Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-153/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice 1/ ĆR, [adresa], Novi Sad, Republike Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja 2/ ČR, [adresa], Novi Sad, Republike Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika 1/ ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Prvinić, odvjetnik u Starom Gradu i tuženika 2/ ĆRE iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja uknjižbe, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu od 18. listopada 2024. poslovni broj P-2560/2024, 17. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-2560/2024 od 18. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
II. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke smatra se da je u ovoj pravnoj stvari tužba u odnosu na tuženika ad 2/ ĆRE povučena. Pod točkom II. izreke tužitelji su dužni tom tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.318,07 EUR. 2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobijaju tužitelji zbog bitne povrede postupovnih odredbi i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana odluka preinači na način da se ista ukine i tužitelji u cijelosti oslobode obveze namirenja dosuđenog parničnog troška tuženom ad 2/ odnosno da se isti dosudi u manjem iznosu, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno razmatranje i odlučivanje.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Iznoseći razloge zbog kojih je utvrdio da se tužba smatra povučenom u odnosu na ad 2/ tuženika ĆRE prvostupanjski sud navodi da su tužitelji koje pogrešno označava kao "tužitelj" podneskom predanim na ročištu glavne rasprave 21. studenog 2013. povukli tužbu u odnosu na tuženika ad 2/ o čemu je sud obavijestio tuženika ad 2/ koju obavijest je isti primio 2. prosinca 2013. i unutar ostavljenog roka od 15 dana 17. prosinca 2013. dostavio podnesak u kojem pristaje na povlačenje tužbe i ujedno popisao zahtjev za naknadu parničnih troškova, no kako nakon toga nije doneseno rješenje kojim se utvrđuje povlačenje tužbe a niti rješenjem kojim se tuženiku ad 2/ dosuđuje trošak, da je 15. listopada 2014. (ispravno 2024.) zaprimljen podnesak tuženika ad 2/ kojim moli da se po proteku više od 10 godina donese rješenje kojim se utvrđuje povlačenje tužbe uz naknadu parničnih troškova. Obzirom na izneseno prvostupanjski sud primjenom članka 193. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22) odlučuje kao u točki I. izreke te pod točkom II. tuženiku ad 2/ "obistinjuje" troškove na ime sastava podnesaka od 29.02.2012., 15.07.2013., 21.11.2013. i 09.12.2013. u iznosu od po 250 bodova sukladno Tbr. 8 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetaka ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje u tekstu: Tarifa, te po 250 bodova na ime pristupa na ročišta održanih 11.04.2012., 22.04.2013., 14.06.2013. i 17.07.2013. sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife, dok tuženiku ad 2/ ne "obistinjuje" zatraženi trošak na ime sastava odgovora na tužbu od 03.10.2013. u iznosu od 2.500,00 kn kao ni iznos pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1.175,00 kn, budući isti ne prileže spisu. Na taj način prvostupanjski sud tuženiku ad 2/ "obistinjuje" 2000 bodova, pa kako je vrijednost boda sukladno Tbr. 50. Tarife iznosila 10,00 kn to tuženiku ad 2/ ukupno "obistinjuje" iznos od 20.000,00 kn uvećan za iznos PDV-a što ukupno iznosi 25.000,00 kn/3.318,07 EUR.
5. Tužitelji u žalbi ističu bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku te nastavno navode da je prvostupanjski sud na raspravi 17.7.2013. donio rješenje o stavljanju izvan snage raspravnog rješenja od 14. lipnja 2013. kojim je ovom predmetu pripojio predmet broj VP-188/13 koji se paralelno vodio protiv tuženog ad 2/ od strane tužitelja u istoj pravnoj stvari i zbog čega nakon toga sud tuženika ad 2/ više nije smatrao strankom u ovom postupku pa ga tako nije ni naveo kao tuženika u raspravnom zapisniku od 21.11.2013. na kojoj raspravi su predali podnesak od 21. studenog 2013., a niti je sud prvog stupnja najavio da će taj podnesak dostaviti tuženiku ad 2/. Stoga smatraju da se zahtjev tuženika ad 2/ za naknadu troškova ne čini opravdanim pogotovo iz razloga što se postupak između tužitelja i tog tuženika nastavio pod ranijim brojem VP-188/13 u okviru kojeg je isti mogao istači takvo potraživanje. Daljnjim sadržajem žalbe osporavaju visinu dosuđenog troška.
6. Ispitivanjem pobijanog rješenja u pravcu u žalbi istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak i 57/11 - koji je se primjenjivao u vrijeme relevantno za donošenje odluke o zahtjevu tuženika ad 2/ za naknadu troškova postupka, kao i po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP, utvrđeno je da pobijano rješenje ima nedostataka radi kojih se ne može ispisati njegova pravilnost i zakonitost.
7. Prema stanju spisa tužitelji su podneskom predanom na ročištu održanom 30. studenog 2011. subjektivno preinačili tužbu na način da su uz dosadašnjeg tuženika LR kao tuženika naznačili i LR BR iz [adresa] bez navođenja osobnog identifikacijskog broja. Prvostupanjski sud nije odlučio o toj subjektivnoj preinaci ali rješenje od 16. veljače 2012. kojim određuje izvođenje dokaza očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ŠR dipl.ing. radi identifikacije nekretnine koja ima oznaku č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za dan 11. travnja 2012. u 12,00 sati, dostavlja i tuženiku ad 2/ kojeg ne navodi u uvodu tog rješenja. Povodom tog rješenja drugotuženik koji se označuje kao LR HR iz [adresa] po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu dostavlja podnesak u kojem navodi da "kao nova stranka ne pristaje i izričito se protivi preinačenju i proširenju tužbe kao i svim dosad nastalim učincima od nastale litispendencije do rješenja o izvođenju dokaza". Uz podnesak od 29. veljače 2012. odvjetnik Domagoj Mužić dostavio je punomoć za ČRE s brojem OIB- a [osobni identifikacijski broj] koju punomoć potpisuje CR. Ni nakon toga prvostupanjski sud nije odlučio o subjektivnoj preinaci tužbe. U zapisniku sastavljenom na očevidu 11. travnja 2012. navedeno je da je prisutan punomoćnik ad 1/ Igor Prvinić ujedno i kao zamjenik punomoćnika tuženika ad 2/ iako u spisu ne prileži zamjenička punomoć. Na ročište održano 22. travnja 2013. pristupio je za tuženika ad 2/ odvjetnik Arsen Mužić, a da ni za njega nije dostavljena punomoć tuženika ČRE, a niti NR. Tužitelj je na nakon toga 23. svibnja 2013. predao podnesak u kojem navodi da mu stoga što se drugotuženik označen kao NR HR protivio proširenju tužbe, nije preostalo drugo nego da u posebnom sporu tuži NR BR koja tužba je zaprimljena pod brojem P-188/2013 i predlaže taj predmet spojiti na ovaj predmet broj P-478/2009. Na ročištu 14. lipnja 2013. za drugotuženika je pristupio odvjetnik Igor Prvinić kao zamjena punomoćnika te na tom ročištu prvostupanjski sud donosi rješenje da se predmet P-188/2013 pripaja ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke. Na iduće ročište 17. srpnja 2013. ponovo se odvjetnik Igor Prvinić navodi kao zamjenik punomoćnika tuženika ad 2/ iako ni ovaj puta nije dostavio zamjensku punomoć. Na tom ročištu prvostupanjski sud stavio je izvan snage raspravno rješenje od 14. lipnja 2013. kojim je predmet P-188/2013 pripojen ovom predmetu. Podneskom predanom na ročištu 21. studenog 2013. na koje nije pristupio ni jedan od tuženika tužitelji su predali podnesak u kojem navode da su tijekom raspravljanja proširili tužbu na brata tuženika međutim budući se ĆRE protivio proširenju tužbe da su podnijeli odvojenu tužbu s istovjetnim predmetom spora koja parnica se vodi pod posl.br. P-188/2013 i da stoga u ovoj parnici povlače tužbu u odnosu na ĆRE.
8. Imajući u vidu izneseno stanje spisa predmeta nejasan je status tuženika ĆRE budući se isti protivio subjektivnoj preinaci tužbe o kojoj prvostupanjski sud nije odlučio, no unatoč tome ga poziva na očevid i ročišta te da li je u takvim procesnim okolnostima prvostupanjski sud bio ovlašten utvrditi povlačenje tužbe u odnosu na tog tuženika iako nije odlučio o subjektivnoj preinaci do koje ne može doći ukoliko se novi tuženik protivi takvoj subjektivnoj preinaci te da li isti stoga ima pravo potraživati troškove nastale mu nakon protivljenja subjektivnoj preinaci tužbe i to za čak četiri podneska i zastupanja na četiri rasprave na kojima je zastupan i po odvjetnicima za koje nije dostavio punomoć. Nejasno je i to da li je tuženik ĆRE dao punomoć odvjetniku Domagoju Mužiću budući je punomoć potpisana po osobi imena CR.
9. Iz navedenih razloga ovaj sud nije u mogućnosti ispitati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja pa je zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP valjalo na temelju članka 380. točke 3. ZPP prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
10. Prilikom donošenja nove odluke prvostupanjski sud će biti dužan otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP te za novu odluku, kako u odnosu na povlačenje tužbe tako i u odnosu na zahtjev tuženika ĆRE za naknadu troškova parničnog postupka, iznijeti jasne i neproturječne razloge koje će imati ne samo činjeničnu nego i pravnu podlogu u stanju spisa predmeta.
11. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbe primjenom članka 166. stavka 3. ZPP ostavljeno je da se odluči u konačnoj odluci.
U Varaždinu 17. veljače 2025.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec
