REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-619/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja TERRA JASKA d.o.o., Ulica kralja Tomislava 20, Strmec Samoborski, OIB: 81184470570, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika DEMOS AKSA d.o.o., Cesta 10, Grohote, OIB: 64492540301, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-232/2011-39 od 2. prosinca 2024., 17. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-232/2011-39 od 2. prosinca 2024. u točki III. izreke kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja u dijelu u kojem potražuje trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.260,38 eura.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-232/2011-39 od 2. prosinca 2024. u točki III. izreke kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja u dijelu u kojem potražuje trošak ovršnog postupka u iznosu od 114,26 eura i rješava:

Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 114,26 eura (stočetrnaest eura i dvadesetšest centi), u roku od osam dana.

III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-232/2011-39 od 2. prosinca 2024. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-232/11 od 25. veljače 2011. i ukinute su provedene radnje (točka I. izreke), prihvaćen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka te je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju novčani iznos od 916,11 eura u roku od osam dana (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja u dijelu u kojem potražuje trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.374,64 eura kao neosnovan (točka III. izreke).

2. U obrazloženju toga rješenja navedeno je da je prilikom provedbe ovrhe na pokretninama sudski ovršitelj pokušao pljenidbu 31. studenog 2011., 21. lipnja 2012. i 15. travnja 2015., a s obzirom na to da prilikom posljednjeg pokušaja pljenidbe nisu pronađene pokretnine odlučeno je na temelju odredbe čl. 136. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ) koja propisuje da ako se pri ponovljenoj pljenidbi ne pronađu stvari koje mogu biti predmet ovrhe sud će obustaviti ovrhu. U odnosu na troškove ovršnog postupka prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 916,11 eura dok je odbio zahtjev u preostalom dijelu smatrajući da u skladu s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) nisu bili potrebni za vođenje postupka podnesci od 5. studenog 2012., 28. siječnja 2013., 22. srpnja 2013., 22. studenog 2013., 15. travnja 2014., 21. listopada 2014., 25. ožujka 2014., 19. svibnja 2015., 11. kolovoza 2015. i 29. ožujka 2016. u ukupnom iznosu od 1.374,64 eura.

3. Protiv točke III. izreke navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog povrede odredaba čl. 6. st. 1. i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: EKLJP), te odredbe čl. 1. Protokola br. 1. uz EKLJP, ali i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o trošku. Navodi da je zahtjev za naknadu troškova podnesen osam godina prije donošenja pobijanog rješenja što predstavlja zloupotrebu dužnosti suda. Smatra da su u skladu s odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a podnesci od 28. siječnja 2013., 22. srpnja 2013., 22. studenog 2013., 21. listopada 2014., 25. ožujka 2014. i 11. kolovoza 2015. bili potrebni za vođenje postupka jer je njima predlagao zakazivanje uredovanja na adresi ovršenika, a kako je nakon održanog uredovanja 2. studenog 2012. sljedeće uredovanje bilo održano tek 15. travnja 2014. Stoga, smatra da je opravdan trošak podneska od 28. siječnja 2013., 22. srpnja 2013. i 22. studenog 2013. jer je opravdano požurivao zakazivanje novog uredovanja, a podnescima od 21. listopada 2014., 25. ožujka 2015., 19. svibnja 2015. i 11. kolovoza 2015. opravdano predlagao određivanje novog uredovanja. Smatra da je i opravdan trošak podnesaka od 5. studenog 2012., 15. travnja 2014. i 29. ožujka 2016. jer je njima obavijestio sud o obračunu ukupnog duga. Ističe da je opravdan i materijalni trošak koji mu je nastao zbog pristupa na uredovanje u iznosu od 586,51 eura za koji smatra da je uistinu nastao u skladu s odredbom Tbr. 49. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa). Ističe da je odbijanjem navedenog dijela zahtjeva za trošak ovrhovoditelju povrijeđeno pravo na pristup sudu, pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav), pravo na jednakost (odredba čl. 14. Ustava), načelo jednakosti i prava na jednakost pred sudom (čl. 26. Ustava) te da je prvostupanjski sud abitrarno i samovoljno odlučio te da nije obrazložio svoju odluku. Predlaže preinačiti pobijani dio rješenja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ-a u granicama razloga iznesenih u žalbi te u odnosu na bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti i primjenu materijalnog prava.

6. Ističe se da se podnesci od 28. siječnja 2013., 22. srpnja 2013., 22. studenog 2013., 21. listopada 2014., 25. ožujka 2015., 19. svibnja 2015. te 11. kolovoza 2015., odnosno ukupno sedam podnesaka odnose na požurivanje postupka. U njima ovrhovoditelj moli što skorije zakazivanje uredovanja. Po ocjeni ovog suda takvi podnesci nisu potrebni za vođenje postupka s obzirom na to da je odredbama Ovršnog zakona propisan postupak provedbe ovrhe na pokretninama, a sud bi odredio navedene radnje i bez takvih podnesaka ovrhovoditelja. Međutim, imajući na umu trajanje postupka ovaj sud ističe da je trošak pojedinih podnesaka kojim je ovrhovoditelj tražio da se hitnije zakaže uredovanje već priznat i to podneska od 26. listopada 2012., 22. travnja 2014. i 16. lipnja 2014. U tom smislu ovaj sud smatra da je već postignuta svrha da se ubrza postupak.

7. Nadalje, podnesci od 5. studenog 2012., 15. travnja 2014. i 29. ožujka 2016. odnose se na dostavu obračuna ukupnog potraživanja ovrhovoditelja. Stajalište je ovog suda da je samo jedan takav podnesak bio potreban tijekom postupka s obzirom na to da je ovršenik djelomično podmirio potraživanje dok u daljnjim podnescima ovrhovoditelj ponavlja već izloženo u podnesku od 5. studenog 2012. pa oni nisu potrebni za vođenje postupka. Stoga, ovrhovoditelju pripada naknada troška sastava podneska od 5. studenog 2012., ali u skladu s odredbom Tbr. 11. t. 10. Tarife kao ostali podnesak visine od 25 bodova (vrijednost boda je 2,00 eura, Tbr. 54. Tarife), odnosno uvećano za iznos PDV-a iznosi 62,50 eura. Budući da je odluka o trošku donesena 2. prosinca 2024. u skladu s odredbom Tbr. 52. t. 3. primijenjene su odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

8. U odnosu na materijalni trošak i to trošak odlaska na vanjsko uredovanje, odnosno putni trošak punomoćnice ovrhovoditelja (povratno putovanje iz Zagreba do Splita) te trošak trajektnog prijevoza ističe se da u pravilu trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi postupak može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda pa s obzirom na to ovrhovoditelju pripada trošak trajektnog prijevoza jer bi takav trošak nastao i punomoćniku čije je sjedište u mjestu suda, odnosno u Splitu. Dakle, ovrhovoditelju valja priznati trošak trajektnog prijevoza u zatraženom iznosu od 51,76 eura koji se odnosi na kartu za trajekt za jednu osobu i za jedno osobno vozilo.

9. Prema mišljenju ovoga suda naknada troškova koja nastaje stranci zbog toga što je odabrala punomoćnika izvan sjedišta suda pred kojim se vodi postupak je interni odnos stranke i njezina punomoćnika, ali takav trošak ne bi trebao biti na teret suprotne strane u postupku. Također, time se ne utječe na pravo stranke na pristup sudu s obzirom na to da je razumno očekivati da u tom slučaju stranka podmiri putne troškove svoga punomoćnika, a traženje naknade toga troška bilo bi prekomjeran teret za drugu stranku, odnosno ovršenika u ovom slučaju. U tom smislu uzimajući u obzir žalbene navode ovrhovoditelja valja istaknuti da ovršni postupak nema penalizirajući karakter prema ovršeniku i njegova svrha nije „borba protiv ovršenika“ kako to navodi ovrhovoditelj, nego namirenje tražbine ovrhovoditelja. Imajući to u vidu primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za provedbu ovrhe i ništa više od toga.

10. U skladu s navedenim valjalo je preinačiti odbijeni zahtjev ovrhovoditelja u iznosu od 114,26 eura, a kako odbijeni dio ukupnog zahtjeva za trošak iznosi 1.374,64 eura to uspjeh ovrhovoditelja u žalbenom postupku iznosi osam posto. Navedeni postotak valja primijeniti na iznos koji bi ovrhovoditelju pripadao na temelju odredbe Tbr. 13. t. 1. Tarife, odnosno od 100 bodova (200,00 eura), uvećano za PDV iznosi 250,00 eura, odnosno u skladu s uspjehom u žalbenom postupku iznosi 20,00 eura.

11. Slijedom navedenog, valjalo je u skladu s odredbom čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2025.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović