Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo

Broj: Pp-183/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu MIRKU KRIŠTO, nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona, uz sudjelovanje Silvije Bodakoš, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČS, radi prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine RH broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) povodom optužnog prijedloga Policijske postaje Našice, broj klase: 211-07/25-5/4081 i Urbroja: 511-07-29-25-1. od 15. veljače 2025. godine, nakon održanog žurnog postupka u nazočnosti okrivljenika, te odsutnosti tužitelja, temeljem članka 182. točka 2. Prekršajnog zakona, nadnevka 16. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: ČS, bez nadimka, sin Č i I, rođ. B, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], po nacionalnosti Z, po zanimanju polj. tehničar, zaposlen, s mj. primanjima u iznosu od 1.200,00 Eura, živi u ljubavnoj vezi, otac dvoje djece, pismen, završena srednja stručna sprema, bez imovine, kazneno osuđivan za protupravno oduzimanje slobode u pokušaju, kaznu je izdržavao, ne vodi se drugi prekršajni postupak, ne vodi se kazneni postupak, prekršajno kažnjavan

- odlukom Policijske postaje Valpovo, broj: 211-07/24-2/11080 od 15. ožujka 2024. godine, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

- odlukom Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-1658/2024 od 18. srpnja 2024. godine, zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

dana 15. veljače 2025. godine oko 14,00 sati, u obiteljskoj kući u [adresa], počinio nasilje u obitelji prema nevjenčanoj supruzi IS na način da je nakon rasprave oko prodaje automobila kada mu je IS rekla da ona nema nikakva prava u svojoj kući i da ne smije držati psa unutra, okrivljeni ČS joj je opsovao: "Jebo te tvoj pas, sad ću ga ubiti sjekirom!", nakon čega je istrčao na dvorište, što je IS uznemirilo koja je od stresa pala na pod,

dakle, da bi imenovani počinitelj počinio psihičko nasilje u obitelji prema izvanbračnoj supruzi,

II. čime bi postupio protivno odredbi iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a što je kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona.

III. Temeljem čl.139.st.6. PZ-a okrivljenik se oslobađa troška postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1.Kod ovog Suda pokrenut je prekršajni postupak povodom optužnog prijedloga gore ovlaštenog tužitelja, a protiv imenovanog okrivljenika, radi prekršaja pobliže opisanog u izrijeku ove presude.

2. Okrivljenik ČS je u svojoj obrani istaknuo da je nesporno da je imao verbalni konflikt sa svojom ljubavnicom IS, ali ne na način kako to ističe tužitelj u svom optužnom aktu od 15. veljače 2025. godine, točnije prema istoj nije bio nasilan, niti ju je tukao, a do sukoba je došlo sve zbog njezinog psa, jer je neposredno rekao na kraju da će ga ubiti sjekirom, sve zbog verbalne svađe oko ničega, pa je došlo do toga da je izgovorio spornu rečenicu u afektu, dakle nije ju maltretirao, niti tukao, a što je istu uznemirilo nije znao i zašto je ona pala na pod i zatražila liječničku pomoć, te kako su istoj nastale tjelesne povrede, međutim želio je napomenuti da je bio u braku sa BS, rođ. M, sa kojom ima dvoje mlt. djece, na žalost upoznao je IS i sa istom uspostavio ljubavnu vezu koja traje cca godinu dana i kroz to druženje je osjetio ljubav prema istoj, zavolio ju, ali je ipak primijetio da ova veza ljubavna nema budućnost, jer sa IS nešto nije u redu, osim toga ona je čudnog ponašanja, sama je uvijek pod nekim pritiskom, kao da ima kronični stres, dakle kao što je već rekao istu voli i želio bi nastaviti dalje vezu koju je spomenuo, ali da bi ona uspjela treba im pomoć, točnije sa istom je govorio kako bi bilo dobro da odu kod psihijatra i da konstatira njihovo stanje u smislu kako bi nastavili zajedno živjeti, jer je istu s vremenom zavolio, da li će to u skorije vrijeme uspjeti ne zna, s tim u svezi na okolnosti njegove obrane ne protivi se da se sasluša IS, no na posebno pitanje Suda je odgovorio da sa istom nije uspostavio baš pravu izvanbračnu vezu, ali je razmišljao sa istom stvoriti takav odnos ako bi se moglo zajednički živjeti s činjenicom koju je saznao da se ista nalazi u braku, odnosno da je bila udovica, a kasnije uspostavila bračnu zajednicu, glede prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret u načelu se ne smatra krivim, iako je može biti da se ista na izgovorenu rečenicu našla pod stresom kako to ističe tužitelj u svom optužnom aktu, ali da nije imao saznanja da je ista zatražila liječničku pomoć, ponovio je da istu nije vrijeđao i tjelesno napao i nije mu jasno kako je došlo do tjelesne povrede, iako je nije niti tukao, niti na bilo koji način tjelesno napadao, no ukoliko Sud smatra da je kriv spreman je odgovarati za djelo koje mu se stavlja na teret, s tim da se prethodno na okolnosti štetnog događaja sasluša oštećena IS, ukoliko se ne uspostavi njihova daljnja veza, zajedno sa ocem će pokupiti sve stvari iz kuće i napustiti započetu ljubavnu vezu sa navedenom osobom.

3. Svjedok IS je izjavila da je bila u dvije bračne veze, u prvom braku sa ZS koji je umro od posljedice domovinskog rata je rodila jedno dijete, nakon toga se ponovno udala za MS, sa kojim je prestala konzumirati brak iz razloga što isti živi u [adresa], a ona u Hrvatskoj, točnije on je nju napustio iz nepoznatih razloga, da bi u međuvremenu upoznala ČS i sa istim nastavila u ljubavnoj vezi u mjesecu srpnju prošle godine koje traje do danas, njihov odnos nije započeo onako kako je zamislila, imaju stalne trzavice, nesuglasnosti naravi i često se svađaju, pa se tako dogodilo i njegovo nasilno ponašanje pred Božić, jer ju je fizički i tukao, bila je jako iznenađena njegovim ponašanjem i shvatila da s njim nešto nije u redu, što se tiče kritične zgode nastala je svađa oko njezinog psa, jer je govorio kojekakve stvari, tako i spornu rečenicu koja se spominje u optužnom aktu tužitelja, u tom trenutku je bila pod jakim stresom, izgubila kontrolu, pala i zatražila liječničku pomoć koju je dobila, dok je na posebno pitanje Suda odgovorila da osim sporne verbale kao oštećena nije od strane okrivljenika tjelesno napadnuta, niti ju je isti udarao ili tukao, ali nezna od kuda joj tjelesne povrede što se spominje u Konzilijarnom nalazu OHBP – Psihijatar, samo zna da joj za vrijeme štetnog događaja nije bilo dobro poradi čega je tražila liječničku pomoć, dodala da je bila uznemirena, vrlo napeta i tjeskobna i lošeg raspoloženja, zatim ponavlja da ju gospodin sa kojim je uspostavila ljubavnu vezu nije maltretirao fizički, niti na drugi način tukao, osim gore spomenute izgovorene rečenice kada je izgubila kontrolu i pala na pod, no u svakom slučaju želi svoj mir i da on napusti njezinu kuću, odnosno njezino gospodarstvo, s naglaskom da ona kao oštećena IS izričito izjavljuje da ne želi da njezin ljubavnik završi u zatvoru, navodeći razlog kako to nije dobro za njega i njegovog posla koji obavlja.

4. U dokaznom postupku, Sud je izvršio uvid u pisane dokaze, točnije:

Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika na ime ČS, Zapisnik o ispitivanju svjedoka na ime IS, Izvješće o uhićenju na ime ČS, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola na ime ČS, Izjava o odricanju prava na branitelja na ime ČS, Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja na ime ČS, Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom na ime IS, Konzilijarni nalaz na ime IS, Izvadak iz prekršajne evidencije.

5. Temeljem provedenog postupka, uz savjesnu ocjenu svakog i svih dokaza zajedno priloženih od strane ovlaštenog tužitelja opisanih u prilogu optužnog prijedloga od ovog spisa, isto tako i utvrđenih činjenica radi donošenja zakonite i pravilne sudske odluke u smislu članka 88. Prekršajnog zakona, Sud je sa sigurnošću izveo zaključak da okrivljenik ČS ne može odgovarati za prekršajno djelo iz članka 10. stavak Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući poseban Zakon isključuje takvu ili sličnu mogućnost odgovornosti u odnosu na počinjeno djelo za koja ga se optužuje.

6. Optužni prijedlog tužitelja nije na zakonu utemeljen.

7. Naime, okrivljenik ČS je potvrdio navode optužnog prijedloga i prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret, zatim u odnosu na isto prihvatio krivnju, unatoč činjenici što po posebnom Zakonu isključuje njegovu odgovornost, obzirom isti nije u zakonitom braku, niti u izvanbračnoj zajednici ili partnerskom odnosu, to pak niti formalnom partnerskom odnosu.

8. Međutim, bez obzira na štetni događaj koji je počinio isti okrivljenik u svojoj obrani je naglasio da je u ljubavnoj vezi sa oštećenom cca godinu dana, to da su prije i do samog štetnog događaja s jedne strane uspostavili ljubavnu vezu, a da pri tom nemaju zajedničke maloljetne djece, što je svojim svjedočenjem na istovjetan način potvrdila gore imenovana njegova ljubavnica - žrtva nasilja, točnije IS – koja s njim u vezi po drugoj osnovi i nemaju zajedničke djece, pri čemu proizlazi s druge strane da njihov zajednički život nije bračna ili izvanbračna zajednica, ili drugi oblik ozbiljne veze s ciljem da ostvare trajnu zajednicu, točnije da se in concreto radi prije svega o njihovoj ljubavnoj vezi, a ne kako to naglašava u svom optužnom aktu ovlašteni tužitelj.

9. Isto tako, ovlašteni tužitelj doista pogrešno i paušalno tereti da je isti u navedenom svojstvu doista počinio biće prekršaja iz citiranog članka navedenog Zakona, na način da je verbalno napao svoju intimnu partnericu, ovo zato s jedne strane što navodno navedena zajednica traje manje od tri godine, s tim u svezi u toj zajednici nemaju maloljetne djece, tj., radi se o zajednici koja po svom karakteru i sadržaju nema konzumaciju izvanbračne zajednice iz čl.11.st.1. Obiteljskog zakona, dok s druge strane može se razabrat da u tom odnosu nema uzajamnosti glede načina i vremena konzumiranja zajednice dviju osoba kako bi prilagodili svoje vlastite potrebe iz zajedničkog života, budući čl.8.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jasno definira tko ulazi i koji partneri ulaze u krug zaštite, a između ostalog st.2. citiranog članka istog Zakona nedvojbeno propisuje da moraju imati zajedničke djece, pri čemu Sud smatra da u konkretnom slučaju svakako nije moguće primijeniti gore navedeni Zakon kao „leks specialis”, već u osnovi neki drugi opći Zakon koji na identičan način regulira takvo ili slično obilježje djela, budući se nedvojbeno radi o žrtvi nasilja koja se nalazi u zakonitom braku sa OS koji traje i danas, dok je štetnik bio u braku BS s dvoje rođene zakonite djece.

9.1. Dakle a osim istaknutog in concreto se s jedne strane radi o ljubavnoj vezi dviju osoba različitog spola bez zajedničke djece, dok s druge strane štetnik i oštećena naglasili u ovom postupku izjavili kako ni sami nisu sigurni da se može uspostaviti neka trajna ili ozbiljna veza i da svakako žele ili namjeravaju prekinuti započetu ljubavnu vezu.

10. Osim navedenog, in concreto ovaj Sud je uvjerenja da imenovani okrivljenik ne može odgovarati za navedeno djelo iz citiranog članka navedenog Zakona, bez obzira što je isti priznao djelo koji mu se stavlja na teret, ovo iz razloga s jedne strane što imenovani okrivljenik i njegova imenovana ljubavnica ne konzumiraju izvanbračnu zajednicu po gore citiranom članku spomenutog Zakona koja traje cca jedna godine bez zajedničke djece, dok s druge strane radi se isključivo o njihovoj ljubavnoj vezi i bez interne želje da žive zajedno u kojoj nema nakane da svoje druženje u međuvremenu sklope brak ili eventualno uspostave izvanbračnu zajednicu sa svim reperkusijama ili pravima i obvezama koje proizlaze iz Zakona o obitelji, što bi poklapalo u smislu čl.8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da bi imao sadržaj odnosa bilo koju vrst zajednice koja bi imala uzajamni odnos u stvaranju ozbiljne učinke bilo osobne i tako imovinske prirode kao zakonita bračna zajednica, pri čemu ovakva ljubavna zajednica nema zaštitu po citiranom članku navedenog Zakona.

11. Stoga, imajući u vidu konkretni slučaj, dokazano je da imenovani okrivljenik nije niti može biti odgovoran po osnovi citiranog članka navedenog Zakona, to cijeneći prednje ovaj Sud uvjerenja da je optužni akt ovlaštenog tužitelja broj i datum gornji u cijelosti neutemeljen i protuzakonit, to je postupak pokrenut isključivo na gore obrazložen način i na štetu imenovanog okrivljenika.

12. Konačno, obzirom na Zakon "leks specialis" i na Obiteljski zakon koji jasno propisuju pojam braka i izvanbračne zajednice i drugih oblika zajedničkog života, a priloženi dokazi tužitelja unatoč formalnom priznanju okrivljenika i gore saslušane imenovane svjedokinje - žrtve nasilja, doista nisu uvjerili Sud da bi isti mogao odgovarat za navedeno djelo iz citiranog članka navedenog Zakona, upravo zbog činjenice što mora biti poznato tužitelju u postojanju posebnog Zakona koji odstupa ili na drugi način potire (nadjačava) koji kao „leks specialis derogat legi generali” sprječava mogućnost primjene Zakona o zašiti od nasilja u obitelji na kojem se temelji prijeporni optužni prijedlog, to uslijed nedostatka drugih dokaza od strane ovlaštenog tužitelja štujući načelo „in dubio pro reo“, temeljem citiranog članka navedenog Zakona Sud je donio oslobađajuću odluku.

13. Odluka o trošku postupka riješena je sukladno izreci ove presude, obzirom na činjenicu da je okrivljenik oslobođen prekršajne odgovornosti.

14. Slijedom na iznijeto valjalo je riješiti kao u izrijeku.

U Đakovu, 16. veljače 2025. godine

Zapisničar

S U D A C

Silvija Bodakoš v.r.

Mirko Krišto v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude Tužitelj može podnijeti žalbu u roku od 8 dana, računajući prvi naredni dan po prijemu iste, Visokom prekršajnom sudu Zagreb, putem Općinskog suda u Đakovu, dok temeljem čl.179.st.7., a u svezi čl.204.st.2. PZ-a protiv iste odluke okrivljeniku nije dopuštena žalba.

DOSTAVITI:

1. Okrivljeniku,

2. Tužitelju,

3. Centru za socijalnu skrb Našice, nakon pravomoćnosti,

4. Pismohran.