veljače 2021., ne treba postupati i odlučivati strogo formalno držeći se datuma stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju jer stranka može tražiti utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice pred sudom i za razdoblje prije 2008., a pitanje prava na mirovinu izvanbračnog supružnika će se rješavati u upravnom postupku (ovako i ŽS u Zagrebu u odluci Gž Ob-812/2022).
14. Obiteljski zakon (NN 116/03) koji je bio na snazi kada je DŽ umro u članku 3. propisuje da se odredbe istog o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Slično propisuje i Obiteljski zakon (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) u članku 11.
15. U ovoj pravnoj stvari nedvojbeno je utvrđeno da su predlagateljica i sada pokojni DŽ živjeli u izvanbračnoj zajednici neprekidno od razvoda braka sklopljenog 11. rujna 1971., a razvedenog 16. veljače 2005., sve do smrti DŽ **.**.2006.
16. Slijedom navedenog, kako predlagateljica ima pravni interes utvrditi postojanje izvanbračne zajednice s pok. OŽ, a radi ostvarivanja prava na mirovinu iza pokojnog, valjalo je prijedlog usvojiti i odlučiti kao u izreci.
Osijek, 17. veljače 2025.
Sutkinja
Vanda Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, u tri primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DOSTAVITI:
1. Pun. predlagateljice
2. I-protustranci
3. II-protustranci
