REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-457/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Sabioni, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2023., poslovni broj: Pn-362/2022-27, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja RG, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2023., poslovni broj: Pn-362/2022-27, te sudi:

“1.Tuženik Generali osiguranje d.d. dužan je tužitelju TG na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti iznos od 2.906,63 eura/21.900,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2022. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik Generali osiguranje d.d. dužan je tužitelju TG na ime naknade parničnog troška isplatiti iznos od 2.447,50 eura, u roku od 15 dana.”

II. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. da tužitelju TG naknadi trošak žalbe u iznosu od 394,39 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženik Generali osiguranje d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B dužan je tužitelju TG iz [adresa] platiti s osnove pretrpljene neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno (i duševno) zdravlje iznos od još daljnjih 21.900,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 14. siječnja 2022. godine pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, zatim zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je presuda nejasna i nerazumljiva, te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Mišljenja je da su vještaci pogrešno ocijenili smanjenje životne aktivnosti tužitelja, da je sukladno sudskoj praksi sa kirurške strane smanjenje životne aktivnosti trebalo ocijeniti sa 20%, a sa psihijatrijske sa 5%, pa da je ukupno smanjenje trebalo procijeniti sa realnih 23%. Dalje u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda imao četiri ili pet operacija, da je mjesec dana bio u bolnici, te da je nakon toga tri mjeseca ležao kod kuće. Zbog zadobivenih ozljeda više ne može potrčati, čučanj izvodi jako bolno, a ne može nositi ni teže stvari. Ističe također kako šepa, što su uočili i vještaci, pa smatra da su trebali na raspravi ponovo pregledati tužitelja i donijeti novu ocjenu u vezi s naruženosti i smanjenjem životne aktivnosti. Osim toga ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, jer nije vodio računa o težini i jakosti tužiteljevih ozljeda kao ni o posljedicama istih, a također nije vodio računa ni o njihovom utjecaju na povredu prava osobnosti koju tužitelj trpi. Smatra također da prvostupanjski sud nije vodio računa ni o inflatornim kretanjima koja su se dogodila od posljednje promjene visine orijentacijskih kriterija, pa da je stoga visina štete prenisko dosuđena. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži i da se preinači pobijana presuda tako da se njegov tužbeni zahtjev usvoji, te da mu se dosudi parnični trošak u cijelosti kako ga je i zatražio. Traži i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja, a također i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, budući da pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, ne proturječi sama sebi, a razlozi koji su navedeni u presudi su jasni i neproturječni, te ih je moguće valjano pravno ispitati.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je među strankama nesporna aktivna i pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika. Nesporno je također i da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 60.000,00 kuna na ime nespornog dijela štete prije pokretanja postupka, ali kako je tužitelj smatrao da je navedeni iznos nepravičan s obzirom na štetu koju je pretrpio, podnesenom tužbom je potraživao daljnji iznos štete u visini od 21.900,00 kuna.

7. U prvostupanjskom je postupku izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima doc.dr.sc. Jakši Filipović, dr.med., spec. kirurgije i prim. Gordanu Makarić, dr.med., spec. psihijatrije. Iz njihova nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom lakatne kosti i glavice palčane kosti lijevo, prijelom oleokranona lakatne kosti lijevo, bikondilarni prijelom desne goljenične kosti, trzajnu povredu vrata, te natučenje pluća i glave. Provedenim je vještačenjem utvrđeno da su kod tužitelja, unatoč provedenom liječenju, zaostale trajne posljedice i to 17% s kirurškog stanovišta, te 5% s psihijatrijskog stanovišta, tako da objedinjena ocjena trajnih posljedica iznosi 20% u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu. Tužitelj je trpio i fizičke bolove i to jake bolove tri dana, srednje jake 10 dana i slabe bolove 80 dana. Pretrpio je kratkotrajni primarni strah u trenutku ozljeđivanja, nakon toga sekundarni strah i to jaki sekundarni strah u trajanju od tri dana, srednje jaki strah 14 dana i slabiji strah 56 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno kroz 35 dana, te još dva sata dnevno kroz 55 dana. Vještaci su također utvrdili da je kod tužitelja zaostalo naruženje u lakom stupnju, povremeno vidljivo trećim osobama.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe kako je smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja sa kirurške strane trebalo ocijeniti sa 20%, a sa psihijatrijske 5%, odnosno da je ukupno smanjenje trebalo procijeniti sa, po navodima žalbe, realnih 23%.

8.1. Naime, provedenim je vještačenjem utvrđen stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja uslijed ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju za koji je odgovaran tuženik. Vještaci su svoj nalaz i mišljenje dali pisanim putem, a tužitelj je prigovor istoga sadržaja istaknuo u svom očitovanju na nalaz i mišljenje od 23. siječnja 2023. (strana 96. spisa). Očitujući se na primjedbe tužitelja vještaci su istaknuli da ostaju kod svog nalaza i mišljenja, te da prigovor tužitelja predstavlja opće neslaganje sa njihovim nalazom.

8.2. Za svoj nalaz i mišljenje vještaci su dali dostatno obrazloženje koje je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom koju je u sudski spis dostavio tužitelj. Na temelju medicinske dokumentacije, kao i na temelju pregleda tužitelja, vještaci su u skladu sa svojim stručnim znanjem postotak umanjenja životne aktivnosti ocijenili u ukupnoj visini od 20%. Treba istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno, a s obzirom na ozljede koje je zadobio tužitelj (uglavnom prijelome), te posljedice koje su iz ozljeda proizašle (redukcija kretnji lijevog lakta, terminalna redukcija kretnji desnog koljena, lijevog ručnog zgloba i vratne kralježnice, a na psihičkom planu PTSP) vještačenje povjerio liječnicima specijalistima kirurgije i psihijatrije. Vještake sa stručnim znanjem sud je angažirao upravo iz razloga što ne raspolaže sa stručnim znanjem kako bi sam mogao utvrditi obim nastale štete (članak 250. ZPP). Stoga u situaciji kada su vještaci postotak umanjenja životne aktivnosti ocijenili u visini od 20%, te kada su za isto dali dostatno obrazloženje koje prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju, a tužitelj nije predložio izvođenje dokaza vještačenjem po drugim vještacima, to nije bilo razloga da prvostupanjski sud postotak umanjenja životne aktivnosti kod tužitelja utvrdi u visini od 23%, kako je to tražio tužitelj. Zbog navedenog je ovaj žalbeni navod tužitelja ocijenjen neosnovanim.

9. Visinu naknade neimovinske i imovinske štete prvostupanjski je sud zasnovao na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i provedenom medicinskom vještačenju. Pri tome se pravilno pozvao na odredbu članka 19. stavka 2. i članka 1100. i 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje u tekstu: ZOO), međutim po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice i okolnosti odlučne za primjenu navedenih zakonskih odredbi, a također nije u potpunoj mjeri imao u vidu ni Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj: Su IV-47/2020 (dalje u tekstu: Orijentacijski kriteriji), zbog čega je nepravilno primijenio materijalno pravo.

10. Naime, provedenim je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višestruke teške tjelesne ozljede, jer je zadobio: prijelom lakatne kosti i glavice palčane kosti lijevo, prijelom oleokranona lakatne kosti lijevo, bikondilarni prijelom desne goljenične kosti, trzajnu povredu vrata, te natučenje pluća i glave. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je tužitelj imao četiri operativna zahvata i to 13. siječnja 2021. kada je učinjen operativni zahvat lijevog oelokranona i lakatne kosti, zatim 20. siječnja 2021. osteosintezu desne goljenične kosti, 1. veljače 2021. osteosintezu lijeve lakatne kosti, te potom operativni zahvat u listopadu 2021. kada je odstranjena alanteza lijeve lakatne kosti. Na bolničkom je liječenju tužitelj boravio od 13. siječnja 2021. do 8. veljače 2021., te potom od 17. do 22. listopada 2021. Provodio je i dugotrajnu fizikalnu terapiju, te išao na kontrolne preglede. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog lakta u lakom stupnju, terminalna redukcija kretnji desnog koljena, lijevog ručnog zgloba i vratne kralježnice. Provedenim je vještačenjem utvrđeno da su kretnje desnog koljena terminalno reducirane, da čučanj izvodi, ali ne podnosi duža opterećenja desne noge. Kretnje u lijevom laktu su u fleksiji uredne, ali ekstenzija zaostaje za 30 stupnjeva. Kretnje vratne kralježnice su bolne u terminalnim kretnjama prisutna su povremena kočenja. Na psihičkom planu tužitelj je razvio simptomatiku elemenata PTSP-a u primarno psihički vunerabilne strukture. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je tužitelj bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet što je, uz liječenje i zaostale trajne posljedice, dovelo do razvoja psihičkog poremećaja.

11. Prvostupanjski je sud, uzimajući u obzir trajanje i jačinu fizičkih boli i pretrpljenog straha, stupanj umanjenja životne aktivnosti, naruženost, te opseg tuđe pomoći i njege, sve na način kako su to utvrdili vještaci, smatrao da je osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 7.900,00 eura/59.522,55 kuna[1] , pa kako je tuženik prije pokretanja postupka tužitelju već isplatio iznos od 60.000,00 kuna, to je njegov zahtjev za daljnjom isplatom štete u iznosu od 2.906,63 eura/21.900,00 kuna[1] , smatrao neosnovanim.

12. Prvostupanjski sud, iako se ne poziva na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020 i 15. lipnja 2020. praktički iste primjenjuje kao da se radi o matematičkoj formuli prema kojoj se obračunava visina naknade štete. Pri tome prvostupanjski sud ne vodi računa o svim drugim okolnostima koje je potrebno imati u vidu prilikom donošenja odluke. Tako je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario činjenicu da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višestruke tjelesne ozljede u vidu višestrukih prijeloma i to lakatne kosti, glavice palčane kosti lijevo, prijelom oleokranona lakatne kosti lijevo, bikondilarni prijelom desne goljenične kosti, a također i trzajnu povredu vrata, te natučenje pluća i glave. Zanemario je činjenicu dugotrajnosti tužiteljeva liječenja od čega je samo više od mjesec dana (u dva navrata) bio na bolničkom liječenju, bio je na četiri operativna zahvata, provodio je dugotrajnu fizikalnu terapiju, a posljedice koje su zaostale i koje su naprijed opisane tužitelj će trpjeti još dugi niz godina s obzirom da je u vrijeme ozljeđivanja imao 37 godina. O svemu ovome sud nije vodio računa prilikom odlučivanja o visini štete. Prvostupanjski sud nije imao u vidu niti iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da, iako mu je očuvana funkcija lijeve šake, više ne može ispružiti lijevi lakat niti ima snagu u lijevoj ruci kao prije. Iako je dešnjak, u svim poslovima u kojima mora upotrijebiti obje ruke, njegove su radnje ograničene. Zbog ozljede desne goljenične kosti kretnje desnog koljena su ograničene zbog čega kako navodi ne može potrčati, čučanj izvodi uz bol i ne podnosi duža opterećenja desne noge.

13. Sve naprijed navedeno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o visini štete zbog čega je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu preinačio i tužitelju dosudio zatraženi iznos od 2.906,63 eura/21.900,00 kuna[1] , jer navedeni iznos, uz ranije isplaćenih 60.000,00 kuna, predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je pretrpio tužitelj u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik. Tužitelju je, sukladno članku 12. stavku 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje ZOOP) dosuđena i zatezna kamata od 14. siječnja 2022., kako je i zatraženo. Naime, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od podnošenja tužbe, pa kako je iz spisa vidljivo da je odštetni zahtjev podnesen i prije 14. siječnja 2022. (10. studenog 2021. strana 6. spisa), to je i njegov zahtjev za isplatom zateznih kamata osnovan.

14. S obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, tužitelju pripada i pravo na naknadu parničnog troška. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, sukladno Tbr. 7. točka 1. tarife, zatim trošak sastava podnesaka od 21. ožujka 2022., 19. rujna 2022. i 23. siječnja 2023. u iznosu od po 199,08 eura svaki, sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 4. srpnja 2022., 8. ožujka 2023. i 8. studenog 2023. u iznosu od po 199,08 eura svako, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eura, sukladno Tbr. 9. Točka 3. Tarife, trošak PDV-a u iznosu od 373,28 eura, sukladno Tbr. 42. Tarife odnosno ukupno 1.866,38 eura. Ovom trošku je dodan trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 464,53 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,94 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 75,65 eura, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.447,50 eura.

15. Zbog svega navedenog, a temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.

16. Tužitelju koji je uspio sa žalbom pripada i pravo na trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (2.906,63 eura), a isti se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, sukladno Tbr. 10. Točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa/23), troška PDV-a u iznosu od 62,50 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/23, te troška pristojbe na žalbu u iznosu od 81,89 eura, odnosno ukupno 394,39 eura. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 2. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 17. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić