Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1510/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UO, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 32. i dr. i stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“, broj: 29/19, 98/19, 126/21), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: 10. Pp-17/2022-3 od 18. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku osnovanom, ukida se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik UO u točki I./ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 32. i stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, pobliže opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.
1.1. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.
2. Nadalje, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbijena je optužba protiv okrivljenika, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 25. i 26. i stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, pobliže opisanih u točki II./ a) i b) izreke, s obrazloženjem da između činjeničnih opisa djela navedenih u optužnom prijedlogu i konkretizacije radnje izvršenja djela postoji kolizija, jer se prema zakonskim opisima djela Državnom izbornom povjerenstvu u roku od sedam dana prije održavanja izbora trebaju dostaviti izvješće o primljenim donacijama za financiranje izborne promidžbe i izvješće o troškovima izborne promidžbe, kao i izvješće o iznosu cijene i iznosu ostvarenog popusta u cijeni za medijsko oglašavanje izborne promidžbe sa specificiranim podacima, dok je pri konkretizaciji radnji izvršenja djela navedeno da okrivljenik po proteku roka ta izvješća nije dostavio.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj navodi da nije bilo uvjeta za donošenje pobijane presude iz razloga koji su u njoj navedeni.
3.1. U žalbi u bitnom ističe da je nejasan stav prvostupanjskog suda o koliziji između činjeničnih navoda optužnog akta i konkretizacije terećenih djela, budući da se okrivljenika tereti da točno određena izvješća nije dostavio u zakonom propisanom roku do 8. svibnja 2021., već ih je dostavio kasnije, 18. svibnja 2021., kako to i sam okrivljenik u svojoj obrani navodi, slijedom koje činjenice je sud okrivljenika trebao proglasiti krivim i osloboditi od kazne, jer je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg je neispunjenja pokrenut prekršajni postupak ili ga je mogao osloboditi od optužbe zbog ostvarenih uvjeta za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona.
3.2. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine”, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je pogrešno prvostupanjski sud na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbio optužbu protiv okrivljenika, s obrazloženjem da između činjeničnih opisa djela navedenih u optužnom prijedlogu i konkretizacije radnje izvršenja djela postoji kolizija.
6. Naime, odredbe članka 87. stavka 1. točke 25. i 26. i stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma propisuju da će se novčanom kaznom kazniti kandidat koji u propisanom roku i sadržaju i na propisani način ne dostavi Državnom izbornom povjerenstvu izvješće o donacijama i troškovima izborne promidžbe sukladno članku 39. stavcima 1., 2. i 3. tog Zakona, te da će se kazniti kandidat koji ne dostavi Državnom izbornom povjerenstvu izvješće o iznosu cijene i iznosu ostvarenog popusta u cijeni za medijsko oglašavanje izborne promidžbe, sukladno članku 40. stavku 1. tog Zakona.
6.1. Prema odredbama članka 39. stavka 1. i članka 40. stavka 1. citiranog Zakona, kandidat je obvezan dostaviti ta izvješća Državnom izbornom povjerenstvu u roku od sedam dana prije održavanja izbora.
6.2. U optužnom prijedlogu jasno je i konkretno navedeno da okrivljenik Državnom izbornom povjerenstvu u roku od sedam dana prije održavanja izbora 16. svibnja 2021. nije dostavio izvješće o primljenim donacijama za financiranje izborne promidžbe i izvješće o troškovima izborne promidžbe, kao i izvješće o iznosu cijene i iznosu ostvarenog popusta u cijeni za medijsko oglašavanje izborne promidžbe sa specificiranim podacima, da je ta izvješća trebao dostaviti do 8. svibnja 2021., kao i da je izvješća dostavio 18. svibnja 2021., čime je 9. svibnja 2021. počinio terećene prekršaje, pa je i po mišljenju ovog suda nejasan zaključak prvostupanjskog suda o koliziji zakonskih i činjeničnih opisa prekršaja.
6.3. Naime, okolnost da je okrivljenik sporna izvješća dostavio nakon proteka propisanog roka nikako ne može biti razlogom za odbijanje optužbe, u kojem je smislu i nedostatno obrazložena pobijana presuda, budući da u istoj nije navedeno koje je to okolnosti koje isključuju prekršajni progon prvostupanjski sud utvrdio kako bi mogao primijeniti odredbu članak 181. točke 5. Prekršajnog zakona razloga.
6.4. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud trebao je po provedenom postupku odlučiti o krivnji okrivljenika za inkriminirana djela, a okolnost da je isti naknadno dostavio izvješća cijeniti bilo kao olakotnu okolnost pri odmjeravanju kazne, bilo kao ispunjenje uvjeta za primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona i oslobađanje od kazne, bilo kao osnov za oslobađanje od optužbe zbog ostvarenih uvjeta za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona.
7. Žalbu tužitelja valjalo je stoga prihvatiti kao osnovanu i na temelju članka 206. Prekršajnog zakona prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu, s time da će prvostupanjski sud provesti postupak na zakonom propisani način i donijeti odgovarajuću, pravilno obrazloženu odluku u odnosu na odbijajući dio pobijane presude.
8. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v .r.
Katica Lučić, v .r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
