Posl. broj: P-2332/21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja:

OPĆINA PRIMOŠTEN, Svetog Josipa 7, Primošten, OIB : 16878804200, protiv tuženika: A1 Hrvatska Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB : 99392246255, zastupani po Mihaelu Acalinoviću, odvjetniku iz Visa, radi predaje u posjed, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 10. siječnja 2025.g. u prisutnosti z.z. tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Ane Škevin, odvjetnice u Šibeniku, na ročištu za objavu odluke dana 17. veljače 2025.g., bez prisutnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku A1 Hrvatska d.o.o. Vrtni put 1, Zagreb, OIB : 29524210204 da tužiteljci Općini Primošten, Sv. Josipa 7, Primošten, OIB : 16878804200 preda u posjed dio nekretnine kat. čest. zgr. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], odnosno dio krova, dodatne prostore u zgradi, sve potrebne prilaze, koridore I prolaze, odnono da ukloni predmetni odašiljač kao I ostale popratne infrastrukture, instalacije I cijevi, odnosno da dijelove zgrade na kojoj se infrastruktura proteže učini slobodnim od osoba I stvari te iste vrati prvobitno stanje kakvo je bilo u trenutku preuzimanja, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude, prod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku A1 Hrvatska d.o.o. Vrtni put 1, Zagreb, OIB : 29524210204 da tužiteljci Općini Primošten, Sv. Josipa 7, Primošten, OIB : 16878804200 naknadi parnični trošak tužitelju, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom ovrhe zajedno s zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju da plati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.276,54EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su Općina Primošten (točnije nekadašnje Općinsko poglavarstvo), kao zakupodavac i tuženik, Vipnet gsm d.o.o. Zagreb (sada A1 Hrvatska d.o.o.) kao zakupnik sklopili: Ugovor o zakupu broj 4429 A, dana 23. svibnja 2001. godine; Aneks Ugovora o zakupu broj S4429A/A1, dana 14. srpnja 2006. godine; Aneks Ugovora o zakupu broj S4429A/A2, dana 1. listopada 2006. godine; Aneks 3 Ugovora o zakupu broj S4429/A3 od dana 1. studenog 2006. godine. Svim navedenim Ugovorom i njegovim Aneksima tužiteljica da daje, a tuženik da uzima u zakup dio krova zgrade, dodatne prostore u zgradi, sve potrebne prilaze, koridore I prolaze, pravo na postavljanje instalacija i cijevi zgrade kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kojoj da je vlasnica upravo tužiteljica. Predmet zakupa da je postavljanje, održavanje, unapređivanje i popravak tornja, antena, celularne bazne stanice, predajnih i prijemnih radio antena, zaštite za električnu opremu i druge opreme namijenjene prijemu i odašiljenju radio signala kao i za druge odgovarajuće poslove vezane za djelatnost navedenog.

1.1. Člankom 4.1 predmetnog Ugovora od dana 23. svibnja 2001.g. da je određeno da će zakupnik imati pravo produžiti predmetni Ugovor uz pismenu suglasnost obiju ugovornih strana i to najmanje 60 dana prije isteka prvotnog ili svakog dodatnog roka. Dakle, ukoliko jedna ugovorna strana ne daje suglasnost za produženje predmetnog Ugovora, smatra se da je Ugovor prestao istekom roka. Tužiteljica je već dana 28. studenog 2017.g. poslala dopis KLASA:740-06/17-03/6, ur.broj 2182/02-02-17-1 kojim od tuženika traži raskid predmetnog Ugovora i to zbog toga što su mu se nezadovoljni stanovnici Općine Primošten, poglavito oni iz užeg centra Primoštena, o tome kako zbog predmetne bazne stanice svakodnevno sojećaju sve jači štetni utjecaj da je zatraženo uklanjanje predmetnog odašiljača u roku od 6 mjeseci od dana zaprimanja dopisa. Dopisom od 30. srpnja 2018. godine KLASA:740-06/17-03/9, Ur.broj: 2182/02-02-18-2 tužiteljica da je obavjestila tuženika da je istekao rok od 6 mjeseci te da se predmetni Ugovor smatra raskinutim, međutim, tuženik da je dopisom od 23. kolovoza 2018. godine opovrgnuo raskid te izjavio da je predmetni Ugovor i dalje na snazi te da proizvodi valjane pravne učinke budući da 60 dana prije automatskog produženja Ugovora na pet godina sukladno članku 4. predmetnog Ugovora Općine Primošten nije obavijestila pisanim putem o namjeri da ne želi nastaviti predmetni zakupni odnos.

1.2. Tužiteljica da je stoga tuženiku ponovno poslala dopis dana 1. lipnja 2021. godine dopis KLASA:740-06/17-03/64, Ur.broj:2182/02-02-21 kojim ga obavještava tuženika da nema namjeru produžiti predmetni Ugovor na dodatan rok od 5 godina te kojim se od 1. studenog 2021.g. traži uklanjanje predmetnog odašiljača kao i ostale popratne infrastrukture, odnosno da dijelove zgrade 1309, K. O. [katastarska općina] na koji se infratstruktura proteže učiniti slobodnima od osoba i stvari, te iste vratiti u prvobitno stanje kakvo je bilo u trenutku preuzimanja ili će to napraviti Općina Primošten o trošku tuženika. Tuženik da je dopis zaprimio dana 7. lipnja 2021. godine ali da se nije očitovao na isti.

1.3. Dana 1. listopada 2021. godine tužiteljica da ponovno tuženiku šalje dopis KLASA:740-06/17-03/64, UR.BROJ:2182/02-02-21-2 kojim da opetovano naglašava da tužiteljica neće dati suglasnost za produženje predmetnog Ugovora te da se smatra da je Ugovor prestao s danom 1. studeni 2021. godine. Ponovno zahtjeva od tuženika da predmetne odašiljače kao i ostalu popratnu infrastrukturu ukloni s predmetne nekretnine te vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo u trenutku preuzimanja. Tuženik da je i taj dopis uredno zaprimio dana 6. listopada 2021.g. te da se na isti također oglušio.

1.4. Dakle, do dana podnošenja ove tužbe tuženik da nije odgovorio na predmetni dopis niti je izvršio svoju obvezu uklanjanja predmetnog odašiljača kao i ostale popratne infrastrukture radi čega da je tužiteljica prisiljena podignuti ovu tužbu sadržaja pobliže opisanog u izreci presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio istoj i njome postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da je zahtjev Tužitelja potpuno neosnovan jer da je Ugovor sklopljen između njega i tužitelja i dalje na snazi i da proizvodi valjane pravne učinke te stoga nema mjesta predaji u posjed predmeta zakupa niti uklanjanju opreme tuženika. Tužitelj da u tužbi navodi da je člankom 4.1. Ugovora ugovoreno da će Zakupnik imati pravo produžiti predmetni Ugovor uz pismenu suglasnost obiju ugovornih strana i to najmanje 60 dana prije isteka prvotnog ili svakog drugog roka, međutim, uužitelj propušta u tužbi navesti da je predmetna odredba voljom ugovornih strana izmijenjena dana 1. listopada 2006. godine, a kako je to navedeno u Aneksu 3 Ugovora o zakupu broj S4429A/A3 (dalje u tekstu: „Aneks 3“) i da ista sada glasi, cit.: „Ovaj Ugovor zaključuje se na razdoblje od 10 (deset) godina, koje počinje teći od dana 01.11.2006. godine. Zakupnik će imati pravo produžiti ovaj Ugovor 5 (pet) puta na dodatna razdoblja od 5 (pet) godina. Ovaj Ugovor će biti automatski produžen na svako dodatno razdoblje ukoliko Zakupnik ne izvijesti Zakupodavca u pisanom obliku o svojoj namjeri da ne produži ovaj Ugovor i to najmanje 60 (šezdeset) dana prije isteka prvotnog ili svakog dodatnog roka.“ Dakle, prema važećoj odredbi Ugovora, isti je, a kako je to već i ranije navedeno, na snazi i proizvodi pravne učinke ašto da proizlazi iz preslika Aneksa 3 Ugovora o zakupu broj S4429A/A3.

3. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica proveo očevide na licu mjesta dana 16. ožujka 2022.g. (l.s. 48) uz prisustvo stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zorana Marina iz VJEŠTAK d.o.o. te je izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu spisu i to kako slijedi: Ugovor o zakupu broj 4429 A, dana 23. svibnja 2001. godine; Aneks Ugovora o zakupu broj S4429A/A1, dana 14. srpnja 2006. godine, Aneks Ugovora o zakupu broj S4429A/A2, dana 1. listopada 2006. godine; Aneks 3 Ugovora o zakupu broj S4429/A3 od dana 1. studenog 2006. godine, dopis KLASA:740-06/17-03/6, ur.broj 2182/02-02-17-1 od 28.11.2017.g., , dopis od 30.7.2018.g., dopis od 1. lipnja 2021. godine dopis KLASA:740-06/17- 03/64, Ur.broj:2182/02-02-21, dopis KLASA:740-06/17-03/64, UR.BROJ:2182/02-02- 21-2 od 1.10.2021.g., izvadak iz zemljišne knjige.

3.1. Sud je u postupku saslušao zakonskom zastupnika tužitelja drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim.

5. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

6. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je predaja u posjed dijela nekretnine kat. čest. zgr. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], odnosno dio krova, dodatne prostore u zgradi, sve potrebne prilaze, koridore i prolaze, odnono da ukloni predmetni odašiljač kao i ostale popratne infrastrukture, instalacije i cijevi, odnosno da dijelove zgrade na kojoj se infrastruktura proteže učini slobodnim od osoba i stvari te iste vrati prvobitno stanje kakvo je bilo u trenutku preuzimanja nekretnine.

8. Dakle, obzirom da je predmet tužbe u ovoj pravnoj stvari predaja u vlasnički posjed dijelova nekretnine kat. čest. zgr. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] to se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe članka 161. do čl. 163. sve u vezi s čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV).

9. U konkrenom postupku tužitelj je podnio tzv. pravu vlasničku tužbu (rei vindicatio) reguliranu člankom članak 162. ZV-a koji stavkom 1 propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu odnosno da tuženik ima faktičnu vlast nad tom stvari.

10. Posjednikovi prigovori u ovakvoj vrsti parnice se mogu odnositi na to da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) - članak 163 stavak 1. ZV-a, međutim to pravo tuženik u ovom postupku nije dokazao iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku ovog obrazloženja iako je isticao materijalnopravene prigovore koji negiraju zahtjev tužitelja.

11. Dakle, među strankama u ovoj pravnoj stvari je sporno da li je tuženik bespravno u posjedu predmeta spora te da li je tužitelj vlasnik opisanog predmeta spora kao i da li tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmeta spora.

12. Predmet spora mora biti raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke uz poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP-a prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanje načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

13. Dana 16. ožujka 2022.g. održan je očevid na mjestu spora te je vještak geodet identificirao nekretninu oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi kuća u prizemlju koje se nalazi poslovni objekt. Na sjevernoj strani krova navedenog objekta vidljiv je ugrađeni odašiljač koji je prikazan na skici i priloženoj fotodokumentaciji. U prizemlju predmetne nekretnine sa sjeverne strane ulaza u istu u prvoj prostoriji lijevo zatiče se oprema potrebna za funkcioniranje odašiljača na krovu zgrade, tzv. bazna stanica. Konstatirano je da se antenski nosač nalazi u potkrovlju nekretnine, a vanjski dio odašiljača da je vidljiv s ceste, dok antenski nosač nije vidljiv s ceste.

13.1. Na Vještvo Zorina Marina, dipl.ing.geod., iz Vještak d.o.o. ni jedna parnična stranka nije imala primjedbi pa je sud smatrao istu sačinjenom sukladno pravilima struke.

14. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige razvidno je da je na predmetu spora koa vlasnik upisan tužitelj što tuženik niti ne čini spornim u ovom postupku.

15. Napominje se da su javne isprave su isprave koje je izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te pravne ili fizičke osobe u obavljanju javnog ovlaštenja koje im je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu te iste dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje (čl.230. ZPP-a).

15.1. Nadalje, ovaj sud je temeljem uvida u zemljišne knjige za spornu nekretninu utvrdio kako je navedeno u prethodnom pasosu obrazloženja uz napomenu da je zakonska pretpostavka da su sve javne isprave istinite i da se u njihov sadržaj sud i sudionici u postupku mogu pouzdati. Zakonska presumpcija o dokaznoj snazi javnih isprava zasniva se prije svega na činjenici da svi državni organi i ostali ovlašteni za izdavanje javnih isprava predstavljaju jedinstveni, ali složeni instrument pravnog prometa i da svakom pojedinom ovlaštenom tijelu ili osobi s javnim ovlaštenjima nužno treba iskazati povjerenje. Nedostatak povjerenja doveo bi do nesigurnosti u pravnom prometu.

16. Saslušanje stranaka je, u pravilu, supsidijarno dokazno sredstvo, samim time manje pouzdano dokazno sredstvo, koje se može primijeniti kada za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi odnosno kada se unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Stranke svakako jesu najupućenije u spor koji je među njima nastao, ali svaka od njih teži rješenju spora na određeni način. Iz tog razloga ovaj sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja.

17. U svom stranačkom iskazu zakonski zastupnik Općine Primošten iskazao je da je Ugovor između tužiteljice i tuženika sklopljen 2001.g. a u istom da je tužiteljica bila na strani zakupodavca, a tuženik na strani zakupnika ali da on tada nije bio u svojstvu načelnika Općine Primošten. I dalje da se u posjedu tuženika nalazi dio nekretnine katastarske čestice broj [katastarska čestica] ZGR, K. O. [katastarska općina] i to dio krova, dodatne prostorije u zgradi, svi potrebni prilazi, koridori i prolazi te da se na krovu te nekretnine nalazi odašiljač tuženika kao i popratna infrastruktura iza isti, odnosno, instalacije i cijevi. Nakon isteka Ugovora sklopljenog 2001.g. da su sklapani Aneksi ali da je istekao rok unutar kojega je tuženik mogao držati na krovu zgrade tužitelja svoj odašiljač te koristiti dio te nekretnine (unutar kuće) radi čega da smatra da tuženik treba vratiti u posjed tužitelju predmet ovoga spora. U više navrata pisanim putem tužiteljica da se obraćala tuženiku da preda u posjed dio nekretnine koja je predmet spora, međutim, tuženik da se na isto oglušio tako da je stanje koje je sud zatekao na očevidu i dan danas isto. Čak da su i osobno predstavnici tuženika bili na nekretnini koja je predmet spora, ali ni nakon toga da nisu pristupili dobrovoljnom uklanjanju odašiljača i ostale infrastrukture niti žele isprazniti prostore u zgradi koje su koristili, te da isti zapravo smatraju da trebaju ponovno s tužiteljem produžiti Ugovor koji je bio sklopljen 2001.g., a Općina Primošten da ne želi sklapanje novog Ugovora jer u svom planu ima potpuno drugačiju namjeru za korištenje predmetne nekretnine.

17.1. Iskazu tužitelja sud je samo djelomično poklonio vjeru i to na način dva je utvrdio nespornim da su Općina Primošten (točnije nekadašnje Općinsko poglavarstvo), kao zakupodavac i tuženik, Vipnet gsm d.o.o. Zagreb (sada A1 Hrvatska d.o.o.) kao zakupnik su sklopili: Ugovor o zakupu broj 4429 A, dana 23. svibnja 2001. godine; Aneks Ugovora o zakupu broj S4429A/A1, dana 14. srpnja 2006. godine; Aneks Ugovora o zakupu broj S4429A/A2, dana 1. listopada 2006. godine; Aneks 3 Ugovora o zakupu broj S4429/A3 od dana 1. studenog 2006. godine. Svim navedenim Ugovorima i njegovim Aneksima tužiteljica da daje, a tuženik da uzima u zakup dio krova zgrade, dodatne prostore u zgradi, sve potrebne prilaze, koridore i prolaze, pravo na postavljanje instalacija i cijevi zgrade kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kojoj da je vlasnica upravo tužiteljica. Predmet zakupa da je postavljanje, održavanje, unapređivanje i popravk tornja, antena, celularne bazne stanice, predajnih i prijemnih radio antena, zaštite za električnu opremu i druge opreme namijenjene prijemu i odašiljenju radio signala kao i za druge odgovarajuće poslove vezane za djelatnost navedenog.

18. Detaljnim razmatranjem čl.4.1. predmetnog Ugovora sklopljenog dana 23. svibnja 2001.g. utvrđeno je da je istim Ugovorom određeno da će zakupnik imati pravo produžiti predmetni Ugovor uz pismenu suglasnost obiju ugovornih strana i to najmanje 60 dana prije isteka prvotnog ili svakog dodatnog roka. Prema stavu ovog suda ako jedna ugovorna strana ne daje suglasnost za produženje predmetnog Ugovora smatrat će se da je Ugovor prestao istekom roka. U ovom postupku tužiteljica nije dala navedenu suglasnost (tuženik isto niti ne osporava). Nadalje, tužiteljica je dana 28. studenog 2017.g. poslala tuženiku dopis KLASA:740-06/17- 03/6, Ur.broj 2182/02-02-17-1 kojim od njega traži raskid predmetnog Ugovora a potom je dopisom od 30. srpnja 2018. godine KLASA: 740-06/17-03/9, Ur.broj: 2182/02-02-18-2 tužiteljica obavjestila tuženika da je istekao rok od 6 mjeseci te da se predmetni Ugovor smatra raskinutim ali je tuženik dopisom od 23. kolovoza 2018. godine opovrgnuo raskid te izjavio da je predmetni Ugovor i dalje na snazi te da proizvodi valjane pravne učinke budući da 60 dana prije automatskog produženja Ugovora na pet godina sukladno članku 4. predmetnog Ugovora Općine Primošten nije obavijestila pisanim putem o namjeri da ne želi nastaviti predmetni zakupni odnos.

19. Nadalje, ovaj sud je stava da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan jer je člankom 4.1. Ugovora ugovoreno da će Zakupnik imati pravo produžiti predmetni Ugovor uz pismenu suglasnost obiju ugovornih strana i to najmanje 60 dana prije isteka prvotnog ili svakog drugog roka, međutim, predmetna odredba je voljom obiju ugovornih strana izmijenjena dana 1. listopada 2006. g. a što je razvidno u Aneksu 3 Ugovora o zakupu broj S4429A/A3 (dalje: „Aneks 3“) te navedena odreba glasi: „Ovaj Ugovor zaključuje se na razdoblje od 10 (deset) godina, koje počinje teći od dana 1.11.2006. g. Zakupnik će imati pravo produžiti ovaj Ugovor 5 (pet) puta na dodatna razdoblja od 5 (pet) godina. Ovaj Ugovor će biti automatski produžen na svako dodatno razdoblje ukoliko Zakupnik ne izvijesti Zakupodavca u pisanom obliku o svojoj namjeri da ne produži ovaj Ugovor i to najmanje 60 (šezdeset) dana prije isteka prvotnog ili svakog dodatnog roka.“ Dakle, prema važećoj odredbi Ugovora, isti je prema stavu ovog suda i dalje na snazi te proizvodi pravne učinke.

19.1. To što je zakupodavac tražio dopisima raskid Ugovora neodlučno je za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer u naprijed citiranoj odrebi piše da će Ugovor će biti automatski produžen na svako dodatno razdoblje ukoliko Zakupnik ne izvijesti Zakupodavca u pisanom obliku o svojoj namjeri da ne produži ovaj Ugovor i to najmanje 60 (šezdeset) dana prije isteka prvotnog ili svakog dodatnog roka aiz Dopisa tuženika upućenom tužitelju od dana 23.8.2018.g. nedvojbeno je utvrđeno da je zakupnik obavijestio zakupodavca da je navedeni ugovor automatski produljen n arazdoblje od 5 godina (računajući od 1.11.2016.) te da 60 dana prije isteka razdoblja od 10 godina nije zaprimljena pisana obavijest od tužitelja da ne želi nastaviti zakupni odnos.

19.2. Tužitelj također nije dostavio sudu nikakv dokaz da je tuženik prekršio biko koju odredbu Ugovora odnosno nisu ispunjeni razlozi za raskid Ugovora definirani čl.7. istog niti da su ispunjeni uvjeti za prijevremeni raskid istog Ugovora. Tužitelj dakle nije dokazao bilo kakve činjenice iz kojih bi proizlazilo da Ugovor nije na snazi odnosno da je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika prestao, a niti je predložio ili priložio bilo kakve dokaze kojima bi se činjenica prestanka tog ugovornog odnosa utvrdila a prema stvau ovog suda, upravo je Aneks 3 kojega je tužitelj dostavio u privitku tužbe zapravo dokaz o postojanju zakupnog odnosa odnosno dokaz neosnovanosti ove tužbe što navodi n azaključak da tužitelj u ovom sporu nije dokazao postojanje pravne osnove svog zahtjeva.

19.3. Nadalje, tužitelj je naveo da odredba kojom je osnovni ugovor izmijenjen u odnosu na visinu zakupnine i trajanje zakupnog odnosa, nije rezultat prave volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, već da se očito radi o omašci što bi značilo ali sud njegovim navodima nije poklonio povjerenje jer se u vdje rdai o dvije pravne osobe koje su imale svoje interese i uredile svoj ugovorni odnos na način da obje budu zadovoljne dogovorenim. Tužitelj je nakon sklapanja osnovnog ugovora inicirao izmjenu istog i tom izmjenom ishodio značajno povećanje zakupnine da bi potom tvrdio da ugovorno odnos prestao iako ovaj sud, iz gore navedenih razloga, ne smatra da je prestao.

20. U odnosu na zaštitu prava vlasništva kojom tužitelji zahtijevaju predaju u posjed predmeta spora, mjerodavne su odredbe čl. 161. do čl. 163. ZV sve u vezi čl. 46. ZVDSP. Prema tome, kako je to već ranije navedeno, obzirom da tužitelj zahtijeva predaju u posjed predmeta spora od strane tuženika on mora dokazati da je predmet spora njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika, dakle mora dokazati faktičnu vlast tuženika nad stvari, a s obzirom da je tužitelj dokazao da je predmet spora u njegovom vlasništvu (isto proizlazi iz zemljišnih knjiga kao i iz iskaza zakonskom zastupnika tužitelja) te da je očevidom utvrđeno (a što niti tuženik ne osporava) da se predmet spora nalazi u posjedu to je odlučeno kao pod točkom 2. izreke presude.

21. Sud je utvrdio da je upravo tužitelj aktivno legitimiran za pokretanje ove parnica jer je na aktivnoj strani ove tužbe trgovačko društvo s kojim je tužitelj sklopio sve gore navedne ugovore (tuženik isto nije niti osporavao).

22. Nadalje, iako je nesporno da je predmet spora opisan u točci 1. izreke rješenja u vlasništvu tužitelja (tuženik nije ničim niti poricao navedeno), sud je također zaključio da se predmet spora sada nalazi u posjedu tuženika koji ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari jer to proizlazi iz materijalnih dokaza koji prileže spisu, dakle, isti i dalje ima pravo posjedovati predmet spora jer navedeni Ugovori proizvode pravne učinke i još uvijek su na snazi.

23. Dakle, apsolutno sve iznesene tvrdnje tužitelja usmjerene su kao ostvarivanju njegovog boljeg procesnog položaja, a napominje se da na tužitelju dokazati - probatio incumbit actori, teret dokazivanja je na onome koji tvrdi da neka činjenica postoji, a ne na onome koji je poriče (tuženik) - probacio incumbit ei qui affirmat none ei qui negat, radi čega je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i presuditi kao pod točkom 1. izreke presude.

24. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a pa su tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu, pristup na ročište održamno 4.2.2022., 16.3.2022., 14.6.2024., 10.1.2025., satav podneska od 3.2.2022., 15.3.2022., 2.5.2022., 29.5.2022. sve po 100 bodova, uz vrijednost boda od 2,00EUR-a ukupno 1.800,00EUR-a, uvećano za pripadajući PDV od 25%, ukupno 2.250,00EUR-a te uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 26,54EUR-a, sveukupno 2.276,54EUR-a radi čega je odlučeno kao pod točkom 3. izreke presude, sve temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

U Šibeniku, dana 17. veljače 2025.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA: sukladno zapisniku o objavi