Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-1479/2021-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Dom zdravlja Koprivničko-križevačke županije, Koprivnica, Trg Dr. Tomislava Bardeka 10, OIB:30627510319, zastupan po ravnateljici KM, dipl. oec., a ona po punomoćniku Bruni Čer, odvjetniku iz Koprivnice (kao preuzimatelju ureda odvjetnice Ljiljane Jedvaj-Peterlin), protiv tužene KMJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku ČM, radi utvrđenja i plateži, nakon zaključenja javne i glavne rasprave dana 21. siječnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženice i punomnoćnika tuženice, a objavljene dana 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je nedopušten Izvanredni otkaz Ugovora o radu zaključen 7. 9. 2015. što ga je tužena KMJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnica dala i dostavila tužitelju Domu zdravlja Koprivničko – križevačke županije, 48 000 Koprivnica, Trg dr. T. Bardeka 10, OIB: 30627510319 dana 30. 6. 2021.

II. Nalaže se tuženici KMJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Dom zdravlja Koprivničko-križevačke županije, Trg dr. Tomislava Bardeka 10, Koprivnica, OIB:30627510319 na ime materijalnih troškova specijalističkog usavršavanja isplati ukupan iznos od 2.935,51 € (slovima:dvijetisućedevetstotridesetpeteura i pedesetjednogcenta) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na

iznos od 1.592,67 EUR teku od 10. 11. 2015.

iznos od 17,80 EUR teku od 17. 2. 2017.

iznos od 18,38 EUR teku od 24. 2. 2017.

iznos od 45,98 EUR teku od 27. 4. 2017.

iznos od 995,24 EUR teku od 27. 4. 2017.

iznos od 265,45 EUR teku od 23. 4. 2021.

do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. do 31. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 92.439,19 € (slovima:devedesetdvijetisućečetristotridesetdeveteura i devetnaestcenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženica sa tužiteljem 07. rujna 2015. godine zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova i radnih zadataka ugovornog zdravstvenog djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti – doktor medicine u Domu zdravlja Koprivničko-križevačke županije u Ordinaciji obiteljske medicine u Goli, Pavleka Miškine 1, a u slučaju potrebe i u drugim organizacijskim jedinicama poslodavca što je ugovoreno odredbom čl.1. Odredbom čl.3. ugovoren je početak rada 08. rujna 2015. godine do donošenja rješenja Ministarstva zdravlja o počeku obavljanja specijalizacije iz medicine rada i sporta. Tužitelj je sa tuženom zaključio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama datiran 02. studeni 2015. godine u kojem je u čl.17. ugovoreno da je 03. studeni 2015. godine dan potpisa ugovora. Ugovorom je po suglasju stranaka utvrđeno da je upravo tužena odabrana kao jedan od specijalizanata za specijalizaciju iz medicine rada i sporta te da će joj tužitelj nakon ishođenja rješenja Ministarstva zdravlja o odobrenju te specijalizacije omogućiti provođenje iste i sve sukladno već ranije navedenom Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i programu specijalizacije iz medicine rada i sporta uz trajanje specijalizacije 48 mjeseci, a tužena je bila u obvezi započeti specijalizaciju iz medicine rada i sporta u roku 30 dana od primitka rješenja Ministarstva zdravlja o odobrenju specijalizacije. Tužena je izvršila obvezu iz Ugovora vezano uz početak specijalizacije te polaganje specijalističkog ispita iz medicine rada i sporta 19. svibnja 2021. godine. Predmetnim Ugovorom u čl.8. t.8. tužena se obvezala nastaviti radni odnos kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, a odredbom čl.10. st.1. ugovoren je nastavak rada na neodređeno vrijeme u statusu specijaliste medicine rada i sporta uključujući bolovanja, komplikacija u trudnoći, rodiljni dopust i slično, a odredbom čl.10. st.2. ugovoreno je da ukoliko nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita tužena ne ostane u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tužitelja onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje, ukoliko otkaže ugovor prije isteka ugovorne obveze, da je u obvezi isplatiti tužitelju naknadu štete koja se sastoji od svih učinjenih troškova vezanih za specijalizaciju iz medicine rada i sporta odnosno troškova navedenih u čl.9. i čl.11. Ugovora sa zateznim kamatama u jednokratnom iznosu. U čl.9. st.2. istog Ugovora navedeno je da su troškovi specijalizacije isplaćene bruto plaće doktora medicine, naknade plaće te isplate svih materijalnih prava ugovorenih u čl.7. Ugovora, troškovi mentorstva, troškovi zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje, troškovi pohađanja poslijediplomskog specijalističkog studija medicine rada i sporta te svi drugi troškovi vezano uz specijalističko usavršavanje. U čl.11. također je suglasno utvrđeno što su troškovi specijalizacije. Tužitelj se u čl.13. st.1. Ugovora, pod uvjetom da tuženica uspješno završi program specijalizacije i položi specijalistički ispit i ako ne nastupe okolnosti iz čl..9, 10, 11. i 12. Ugovora obvezao omogućiti tuženoj raspored na radno mjesto specijaliste medicine rada i sporta, a prema mogućnostima rasporeda u specijalističku ordinaciju medicine rada i sporta u trenutku završene specijalizacije. Tužena je započela specijalizaciju 16. studenoga 2015. godine, a u razdoblju od 11. veljače 2019. godine do 23. ožujka 2020. godine bila je na rodiljnom i roditeljskom dopustu. Na specijalističkom usavršavanju bila je do 19. svibnja 2021. godine kada je polaganjem specijalističkog ispita stekla naziv specijalist medicine rada i sporta. Diplomu o položenom specijalističkom ispitu tužena je tužitelju dostavila 07. lipnja 2021. godine, a u razdoblju od 20. svibnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine koristila je godišnji odmor za 2020. godinu. Tužitelj je odmah nakon što mu je tužena 06. lipnja 2021. godine dostavila diplomu o specijalističkom usavršavanju i stjecanju naziva specijalist medicine rada i sporta, Ministarstva zdravstva od 19. svibnja 2021. godine, Ministarstvu zdravstva datirano 08. lipnja 2021. godine dostavio zahtjev za donošenjem rješenja iz čl.76. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (N.N. 100/18, 125/19 i 147/20) jer je 30. ožujka 2021. godine Upravno vijeće tužitelja donijelo odluku o osnivanju specijalističke ordinacije za medicinu rada i sporta na području grada Križevaca u sastavu Doma zdravlja koprivničko-križevačke županije, a na koju je osnivač tužitelja Koprivničko- križevačka županija dala suglasnost 01. travnja 2021. godine. Ministarstvo zdravstva je zahtjev tužitelja primilo 10. lipnja 2021. godine, a tužitelj je već 17. lipnja 2021. godine istom Ministarstvu putem e-maila uputio dopis u kojem traži potvrdu primitka Zahtjeva uz upit je li poznat datum pregleda prostora. Time je od Ministarstva zdravstva zatraženo izdavanje rješenja iz čl.76. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se utvrđuje da specijalistička ordinacija za medicinu rada i sporta na području grada Križevaca u sastavu Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije na adresi [adresa] ispunjava normative i standarde za početak rada s obzirom na prostor, radnike i medicinsko-tehničku opremu. Takav zahtjev prema Ministarstvu zdravstva tužitelj nije mogao podnijeti prije nego što je tuženica dostavila dokaz da je položila specijalistički ispit i stekla naziv specijaliste medicine rada i sporta obzirom da je za podnošenje zahtjeva Ministarstvu u smislu odredbe čl.76. Zakona o zdravstvenoj zaštiti trebalo ispuniti i kriterij da tužitelj udovoljava uvjetima u smislu radnika, između ostalih i specijaliste medicine rada i sporta za ranije navedenu specijalističku ordinaciju u [adresa]. Tužitelj je u cijelosti izvršio ugovornu obvezu kako prema Ugovoru o radu od 07. rujna 2015. godine tako i prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 02. studeni 2015. godine, dok tužena nije izvršila preuzete obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama. Tužitelj tvrdi kako tužena navodi da joj je tužitelj usmeno obećao da će po završetku specijalizacije raditi u specijalističkoj ordinaciji u Koprivnici, što tužitelj osporava a usmenih uglavaka uz zaključen pismeni ugovor nikada nije bilo niti ih je moglo biti. Tužena je po punomoćnicima pozvana potpisati ponuđeni ugovor o radu te da 01. srpnja 2021. godine dođe na radno mjesto, a tužitelj je istog dana 24. lipnja 2021. godine predmetni ugovor o radu u privitku e-maila dostavio izravno tuženoj time da joj je ugovor dostavio i putem pošte. Tužena je 30. lipnja 2021. godine izvanredno otkazala ugovor o radu od 07. rujna 2015. godine pozivajući se na odredbu čl.116. Zakona o radu, a kao razlog navodeći osobito tešku povredu iz radnog odnosa počinjenu od strane tužitelja kao poslodavca i radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć time da izvanredni otkaz trenutno stupa na snagu. U obrazloženju istog navodi ono što tužitelj odlučno osporava da bi prilikom zaključenja Ugovora o radu od 07. rujna 2015. godine bilo dodatno usmeno dogovoreno da će obavljati poslove specijaliste medicine rada i sporta u ordinaciji u Koprivnici. Tužitelj tvrdi kako nije prekršio ni jednu obvezu iz Ugovora o radu od 07. rujna 2015. godine kojeg je tužena izvanredno otkazala. Vezano uz zaključen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 02. studenoga 2015. godine poglavito odredbu čl. 13. tužitelj je tuženoj ponudio ugovor o radu od 20. svibnja 2021. godine koji joj je dostavio putem odvjetnika u privitku pismena tužitelja od 24. lipnja 2021. godine, isti ugovor navedenog dana tuženoj je osobno dostavio putem e-maila, te joj ga uputio i pismovnom pošiljkom. U čl.1. tog Ugovor tuženoj je ponuđen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova doktora medicine – specijalist medicine rada i sporta u specijalističkoj ordinaciji u [adresa], a u slučaju potrebe i u drugim organizacionim jedinicama, u čl.2. st.3. ponuđenog ugovora navedeno je da će do početka rada specijalističke ordinacije medicine rada i sporta u [adresa] i što zavisi od dana utvrđenog u zatraženom rješenju Ministarstva zdravstva tužena obavljati poslove doktora opće/obiteljske medicine u ordinaciji u Goli, međutim, tužitelj nije mogao navesti dan početka rada specijalističke ordinacije u [adresa] jer to je isključivo u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Tužitelj stoga smatra kako je izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten i tužitelj ima pravni interes da sud tu činjenicu utvrdi obzirom da u istome tužena bez osnova navodi da je tužitelj učinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, da postoje usmeni uglavci ugovoru o radu od 07. rujna 2015. godine, da joj nije omogućio rad kao specijalisti u specijalističkoj ordinaciji, te da isključivo krivnjom tužitelja nije u mogućnosti obavljati poslove specijaliste medicine rada i sporta zbog čega joj rad kod tužitelja nije moguć, jer skrivljenog ponašanja kod tužitelja nema a ne stoji niti tvrdnja tužiteljice da nastavak radnog odnosa nije moguć. U izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2021. godine tužena navodi da obzirom na neizvršenje ugovorne obveze od strane tužitelja prema njoj, ni ona nije dužna ispuniti svoju obvezu prema tužitelju, pri čemu je zanemarila činjenicu da je izvanredno otkazala ugovor o radu od 07. rujna 2015. godine te da iznošenju tih navoda koji bi mogli biti vezani isključivo uz Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 02. studeni 2015. godine u datom izvanrednom otkazu ugovora o radu uopće nema mjesta. Tužitelj tvrdi kako ni jednu povredu ugovorne obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 02. studeni 2015. godine tužitelj također nije počinio jer usmenih uglavaka tom ugovoru nije bilo, nije bilo usmenih uglavaka niti Ugovoru o radu od 07. rujna 2015. godine, oba ugovora ne trpe tumačenje jer su potpuno jasni i određeni tako da je tuženica sklapanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama preuzela obveze ostati na radu kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, a ako tu obvezu ne bi izvršila dužna je vratiti sve troškove s kamatama uključujući i isplaćene bruto plaće, sve sukladno istom ugovoru, a što je činjenično navedeno ranije, ponaosob pod II. tužbe. Tužena također osporava izračun troškova specijalizacije uključujući bruto plaće koje su joj isplaćene nije dužna vratiti pozivajući se na presudu Ustavnog suda RH U-III-3526/2019 od 15. prosinca 2020. godine, no tužitelj smatra kako je to pogrešno tumačenje jer je ovdje bio spor između bolnice i specijalizanta koji je po ugovoru o specijalizaciji faktično obavljao specijalizaciju radeći u istoj bolnici s kojom je zasnovao ugovor o specijalizaciji dok tužena ni jedan radni dan nakon što je zasnovala Ugovor o međusobnim pravima i obvezama i počela obavljati specijalizaciju u razdoblju od 16.11.2015. godine do polaganja specijalističkog ispita 19. svibnja 2021. godine, nije faktično radila kod tužitelja jer je kroz cjelokupnu specijalizaciju istu obavljala u drugim ustanovama u Zagrebu i to tužitelj smatra nespornim. Cjelokupni trošak bruto plaća koji je u predmetnom razdoblju isplaćen tuženoj isplaćen je isključivo i jedino na teret tužitelja. Tužitelj je osim bruto plaća i putnih troškova isplaćenih tuženoj kroz vrijeme specijalizacije isplaćivao i dar za djecu, regres, božićnicu, naknadu prilikom rođenja djeteta, jubilarnu nagradu, povrat poreza, te sve troškove školarine, mentorstva, specijalističkog ispita i isplata ustanovama u kojima je obavljen dio specijalizacije KBC Zagreb, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, a što je sve navedeno u Obračunu tužitelja od 02. srpnja 2021. godine. Ukupno je tužitelj platio sve troškove specijalizacije tužene 718.600,64 kune i koje je tužena dužna tužitelju vratiti sa pripadajućom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do plateža. Iako je tuženica bila na specijalističkom usavršavanju od 16. studenoga 2015. godine za studeni i prosinca 2015. godine vezano uz isplatu bruto plaća i putnih troškova tužitelj prema tuženoj nema potraživanja jer je kroz to vrijeme tužena koristila godišnji odmor. U strukturi ukupnog potraživanja tuženoj je isplaćena bruto plaća od 571.509,77 kuna, a putni trošak 104.748,39 kuna što u zbiru daje iznos od 676.258,16 kuna. Preostali iznos od 42.342,48 kuna do ukupnog iznosa koji se od tužene potražuje odnosi se na ranije navedeni dar za djecu, regres, božićnicu, naknadu prilikom rođenja djeteta, jubilarnu nagradu, povrat poreza, te sve troškove školarine, mentorstva, specijalističkog ispita i isplata ustanovama u kojima je obavljen dio specijalizacije kao i školarina plaćena Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Tužitelj od tužene traži vraćanje onoga što je temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama platio tuženoj i za tuženicu za vrijeme dok se nalazila na specijalizaciji. Tužena se u Izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2021. godine poziva na presudu VSRH Revr-333/2017 od 20. studenoga 2018. godine u kojoj je upravo zauzeto stanovište o obvezi specijalizanta vratiti ustanovi sa kojom je zaključio ugovor o specijalizaciji sve isplaćene naknade plaća i troškova specijalizacije. Stoga tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženice uz zakonske zatezne kamate te dosudu parničnih troškova.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ne osporava navode iz toč. I tužbe obzirom je točno da su stranke dana 07.09.2015. godine zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova i radnih zadataka ugovorni zdravstveni djelatnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti doktor medicine u Domu zdravlja Koprivničko križevačke županije u ordinaciji obiteljske medicine u Goli s početkom rada od 08.09.2015. godine do donošenja rješenja Ministarstva zdravlja o početku obavljanja specijalizacije iz medicine rada i sporta. Ne osporava se niti da su stranke zaključile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 03.11.2015. godine, a nesporno je i da je tužena izvršila ugovornu obvezu vezanu za početak specijalizacije te polaganja specijalističkog ispita iz medicine rada i sporta, kao što je i točno da je tužena dana 30.06.2021. godine tužitelju uručila izvanredni otkaz ugovor o radu zaključenog dana 07.09.2015. godine.

Tužena međutim osporava da bi izvanredni otkaz ugovora o radu koji je uručio tužitelju dana 30.06.2021. godine bio nedopušten te osporava pravo tužitelja na naknadu utužene štete i to kako po osnovi tako i po visini. Tužena tvrdi da je izvanredni otkaz ugovora o radu dopušten jer sud svakako mora uzeti u obzir činjenicu da je predmetni ugovor zaključen temeljem Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora Medicine (NN 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/ 14, 116/15). Ugovorne strane su zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova i radnih zadataka u Domu zdravlja Koprivničko-križevačke županije u ordinaciji obiteljske križevačke županije u ordinaciji obiteljske medicine u Goli s početkom rada od 08.09.2015. godine do donošenja rješenja do donošenja rješenja Ministarstva zdravlja o početku obavljanja specijalizacije iz medicine rada i sporta. Dakle, jasna je bila namjera ugovornih strana da se tuženik zaposli kod tužitelja na radno mjesto u ordinaciji obiteljske medicine u Goli samo do trenutka kada stekne specijalizaciju medicine rada i sporta. Obzirom da je tužena specijalizaciju u ugovorenom roku položila specijalistički ispit i obavila specijalizaciju polaganjem specijalističkog ispita, smatrala je kako nema osnova da i dalje egzistira ugovor o radu temeljem kojeg će obavljati poslove liječnika obiteljske medicine jer to naprosto nije bila namjera niti jedne od ugovornih strana, zbog čega je tuženik uostalom i bio upućen na specijalizaciju. Tužena je imala legitimna očekivanja da će tužitelj ispuniti svoju obvezu preuzetu ugovorom o specijalizaciji i ponuditi joj ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno ugovorom o specijalizaciji mjesto liječnik-specijalist medicine rada i sporta. Tužena priznaje kako nije sporno da je tužitelj ponudio tuženoj dva ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova i radnih zadataka doktora medicine specijalist medicine rada i sporta, međutim, tužitelj nije imao nikakvu namjeru pregovarati o odredbama ugovora koji bi trebao biti rezultat suglasnosti volje stranaka koje ga zaključuju, već je tuženika pozvao na sklapanje istog bez da mu ga je prethodno dao na čitanje i prouku. Tek nakon višekratnih usmenih i pismenih traženja tužene da joj se prethodno sastavljeni ugovor dostavi kako bi ga tuženik mogla proučiti dostavljen je prvotni prijedlog ugovora o radu u kojem je bilo naznačeno da će mjesto rada biti u Domu zdravlja Koprivničko-križevačke županije u Ordinaciji za medicinu rada i sporta, [adresa], a u slučaju potrebe i u drugim organizacijskim jedinicama poslodavca, no tužena tvrdi kako u vrijeme dostavljanja ugovora a niti dan danas, u Domu zdravlja Koprivničko-križevačke županije ne postoji Ordinacija za medicinu rada. Tužitelj je na upit tužene odgovorio da će tužena obavljati poslove liječnika obiteljske medicine u Goli a što je za tuženu bilo neprihvatljivo te je putem svojih odvjetnika, tražila promjenu ugovora o radu na način da u istome bude jasno naznačeno da će tužena raditi poslove za koje se specijalizirala te da bude jasno naznačeno mjesto rada i to po mogućnosti na području grada Koprivnica, a u svakom slučaju gdje postoji ordinacija medicine rada i sporta. Tužitelj međutim u revidiranom prijedlogu ugovora o radu nije usvojio prijedloge tuženika, pa je ugrađena nepostojeća odredba da se tuženu raspoređuje na rad u nepostojeću Specijalističku ordinaciju za medicinu rada i sporta Križevci te je izrijekom navedeno da će tuženik po sklapanju zaključenju predmetnog ugovora o radu obavljati poslove doktora za opću/obiteljsku medicinu u Goli i to do početka rada Specijalističke ordinacije medicine rada i sporta u Križevcima. Tužitelj je po svom punomoćniku u dopisu od 24.06.2021. godine jasno dao do znanja da mogućnost rasporeda u specijalističku ordinaciju medicine rada i sporta ne postoji jer ne postoji ordinacija medicine rada i sporta u kojoj bi tužena mogla obavljati poslove za koje se specijalizirala. Tužena navodi kako je rok u kojem će biti otvorena ordinacija medicine rada i sporta potpuno neizvjestan i nemoguć za utvrditi proizlazi i iz Zapisnika sa 185. telefonske sjednice Upravnog vijeća Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije održane 30 ožujka 2021. održane 2021. godine u kojem se navodi godine u kojem se navodi „Do početka rada predstoji dug i mukotrpan put zato je potrebno na vrijeme krenuti sa svim aktivnostima“. Tužena stoga tvrdi kako tužitelj nije osigurao da tužena počne obavljati poslove dr. med. spec. rada i športa u odgovarajućoj ordinaciji sa odgovarajućom opremom i osobljem i takvo (ne)postupanje tužitelja dokazuje da tuženi nije ispunio svoju obvezu da omogući obavljanje posla za koji se specijalizirala i za obavljanje kojih je u konačnici i zaključila Ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Obzirom je tužena, a kako je to gore i navedeno, imala legitimna očekivanja da će tužitelj ispuniti svoju obvezu preuzetu ugovorom o specijalizaciji i ponuditi joj ugovor o radu na ugovorom o specijalizaciji za radno mjesto liječnik specijalist medicine rada i sporta u u odgovarajućoj ordinaciji u kojoj će te poslove moći obavljati a koja očekivanja tužitelj kao nije ispunio, stoga smatra kako je bila ovlaštena izvanredno otkazati postojeći ugovor o radu temeljem kojeg bi bila dužna obavljati poslove koji nisu u vezi sa specijalizacijom na koju je bila upućen od strane tužitelja. Tužena također smatra kako tužitelj nema pravo na naknadu štete jer je morao prije svega ispuniti svoju obvezu koja se sastojala u tome da tuženoj osigura rad poslova doktora specijaliste medicine rada i sporta a koji u sebi obuhvaća obvezu da se doista omogući obavljanje poslova obuhvaća obvezu obavljanja poslova specijaliste medicine rada i specijaliste medicine rada i sporta na način da se osiguraju svi zakonom i pravilnicima propisani uvjeti, stoga tužena smatra kako niti ona nije dužna ispuniti obvezu budući da je nije ispunio niti tužitelj. Tužena tvrdi kako je, nemajući druge mogućnosti ostvariti željenu specijalizaciju morala pristati na zaključenje ponuđenog ugovora od strane tužitelja, slijedom čega se ovdje ne može govoriti o tome da je tome da je pri zaključivanju ugovora bilo u mogućnosti ostvariti načelo slobode ugovaranja. Tužena nadalje navodi kako plaća i naknada plaće nisu, niti mogu biti, istoznačnice a što jasno razlikuje i Zakon o radu. Imajući stoga u vidu da je tužena nedvojbeno ostvarivala svoje ustavno pravo na rad i obrazovanje te iznosi koje je tužena primila na temelju obavljenog rada i izvršene edukacije ne mogu predstavljati troškove specijalizacije ni po kojoj osnovi a sasvim sigurno ne mogu predstavljati osnovu za naknadu štete koji bi teretio tuženu, pa stoga tužena predlaže sudu da nakon provedenog postupka tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz nalog tužitelju da tuženoj naknadi uzrokovane troškove ovog parničnog postupka.

3. U svrhu dokaza pročitani su Ugovor o radu (list 15-18), Odluka o izboru pristupnika za specijalizaciju iz medicine rada i sporta od 6.8.2015. (list 19-20), Ugovor o međusobnim pravima i obvezana (list 21-25), mail prepiska (list 26-27), specijalističko usavršavanje iz medicine rada i sporta KMJ **.**.2021. (list 28), Odluka o korištenju godišnjeg odmora (list 29), zahtjev za donošenja Rješenja iz članka 76. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (list 30-31), Odluka o osnivanju Specijalističke ordinacije za medicinu rada/medicinu rada i sporta na području [adresa] u sustavu Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije (list 32-33), rješenje od 11.8.2017. (list 34), mišljenje Hrvatske liječničke komore od 10.5.2021. te mišljenje o opravdanosti osnivanja tima u zdravstvenoj ustanovi, izvadak iz sudskog registra (list 38-41), pročišćeni tekst Statuta Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije (list 42-60), izvadak iz zk. knjiga za zgradu Doma zdravlja (list 61), izvještaj o mjerenju buke okoliša (list 62), diploma o specijalističkom usavršavanju (list 63), odobrenje za samostalni rad OM (list 64), arhitektonski snimak postojećeg stanja (list 65-68), mail prepiska (list 69-75), ugovor o radu (list 76-80), podnesak tuženice (list 82), podnesak tužitelja (list 85-87), ugovor o radu (list 88-93), izvanredni otkaz ugovora o radu (list 94-99), obračun troškova specijalizacije (list 100-101), računi (list 102-105), Odluka od 30.6.2016. (list 106), zaključak od 14.12.2016.g. (list 107-109), prepiska mail poruka (list 110), Odluka o korištenju godišnjeg odmora (list 113), podnesak s prigovorom na rješenje o rasporedu i utvrđivanju plaće (list 114), Pravilnik o radu (list 115-142), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (list 143-145), zapisnik sa 185. telefonske sjednice Upravnog vijeća tužitelja (list 159-160), podnesak tužitelja (list 174-176), podnesak tuženika (list 177-179), rješenje od 13.10.2021. (list 183-184), mail prepiska (list 185), podnesak HZZO-a od 9.12.2021., elektronički zapis iz Matice rođenih (list 196), podnesak tužene (list 197), natječaj od 18.12.2019. (list 198-201), podnesak Ministarstva zdravstva (list 202), podnesak tuženika (list 203-205), čita se iskaz tužene na ročištu od dana 10.2. 2022. (list 207-210), podnesak tuženika (list 213-215), podnesak Ministarstva zdravstva od 21.2.2022. (list 218), zahtjev tužene (list 219-220), podnesak tužitelja (list 221), podnesak tuženika (list 222), podnesak tužitelja (list 227), podnesak tuženika (list 228), podnesak tuženika (list 241-248), čita se iskaz svjedokinje UM na ročištu od dana 13. runja 2022. (list 250-252), pročitan je podnesak tuženice (list 257-261), čitaju se prilozi (list 262-285)., provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

4. Tužitelj je podneskom od dana 17.siječnja 2025.g. nakon zaprimanja nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka ostao kod tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je nedopušten Izvanredni otkaz Ugovora o radu zaključenog dana 7.rujna 2015.g., te se nalaže tužnoj da plati troškove specijalističkog usavršavanja koji uključuju trošak mentorstva, trošak zdravstvene ustanove u kojoj se obavljalo specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija koje je za tuženu tužitelj platio u vremenskom razdoblju od veljače 2016.g. do lipnja 2021.g. u ukupnom iznosu od 2.935,51 €. Tužena se podneskom od dana 21.siječnja 2025.g. usprotivila izmjenama tužitelja na visinu tužbenog financijskog potraživanja, pa je sud u tom dijelu odlučio kao u točki III. izreke presude tako što je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 92.439,19 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

5. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6.1. Nesporno je da su stranke dana 07. rujna 2015. godine zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova i radnih zadataka ugovornog zdravstvenog djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti – doktor medicine u Domu zdravlja Koprivničko- križevačke županije u Ordinaciji obiteljske medicine u Goli, Pavleka Miškine 1, a u slučaju potrebe i u drugim organizacijskim jedinicama poslodavca što je ugovoreno odredbom čl.1. Odredbom čl.3. ugovoren je početak rada 08. rujna 2015. godine do donošenja rješenja Ministarstva zdravlja o počeku obavljanja specijalizacije iz medicine rada i sporta.

6.2. Nesporno je također da su stranke zaključile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama dana 02. studeni 2015. godine u kojem je u čl.17. ugovoreno da je 03. studeni 2015. godine dan potpisa ugovora. Ugovorom je dakle nesporno utvrđeno da je upravo tužena odabrana kao jedan od specijalizanata za specijalizaciju iz medicine rada i sporta te da će joj tužitelj nakon ishođenja rješenja Ministarstva zdravlja o odobrenju te specijalizacije omogućiti provođenje iste i sve sukladno već ranije navedenom Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i programu specijalizacije iz medicine rada i sporta uz trajanje specijalizacije 48 mjeseci, a tužena je bila u obvezi započeti specijalizaciju iz medicine rada i sporta u roku 30 dana od primitka rješenja Ministarstva zdravlja o odobrenju specijalizacije. Nesporno je da je tužena izvršila obvezu iz Ugovora vezano uz početak specijalizacije te polaganje specijalističkog ispita iz medicine rada i sporta dana 19. svibnja 2021. godine. Predmetnim Ugovorom u čl.8. t.8. tužena se obvezala nastaviti radni odnos kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, a odredbom čl.10. st.1. ugovoren je nastavak rada na neodređeno vrijeme u statusu specijaliste medicine rada i sporta uključujući bolovanja, komplikacija u trudnoći, rodiljni dopust i slično, a odredbom čl.10. st.2. ugovoreno je da ukoliko nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita tužena ne ostane u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tužitelja onoliko vremena koliko je trajalo specijalističko usavršavanje, ukoliko otkaže ugovor prije isteka ugovorne obveze, da je u obvezi isplatiti tužitelju naknadu štete koja se sastoji od svih učinjenih troškova vezanih za specijalizaciju iz medicine rada i sporta odnosno troškova navedenih u čl.9. i čl.11. Ugovora sa zateznim kamatama u jednokratnom iznosu.

7. Tužena tvrdi kako je, nemajući druge mogućnosti ostvariti željenu specijalizaciju morala pristati na zaključenje ponuđenog ugovora o radu od strane tužitelja, slijedom čega se ovdje ne može govoriti o tome da je tome da je pri zaključivanju ugovora bilo u mogućnosti ostvariti načelo slobode ugovaranja. Sud nije mogao prihvatiti ovakvu tvrdnju tužene kako je postojao nedostatak slobodne volje tužene za sklapanje Ugovora o radu jer je navedenim ugovorom tužena ostvarila za cijelo vrijeme specijalizacije primanja i razne povlastice, te je ostvarila mogućnost specijalizacije tako da je, po stajalištu ovog suda, ovakav Ugovor o radu bio itekako koristan za tuženu, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da tužena ni jedan radni dan nakon što je zasnovala Ugovor o međusobnim pravima i obvezama i počela obavljati specijalizaciju u razdoblju od 16.11.2015. godine do polaganja specijalističkog ispita 19. svibnja 2021. godine, nije faktično radila kod tužitelja jer je kroz cjelokupnu specijalizaciju istu obavljala u drugim ustanovama u Zagrebu. Naime, tijekom postupka nesporno je utvrđeno kako je cjelokupni trošak bruto plaća koji je u predmetnom razdoblju isplaćen tuženoj isplaćen isključivo i jedino na teret tužitelja, a osim bruto plaća i putnih troškova isplaćenih tuženoj kroz vrijeme specijalizacije isplaćivao je i dar za djecu, regres, božićnicu, naknadu prilikom rođenja djeteta, jubilarnu nagradu, povrat poreza, te sve troškove školarine, mentorstva, specijalističkog ispita i isplata ustanovama u kojima je obavljen dio specijalizacije KBC Zagreb, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, a što je sve navedeno u Obračunu tužitelja od 02. srpnja 2021. godine. Sud je proveo vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku Slađani Srnec mag.oec. kojeg sud prihvaća u cijelosti jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke a iz kojeg nalaza proizlazi kako je tužitelj tuženoj isplatio ukupno bruto plaće u iznosu od 76.540,31 €, neoporezivih primitaka iz materijalnih prava radnika u ukupnom iznosu od 16.367,84 € te materijalnih troškova specijalističkog usavršavanja u iznosu od 2.935,51 €.

8.1. Tužitelj tvrdi kako ni jednu povredu ugovorne obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 02. studeni 2015. godine tužitelj nije počinio jer usmenih uglavaka tom ugovoru nije bilo, nije bilo usmenih uglavaka niti Ugovoru o radu od 07. rujna 2015. godine, jer niti jedan od ugovora ne trpe tumačenje budući da su potpuno jasni i određeni tako da je tužena sklapanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama preuzela obveze ostati na radu kod tužitelja najmanje onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija. Tužena navodi kako jasna je bila namjera ugovornih strana da se tuženik zaposli kod tužitelja na radno mjesto u ordinaciji obiteljske medicine u Goli samo do trenutka kada stekne specijalizaciju medicine rada i sporta, a obzirom da je specijalizaciju obavila polaganjem specijalističkog ispita u ugovorenom roku, smatrala je kako nema osnova da i dalje egzistira ugovor o radu temeljem kojeg će obavljati poslove liječnika obiteljske medicine jer to naprosto nije bila namjera niti jedne od ugovornih strana, zbog čega je tuženik uostalom i bio upućen na specijalizaciju. Tužena tvrdi kako je imala legitimna očekivanja da će tužitelj ispuniti svoju obvezu preuzetu ugovorom o specijalizaciji i ponuditi joj ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno ugovorom o specijalizaciji mjesto liječnik-specijalist medicine rada i sporta. Tužena ne osporava da je tužitelj ponudio tuženoj dva ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova i radnih zadataka doktora medicine specijalist medicine rada i sporta, međutim, smatra kako tužitelj nije imao nikakvu namjeru pregovarati o odredbama ugovora koji bi trebao biti rezultat suglasnosti volje stranaka koje ga zaključuju, već je tuženika pozvao na sklapanje istog bez da mu ga je prethodno dao na čitanje i prouku. Tužena tvrdi kako je tek nakon višekratnih usmenih i pismenih traženja tužene da joj se prethodno sastavljeni ugovor dostavi kako bi ga mogla proučiti, dostavljen je prvotni prijedlog ugovora o radu u kojem je bilo naznačeno da će mjesto rada biti u Domu zdravlja Koprivničko-križevačke županije u Ordinaciji za medicinu rada i sporta, [adresa], a u slučaju potrebe i u drugim organizacijskim jedinicama poslodavca. Tužena međutim tvrdi kako u vrijeme dostavljanja ugovora a niti dan danas, u Domu zdravlja Koprivničko-križevačke županije ne postoji Ordinacija za medicinu rada. Tužitelj je po svom punomoćniku u dopisu od 24.06.2021. godine jasno dao do znanja da mogućnost rasporeda u specijalističku ordinaciju medicine rada i sporta ne postoji jer ne postoji ordinacija medicine rada i sporta u kojoj bi tužena mogla obavljati poslove za koje se specijalizirala. Tužena navodi kako je rok u kojem će biti otvorena ordinacija medicine rada i sporta potpuno neizvjestan i nemoguć za utvrditi proizlazi i iz Zapisnika sa 185. telefonske sjednice Upravnog vijeća Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije održane 30 ožujka 2021. održane 2021. godine u kojem se navodi godine u kojem se navodi „Do početka rada predstoji dug i mukotrpan put zato je potrebno na vrijeme krenuti sa svim aktivnostima“. Tužena stoga tvrdi kako tužitelj nije osigurao da tužena počne obavljati poslove dr. med. spec. rada i športa u odgovarajućoj ordinaciji sa odgovarajućom opremom i osobljem i takvo (ne)postupanje tužitelja dokazuje da tuženi nije ispunio svoju obvezu da omogući obavljanje posla za koji se specijalizirala i za obavljanje kojih je u konačnici i zaključila Ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Nadalje tužena tvrdi kako tužitelj u revidiranom prijedlogu ugovora o radu nije usvojio prijedloge tužene, pa je ugrađena nepostojeća odredba da se tuženu raspoređuje na rad u nepostojeću Specijalističku ordinaciju za medicinu rada i sporta Križevci te je izrijekom navedeno da će tužena po sklapanju predmetnog ugovora o radu obavljati poslove doktora za opću/obiteljsku medicinu u Goli i to do početka rada Specijalističke ordinacije medicine rada i sporta u Križevcima. Obzirom je tužena imala legitimna očekivanja da će tužitelj ispuniti svoju obvezu preuzetu ugovorom o specijalizaciji i ponuditi joj ugovor o radu na ugovorom o specijalizaciji i ponuditi joj ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto liječnik specijalist medicine rada i sporta u u odgovarajućoj ordinaciji u kojoj će te poslove moći obavljati a koja očekivanja tužitelj kao nije ispunio, tužena je bila ovlaštena izvanredno otkazati postojeći ugovor o radu temeljem kojeg bi bila dužna obavljati poslove koji nisu u vezi sa specijalizacijom na koju je bila upućen od strane tužitelja.

8.2. Uvidom u dokumentaciju sud je nesporno utvrdio kako se Tužitelj i to člankom 13. st.1. Ugovora, pod uvjetom da tuženica uspješno završi program specijalizacije i položi specijalistički ispit i ako ne nastupe okolnosti iz čl..9, 10, 11 i 12 Ugovora obvezao omogućiti tuženoj raspored na radno mjesto specijaliste medicine rada i sporta, a prema mogućnostima rasporeda u specijalističku ordinaciju medicine rada i sporta u trenutku završene specijalizacije. Nesporno je tužena započela specijalizaciju dana 16. studenoga 2015. godine, a u razdoblju od 11. veljače 2019. godine do 23. ožujka 2020. godine bila je na rodiljnom i roditeljskom dopustu. Na specijalističkom usavršavanju bila je do 19. svibnja 2021. godine kada je polaganjem specijalističkog ispita stekla naziv specijalist medicine rada i sporta. Diplomu o položenom specijalističkom ispitu (list 63) tužena je tužitelju dostavila dana 07. lipnja 2021. godine, a u razdoblju od 20. svibnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine koristila je godišnji odmor za 2020. godinu. Tužitelj je odmah nakon što mu je tužena 06. lipnja 2021. godine dostavila diplomu o specijalističkom usavršavanju i stjecanju naziva specijalist medicine rada i sporta, Ministarstva zdravstva od 19. svibnja 2021. godine, Ministarstvu zdravstva datirano 08. lipnja 2021. godine dostavio zahtjev za donošenjem rješenja iz čl.76. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (N.N. 100/18, 125/19 i 147/20).

8.3. Upravno vijeće tužitelja je dana 30. ožujka 2021. godine donijelo odluku o osnivanju specijalističke ordinacije za medicinu rada i sporta na području grada Križevaca u sastavu Doma zdravlja koprivničko-križevačke županije (list 32) a na koju je osnivač tužitelja Koprivničko-križevačka županija dala suglasnost 01. travnja 2021. godine. Tužitelj je zatražio mišljenje Hrvatske liječničke komore dana 10.svibnja 2021.g. o opravdanosti osnivanja specijalističke ordinacije doma zdravalja u mreži javne zdravstvene službe na adresi [adresa] (list 36), s tim da je prethodno dano mišljenje o opravdanosti osnivanja tima u zdravstvenoj ustanovi dana 12.travnja 2021.g. (list 37). Ministarstvo zdravstva je zahtjev tužitelja za donošenjem rješenja iz čl.76. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (N.N. 100/18, 125/19 i 147/20) od dana 8.lipnja 2021. (list 30) primilo dana 10. lipnja 2021. godine, a tužitelj je već 17. lipnja 2021. godine istom Ministarstvu putem e-maila uputio dopis u kojem traži potvrdu primitka Zahtjeva uz upit je li poznat datum pregleda prostora. Time je od Ministarstva zdravstva zatraženo izdavanje rješenja iz čl.76. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se utvrđuje da specijalistička ordinacija za medicinu rada i sporta na području grada Križevaca u sastavu Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije na adresi [adresa] ispunjava normative i standarde za početak rada s obzirom na prostor, radnike i medicinsko- tehničku opremu. Iz navedenog nesporno proizlazi kako je tužitelj na vrijeme, dakle i prije završetka specijalističkog usavršavanja donio Odluku o osnivanju specijalističke ordinacije za medicinu rada i sporta na području grada Križevaca u sastavu Doma zdravlja koprivničko-križevačke županije pa nije točna tvrdnja tužene kako tužitelj nije osigurao sve uvjete potrebne za njen rad kao liječnika-specijaliste za medicinu rada i sporta, jer takav zahtjev prema Ministarstvu zdravstva tužitelj nije ni mogao podnijeti prije nego što je tuženica dostavila dokaz da je položila specijalistički ispit i stekla naziv specijaliste medicine rada i sporta obzirom da je za podnošenje zahtjeva Ministarstvu u smislu odredbe čl.76. Zakona o zdravstvenoj zaštiti trebalo ispuniti i kriterij da tužitelj udovoljava uvjetima u smislu radnika, između ostalih i specijaliste medicine rada i sporta za ranije navedenu specijalističku ordinaciju u [adresa]. Ministarstvo zdravlja donijelo je dana 13.listopada rješenje KLASA:UP/I-510-03/21-01/15, URBROJ:534-07-2-1/1-21- 06 kojim se utvrđuje da zdravstvena ustanova Dom zdravlja Koprivničko-križevačke županije na adresi [adresa] ispunjava uvjete za početak rada s obzirom na prostor, radnike i medicinsko-tehničku opremljenost te će započeti s obavljanjem djelatnosti medicine rada i sporta u specijalističkoj ordinaciji Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije dana 25.listopada 2021.g. Iz navedenog dakle nespornim proizlazi kako je tužitelj u cijelosti izvršio ugovornu obvezu kako prema Ugovoru o radu od 07. rujna 2015. godine tako i prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 02. studeni 2015. godine jer datum donošenja odluke o radu specijalističke ordinacije je u nadležnosti Ministarstva zdravlja a ne Doma zdravlja Koprivničko- križevačke županije pa nije točna tvrdnja tužene da se radi o nepostojećoj specijalističkoj ordinaciji Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije.

8.4. Naprotiv, iz dopisa Ministarstva zdravstva od 21.veljače 2022.g. (list 218) proizlazi da je tužena KMJ podnijela zahtjev za izdavanje rješenja za osnivanje zdravstvene ustanove izvan mreže javne zdravstvene službe, koje je Ministarstvo zdravlja zaprimilo dana 12.svibnja 2021.g. dok je zahtjev za izlazak stručnog povjerenstva za utvrđivanje propisanih uvjeta za početak rada zaprimilo dana 30.srpnja 2021.g. Iz navedenog nesporno proizlazi kako je tužena podnijela zahtjev prije nego je stekla diplomu o specijalističkom usavršavanju pa sud na temelju navedenog zaključuje kako tužena nije ni imala namjeru sklapati bilo kakav ugovor o obavljanju specijalističke ordinacije koju je obvezu preuzela sklapanjem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama.

9. Izvanredni otkaz ugovora o radu reguliran je Zakonom o radu i to člankom 116. u kojem se navodi kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. Navedenog članka Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Sud stoga zaključuje kako je tužitelj nesporno dokazao kako na strani njega kao poslodavca nije bilo opravdanih razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, niti osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, jer je tužitelj poduzeo sve potrebne radnje u rokovima kako bi ispunio obveze preuzete Ugovorom o radu i Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama, osigurao otvaranje specijalističke ordinacije Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije u [adresa] pa je stoga sud odlučio kao u točki I.izreke presude i utvrdio nedopuštenost Izvanrednog otkaza Ugovora o radu zaključenog 7.rujna 2015.g. između stranaka.

10. „Ako specijalist otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona bez prethodne suglasnosti Ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz Zakona iz članka 191. ovoga Zakona a koji troškovi obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju zdravstvenog radnika i trošak dnevnika zdravstvenog radnika na specijalističkom usavršavanju radnika na specijalističkom usavršavanju. Ovaj trošak su stranke i predvidjele točkom 11. ugovora o međusobnim pravima i obvezama a vještak ga je izračunao u iznosu od 2.935,51 EUR koliko i iznosi konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pa je sud taj iznos usvojio u cijelosti i odlučio kao u točki II. izreke presude, a na dosuđeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana dospijeća.

11. Tvrdnja tužene kako joj tužitelj nije dostavio izmjene Ugovora o međusobnim pravima i obvezama do 02.srpnja 2024.g. te su stoga djelovali protuzakonito, sud smatra kako to nije odlučno za odluku u ovom sporu a osim toga prema članku 12. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se radi o specijalistu koji je bio u radnom odnosu, a u konkretnom slučaju ovom presudom sud je utvrdio kao je izvanredni otkaz nedopušten, pa bi u ovom slučaju, ukoliko presuda postane pravomoćna, ustvari tužena i dalje bila u radnom odnosu.

12. Budući da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev podneskom od dana 17.siječnja 2025.g. a odnosi se na troškove plaće i drugih neoporezivih primitaka, sud se posebno na to nije osvrtao u obrazloženju no s obzirom da se radi o razlici iz tužbe u iznosu od 95.374,70 € i dosuđenog iznosa od 2.935,51 € dakle o iznosu od 92.439,19 € a s obzirom da se tužena protivila povlačenju tužbenog zahtjeva sud je odlučio kao u točki III. izreke presude.

13. Uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj uspio s osnovom tužbenog zahtjev a tužena gotovo u cijelosti s visinom tužbenog zahtjeva sud je obračun troškova podijelio s obzirom na osnov 50% i s obzirom na visinu 50% pa je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove temeljem članka 154.st.4. Zakona o parničnom postupku.

14. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 17. veljače  2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Bruno Čer, Koprivnica, preko e-oglasne ploče

2. Pun. IM, [adresa] – preko e-pošte