REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-548/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.225,27 eura, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2142/2022-32 od 13. studenog 2024., 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2142/2022-32 od 13. studenog 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznosa od 2.225,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. studenog 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2142/2022-32 od 13. studenog 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos glavnice od 2.225,27 eura na dan 17. studenog 2021. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik plati zateznu kamatu na iznos glavnice od 2.225,27 eura na dan 17. studenog 2021., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2142/2022-32 od 13. studenog 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 2.225,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 766,69 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. studenog 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da tužitelj od tuženika osnovano potražuje naknadu troškova popravka vozila tužiteljevog osiguranika oštećenog u prometnoj nezgodi na autocesti, uslijed udara u divljač - divlju svinju (čl. 50. Zakona o cestama, „Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika.

4. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda proturječi sama sebi i dokazima izvedenim tijekom postupka. Daljnjim žalbenim navodima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer je pogrešno primijenio odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) te na temelju odredaba čl. 50. ZC-a i čl. 1045. ZOO-a pogrešno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava i dosuđeni tijek zateznih kamata, dok odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari.

5. Umješač na strani tuženika presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 68,70 eura.

6. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 50. ZC-a te odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a. Naime, tuženik nije vlasnik sporne divljali, niti mu je na bilo koji način povjerena da se njome služi, dok bi za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu odgovarao ovlaštenik prava lova na području iz kojega je divljač iskočila na cestu. Osporava i dosuđeni tijek zateznih kamatama. Konačno, umješač, osporavajući odluku o troškovima postupka, ističe kako nije bilo mjesta dosudi tužitelju troška sudske pristojbe za presudu jer taj trošak nije niti dospio do zaključenja glavne rasprave, niti do trenutka donošenja pobijane presude.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su neosnovane.

9. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora 2.225,27 eura radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 eura (čl. 502. st. 1. ZPP-a), to se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.225,27 eura s osnove isplaćene osigurnine prema ugovoru o kasko osiguranju zbog štete nastale tužiteljevom osiguraniku naletom na divlju svinju na autocesti kojom upravlja tuženik.

12. Osnovano žalitelju u žalbama ističu kako su razlozi presude djelomično proturječni izvedenim dokazima. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi kako niti iz jednog dokumenta u spisu ne proizlazi da bi se na mjestu štetnog događaja nalazila zaštitna žičana ograda, niti da je ista pregledavana, već da je vozilo udarilo u metalnu zaštitnu odbojnu ogradu i plastični odbojnik. Nejasno je zašto prvostupanjski sud dovodi u vezu zaštitnu žičanu ogradu i činjenicu da je vozilo udarilo u metalnu zaštitnu odbojnu ogradu i plastični odbojnik. Naime, činjenica da je vozilo udarilo u metalnu ogradu, ne isključuje postojanje zaštitne žičane ograde na mjestu nastanka štetnog događaja. Takav zaključak prvostupanjskog suda u proturječju je s dostavljenim dnevnikom rada ophodarske službe u kojemu je, između ostaloga, navedeno da je u krugu od 250 metara od prometne nesreće pregledana zaštitna žičana ograda, kao i s iskazom svjedoka CF, ophodara, koji je iskazao da je nakon dolaska na mjesto nesreće pregledao zaštitnu žičanu ogradu kojom prilikom nije našao oštećenje ili prokop ispod ograde. Stoga je u tom dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer razlozi presude u navedenom dijelu proturječe izvedenim dokazima, na što osnovano žalitelji upiru u žalbi.

13. Unatoč tome, odluku je moguće donijeti na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 26. listopada 2021. u noćnim satima na kolniku autoceste A6 došlo do naleta vozila na divlju svinju kojim je upravljao CFA, na način da je dolaskom do čvora Orehovica vozaču s desne strane istrčala divlja svinja te je došlo do udarca vozila u divlju svinju. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća utvrdio je kako nema odgovornosti vozača vozila da ne bi prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i atmosferskim prilikama te da se vozač kretao brzinom od oko 40 km/h, na mjestu gdje je propisano ograničenje brzine od 40 km/h, i tek u slučaju da se kretao brzinom od 28 km/h nalet na divlju svinju bi bio izbjegnut.

15. Iz dostavljenog ophodarskog dnevnika proizlazi da su prije i nakon štetnog događaja vršene ophodnje na navedenoj dionici autoceste, dok iz iskaza svjedoka CF, ophodara, proizlazi da je nakon dolaska na mjesto štetnog događaja pregledao zaštitnu žičanu ogradu te nije našao da bi bila oštećena ili da bi se nalazio prokop ispod ograde.

16. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da s obzirom na vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja (26. listopada 2021.) za pitanje tuženikove odgovornosti primarno su mjerodavne odredbe čl. 50. ZC-a. Odredbama čl. 50. ZC-a je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).

17. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (argument iz čl. 2. st. 1. t. 13. i. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

18. Tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a. U skladu s tom odredbom, krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. U konkretnom slučaju predmetna nezgoda se dogodila na autocesti koja nije bila obilježena prometnim znakovima koji bi se odnosili na divljač, nego je autocesta ograđena žičanom ogradom koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu.

20. Budući da nije sporna dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, na temelju isprava u spisu i iskaza svjedoka u bitnome proizlazi kako je na dan predmetne prometne nezgode tuženik obavio ophodnju autoceste koju je bio dužan obaviti te da na mjestu nastanka predmetne prometne nezgode, zaštitna žičana ograda nije bila oštećena, niti se ispod nje nalazio prokop.

21. Sama činjenica što je tuženik obavio redovitu ophodnju spornog dijela autoceste i što tom prilikom nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikovog propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde, a time niti tuženikove odgovornosti za štetu. To iz razloga što je tuženik kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan postaviti i održavati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na autocestu, a u konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač (divlje svinje), što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Stoga činjenica što je postojala zaštitna ograda, te da tuženik obavlja redovite preglede, nije dovoljna za zaključak da je do predmetne prometne nezgode došlo bez tuženikove krivnje, dok tuženik, na kome je u konkretnom slučaju teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti, nije dokazao suprotno.

22. Neosnovano žalitelji tvrde da bi za štetu od divljači bila odgovorna isključivo lovačka društva budući da je do nesreće došlo na autocesti za čiju sigurnost u skladu s odredbama čl. 50. ZC-a, kojima je uređena odgovornost za štetu koja potječe od divljači koja se nalazila na autocesti (a ne odgovornost za štetu koju počini divljač u smislu čl. 80. Zakona o lovstvu, „Narodne novine“ broj 99/18), odgovara upravo tuženik. Osim toga, opisani propust osobe koja je zadužena za upravljanje i održavanje autoceste, na kojoj nije ni postavljen prometni znak „divljač na cesti“, lovoovlaštenik nije mogao ukloniti ili spriječiti, jer to nije njegova obveza već je to tuženikova zakonska obveza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-2737/2022-2 od 12. travnja 2023.).

23. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, postoji tuženikova odgovornost za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

24. S obzirom na to da je za štetu na predmetnom vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran tuženik, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika iznos od 2.225,27 eura zbog čega je pravilno prvostupanjski sud, na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa.

25. U odnosu na tijek zateznih kamata, ističe se kako prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio iznos naknade štete 17. studenog 2021., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog slijedećeg dana nakon obavljene uplate, odnosno od 18. studenog 2021.

26. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 2.225,27 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. studenog 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a prvostupanjsku presude u dijelu točke I. izreke valjalo preinačiti i odbiti tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos glavnice teku na dan 17. studenog 2021.

27. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

28. Neosnovano umješač na strani tuženika ističe da tužitelj ne bi imao pravo na trošak sudske pristojbe za presudu iz razloga što taj trošak nije dospio do zaključenja glavne rasprave. Naime, odredbama čl. 164. ZPP-a određeno je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (stavak 1.); Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (stavak 2.); Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči (stavak 3.); O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (stavak 4.). Dakle, da bi stranka ostvarila svoje pravo na naknadu troškova postupka s osnove troška sudske pristojbe za presudu, ona je dužna svoj zahtjev za naknadu tog troška staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, konkretno, do zaključenja glavne rasprave. U protivnome, stranka bi izgubila pravo na naknadu tog troška jer bi njezin kasniji zahtjev bio odbačen kao nepravovremen.

29. Stoga je odluku o troškovima postupka valjalo potvrditi (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

30. Žalitelji nemaju pravo na naknadu troška žalbenog postupka jer su žalbama uspjeli samo u odnosu na sporedno potraživanje (kamatnu stopu).

Zagreb, 17. veljače 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko