Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-461/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja GI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Instituta Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, koji je zastupan po punomoćniku JI, dipl. pravniku kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 10332/2020-15 od 16. srpnja 2024., 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 10332/2020-15 od 16. srpnja 2024.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 205,73 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,

b) potvrđuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 140,62 eura,

c) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. i točke II. izreke, kojima je određen rok od osam dana za dobrovoljno izvršenje naložene obveze tužitelju, tako da se sada taj rok određuje od 15 dana.

d) preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura, tako da se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u ovom iznosu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 205,73 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke), dok je odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 203,13 eura, sve u roku od osam dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće od 1. siječnja 2016. do 31. ožujka 2016. pozivom na odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

4. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01. i 39/09., dalje: ZPJS) te članka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 39/09. i 124/09., dalje: ZOPJS).

5. Imajući na umu vrijednost predmeta spora od 205,73 eura, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. osim točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP- a.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlenik tuženika

- da se na tuženika kao javnu službu primjenjuju odredbe ZPJS

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna

- da su 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kuna (dalje: Sporazum)

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i navedenih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. odnosno, u visini od 5.108,84 kuna; dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjega realnoga tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (dalje: Dodatak)

- da su 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna (dalje: Izmjene i dopune)

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (dalje: Arbitražna odluka)

- da su 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka (dalje: Vjerodostojno tumačenje)

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP- a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno; dok je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2 %.

8. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. ZOPJS-a i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od 2016. pa da je tuženik bio u obvezi tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

9. Odredbom članka 2. ZOPJS-a određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS-a prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01., dalje: ZPJS/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01. ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS-a stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

10. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda, ugovorne strane su potpisivanjem Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 84/07., dalje: TKU/07.), Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 115/10., dalje: TKU/10.) i Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 141/12., dalje: TKU/12.) ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine (članak III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. godini (članak IV.) i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

10.1. Za napomenuti je da su Izmjene i dopune donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (»Narodne novine«, broj 124/09.), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su na snazi u utuženom razdoblju, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća. Također, valja napomenuti da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 16. ožujka 2016., u kojoj su u članku I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

10.2. Nadalje, na temelju izričite zakonske odredbe članka 2. ZOPJS-a Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage.

10.3. Konačno, člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano člankom IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na članak III. Naime, člankom IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnoga tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).... Dakle, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“

12. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev jer je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

13. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužitelju dio plaće u predmetnom razdoblju i to ukupno bruto 205,73 eura, a upravo je tuženik kao poslodavac u obvezi isplati tužitelju plaću na temelju odredbe članaka 7. stavak 1., 90. stavak 1. i 92. stavak 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR). Na koji će se način tužitelju pravilno obračunati plaća, nije stvar radnika, konkretno tužitelja, a zbog propusta pogrešnog obračuna plaće štetne posljedice svakako ne smije imati radnik koji je plaću ostvario radom kod tuženika.

14. Inače, tuženik ni ostalim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, s time što su isti u suštini prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotno pravilnim i detaljnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti kao takva prihvaća i ovaj žalbeni sud, što se ponovno navodi.

15. Stoga, kako nisu osnovani navodi žalbe u pogledu glavne stvari trebalo je pobijanu presudu potvrditi i žalbu u tom dijelu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. Tuženik svojom žalbom osporava osporava dosuđeni parnični trošak navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno donio odluku o troškovima postupka kada je tužitelju priznao trošak sastava podneska od koji se očitovao na navode odgovora na tužbu i podneska kojim je uredio tužbeni zahtjev prema valuti euru, kao i kada je primijenio vrijednost boda od 2,00 eura.

17. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu. Prema stavku 2. te odredbe, ako je propisana Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj Tarifi.

17.1. Pravilno u žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao nagradu za sastav podneska od 27. svibnja 2022. To iz razloga jer je tužitelj svoje pravno stajalište trebao, a i iznio ga je u tužbi, pa mu ne pripada trošak sastava podneska kojim odgovora na navode odgovora na tužbu, ponavljajući te stavove. Također je za navesti da izneseno stajalište predstavlja općeprihvaćeni stav sudske prakse, pa nema nikakvih dvojbi oko primjene materijalnog prava u predmetnom i mnogobrojnim drugim postupcima pred sudovima.

17.2. Ukazuje se da je na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 2. rujna 2021. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem se, a s obzirom na to da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu zaključi raspravu i donese presudu, nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu.

17.3. Međutim, neosnovano tuženik smatra da tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 2. svibnja 2024. jer se radi o podnesku kojim je tužitelj postavio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 57/22.) i Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 85/22.), pa se radi o podnesku u smislu Tbr. 8.3. Tarife, kako je to pravilno i smatrao prvostupanjski sud.

18. Nadalje, neosnovano tuženik prigovara da je odluka o parničnom trošku pogrešna jer je prvostupanjski sud retroaktivno primijenio vrijednost boda 2,00 eura.

18.1. Prema Tbr. 52. stavku 1. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio vrijednost boda od 2,00 eura prema odredbi članka 54. Tarife.

19. Slijedom naprijed navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i trošak pristupa na ročite po 25 bodova, trošak podneska kojim uređuje tužbeni zahtjev u iznosu od 6,25 bodova, što ukuno iznosi 56,25 bodova, koji bod pomnožen s vrijednošću boda od 2,00 eura te uvećano za trošak PDV-a, daje iznos od 140,62 eura, pa je trebalo preinačiti pobijanu odluku o troškovima postupka i za više dosuđeni trošak u iznosu od 62,50 eura odbiti njegov zahtjev na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, a u preostalom dijelu pobijanu odluku o troškovima potvrditi na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a.

20. Također, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredio dobrovoljni rok za ispunjenje obveze u roku od 8 dana. Ovo iz razloga što je odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 70/19), brisana odredba članka 436. koja je glasila:"Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti rok od osam dana za njezino izvršenje.". Stoga, primjenjujući odredbe članka 328. ZPP-a, u ovom slučaju određen je rok od petnaest dana za izvršenje predmetne činidbe.

21. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Split, 17. veljače 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović