Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-242/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja CORRIGO d.o.o., Makarska, Trg 4. svibnja 533. br. 1A, OIB: 37699781357, kojeg zastupa punomoćnik Mate Sršen, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženice AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-102/2023 od 16. veljače 2024., 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja CORRIGO d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-102/2023 od 16. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-639/2023, UPP/OS-Ovrv-154/2023 koje je donio javni bilježnik Tomislav Žderić u Pločama 3. svibnja 2023 te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 112,81 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na plaćanje parničnih troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja suvlasničke zgrade na adresi u [adresa], za isplatu iznosa od 23,40 eura s osnove zajedničke pričuve u razdoblju od siječnja do travnja 2022.

7. S obzirom na prethodno navedenu vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. ZPP-a.

8. Uvažavajući da se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, to od strane ovoga drugostupanjskog suda nisu razmatrani žalbeni razlozi koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Također, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na način kako to upire tužitelj u žalbi, a s obzirom na to da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Vezano uz prethodno, iz stanja spisa ne proizlazi da bi spisu bile priložene isprave koje se odnose na odlučne činjenice, a koje prvostupanjski sud ne bi razmotrio. Izričito se napominje, a suprotno žalbenim navodima, da iz spisa prvostupanjskog suda ne proizlazi da bi tužitelj dostavio međuvlasnički ugovor koji bi se odnosio na utuženo razdoblje, a kojim bi bio utvrđen način obračuna doprinosa za zajedničke pričuve te spisu nije priložena nikakva isprava iz koje bi se mogao utvrditi točan iznos površine posebnog dijela tuženice. Pored toga, nije točan žalbeni navod da se prigovorom ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nisu osporavali visina pričuve i usluga na koju se vjerodostojna isprava odnosi, jer je tuženik u prigovoru upravo i naveo da nije jasno na što se odnosi zaduženje, odnosno da se iz isprava priloženih prijedlogu za ovrhu ne može zaključiti o kakvoj se tražbini radi, a čime je sadržajno osporio osnovu i visinu tražbine.

10.1. Nastavno na prethodno navedeno, napominje se da vjerodostojna isprava ne predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a te da se uz tu ispravu, za razliku od javne isprave, ne veže presumpcija istinitosti. Stoga je u slučaju kad se vjerodostojna isprava ospori u cijelosti ili u nekom dijelu, na tužitelju da dokaže istinitost sadržaja te isprave i to odgovarajućim ispravama na temelju kojih su podaci u nju unijeti.

11. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbio tužbeni zahtjev u bitnom obrazloživši da tužitelj nije dokazao da bi bio ovlašten potraživati naplatu dugovanja po osnovi pričuve za navedeni period, tko je vlasnik predmetnog stana, kolika je površina predmetnog stana odnosno suvlasničkog dijela tuženika (bilo da je dostavio zk izvadak za navedenu nekretninu, izvadak iz KPU odnosno popisnu listu suvlasnika s potpisima istih), a temeljem kojih parametara bi sud mogao utvrditi osnovu i visinu zajedničke pričuve, odnosno nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, a što predstavlja odlučnu činjenicu za donošenje odluke po tužbenom zahtjevu.

12. Prije svega, osnovano tužitelj u žalbi osporava pravilnost materijalnopravnog zaključka da tužitelj nije ovlašten potraživati naplatu doprinosa za zajedničku pričuvu nastalih u razdoblju kada nije bio upravitelj zgrade. Naime, upravitelj zgrade utužujući od pojedinih suvlasnika doprinose za zajedničku pričuvu ne istupa kao vjerovnik, već kao zastupnik svih suvlasnika u smislu izričite odredbe čl. 93. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) te je u skladu sa st. 2. tog članka u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti. Nastavno na to se napominje da aktivna legitimacija upravitelja zgrade u postupcima naplate zajedničke pričuve upravo i postoji kako bi se olakšalo i pojednostavilo vođenje takvih postupaka, dok pritom time nije dovedeno u pitanje da tražbina s osnove neuplaćene zajedničke pričuve pripada suvlasnicima kao njihova zajednička imovina, a ne upravitelju kao njihovom zastupniku. Stoga je irelevantno je li riječ o doprinosima nastalim prije ili nakon što je tužitelj postavljen za upravitelja zgrade, jer je tužitelj kao upravitelj zgrade u svakom slučaju ovlašten pokrenuti postupak radi njihove naplate.

13. No, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bez podataka o veličini suvlasničkog dijela tuženika te podatka o površini posebnog dijela nije moguće utvrditi visini zajedničke pričuve.

13.1. Prema čl. 89. st. 2. ZVDSP-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok prema st. 3. istog članka suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u st. 2. tog članka.

13.2. Nadalje, prema čl. 380. st. 2. ZVDSP-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.

13.3. Iz citiranih odredbi stoga jasno proizlazi da se visina zajedničke pričuve utvrđuje u skladu s veličinom suvlasničkih dijelova, u skladu s dogovorom suvlasnika, pri čemu je predviđen i zakonski minimum pričuve, a koji ovisi o kvadraturi posebnog dijela (to uvažavajući etalonsku cijenu građenja).

13.4. Uvažavajući navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da podatak o površini i veličini suvlasničkog dijela tuženice predstavljaju parametre bez kojih nije moguće utvrditi visinu duga tuženice, pa je u takvoj situaciji, s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj odgovarajućim ispravama nije dokazao te parametre, odnosno visinu, pravilno prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev.

14. Slijedom svega navedenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i u skladu s odredbom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Glede parničnih troškova, napominje se kako u tom dijelu tužitelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge, pa budući da u tom dijelu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, to odluka o troškovima nije ispitivana od strane ovoga drugostupanjskog suda.

U Velikoj Gorici 17. veljače 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak