Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-555/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sunčica Paurović, odvjetnica u Crikvenici, protiv tuženice VP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici ĆP, HP, JP, ZP, ABC i ABC odvjetnici u [adresa], radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1370/2022-20 od 25. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice VP kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1370/2022-20 od 25. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženice VP za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da iseli iz stana na prvom katu kuće u [adresa], koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje i kupaonice, wc-a i predsoblja u ukupnoj površini od 88,61 m2, a koja kuća je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvor površine 223 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da isti stan slobodan od svih osoba i svojih stvari, preda u posjed tužitelju (točka I. izreke) i naloženo je tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.173,10 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate (točka II. izreke).
2. Tuženica je podnijela žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je ista nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak za sastav žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 53,09 eura.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve navode žalbe tuženice te predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Neosnovani su navodi tuženice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženice pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati. Tuženica zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda, a što su u biti prigovori činjenične naravi kojima žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Okolnost da tuženica nije zadovoljna ocjenom dokaza odlučnim za odluku nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev za iseljenje iz nekretnine – stana na prvom katu kuće u [adresa], koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje i kupaonice, wc-a i predsoblja u ukupnoj površini od 88,61 m2, a koja kuća je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvor površine 223 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i predaju u posjed tužitelju.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
9. Donoseći presudu prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je između stranaka nesporan opis i identitet nekretnine - stana na prvom katu kuće u [adresa], koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje i kupaonice, wc-a i predsoblja u ukupnoj površini od 88,61 m2, a koja kuća je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvor površine 223 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je tužitelj vlasnik predmetnog stana što proizlazi iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Vlasništvo je upisano na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina kojeg je 26. studenog 2021. tužitelj sklopio s CP i TP u kojem je opisan upravo predmetni stan kao predmet kupoprodaje, a naknadno je preciziran u Aneksu ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 2022.,
- da je Djelomičnim rješenjem Službe za imovinsko-pravne poslove Ispostava Crikvenica od **.**.2017. ŽP i TP dan u posjed i vlasništvo stan na I. katu kuća u [adresa], a koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, WC i predsoblja u ukupnoj površini od 88,61 m 2, te poslovni prostoj u suterenu zgrade u [adresa], koji se sastoji od jedne glavne prostorije i sanitarnog čvora u ukupnoj površini od 46 m 2 i nalazi da s ulične strane i to kao posljednji u nizu iz pravca [adresa] prema Crikvenici, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine,
- da je tuženica sudjelovala u postupku povrata i da je pokrenula upravni spor radi poništavanja navedenog rješenja, ali je sa svojim zahtjevom pravomoćno odbijena,
- da je tuženica u posjedu navedenog stana što nije sporno između stranaka.
10. Na temelju tako utvrđenih činjenica i cijeneći provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka PP i TP te stranaka, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je vlasnik predmetnog stana koji je u posjedu tuženice, pa je prihvatio tužbeni zahtjev uz primjenu članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP).
11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženice kojima tuženica ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenima prvostupanjskog suda.
12. U odnosu na žalbeni navod tuženice da je prema Djelomičnom rješenju Službe za imovinsko-pravne poslove Ispostave Crikvenice od 31. svibnja 2017. obveznik predaje u posjed predmetnog stana [adresa] (a ne tuženica) pa da se time radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji valja reći da je člankom 13. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.) propisano da je obveznik naknade u naravi fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koje se na temelju ovog Zakona daje prijašnjem vlasniku. Prema tome, u postupku povrata obveznik naknade (vraćanja) je onaj u čijoj imovini se nalazi nekretnina koja je predmet povrata (što je različito od posjeda), te se takvim rješenjem imovina vraća bivšim vlasnicima ili njihovim nasljednicima u vlasništvo i posjed, a sasvim druga pravna pitanja su razrješenje faktičnog posjeda. Stoga nisu osnovani navodi tuženice o promašenoj pasivnoj legitimaciji i navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio Djelomično rješenje Službe za imovinsko-pravne poslove Ispostave Crikvenice od 31. svibnja 2017.
13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja jer da on nije mogao steći pravo vlasništva od MP i TP budući oni u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina nisu bili vlasnici zbog čega takav ugovor nije valjan. Prvostupanjski sud je dao jasne i potpune razloge u odnosu na vlasništvo tužitelja i način stjecanja vlasništva pri čemu treba istaknuti nespornu činjenicu da je vlasništvo tužitelja upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju pravnog posla, odnosno da se radi o stjecanju na temelju članka 115. ZVDSP-a pri čemu se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženice da se radi o stjecanju vlasništava preko granica otuđivateljeve ovlasti.
14. U odnosu na žalbene navode tuženice da se u pogledu vlasništva stana vode drugi parnični postupci koji njoj daju pravni temelj posjedovanja i koji predstavljaju prethodno pitanje za ovaj postupak zbog čega je predložila određivanje prekida valja reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nema razloga za određivanje prekida ovog postupka do okončanja parnica poslovni broj P-1134/1998 (sada Pu P- 3436/2019), P-238/1999 (sada Pu P-3458/2019), P-597/2012 (sada Pu P-38/2023) i P-642/2013 (sada Pu P-145/2019), te je za to dao jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
15. Naime, svi navedeni parnični predmeti su u prekidu zbog smrti stranaka u tim postupcima EP i GP, tuženica nije predložila nastavke tih postupaka, te su ovi postupci vođeni radi vlasništva ili posjeda predmetnog stana, a koje sporno pitanje je riješeno u upravnom postupku u kojem je sudjelovala tuženica, te kasnije u upravnom sporu kojeg je pokrenula tuženica nezadovoljna Djelomičnim rješenjem Službe za imovinsko-pravne poslove Ispostava Crikvenica od 31. svibnja 2017.
16. Tako je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-491/22-2 od 13. svibnja 2022. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tuženice kojim je tražila poništavanje Djelomičnog rješenja od 31. svibnja 2017. kojim je ŽP i TP, svakome u ½ dijela, dan u vlasništvo i posjed predmetni stan. U ovom upravnom sporu utvrđeno ja da tuženica nema pravo na predmetni stan budući je nositeljica stanarskog prava na stanu bila teta tuženice EP, tužiteljica nije bila član njezina obiteljskog domaćinstva, a EP je pravomoćno odbijena sa zahtjevom za otkup predmetnog stana.
17. Žalbeni navodi tuženice zapravo se svode da tvrdnju da je ona vlasnica predmetnog stana i da joj vlasništvo daje pravo na posjed, odnosno da se kao vlasnica može usprotiviti tužiteljevom zahtjevu za predaju u posjed.
18. Člankom 163. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).
19. U situaciji kada je vlasništvo tužitelja upisano u zemljišnim knjigama tada vrijedi predmnijeva istinitosti upisa, što znači da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, a zemljišne knjige s izvacima uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava te tijekom postupka nije utvrđeno suprotno, odnosno da tužitelj vlasništvo nije stekao u dobroj vjeri.
20. Svaki vlasnik u parnici radi predaje u posjed treba, sukladno članku 162. stavak 1. ZVDSP-a, dokazati da ima pravo vlasništva koje ga ovlašćuje na zahtijevani posjed. Međutim, kada je tužiteljevo pravo vlasništva upisano u zemljišnim knjigama i vrijedi navedena predmnijeva istinitosti toga upisa tada tuženica kao posjednica nekretnine, a da bi uspjela u sporu, treba dokazati suprotno toj predmnjevi pri čemu je istinitost upisa u zemljišne knjige moguće oboriti jedino tako da se na temelju odgovarajuće knjižne isprave ishodi brisanje neistinitog upisa.
21. U okolnostima konkretnog slučaja, a uzimajući u obzir da su u upravnom sporu raspravljeni prigovori u odnosu na Djelomično rješenje Službe za imovinsko- pravne poslove Ispostava Crikvenica od 31. svibnja 2017., a koje sada tuženica ponavlja kao žalbene navode, valja reći da nema osnove za zaključak da je tuženica stekla vlasništvo predmetnog stana, niti na temelju zakona, niti po bilo kojoj drugoj osnovi, niti ima jače pravo na posjed zbog čega bi imala pravo odbiti predaju stana u posjed tužitelju.
22. Stoga je pravilno prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 162. stavak 1. ZVDSP-a naložio tuženici da iseli iz stana na prvom katu kuće u [adresa], koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje i kupaonice, wc-a i predsoblja u ukupnoj površini od 88,61 m2, a koja kuća je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvor površine 223 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da isti stan slobodan od svih osoba i svojih stvari preda u posjed tužitelju.
23. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a pri čemu se ističe da prema članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženica određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
24. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
25. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu jer njezina žalba nije osnovana.
U Velikoj Gorici 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
