REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-79/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u [adresa] protiv 1. tuženog JUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice GU iz [adresa].OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 6. prosinca 2024., poslovni broj: P-350/2024-9, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužiteljice GUL iz [adresa] odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, od 6. prosinca 2024., poslovni broj: P-350/2024-9, u pobijanom dijelu (točka II,III i IV izreke).

II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se I tuženiku JUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 61.347.43 kune / 8.142,20 eura (šezdeset i jedna tisuća tristo četrdeset i sedam kuna i četrdeset i tri lipe / osam tisuća sto četrdeset i dva eura i dvadeset centi) 1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.10.2012. do 31.07.2015. po stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se II tuženiku GU iz [adresa].OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju GUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno plati iznos od 63.347,43 kune / 8.407,65 eura (šezdeset i tri tisuće tristo četrdeset i sedam kuna i četrdeset i tri lipe / osam tisuća četiristo sedam eura i šezdeset i pet centi) 2 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.10.2012. do 31.07.2015. po stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zatraženim tužbenim zahtjevom za novčani iznos od 2.000,00 kuna / 265,45 eura (dvije tisuće kuna / dvjesto šezdeset i pet eura i četrdeset pet centi) na ime troškova angažiranja vještaka.

IV. Nalaže se I tuženiku JUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici GUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.436,83 eura (tri tisuće četiristo trideset šest eura i osamdeset i tri centa) zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u odnosu na točku II, III i IV. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP, koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na početak sudskog procesa 25. studenog 2016.), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno da u odnosu na 2. tuženicu ukine prvostupanjsku presudu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da iz prvostupanjske presude ne proizlazi zbog kojih je razloga sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 točka 11. ZPP-a te ističe da tužiteljica nije znala da novac uplaćuje na račun 2. tuženice GU, a da je 2. tuženica znala za izvođenje radova, kao i da je tužiteljica izvršila uplatu na njezin račun pa stoga tužiteljica smatra da joj je 2. tuženica u obvezi podmiriti dužni iznos.

2.2. U odnosu na naknadu troškova plaćenih vještaku JU, tužiteljica navodi da u Sporazumu od 30. kolovoza 2012. doista nije naveden način plaćanja nakade vještaku, ali da iz iskaza JU proizlazi da mu je tužiteljica u cijelosti podmirila novčani iznos za provedeno vještačenje pa pri činjenici postojanja sporazuma između stranaka u svezi angažiranja vještaka, logično je da isti sudjeluju na jednake dijelove u podmirenju ovih troškova. Stoga smatra da se prvostupanjska presuda u ovom dijelu temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a slijedom toga i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

2.3. Zaključno smatra da joj je i 2. tuženica dužna podmiriti troškove parničnog postupka pa da prvostupanjska odluka u dijelu parničnog troška nije zakonita.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 63.347,43 kn, koji se odnosi na neizvršene radove ugradnje sistema za grijanje i hlađenje u kući tužiteljice u iznosu od 14.170,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 3.542,50 kn, razliku ponuđene i obračunate te naplaćene cijene materijala i prosječnih tržišnih cijena u iznosu od 43.634,93 kn i na iznos od 2.000,00 kn , kao ½ plaćenih troškova vještaku JU.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tijekom 2009. tužiteljica i 1. tuženik ugovorili izvođenje radova sistema za grijanje i hlađenje u kući tužiteljice i da je tužiteljica na zahtjev 1. tuženika unaprijed uplatila novčani iznos od 221.500,05 kn,

- da je navedeni novčani iznos tužiteljica je uplatila na račun 2. tuženice GU i da je 1. tuženik uplaćeni novac preuzeo u cilju izvođenja radova na nekretnini tužiteljice,

- da 1. tuženik radove nije u cijelosti izvršio,

- da su tužiteljica i 1. tuženik 30. kolovoza 2012. sklopili i potpisali Sporazum prema kojem će angažirati stalnog sudskog vještaka za strojarstvo JU iz [adresa], koji će procijeniti vrijednost i kvalitetu izvedenih radova te utvrditi eventualne nedostatke, kao i cijenu tih nedostatka te su za slučaj da vještak utvrdi da kvaliteta nije sukladna ponudi i da cijena materijala nije adekvatna prosječnim cijenama na tržištu, suglasno ugovorili da će 1. tuženik vratiti tužiteljici novčani iznos koji ne odgovara kvaliteti i cijeni u roku od 8 dana od dana kada vještak sačini nalaz i mišljenje,

- da u Sporazumu nije utvrđeno čija je obveza plaćanje vještačenja JU i da je iznos vještačenja od 4.000,00 kn platila tužiteljica,

- da je sukladno navedenom Sporazumu JU, stalni sudski vještak za strojarstvo izvršio očevid u kući tužiteljice i uvid u dostupnu dokumentaciju dostavljenu od investitora te je utvrdio da su radovi na instalacijama izvršeni bez prethodnog termoenergetskog proračuna i adekvatnog termoenergetskog projekta, da radovi nisu dovršeni do kraja jer nije izvršeno punjenje sistema antifrizom, nije izvršena konačna montaža opreme s puštanjem u rad i nije izvršena ugradnja dodatnih cirkulacionih pumpi u sklop grijanja prizemlja i kata u ukupnom iznosu od 14.170,00 kn, da je vještak sukladno ponudi i uvjetima 1. tuženika, zatražio ponudu od tri različite tvrtke koje izvode termoenergetske radove te je u tabeli koja je sastavni dio vještačenja, prikazao rezultat i razliku u cijeni 1. tuženika i prosjeku usporednih cijena tri ponuđača, koja iznosi 43.634,93 kn,

- da je vještak JU u parničnom postupku saslušan kao svjedok i da je u iskazu potvrdio navode iz vještačenja te da su radovi koje je izvršio 1. tuženik izvedeni sukladno pravilima struke, međutim radovi nisu završeni te je utvrđena i razlika cijene koju je 1. tuženik naplatio od prosječnih tržišnih cijena,

- da iz konačnog vještačenja UU proizlazi da su svi izvedeni radovi od strane 1. tuženika napravljeni po pravilima struke pri čemu ukupan iznos radova koji nisu izvedeni prema ponudama 1. tuženika iznosi 14.170,00 kn bez PDV-a i da u odnosu na utvrđivanje prosječne tržišne cijene ugrađenog materijala, s vremenskim odmakom od 15 godina nije moguće utvrđivati prosječne cijene ugrađenog materijala dok sama tehnička dokumentacija u spisu nije dovoljno detaljna kako bi se mogle specificirati sve ugrađene stavke jer ne postoji nikakav troškovnik izvedenih radova u smislu količina materijala i rada, odnosno izvedenih radnih sati,

- da je prvostupanjski sud u odnosu na 1. tuženika usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 61.347,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2012. te odbija tužbeni zahtjev u iznosu od 2.000,00 kn, koji se odnosi na polovinu plaćenih troškova vještaka, a u odnosu na 2. tuženicu odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala sporazum za plaćanje ½ troškova vještačenja JU dok je obrazloženje pasivne legitimacije 2. tuženice u cijelosti izostalo.

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. 11 i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje osnovanim navode tužiteljice da iz prvostupanjske presude ne proizlaze razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu i da prvostupanjska presuda u ovom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a na koju ujedno ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na primjenu ZPP/14 i početak sudskog procesa. To međutim u konkretnom slučaju nije razlog za ukidanje presude suda prvog stupnja jer navedena bitna povreda prvostupanjsku odluku ne čini nerazumljivom u toj mjeri da ju ne bi bilo moguće ispitati i jer je navedeni nedostatak moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a., s obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve predložene dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

8. U žalbenoj fazi postupka sporan je iznos od 2.000,00 kn, koji tužiteljica potražuje kao ½ plaćenih troškova sporazumno određenog vještačenja i pasivna legitimacija 2. tuženice, odnosno soildarnost obveze 1. tuženika i 2. tuženice.

9. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala obvezu 1. tuženika za plaćanje polovine troškova sporazumno određenog vještačenja. Tužiteljica i 1. tuženik u Sporazumu od 30. kolovoza 2012. nisu utvrdili čija je obveza plaćanje troškova vještačenja JU i pri tome je nesporno da je ove troškove u cijelosti snosila tužiteljica. Nesporno je i da su troškovi iznosili 4.000,00 kn. Međutim tužiteljica nije dokazima potvrdila dogovor u svezi troškova vještačenja, tužiteljica dogovor o plaćanju troškova vještačenja nije potvrdila u svom iskazu, niti je o obvezi plaćanja troškova vještačenja ispitala 1. tuženika. Bez obzira što tužiteljica ističe da je logično da troškove vještačenja stranke plate na jednake dijelove s obzirom da su se postigle sporazum o svim bitnim elementima, činjenica obveze podmirenja dijela troška vještačenje ne utvrđuje se uvjerenjem suca i slobodnom ocjenom, već ocjenom dokaza koje je prema odredbi članka 7. ZPP-a dužna predložiti tužiteljica. Kako na temelju predloženih dokaza prvostupanjski sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi činjenicu obveze podmirenja polovine troškova vještačenja osnovano je, primjenom članka 221.a ZPP-a, u ovom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. U odnosu na pasivnu legitimaciju 2. tuženice i solidarnost obveze 1. tuženika i 2. tuženice prvenstveno je za navesti da je usmeni Ugovor o djelu, kao i Sporazum od 30. kolovoza 2012., sklopljen između tužiteljice i 1. tuženika te da je novac, koji je tužiteljica uplatila na račun 2. tuženice u svrhu izvođenja radova na njezinoj nekretnini, podignut od strane 1. tuženika koji je imao punomoć za račun 2. tuženice. Dakle, 2. tuženica nije preuzela obveze iz Ugovora o djelu i Sporazuma te nije sudjelovala u ugovornom odnosu između tužiteljice i 1. tuženika pa nije subjekt prava i obveza iz odnosa u povodu kojeg je došlo do parnice, niti je imovina tužiteljice prešla u imovinu 2. tuženice jer je novac na temelju punomoći podigao 1. tuženik kao sudionik ugovornog odnosa s tužiteljicom u svrhu izvođenja radova na nekretnini tužiteljice. Stoga 2. tuženica nema solidarnu obvezu s 1. tuženikom niti je pasivno legitimirana u ovom postupku pa je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na 2. tuženicu kao i potraživanje troškova parničnog postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 373.a. ZPP-a, žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (točka II, III i IV izreke).

12. Tužiteljica je na temelju članka 166. stavka 1., u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer u žalbenom postupku nije uspjela.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 17. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić