Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-121/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužiteljice JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa odvjetnik Marko Galović u Kutini, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-42/2024-43 od 5. veljače 2025., 17. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-42/2024-43 od 5. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prigovor tužiteljice protiv rješenja o pristojbi.
2. Protiv tog rješenja (pri čemu žaliteljica pogrešno u žalbi navodi da bi njime prigovor protiv rješenja o pristojbi bio odbijen) pravovremenu žalbu je podnijela tužiteljica iz „svih zakonom predviđenih razloga“ s prijedlogom da drugostupanjski sud „prihvaćanjem“ žalbe oslobodi tužiteljicu plaćanja predmetne sudske pristojbe.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 381. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Budući da iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu 9. ožujka 2020., za koju nije platila sudsku pristojbu u trenutku nastanka obveze plaćanja pristojbe, a to je u trenutku kada je tužba predana sudu, sukladno odredbi članka 4. točke 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZOSP) to je tužiteljica pravilno rješenjem o pristojbi pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, a visina koje nije sporna.
6. Na žalbene navode valja odgovoriti da tužiteljica na dan nastanka obveze plaćanja pristojbe na tužbu nije bila oslobođena od plaćanja te pristojbe jer je Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 51/23., dalje: ZIZOSP) stupio na snagu 20. svibnja 2023., te je člankom 6. stavkom 3. tog propisa izmijenjena odredba članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18.) tako da je, između ostaloga, propisano oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi tužitelja u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa (kakav je i ovaj parnični postupak), ali to od dana stupanja na snagu ZIZOSP jer njime nije drugačije propisano, a suprotna elaboriranja žalbe nemaju uporište u pozitivnim propisima.
7. Radi navedenog u konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o obvezi na plaćanje sudske pristojbe na tužbu imaju se primijeniti odredbe Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18.) koje su bile na snazi u trenutku kada je nastala obveza tužiteljice za plaćanje te pristojbe (u trenutku predaje tužbe sudu u ovoj pravnoj stvari) u kojem trenutku tužiteljica nije bila oslobođena od plaćanja pristojbi u ovom parničnom postupku pa je u obvezi platiti tu pristojbu.
8. Na naprijed navedeno nemaju utjecaja činjenice što je prvostupanjski sud do stupanja na snagu ZIZOSP (pa i do pravomoćnosti odluke o glavnoj stvari u ovom postupku) propustio tužiteljicu pozvati na plaćanje sudske pristojbe na tužbu (članak 28. ZOSP) i što tužiteljici ta pristojba nije bila dosuđena kao parnični trošak.
9. Na žalbene navode kojima se ukazuje kada je tužiteljica po prvostupanjskom sudu pozvana na plaćanje pristojbe na tužbu („gotovo pet godina od dana podnošenja tužbe“) valja navesti da je sudsku pristojbu tužiteljica bila dužna platiti već u trenutku nastanka obveze plaćanja, a to je u trenutku kada je tužba predana sudu, a isto tako dužnu pristojbu na tužbu mogla je platiti i tijekom prvostupanjskog postupka i to sve i bez poziva suda na plaćanje te pristojbe. Kada tužiteljica tako nije postupila (u smislu plaćanja dužne pristojbe na tužbu) i potom pravovremeno zahtijevala nadoknadu troškova parničnog postupka u odnosu na tu pristojbu od protivne stranke, postupajući tako svojom odlukom, tada posljedice toga, u vidu obveze plaćanja pristojbe na tužbu nadoknadu kojeg troška više ne može zahtijevati od tuženika iako je u sporu uspjela, padaju njoj na teret.
10. Radi naprijed navedenog prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja (o pristojbi) prvostupanjskog suda poslovni broj: P-42/2024-41 od 21. siječnja 2025. nije osnovan pri čemu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada ga je pobijanim rješenjem odbacio (jer prvostupanjski sud polazi od pogrešnog gramatičkog tumačenja i pogrešnog shvaćanja pravnog učinka rješenja ovog suda poslovni broj: Gž-1102/2024 od 27. studenoga 2024., kojim rješenjem nije pravomoćno odlučeno o obvezi tužiteljice na plaćanje pristojbe na tužbu) jer ga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti kao neosnovan i potvrditi rješenje o pristojbi. Međutim, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer je u konkretnom slučaju pravni učinak pobijanog rješenja jednak pravnom učinku odbijanja prigovora kao neosnovanog i potvrđivanja rješenja o pristojbi (budući da u oba slučaja rješenje o pristojbi, koje je pravilno i zakonito, postaje pravomoćno).
11. Na žalbene navode iz kojih bi se dalo zaključiti da tužiteljica predlaže da je se oslobodi plaćanja predmetne sudske pristojbe valja navesti da nije u sudskoj nadležnosti odlučivati o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi, a tužiteljica u ovom postupku nije uz tužbu podnijela dokaz da bi bila oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi po nadležnom upravnom tijelu sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj: 143/13. i 98/19.).
12. Radi navedenih razloga je na temelju članka 380. točke 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Sisku 17. veljače 2025.
Sudac
Ivan Stipčić
