Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-301/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VEGGIE d.o.o. Čazma, Voćarska 9, OIB 71138392708, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Dominković i Osrečak u Zagrebu, protiv ovršenika MOJ GRUNTEK d.o.o. Čazma, Voćarska 9, OIB 13687660914, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri u Zagrebu, radi izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr-2505/2024-4 od 29. listopada 2024., 17. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja VEGGIE d.o.o. i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Ovr-2505/2024-4 od 29. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja VEGGIE d.o.o. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odlučio:

„ I. Usvaja se kao osnovan prijedlog ovršenika od 11. rujna 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate te se odgađa provedba pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa MOJ GRUNTEK d.o.o., Čazma, Voćarska 9, OIB: 13687660914, na račun ovrhovoditelja VEGGIE d.o.o. iz Križa, Peščenićka 23 (Razljev), OIB: 71138392708, na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 30. kolovoza 2024. podnesenog temeljem zadužnice izdane i potvrđene dana 12. kolovoza 2024. kod javne bilježnice Nevenke Jukić iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, pod posl. brojem: OV-2630/2024, a koja glasi na iznos glavnice od 75.000,00 EUR te ugovorene naknade i troškove sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji će sud posebnim zaključkom uputiti ovršenika ili do drugačije odluke suda.

II. Ovo rješenje će se bez odgode po službenoj dužnosti dostaviti Financijskoj agenciji na provedbu.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) u vezi sa člankom 11. i 50. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ). Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Ovrhovoditelj u žalbi zahtjeva trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,11.,13. i 14. ZPP, u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.

6. Sukladno odredbi članka 21. stavak 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

7. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 65. stavka 1. i 2. OZ, utvrdivši da su kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe, a što je predmet ovog žalbenog postupka.

8. Sud prvog stupnja je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da se predmetna izravna naplata provodi na temelju zadužnice izdane i potvrđene 12. kolovoza 2024. kod javnog bilježnika Nevenke Jukić iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-2630/2024., koja glasi na iznos glavnice od 75.000,00 eura te ugovorene naknade i troškova,

- da je ovrhovoditeljev račun i prije provedbe prijenosa blokiran za iznos neizvršenih osnova za plaćanje od 73.398,27 eura glavnice sukladno potvrdi Financijska agencija (dalje: FINA) od 6. rujna 2024. (stranica 131 spisa) te da bi prenesena sredstva s računa ovršenika bila naplaćena u korist računa ovrhovoditelja i potom prenesena njegovim drugim vjerovnicima temeljem neizvršenih osnova za plaćanje pa da je time na strani ovrhovoditelja nastupio stečajni razlog – prijeteće nesposobnosti za plaćanje propisan odredbom iz članka 5. stavak 3. vezano za primjenu odredbi iz članka 7a. Stečajnog zakona (Narodne novine broj: 71/15., 104/17., 36/22., 27/24., dalje: SZ),

- da bi naplata od ovršenika mogla otežati povrat sredstava od ovrhovoditelja, ukoliko ovršenik uspije u parnici na pokretanje koje će biti upućen zaključkom, kao i činjenicu da odgodom provedbe predmetne ovrhe ovrhovoditelj neće pretrpjeti (znatniju) štetu, s obzirom da sredstva koja su predmet ovrhe ostaju zaplijenjena sa računa ovršenika te da će biti isplaćena ovrhovoditelju, ukoliko ovršenik ne uspije u pogledu izjavljenih žalbenih razloga.

10. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako postoji vjerojatnost da bi ovršenik provedbom predmetne izravne naplate prije okončanja parničnog postupka na pokretanje kojeg će biti upućen zaključkom prvostupanjskog suda, mogao pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu pa da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

11. Naime, prema odredbi članka 65. stavak 1. točka 1. i 2. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika, sud može, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, odnosno ako je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka u postupku u kojem je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha.

12. Prema odredbi članku 65. stavak 1. OZ ovršenik mora u svakom konkretnom slučaju učiniti vjerojatnim na koji način bi nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta i u čemu bi se ista sastojala te iz kojih razloga bi se radilo o takvoj šteti, jer se ista ne podrazumijeva i nije dovoljno se u postupku formalno pozivati na predmetnu odredbu već je upravo na ovršeniku teret dokazivanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

13. Pravilan je stav prvostupanjskog suda kada navodi da svaka provedba ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, predstavlja umanjenje imovine ovršenika, dakle svojevrsnu štetu.

14. Odredbom članka 210. stavak 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. članka 210. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe istoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. OZ). Nadalje, prema odredbi članka 210. stavka 2. Ovršnog zakona na prijedlog ovršenika kojim predlaže sudu donošenje rješenja kojim će naložiti FINI da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, što u konkretnom slučaju upućuje na primjenu prethodno navedene odredbe članka 65. OZ.

15. Upravo suprotno žalbenom prigovoru ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu odredbi članaka 210. i 65. OZ pravilno zaključio kako postoji vjerojatnost da bi ovršenik provedbom predmetne izravne naplate prije okončanja parničnog postupka na kojeg će ga prvostupanjski sud uputiti zaključkom, mogao pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu pa da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

16. Pravilan je i daljnji zaključak prvostupanjskog suda, kojeg prihvaća i ovaj sud, da je izmjenama i dopunama SZ iz 2022. kojima je u nacionalno pravo preuzeta Direktiva (EU) 2019/1023 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o okvirima za preventivno restrukturiranje, otpustu duga i zabranama te o mjerama za povećanje učinkovitosti postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga i o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 (Direktiva o restrukturiranju i nesolventnosti, SL L 172/18.), kao posebna obveza poslovnih subjekata (dužnika) propisana je obveza ranog upozoravanja na okolnosti koje bi mogle dovesti do prijeteće nesposobnosti plaćanja, posebice u slučaju njegova propuštanja izvršenja određenih vrsta plaćanja, a putem kojeg sustava se dužnik upozorava da je potrebno bez odgode djelovati čim nastupe razlozi prijeteće nesposobnosti za plaćanje, a na koji direktno ukazuje blokada žiro-računa ovrhovoditelja.

16.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda ukoliko ovršenik uspije s tužbom za proglašenjem izravne naplate nedopuštenom, da postoji ozbiljna vjerojatnost da se ovršenik neće moći naplatiti iz imovine ovrhovoditelja, budući da postojeći podaci o likvidnosti ovrhovoditelja ukazuju da je ovrhovoditelj na dan 6. rujna 2024. imao blokiran žiro-račun osam dana za iznos neizvršenih osnova za plaćanje od 73.398,27 eura glavnice te da je stoga ovršenik učinio vjerojatnim da bi prijenosom sredstava za ovršenika mogla nastati nenadoknadiva šteta i da se u situaciji uspjeha u postupku radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ne bi mogao naplatiti od insolventnog ovrhovoditelja.

17. Za odgovoriti je ovrhovoditelju da u slučaju da ovršenik ne pokrene parnicu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ili da u toj parnici ne uspije, sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovrhovoditelja može nastaviti postupak izravne naplate pa stoga ovrhovoditelj ne trpi štetu uslijed odgode, s obzirom da sredstva koja su predmet ovrhe ostaju zaplijenjena s računa ovršenika te će biti isplaćena ovrhovoditelju.

18. Kako je prvostupanjski sud na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio odredbu članka 65. OZ, zaključujući da su ostvareni uvjeti za odgodu izravne naplate u konkretnom slučaju, to je stoga žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku te riješiti kao u izreci pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, uz primjenu odredbe članka 380. točka 2. OZ, u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.

19. S obzirom da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, to je stoga odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbenog postupka te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove odluke, uz primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP, a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.

U Sisku 17. veljače 2024.

Sutkinja

Renata Košir Skračić