Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-385/2016-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Anamaria Zubović-Bogosavljev, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Zorane Trbović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČS, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 61/15, 101/17 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-877/15 od 31. prosinca 2015 izmijenjena broj KO- DO-877/15 od 22. studeni 2024., nakon održane javne rasprave dana 11. veljače 2025 u prisutnosti optuženik osobno i njegovog branitelja Gorana Marjanovića, zamjenice ODO u Rijeci ČSJ i pun. ošt. JS odvjetničke vježbenice iz OU Boris Gregović iz Rijeke, dana 14. veljače 2025. donio je i javno objavio

p r e s u d i o  j e

I. Optuženik MS, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Č i RS rođene VS, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, zaštitar, neoženjen, bez djece, pismen, s završenom srednjom Hotelijersko-turističkom školom, zaposlen, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je

- dana 07. svibnja 2015. u 08,05 sati u Rijeci, Ulica Ivana Zajca kod kbr . 11, upravljao osobnim vozilom marke „VW Caddy“ registarskih oznaka [registarska oznaka], protivno odredbi članka 43.stavak 1. i 2. i članka 38.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, započeo s vozilom vožnju unatrag, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost ostalih sudionika u prometu, nije obratio pažnju na TS, koja je kao pješak započela prelaziti kolnik ulice Ivana Zajca preko obilježenog pješačkog prijelaza, pa je stražnjim dijelom vozila blago naletio na pješakinju uslijed čega je ona pala i od posljedica pada zadobila prijeloma lijeve bedrene kosti, a koja ozljeda je teške naravi

dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena,

čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. Kaznenog zakona/11.

II. Na temelju čl. 227. st. 2. KZ/11, optuženi MS se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku ČS se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku od 1 (jedna) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08), optuženik se obavezuje podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eur-a (dvjesto eura) te troškove provedenog sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 633,94 eur (šestotridesettrieura i devedesetčetiri centa) te troškove prometnog vještačenja u iznosu od 805,88 eur (osamstopet eura i osamdedesetosam centi) te putne troškove svjedoka US u iznosu od 18,60 eur (osamnaest eura i šezdeset centi) , svjedoka ES u iznos od 21,12 eur (dvadesetjedan eur i dvanaest centi) svjedoku ZS u iznosu od 2,80 eur (dvaeura i osamdeset centi) a koje troškove mu se nalaže uplatiti u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe dok će iznos nužnih izdataka oštećenice i njegovog zakonskog zastupnika, ako punomoćnik u zakonskom roku dostavi troškovnik u spis, a sve prema odvjetničkoj tarifi koji potonji trošak će se odmjeriti posebnim rješenjem

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom ODO Rijeka, stavljeno je na teret optuženom ČS počinjenje kaznenog djela čl. 227. st. 1. i 2 KZ/11.

2. Tužitelje je podneskom od 22. studeni 2024. godine izmijenio činjenični opis optužnice (list 195 spisa)

3. Sud je izmijenio u činjeničnom opisu presude u prvom retku umjesto “kod kbr. 1” ima stajati kod kbr. 11” kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu te u zadnjem retku dodao iza riječi prijelom riječ “lijeve” a što proizlazi iz uvjerenja o kvalifikaciji ozljede za oštećenu te provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, ne dirajući time u identitet optužbe .

4. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženik MS naveo je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret. Obranu je iznio na raju dokaznog postupka.

5. U dokaznom postupku pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija i to: zapisnik o očevidu, zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi od 7.5.2015.g za okrivljenika ( lista 8 spisa) i za oštećenu (sa lista 9 spisa) skica prometne nezgode (list 7 spisa), fotodokumentacija očevida od 19.5.2015. (list 16-24 spisa) uvjerenje o kvalifikaciji ozljede za oštećenu (list 40 spisa), medicinska dokumentacija za oštećenu (list 31-38 spisa) vještački nalaz i mišljenje (lista 61-71 spisa) dopis PP Rijeka od 12.9.2017.( list 19 spisa), dopis HŽ PP od 13.9.2017. (list 93 spisa) dopis HŽ Kargo od 9.11.2017 (list 69 spisa) dopis Rijeka Promet od 26.6.2018.g ( list 107 spisa), dopis HŽ Kargo od 10.12.2018 (list 113 spisa) Lokomotivski listovi (lista 115-118 spisa), medicinska dokumentacija za oštećenu (lista 130-142 spisa), dopis HŽ Kargo od 5.1.2022. ( lista 148 spisa) Nalaz i mišljenja stalnih sudskih vještaka Srećko Hlišč i Valter Stemberga (list 174 -189 spisa). Temeljem čl. 431.st.1.toč.8.ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka IS sa zapisnika od 5. veljače 2018 (list 99 spisa), svjedoka FS sa zapisnika od 5. veljače 2018 (list 99 spisa), svjedoka KS sa zapisnika od 27. travnja 2018. (list 103 spisa), svjedoka CS zapisnik 29. siječnja 2024.g (list 160 spisa), svjedoka NS sa zapisnik 29. siječnja 2024.g (list 160 spisa), svjedoka ĆS sa zapisnika 2. srpnja 2024. ( list 166-167 spisa), temeljem čl. 431.st.1.toč.2. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenice LS (sa lista 60-62 spisa) dok je odbijen prijedlog branitelja da se provede traseološko vještačenje kao i da se saslušaju svjedoci obitelj okrivljenika te da se provede rekonstrukcija događaja temeljem čl.421.toč.2.i 4. ZKP/08 . Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije za okrivljenika (list 212-213 spisa).

6. Iznoseći obranu na kraju dokaznog postupka okrivljenik je iskazao da je tog dana poduzeo sve sigurnosne mjere koje je mogao kao sudionik u prometu. Tada je radio kao zaštitar za kuću Security te su prevozili novac i vrijednosne papire, navedenog dana trebali su u Croatia banki koja se nalazi u Rijeci, Riva Boduli preuzeti novac. Kako je pravilo da se sa vozilom zaustave što bliže mjestu gdje se preuzima novac vozilo je parkirao na tračnicama što bliže banci te je zajedno sa kolegom krenuo u banku preuzeti vrijednosne papire. Dodao je da su tračnice kada je vozilo zaustavio bile slobodne. Dok se nalazio u banci došao je zaštitar te im rekao da ide vlak i da je potrebno maknuti vozilo te je krenuo prema vozilu, upalio je motor, pogledao je od iza te u retrovizore, vidio je da su krenula vozila iz ulice Ivana Zajca kao i da je na semaforu za pješake upaljeno crveno svjetlo. Tada je uključio sva četiri pokazivača smjera te krenuo s vožnjom u nazad, nakon kratkog vremena čuo je da netko udara po vozilu , zaustavio se i izašao iz vozila te je tada na 1-2 metra od vozila vidio stariju gospođu na podu, podigao ju je te su sačekali dolazak hitne pomoći koja ju je preuzela dok je on ostao te sačekao dolazak djelatnika policije koji su tad obavili očevid. Nadalje je naveo da je svjedok FS morao vidjeti cijeli slučaj jer se isti nalazio na poziciji od kud se to moglo vidjeti a on je bio taj zaštitar koji je došao u banku i tražio da pomakne vozilo.

6.1. Na daljnji upit da kada je naveo da mu je netko nakon što je krenuo vozilom u natrag lupao po vozilu naveo je da je to bio jedan gospodin koji je lupao po njegovoj bočnoj desnoj strani kako bi mu dao znak da stane a iz razloga jer je na podu ležala oštećena a koju on ne bi mogao vidjeti.

6.2. Na daljnji upit branitelja okrivljenik je naveo da kada sjedi za volanom vozila VW Cady i kada vozi unatrag gleda preko retrovizora jer u teretnom dijelu vozila se nalaze sigurnosni spremnici i postolje za sigurnosne spremnike marke Spinaker.

6.3. Na daljnji upit branitelja naveo je da je tog dana krenuo sa vožnjom unatrag jer su neka vozila krenula iz ulice Riva u Ulicu Ivana Zajca htio se prebaciti u ulicu Riva Boduli da bi propustio teretni vlak a iz razloga jer kolega je u banci preuzimao vrijednosne papire a pravilo je da ga ne može pustiti samoga odnosno nije mogao raditi krug kako bi se vratio po kolegu nego se mogao zaustaviti što bliže banci, a vozio je unatrag svega 2-3 metra.

6.4. Na daljnji upit branitelja naveo je da je vidljivost kroz stražnji dio prozora slaba iz razloga jer se u tom tovarnom dijelu nalaze ležišta i sigurnosni spremnici te ne zna da li se između prednjeg sjedala i tovarnog dijela nalazi mrežica ali nije imao preglednost upravo radi navedenih sigurnosnih spremnika.

6.5. Na daljnji upit naveo je da što se tiče navedenog vozila nije siguran da li isti ima zvučni signal za vožnju u rikverc dok sva njihova blindirana vozila to imaju.

7. Okrivljenik prilikom prvog ispitivanja nije iznosi obranu branio se šutnjom.

8. Iz iskaza oštećene TS (list 60-62 spisa) proizlazi da se inkriminiranog dana negdje između 08,00 i 09,00 sati vraćala sa tržnice te se kretala ulicom Riva u smjeru zapada prema pješačkom prijelazu kod Transadrie jer je tamo namjeravala prijeći cestu u pravcu Korza. Kada je došla na pješački prijelaz kojim se prelazi ulica Riva, a stajala je strani ceste kod Transadrie s namjerom da prijeđe taj prijelaz prema Korzu pričekala je na nogostupu da se upali zeleno svjetlo na semaforu. Kada se zeleno svjetlo upalilo započela je sa prelaženjem obilježenog pješačkog prijelaza i nakon što je napravila dva do tri koraka, odnosno prešla je preko tračnica koji sijeku pješački prijelaz, osjetila je iznenada udarac u svoj desni kuk te se od siline udarca zarotirala i pala na pločnik na način da je o pod udarila lijevim kukom. Nakon što je pala ostala je ležati na podu te su oko nje došli ljudi koji su joj htjeli pomoći, a isto tako je iz vozila koji ju je udario izašao okrivljenik te pretpostavlja da je on pozvao hitnu pomoć i policiju. Vidjela je da se radi o vozilu koje je kao mali cady. Vremenske prilike su bile dobre, cesta je bila suha, nije pada kiša, na pješačkom prijaznu je bila sama. Inkriminirane zgode dobila je teške tjelesne ozljede u vidu prijelom bedrene kosti

9. Iz iskaza svjedoka IS proizlazi da je dana 7.5.2015. radio kao zaštitar zajedno sa tada kolegom OS došao preuzeti pošiljku novaca u banku koja se nalazi u Rijeci u Ulici Ivana Zajca. Dok je sa okrivljenim bio u banci netko je izvana došao reći da je potrebno pomaknuti vozilo VW Caddy radi dolaska vlaka. Tada je kolega MS izašao iz banke dok je on ostao u banci. Nakon nekih 10 do 15 minuta kada je izašao iz banke vidio je puno ljudi. Vozilo je koliko se sjeća bilo parkirano na istom mjestu ispred banke, vidio je jednu stariju žensku osobu koju su kolega MS i još jedna osoba pridržavali, a ista je bila na nogama.

9.1. Na poseban upit branitelja naveo je da je vlak bio zaustavljen jer nije mogao proći radi vozila, te je dvoje ljudi iz vlaka stajalo. Ono što je čuo zna da je MS držao tu osobu te da se pričalo da je ista pala. Dodaje da su na vozilu sigurno bila upaljena sva četiri pokazivača jer uvijek kad idu podizati ili odnositi novac gledaju da auto stave što bliže banci pa upale sva 4 pokazivača smjera. Dodaje da se radi o vozilu Caddy koje na stražnjoj strani nema staklo nego je pregrada te kada se vozilom ide unazad treba se gledati na vanjske retrovizore. Isti nema stražnju kameru.

10. Iz iskaza svjedoka FS proizlazi da je dana 7.5.2015. bio na dužnosti kao zaštitar u Poslovnici Croatia banke u Rijeci kada su došli kolege MS i IS kako bi preuzeli pošiljku s novcima. Vozilo Caddy su parkirali ispred poslovnice na željezničkoj pruzi. U jednom trenutku čuo je da vlak trubi te je rekao MS da pomakne vozilo. Skupa su izašli iz banke. Stajao je ispred dok je MS ušao u vozilo te sa istim započeo vožnju unatrag i kretao se nekih 20 metara. U jednom trenutku začuo je povike: "Ej e e e" te je vidio stariju ženku osobu koja je prelazila obilježeni pješački prijelaz kako ista pada, međutim nije vidio da li ju je vozilo udario. Tada se skupilo puno ljudi i on nije prilazio istoj niti je pružao pomoć. Ne sjeća se gdje je tada bio MS odnosno da li je isti izašao iz vozila.

10.1. Na upit branitelja naveo je da je vidio trenutak kada je starija ženska osoba pala na pješački prijelaz. Vidio je pješakinju neposredno prije pada koja je prelazila pješački prijelaz na način da je bila u pognutom položaju u raskoraku sa lijevom nogom prema naprijed.

10.2. Na upit branitelja svjedok je naveo da je vozilo Caddy bilo oko pola metra na pješačkom prijelazu, vozač je zakočio dok je pješakinja od navedenog vozila bila udaljena više od metra i pol s druge strane. Odnosno između vozila i pješakinje je bio slobodan prolaz te nitko nije bio na pješakom prijelazu.

10.3. Na daljnji upit branitelja svjedok je iskazao da je pogledao u semafor u času kada je čuo to: "E e" te je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo za pješake. Ne sjeća se vlaka, ali je okrivljeni pomaknuo vozilo sa željezničkih tračnica te je vlak mogao proći da je htio.

10.4. Na daljnji upit naveo je da je pješakinja prelazila pješački prijelaz iz pravca Korza prema Obali svojom desnom stranom dok je bila udaljena od željezničkih tračnica 2 do 3 metra i bila je negdje na polovici pješačkog prijelaza.

10.5. Na daljnji upit naveo je da pješakinja kada je pala nije bila u ravnini sa vozilom VW Caddy koje je tada bilo u fazi mirovanja odnosno ista je bila udaljena oko 1 metar sa strane vozila prema obali dok je navedeno vozilo već bilo pomaknuto sa tračnica prema unutarnjoj traci.

11. Iz iskaza svjedoka ŠS proizlazi da je zaposlen u HŽ Cargo i radi kao strojovođa te upravlja lokomotivom koja prolazi željeznicom po gradu Rijeci i to već godinama. Međutim, ne sjeća se prometne nezgode koja se desila u Rijeci kako mu se predočava u Ulici Ivana Zajca, odnosno uopće se ne sjeća da je ikad vidio neku prometnu nezgodu dok je upravljao lokomotivom.

11.1. Na daljnji upit naveo je da dok upravlja lokomotivom iz kolodvora Brajdica te prolazim kroz grad Rijeku odnosno Ulicu Ivana Zajca da se svakodnevno dešava da su na željezničkim tračnicama parkirana vozila radi kojih lokomotiva ne može prometovati iz kojeg razloga se zaustavljaju i čekaju da se ista vozila uklone po "pauku" ili po vozačima, ali u svim tim slučajevima nikad nije bilo govora da je došlo do prometne nezgode.

11.2. Na daljnji upit naveo je da s obzirom da se ne sjeća uopće takvog događaja da je moguće da je tog dana lokomotivom upravljao drugi strojovođa jer svakog dana na relaciji iz Brajdice upravlja jedan strojovođa, a iz Rijeke drugi strojovođa tako da iz dopisa HŽ Cargo nije obuhvaćen i strojovođa koji je upravljao na drugoj relaciji, a što bi se moglo vidjeti iz lokomotivskog lista te dodaje da dok ja upravlja lokomotivom da uvijek na lokomotivi stoje i dva pratioca-manevristi.

12. Iz iskaza svjedoka SS ,proizlazi da je zaposlenik HŽ Cargo te je bio i u inkriminirano vrijeme, radi kao manevrista odnosno čisti put kako bi osigurao prolaz vlaku. Što se tiče navedenog događaja u to vrijeme bio je na riječkoj tržnici te se samo sjeća da je dobio dojavu ali se ne sjeća niti od koga , da je došlo do prometne nesreće kod tržnice ali dok je došao to se sve raščistilo te nije ništa vidio.

12.1. Nadalje naveo je da inače uvijek rade dva manevrista. Taj dan je bio on i ĆS međutim ne zna gdje se on tada nalazio.

12.2. Na daljnji upit naveo je da je tog dana je vlakovođa bio GS, ne sjeća se da bi mu itko od zaposlenika HŽ tada pričao o toj prometnoj nesreći.

12.3. Na daljnji upit naveo je da ono čega se sjeća tog dana je da je vlak morao stati prije raskrižja jer je jedno vozilo smetalo.

13. Iz iskaza svjedoka PS proizlazi da je zaposlenik HŽ Cargo te je u inkriminirano vrijeme radio kao vlakovođa. Sjeća se da je tada bio u lokomotivi sa strojovođom, ne zna tko je tog dan bio strojovođa, zna da su manevristi bili ĆS i ĐS. Stali su jer im je nešto smetalo, odnosno neki kombi je bio zaustavljen ali nije izlazio iz mašine i nije vidio prometnu nesreću.

13.1. Na daljnji upit naveo je da što se tiče navedenog događaja može reći da oni nisu niti znali da je došlo do nekakve prometne nesreće niti su vidjeli istu niti ima saznanja da je netko istu vidio.

13.2. Na daljnji upit naveo je da kada ga se pita gdje je vozilo tog dana bilo zaustavljeno može samo reći da na tom dijelu između autobusne stanice i cvjećarnica svakodnevno su zaustavljena vozila koja se pomiču kad oni prolaze. Što se tiče ove nezgode čini mu se da je tog dana vozilo bilo zaustavljeno na načina da je samo malo smetalo prolazu vlaka, odnosno ne može sa sigurnošću reći da li je isti tog dana bio malo na tračnicama.

13.3. Na daljnji upit naveo je da kada ga se pita da li je tog dana ĆS koji je bio manevrista vidio navedenu prometnu nezgodu ne može tvrditi da li da ili ne jer ne zna s koje strane se isti tada nalazio.

14. Iz iskaza svjedok ĆS proizlazi da se sjeća navedenog događaja međutim ne točno godine , misli da je to bilo 2014. ili 2015.g. taj dan radio je na poslovima manevrist na lokomotivi zajedno sa kolegom ŽS te se lokomotiva zaustavila kod tržnice prije raskrižja i to iz razloga jer nije mogla proći od parkiranih vozila, te je vidio tada parkirano vozilo marke Caddy i krenuo je prema vozilima kako bi zatražio od vozača da ista maknu radi prolaska lokomotive. Krenuo je prema autima koji su bili parkirani niže od tog Caddy-a prema tržnici te je samo u jednom trenutku čuo ženu koja je jaukala, te kada se približavao istoj već su ljudi istu maknuli dok je vidio vozilo Caddy međutim ne zna da li je isto u međuvremenu se pomaknulo ili ne.

14.1. Kada su mu predočene fotografije sa lista 19 spisa naveo je da je oštećena bila na pješačkom prijelazu na fotografiji F-4 dok je on bio niže u smjeru tržnice.

14.2. Na daljnji upit naveo je da je od navedenog pješačkog prijelaza odnosno tamo gdje je bila oštećena bio 10-15 metara niže u smjeru tržnice, te je u tom smjeru bilo parkirano 4-5 vozila, dok je navedeno vozilo Caddy bilo prvo parkirano vozilo do pješačkog prijelaza.

14.3. Na daljnji upit naveo je da kada idu tražiti vozače da pomaknu vozila da to zna trajati 15 min do sat vremena ovisi da li je vozač u autu.

14.4. Na daljnji upit naveo je da se ne sjeća da li je vozač tog dostavnog vozila bio unutra ili vani , odnosno uopće se ne sjeća da je vidio vozača.

14.5. Na daljnji upit naveo je da se lokomotiva kretala od Žabice prema tržnici ista je stala neposredno prije raskrižja dok je Caddy bio prvo vozilo poslije raskrižja parkirano u smjeru tržnice te je on krenuo tražiti vozače vozila koja su bila parkirana ispred Caddy da pomaknu svoje vozilo na način da su isti trebali krenuti u smjeru tržnice odnosno Brajdice jer se radi o jednosmjernoj ulici dok je vozilo Caddy bilo prvo parkirano poslije navedenog raskrižja te ne zna niti je vidio da li se isti uopće pomaknuo i u kojem smjeru.

14.6. Na daljnji upit naveo je da vozila koja je krenuo tražiti da se maknu a bila su parkirana ispred Caddy-a, Caddy je ostao sam parkiran na početku raskrižja , ispred njega nije bilo vozila s obzirom da su se maknula a iza njega je bila lokomotiva kada se on vraćao prema lokomotivi.

14.7. Na daljnji upit naveo je da kada je krenuo tražiti od vozača koji su vozilima bili zaustavljeni ispred Caddy-a u tim vozilima su bili i vozači, u nekima ne ali su se svi pomakli u nekom terminu od 5-10 minuta, te je ostalo samo vozilo Caddy-a a osoba odnosno oštećena koja je jaukala kad se on vraćao je ista bila već maknuta i to na trotoar kraj trgovine odnosno kraj Caddy-a koji je ostao zaustavljen na cesti.

15. Iz zapisnika o očevidu (list 3-6 spisa) proizlazi da je isti obavljen dana 07.05.2015.g. u 08,30 sati, točno mjesto prometne nesreće je Rijeka, Ivana Zajca kbr. 11, mjesto prometne nesreće zatečeno do dolaska ekipe za očevid u promijenjenom stanju utoliko što je pješakinja TS vozilom hitne medicinske pomoći prevezena u KBC Rijeka, vozač MS je pomaknuo vozilo sa mjesta nesreće radi nesmetanog prolaska vlaka, te se preko mjesta prometne nesreće odvijao promet vozila i pješaka. Kao fiksna točka mjerenja (dalje slijedi FTM) uzet je sjeverozapadni ugao zgrade kbr. 11 Ulice Ivana Zajca, a početna točka mjerenja (dalje slijedi PTM) uzeta je spuštena okomica iz FTM na kolnik Ulice Ivana Zajca, te sva daljnja mjerenja poduzimaju u odnosu na PTM u smjeru istoka. Ostalih tragova nije pronađeno osim navedenih tragova na vozilu [registarska oznaka].

16. Iz fotodokumentacije očevida od 07.5.2015. godine ( na listovima 16-24 spisa) proizlazi da se prometna nesreća dogodila dana 07.05.2015.g. u 08,05 sati u Rijeci na križanju Ulice Riva i Ulice Riva Boduli u kojoj su učestvovali osobno vozilo marke " VW Caddy“ reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač MS iz [adresa] i pješakinja TS iz [adresa].

15. Iz Uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Rijeci od 12.06.2015.g. (list 39 spisa) proizlazi da je oštećenica TS zadobila ozljede: Prijelom lijeve bedrene kosti kvalificira se kao Teška tjelesna ozljeda.

17. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika proizlazi da isti nije bio pod utjecajem alkohola.

18. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za oštećenu TS proizlazi da ista nije bila pod utjecajem alkohola.

19. Iz podneska Postaje prometne policije (list 92 spisa) proizlazi da je dolaskom očevidne ekipe mjesto događaja prometne nesreće zatečeno u promijenjenom položaju utoliko što je pješakinja TS vozilom hitne pomoći prevezena u KBC Sušak te utoliko što je vozač MS vozilo [registarska oznaka] uklonio s kolnika stoga na mjestu događaja nisu zatečeni svjedoci niti je itko predložen policijskim službenicima kao svjedok od strane vozača OS. Mjesto prometne nezgode nije pokriveno nadzornim kamerama, stoga snimka prometne nesreće ne postoji.

20. Iz podneska Rijeka prometa od 19. lipnja 2018. godine proizlazi da snimku za predmetni dan 7. svibnja 2015. g. ne posjeduju jer je memorija snimača definirana periodom od 10 do 15 dana unazad od danog vremena a sve ostalo izvan tog vremenskog perioda automatski se briše.

21. Iz liječničke dokumentacija za oštećenu proizlazi da je ista 7.svibnja 2015.g. hospitalizirana zbog pertrohanternog prijeloma lijeve bedrene kosti.

22. Iz nalaza i mišljenja Službe traseoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iz Zagreba od 11.11.2015 godine ( list 66-71 spisa) Mišljenje: 1. U prometnoj nesreći došlo do naleta stražnjeg dijela automobila VW Caddy kojim je upravljao optužni MS na pješakinju TS. U trenutku naleta optuženik se vozilom kretao vožnjom unazad. 2. Naletna brzina automobila na pješakinju vjerojatno je iznosila oko 10-tak km/sat. 3. Mjesto naleta vjerojatno se nalazilo oko ravnine točke PTM-a, te oko 1 metar sjeverno od južnog ruba pješačkog prijelaza. 4. Osumnjičenik je mogao uočiti oštećenu prije pokretanja vozila te bi odustajanjem od vožnje u tom trenutku, prometna nesreća bila izbjegnuta. Prema raspoloživim podatcima, može se opravdano pretpostaviti da je do prometne nesreće došlo na način da je osumnjičenik upravljao kombi automobilom reg. oznake [registarska oznaka], vožnjom unazad, krećući se po krajnjoj južnoj prometnoj traci Ulice Ivana Zajca (prometna taka namijenjena kretanju vozila gradskog prometa), da bi u predjelu pješačkog prijelaza došlo do naleta stražnjeg dijela vozila na desnu bočnu stranu oštećene. Oštećena pješakinja prije prometne nesreće prelazila je kolnik navedene ulice preko pješačkog prijelaza, smjerom jug- sjever, nailazeći iza automobila sa njegove desne prema lijevoj strani. Pozicija sa koje je osumnjičenik započeo kretanje nije poznata, kao niti točno mjesto naleta. Prema položaju brisotina prašine sa stražnjih vrata automobila, moguće je zaključiti da je do naleta došlo približno središnjim stražnjim dijelom vozila na desni bok pješakinje u kretanju. Mjesto naleta vjerojatno se nalazilo oko ravnine točke PTM-a, te oko 1 metar sjeverno od južnog ruba pješačkog prijelaza. Na mjestu događaja nema tragova temeljem kojih bi bilo moguće utvrditi točnu naletnu brzinu automobila osumnjičenika na pješakinju. No obzirom da a vozilu nisu nastala nikakva mehanička oštećenja, naletna brzina vjerojatno nije bila viša od 10-tak km/sat. Uz prosječno ubrzanje od 2 m/s2, okrivljenik bi brzinu ok 10 km/sat dosegnu već nakon 2 metra, brzinu od 12 km/sat nakon cca 2,80 metara itd. odnosno vremenski za oko 1,2, do 1,4 sekunde. Prema tome može se pretpostaviti da se automobil okrivljenika, prije pokretanja vjerojatno nalazio zaustavljen nedaleko oštećene.

Osumnjičenik je prije započinjanja kretanja unazad morao provjeriti stanje prometa iza svog vozila, pa tako i kretanje pješaka, poglavito obzirom da se kretao prema pješačkom prijelazu te prema križanju u kojemu prometom upravljaju semafori. Okrivljenik je mogao pogledom u retrovizore uočiti pješakinju i prije nego je ista započela kretanje (čekajući uključivanje zelenog svjetla na semaforu za njezin smjer kretanja), te je mogao voditi računa o njezinom položaju u fazi svog kretanja unazad. Pješakinja je također mogla uočiti automobil okrivljenika prije nego je stupila na kolnik te je mogla uočiti svjetla za vožnju unazad na automobilu u fazi njegovog kretanja. No obzirom na obvezan smjer kretanja prometa prema i toku, pješakinja nije morala obratiti pažnju na vozilu oštećenika iz razloga jer, u fazi dok je ovo vozilo bilo zaustavljeno nije morala očekivati njegov kretanje u suprotnom smjeru. Oštećena se obzirom na starost te u slučaju da je cestu prelazila normalnim hodom, mogla kretati prosječnom brzinom od oko 3 km/sat, što znači da bi mjesto naleta ( cca 1 metar) dosegnula u vremenu od oko 1 do 1,2 sekunde. Ukoliko se oštećena, kako navodi, nalazila zaustavljena ispred pješačkog prijelaza dulje vrijeme, tada je jasno da je osumnjičenik uz provjeru u retrovizor svog vozila te okretanjem glave, sve prije pokretanja vozila, mogao uočiti oštećenu. U tom slučaju osumnjičenik bi morao odgoditi pokretanje svog vozila do iza prolaska oštećene te bi na taj način prometna nesreća bila izbjegnuta.

23. Iz nalaza i mišljenja kombiniranog sudsko medicinskog i prometnog vještačenja (list 174-189 spisa proizlazi) da je optuženik upravljao dostavnim vozilom natraške prema zapadu u suprotnom smjeru od toka prometa Ulicom Ivana Zajca, po traci za vozila javnog prijevoza putnika kojom je položena željeznička pruga, te se približavao istočnom pješačkom prijaznu na semaforiziranom križanju s Ulicom Riva i Ulicom Riva Boduli/Ulica Ignacija Henckea, na kojoj je od juga s nogostupa stupila starija pješakinja, da bi u nastavku došlo do naleta sredine desnog boka stražnjeg dijela dostavnog vozila na desnu bočnu stranu tijela pješakinje, koja je posljedično odgurnuta pala na lijevu bočnu stranu tijela i ozlijedila se.

Do mjesta naleta pješakinja bi na kolnik stupila za oko 1,5m, a za kretanje hodom do mjesta naleta bi došla za oko 1,5,s.

Brzina dostavnog vozila kod naleta ne bi prelazila područje od oko 5 km/h, pa ako bi isto prije nesreće bilo zaustavljeno u blizini pješačkog prijelaza moglo je krenuti natraške za oko 2,5m ispred mjesta naleta ili oko 2,2,s prija naleta, tako da bi optuženik krenuo netom prije stupanja pješakinje na kolnik za oko 0,7s, pa da je provjeravao promet s desne bočne strane u vanjskom desnom retrovizoru vidio bi pješakinju na nogostupu uz rub neposredno prije njenog iskoraka na kolnik. Kada je pješakinja iskoračivala na kolnik, optuženik bi već krenuo natraške vremenski oko 0,7 s ranije, prelaskom puta od oko 0,4 m i nalazio se na oko 2,1,m ispred mjesta naleta tako da bi upravo stražnjim dijelom prilazio pješačkom prijelazu. Da je od pokretanja pa do tada optuženik provjeravao promet pješaka s bližeg nogostupa na desnoj strani mogao bi vidjeti da pješakinja stupa na kolnik, pa kako je bio udaljen od mjesta naleta za oko 2,1m, mogao je snažnim kočenjem stati ispred putanje prelaska pješakinje preko kolnika zaustavljanjem na putu od oko 1,2,m. Kasnijim reagiranjem koćenjem nesreća bi bila neizbježiva jer bi pješakinja dolaskom s desne bočne strane ušla u optuženiku na vozačkom mjestu zaklonjeno područje zatvorene desne bočne stanice i stražnjeg desnog kuta dostavnog vozila, s time da je pogled s vozačevog mjesta kroz prozore na krilima vrata teretnog prostora dodatno ograničena u gornjem dijelu mrežastom pregradom kabine i teretnog prostora.

Da je pješakinja očekivala promet vozila s desne strane u odnosu na normalna tok prometa s lijeve stane, mogla bi pred stupanje na kolnik vidjeti da natraške dolazi dostavno vozilo te zastajanjem na rubu nogostupa izbjeći nesreću.

Tehničkim putem nije moguće utvrditi na koje je svjetlo na semaforu za pješake oštećenica stupila a kolnik, s time da su smjeru svoje natražne vožnje optuženik nije mogao vidjeti kakvo je svjetlo upaljeno na semaforu za vozila.

24. Iz analize i dostupne medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećena pješakinja AS zadobila tjelesnu ozljedu: prijelom lijeve bedrene kosti (Pertrohanterni prijelom) koja se kvalificira kao teška tjelesna ozljeda.

Analizom dostupne dokumentacije i podataka iz prometno-tehničkog dijela vještačenja, proizlazi interdisciplinarni zaključak da je u predmetnom prometnom udesu došlo do naleta sandučastog stražnjeg dijela vozila na desnu bočnu stanu tijela oštećene. Prijelom lijeve bedrene kosti nastao je padom i udarom tijela o podlogu. Do pada imenovane pješakinje došlo je uslijed blagog naleta vozila, koji nalet je izbacio pješakinju iz ravnoteže što je posljedično dovelo do pada s nastankom prijeloma lijeve bedrene kosti.

Prijelom lijeve bedrene kosti u konkretnom slučaju predstavlja tercijalnu ozljedu. Analizom dostupne i navedene medicinske dokumentacije nisu evidentirane primarne ozljede nastale prvim kontaktom između vozila i tijela imenovane oštećenice kao pješakinje.

Temeljem dostupnih podataka nema evidentiranih tjelesnih ozljeda nastalih pregaženjem niti gaženjem vozilom tijela imenovane oštećenice kao pješakinje. Prema takvom mehanizmu ozljeđivanja proizlazi interdisciplinarni zaključak da je naletna brzina vozila bila mala, odnosno područje od oko 5 km/h.

25. Stalni sudski vještak Valter Stemberga, saslušan na raspravi naveo je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 05. 10. 2024.

25.1. Na daljnji upit naveo je da temeljem nalaza da li na tijelu sa desene strane ima bilo kakav trag kontakta oštećene sa vozilom navodi temeljem analize dostupne i navedene medicinske dokumentacije proizlazi da kod imenovane oštećenice nisu evidentirane primarne ozljede tj. nisu evidentirane ozljede koje bi nastale prilikom prvog kontakta između tijela pješakinje i vozila.

25.2. Na daljnji upit naveo je da sudsko medicinski nije moguće isključiti da bi u konkretnom slučaju imenovana oštećenica mogla pasti i bez djelovanja vanjske sile tj. da bi mogla pasti i bez kontakta sa vozilom. Prometno vještačenje je u suradnji s vještakom prometne struke koji je utvrdio postojanje tragova brisotina na stražnjem dijelu vozila što bi odgovaralo tom kontaktu stražnjeg dijela vozila pri maloj brzini kretanja sa tijelom pješakinje, a da na tijelu pješakinje u konkretnom slučaju nisu na mjestu prvog kontakta evidentirane tjelesne ozljede.

25.3. Na daljnji upit naveo je da je u konkretnom predmetu vještačenja zaključak o kontaktu vozila sa tijelom pješakinje donesen u kombiniranom obliku s vještakom prometne struke. Jačina naleta je bila mala odnosno djelovanje sile naletom vozila bilo je slabo, nedovoljno jako da dovede do nastanka ozljeda na tijelu pješakinje na mjestu kontakta s vozilom, a temeljem utvrđenih tragova ta slaba sila je bila dovoljno jaka da uzrokuje pad pješakinje.

25.4. Na daljnji upit da li je moguća dinamika događaja prema navodima svjedoka FS naveo je sudsko medicinski moguće jer, kako je naveo, do pada pješakinje je moglo doći i bez kontakta s vozilom.

25.5. Na daljnji upit naveo je da je svoj nalaz u suradnji s vještakom prometne struke temeljio na dokumentaciji predmetnog spisa, a svaki navedeni nalaz medicinske dokumentacije podveo je pod broj lista u predmetnom spisu. Otpusnom pismu sa lista 38 spisa prethodio je pregled hitne medicinske pomoći i hitni pregled Centra za hitnu medicinu KBC Rijeka, a da bi prijem na odjel bio po pravilu struke. Nalaz hitne medicinske pomoći i nalaz hitnog pregleda KBC Rijeka nisu dostupni analizi.

26. Stalni sudski vještaka Srećka Hlišć, saslušan na raspravi naveo je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 15.10.2024.

26.1 Na daljnji upit branitelja a u svezi tragova brisotina koje su pronađene na stražnjem dijelu vozila kojim je upravljao okrivljenika zaključivao je ne temeljem vlastite procjene već zabilježbe djelatnika policije tj,. njihovim pri dodirivanjem predmetnom događaju.

26.2. Na daljnji upit naveo je da brisotine koje su pronađene na stražnjem dijelu vozila kojim je upravljao okrivljenik se ne mogu tehnički povezivati s naletom na pješakinju u smislu da bi sa sigurnošću znali o prijenosu čestica prašine sa stražnjeg dijela vozila na odjeću pješakinje pa da bi tako materijalnim putem dokazivali da se kontakt stvarno i odigrao. S obzirom na ovu okolnost i kombinaciju sa sudsko medicinskim vještakom je utvrđeno a razmatrajući zadobivene ozljede " pa su tragovi brisotina na sredini stražnjeg dijela dostavnog vozila mogli nastati tako da je oštećenica u prelasku kolnika iz dostavnog vozila udarena unatražnoj vožnji nekom minimalnom brzinom u desnu bočnu stranu tijela...). teoretski tragovi brisotina su mogli nastati na bilo koji drugi način budući se isti nalaze na stražnjem dijelu vozila gdje je tovarni prostor tako da su posredno mogli nastati prilikom manipulacije otvaranjem i zatvaranjem vrata tovarnog prostora. Iako to izlazi iz moje struke materijalni dokaz kontakta bilo bi traseološko vještačenje u kojem bi se odgovarajućom metodom izuzele čestice prašine sa stražnjeg dijela vozila okrivljenika i odjeće pješakinje poglavito njene desne strane a onda bi se provela metoda eliminacije.

26.3. Kada ga se pita za iskaz svjedoka FS a prema kojem kontakta između vozila i pješakinje nije bilo naveo je da takvu okolnost ne može niti isključiti niti potvrditi zato jer gledano prometno tehnički nije moguće na siguran način utvrditi da li brisotine na stražnjem dijelu vozila okrivljenika potječu upravo i samo od kontakata s tijelom pješaka. Teoretski je dakle moguće da je oštećenica lagano udarena s desnog boka pa je pala posljedično i ozlijedila a isto tako mogla je i pokleknuti sama i pasti a s obzirom na dolazak vozila s njene lijeve bočne strane.

26.4. Na daljnji upit naveo je kad mu se predočava iskaz navodi da ako bi dostavno vozilo bilo zaustavljeno oko 20-ak metara ispred mjesta događaja te ako vozilo u bitnome ne bi mijenjalo dinamiku vožnje u smislu ostvarene brzine kao kod mogućeg kontakta tada bi okrivljenik mogao krenuti između 13-15 sekundi prije naleta.

26.5. Na daljnji upit naveo je da je teoretski moguće da je oštećenica stupala na kolnik pod zelenim svjetlom za pješake i da se onda nakon toga upalilo crveno svjetlo pješacima, ali to ne znači da se pješakinja zato trebala vratiti natrag zato jer je rad semafora takav da zadnji pješak stupi u zadnjoj sekundi zelenog svjetla pod crvenim svjetlom za pješake može priječi kolnik prije nego se vozilima u poprečnom smjeru upali zeleno.

26.6. Na daljnji upit naveo je da se tehničkim putem ne može utvrditi mjesto kontakta jer za to materijalnih tragova nema pa je za analizu uzeo kritični element da je pješakinja u trenutku naleta najmanje duboko na kolniku i okrivljenik dostavnim vozilom najmanje udaljen od desnog ruba kolnika. Kritičan trenutak nastanka nesreće obradio je u nalazu i mišljenju a to je najmanja udaljenost koju pješakinja prelazi po kolniku pa tako i najkraće vrijeme koje boravi na kolniku zato jer je to najkraće vrijeme i kritično za izbjegavanja nesreće. U konkretnom slučaju za kretanje normalnim hodom pješakinja je s nogostupa zakoračila na kolnik oko 1,5 sekundu prije naleta. ako cijelo se vrijeme kreće brzinom od 5 km/h dostavno vozilo prelazi put od 2,1 metar. Nema tehničkih elemenata koji bi isključivali mogućnost da se pješakinja u trenutku nesreće nije kretala već da je zastala s trenutkom naleta ili je već neko vrijeme stajala s time da ponovo ne postoji nikakva metoda kojom bi se utvrdilo koliko dugo bi tako stajala. Pješakinja nikako ne bi bila vidljiva da stoji iza dostavnog vozila u vanjskim retrovizorima već eventualno unutarnjem retrovizoru odnosno osvrtanjem i pažljivim promatranjem budući je tovarni prostor pregrađen mrežicom a isto tako stražnja su vrata dvokrilna što znači da postoji stup koji je nešto manje pomaknut u odnosu na središnju os na desnu stranu a gdje su pronađeni tragovi brisotina.

26.7. U koliko je nešto bilo u tovarnom prostoru dostavnog vozila kako to navodi okrivljenik on na to može odgovoriti da je vezan utvrđenjima djelatnika policije što ne isključuje mogućnost da je nešto postojalo u tovarnom prostoru ali je iz tovarnog prostora izvađeno prije nego je vozilo fotografirano.

26.8. Na daljnji upit naveo je da nije zabilježeno da je vozilo imalo zvučni signal za vožnju unatrag ali tehnički mora imati bijelo svjetlo koje se pali prebacivanjem ručice mjenjača u položaj za vožnju unatrag a što nije utvrđeno za vrijeme očevida te se to ne može naknadno utvrđivati.

26.9. Na daljnji upit naveo je da bi svjedok FS mogao vidjeti cjelovito događaj morao se nalaziti na južnom nogostupu ul. Ivana Zajca u blizini pješačkog prijelaza.

27. Analizirajući izvedene dokaze svaki zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u vezu s obranom optuženog, ovaj sud utvrdio je da je optuženi počinio inkriminirano mu kazneno djelo, upravo na način kako mu je to stavljeno na teret optužnim aktom.

28. U ovom postupku nije sporno da se prometna nesreća dogodila inkriminiranog dana, vremena i mjesta, kao što nije sporno niti da je tom prilikom optuženi upravljao osobnim vozilom marke “VW Caddy” i to vožnjom unatrag te da je pješakinja TS prelazila kolnik ulice Ivana Zajca preko obilježenog pješačkog prijelaza te pri padu zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve bedrene kosti.

29. Sporno je da li je okrivljenik MS upravljajući osobnim vozilom VW Caddy“ i krećući se u Rijeci, Ulicom Ivana Zajca kod kbr.11. olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći poduzeo radnju vožnjom unatrag , a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju i smjeru kretanja svog vozila i kretanju drugih sudionika u prometu, čime je postupio protivno odredbi članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 103/17 - dalje ZOSPC), te protivno odredbi čl. 38.st.2.ZSPC, te uslijed takve radnje vožnjom unazad blago naletio na pješakinju koja je započela prelaziti kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza uslijed čega je ona pala i od posljedica pada zadobila prijeloma lijeve bedrene kosti, a koja ozljeda je teške naravi, odnosno je li okrivljenik izazvao prometnu nesreću u cestovnom prometu kršeći propis o sigurnosti prometa na cestama (članak 43. stavak 2. i čl. 38.st.2. ZOSPC) u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena te se prilikom navedene radnje nije obratio pozornost na pješakinju koja je započela prelaziti kolnik ulice Ivana Zajca preko obilježenog pješačkog prijelaza.

30. Iako je okrivljenik osporavao bilo kakvu odgovornost za kršenje prometnih propisa i posljedično uzrokovanje predmetne prometne nesreće odnosno poricao učin kaznenog djela stavljenog mu na teret, analizom iskaza oštećene TS, zapisnika o očevidu te nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik povrijedio blanketnu odredbu članka 43. stavka 2. ZOSPC i pri tome kršeći navedeni prometni propis uzrokovao prometnu nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena. Nadalje, povrijeđena je i odredba članka 38. stavka 1. ZOSPC-a, koja štiti pješaka koji se nalazi na kolniku odnosno stupaju na kolnik. Povreda ovih odredbi je u neposrednoj uzročno - posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nesreće, jer je optuženik propustilo obratiti pažnju na pješakinju koja je započela prelaziti kolnik ulice Ivana Zajca preko obilježenog pješačkog prijelaza. Nesporno je stoga dakle da je nalet na oštećenu u konkretnom slučaju bio izbježiv, a optuženik je propustio voziti na način da pješakinju ne dovede u opasnost.

31. Sve to jasno proizlazi iz iskaza optuženog koji u svojoj obrani ne osporava navedene okolnosti, a potvrđuju ih i zapisnik o očevidu, skica mjesta događaja, fotodokumentacija očevida te nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća, iz kojih je razvidan smjer kretanja automobila kojim je upravljao optuženi ali i smjer kretanja oštećene koja je u trenutku naleta automobila započela prelazila pješački prijelaz te je bila blago naletio stražnjim dijelom vozila uslijed čega je oborena na pod, dok daljnja činjenična utvrđenja suda o zadobivenim ozljedama oštećene slijede iz medicinske dokumentacije na ime oštećene te nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. Valtera Stemberge. Naime, iako optuženi na raspravi u svojem iskazu izrijekom ne navodi da je automobilom naletio na oštećenu, on to niti ne osporava (navodi da je uključio sva četiri pokazivača smjera te krenuo s vožnjom u nazad, nakon kratkog vremena čuo je da netko udara po vozilu , zaustavio se i izašao iz vozila te je tada na 1-2 metra od vozila vidio stariju gospođu na podu) . Osim toga činjenično utvrđenje suda o naletu optuženog automobilom na oštećenu utemeljeno je i na iskazu oštećene TS, zapisniku o očevidu te nalazima i mišljenjima prometnog i sudskomedicinskog vještaka. Tako je oštećena TS u svojem iskazu navela da se kretala ulicom Riva u smjeru zapada prema pješačkom prijelazu kod Transadrie jer je tamo namjeravala prijeći cestu u pravcu Korza. Kada je došla na pješački prijelaz kojim se prelazi ulica Riva, a stajala je na strani ceste kod Transadrie s namjerom da prijeđe taj prijelaz prema Korzu pričekala je na nogostupu da se upali zeleno svjetlo na semaforu. Kada se zeleno svjetlo upalilo započela je sa prelaženjem obilježenog pješačkog prijelaza i nakon što je napravila dva do tri koraka, odnosno prešla je preko tračnica koji sijeku pješački prijelaz, osjetila je iznenada udarac u svoj desni kuk te se od siline udarca zarotirala i pala na pločnik na način da je o pod udarila lijevim kukom. Iz zapisnika o očevidu te nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su tragovi brisotina na sredini stražnjeg dijela dostavnog vozila mogli nastati tako da je oštećenica u prelasku kolnika iza dostavnog vozila udarena u natražnoj vožnji nekom minimalnom brzinom u desnu bočnu stranu tijela, dovoljno da pogurana u lijevu stranu izgubi ravnotežu i padne na lijevi bok, te tercijarno zadobije ozljedu u vidu prijeloma lijeve bedrene kosti. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je u predmetnom prometnom udesu došlo do naleta sandučastog stražnjeg dijela vozila na desnu bočnu stanu oštećene. Prijelom lijeve bedrene kosti nastao je padom i udarom tijela o podlogu. Do pada imenovane pješakinje došlo je uslijed blagog naleta vozila, koji nalet je izbacio pješakinju iz ravnoteže što je posljedično dovelo do pada s nastankom prijeloma lijeve bedrene kosti. Prijelom lijeve bedrene kosti u konkretnom slučaju predstavlja tercijarnu ozljedu. Analizom dostupne medicinske dokumentacije nisu evidentirane primarne ozljede nastale prvim kontaktom između vozila i tijela oštećene TS kao pješakinje. Prema takvom mehanizmu ozlojeđivanja proizlazi interdisciplinarni zaključak da je naletna brzina vozila bila mala, odnosno u području od oko 5 km/h.

32. Nesporno je i da je oštećena TS zadobila tešku tjelesnu ozljedu u predmetnoj prometnoj nesreći. U svojem nalazu stalni sudski vještak sudskomedicinske struke navodi da je s obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju razvidno da je u događaju oštećena zadobila prijelom lijeve bedrene kosti. Utvrđeni prijelom lijeve bedrene kosti predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a mehanizam nastanka ove ozljede je pad i udarom tijela o podlogu. Ovakav nalaz sudskomedicinskog vještaka obrana nije osporila niti je imala primjedbi na njega.

33. Optuženi u obrani osporava krivnju za prometnu nesreću (pravno pitanje), pri tom u bitnom navodeći da je postupao sukladno važećim propisima. Dakle, sporno je da li je optuženi inkriminirane zgode postupio protivno odredbi članka čl. 43.st.1. i 2. i članka 38.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te da li je pritom postupao s oblikom krivnje koji nosi naziv svjesni nehaj, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, pa da je povreda citirane blanketne odredbe u uzročnoj vezi s nastalom posljedicom, kako to tvrdi optužba, ili tome nije tako, kako to ističe optuženi u svojoj obrani.

34. Naime, iz obrane optuženog proizlazi da je prije nego će započeti sa vožnjom unatrag pogleda iza te u retrovizore, vidio da su krenula vozila iz ulice Ivana Zajca kao i da je na semaforu za pješake upaljeno crveno svjetlo, tada je uključio sva četiri pokazivača smjera te krenuo s vožnjom u nazad, nakon kratkog vremena čuo je da netko udara po vozilu , zaustavio se i izašao iz vozila te je tada na 1-2 metra od vozila vidio stariju gospođu na podu.

35. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet (listovi 174-182 spisa), proizlazi da je optuženi upravljao dostavnim vozilom natraške u suprotnom smjeru od toka prometa Ulicom Ivana Zajca, po traci za vozila javnog prijevoza putnika kojom je položena željeznička pruga, te se približavao istočnom pješačkom prijelazu na semaforiziranom križanju s Ulicom Riva i Ulicom Riva Boduli/ Ulica Ignacija Henckea, na kojeg je od juga s nogostupa stupala oštećena koju je okrivljeni stražnjim dijelom dostavnog vozila udario. Nadalje vještak navodi da je brzina pri tome bila mala od oko 5 KH/h obzirom je prije nesreće bilo zaustavljeno u blizini pješačkog prijelaza. Nadalje vještak navodi da je okrivljenik provjeravao promet s desne bočne strane vanjskim retrovizorom vidio bi pješakinju na nogostupu uz rub neposredno prije njenog iskoraka na kolnik. Dakle, da je okrivljenik od pokretanja vozila provjeravao promet pješaka s nogostupa na pješačkom prijelazu mogao bi vidjeti da pješakinja stupa na kolnik, odnosno mogao je kako je bio dovoljno udaljen snažnim kočenjem stati ispred putanje prelaska pješakinje preko kolnika te izbjeći nesreću.

36. Nadalje, nije moguće sa sigurnošću utvrditi bi li pješakinja mogla izbjeći nesreću budući nije mogla očekivati da će se vozilo pojaviti s njezine desne strane budući vozilo nije dolazilo iz normalnog toka prometa.

37. Kada se ovakvi navodi iz obrane optuženog o njegovom ulasku u vozilu, provjerom u retrovizor te kretanjem vožnjom natraške u suprotnom smjeru te razloga zbog kojih je došlo do naleta njegovog vozila na oštećenu, dovedu u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka prometno-tehničke struke o dinamici nastanka prometne nesreće, s posebnim naglaskom, brzini koju je dostiglo njegovo vozilo u tom trenutku (oko 5 km/h) te shodno tome i izbjegavanja prometne nesreće (kod brzine od 5 km/h je optuženi mogao stati snažnim kočenjem, pa se nalet mogao izbjeći zaustavljanjem optuženog, onda ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da je optuženi inkriminirane zgode postupio protivno odredbi članka 38. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, propustio je obratiti pažnju na pješakinju koji je započela prelaziti kolnik ulice Ivana Zajca preko obilježenog pješačkog prijelaza niti se uvjerio da takvu radnju može poduzeti bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu .

38. Iz naprijed navedenih utvrđenja jasno proizlazi da su se u radnjama optuženog ostvarila sva bitna objektivna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret budući je kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa (odredbe članka 38. stavka1. i članka 43.st.1.i2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dalje ZOSPC) prije započinjana radnje vožnjom unazad nije se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu te nije obratio pažnju na pješakinju koja je započela prelaziti kolnik ulice Ivana Zajca preko obilježenog pješačkog prijelaza .

39. Analizom svih dokaza neprijeporno proizlazi da do prometne nesreće ne bi došlo da je optuženi u opisanoj prometnoj situaciji, vožnjom unazad , upravljao vozilom na način da je optuženik od pokretanja vozila pa do naleta na pješakinju provjeravao promet pješaka s bližeg nogostupa na desnoj strani mogao bi vidjeti da pješakinja stupa na kolnik, pa kako je bio udaljen od mjesta naleta za oko 2,1 m , mogao je snažnim kočenjem stati ispred putanje prelaska pješakinje preko kolnika zaustavljanjem, pa je time neprijeporno povrijedio odredbu članka 38. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja povreda je u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nesreće.

40. Što se tiče subjektivnih obilježja kaznenog djela, optuženi je u konkretnom slučaju postupao s oblikom krivnje koja se u pravu naziva svjesni nehaj, što znači da je bio svjestan da njegovim postupanjem može doći do prometne nesreće, ali je olako držao da do štetnih posljedica neće doći. Naime, optuženi je kao vozač i poznavatelj prometnih propisa bio svjestan da prije nego krene vozilom vožnjom unazada mora se uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu te obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolniku tako da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo te da u protivnom može izazvati prometnu nesreću, a time i izazvati štetne posljedice za druge sudionike u prometu, ali je olako smatrao da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu već da će svoju radnju protivnu propisima o sigurnosti prometa na cestama izvršiti bez izazivanja nesreće i štetnih posljedica. Svijest optuženika o protupravnosti nije sporna, a obrana nije osporila niti njegovu ubrojivost. Iz navedenih razloga optuženi MS je kriv za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ-a jer je bio ubrojiv, postupao je sa oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv svjesni nehaj i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja, pa je oglašen krivim za počinjenje navedenog kaznenog djela i osuđen po zakonu.

41. Analizirajući obranu optuženog, sud je istu prihvatio vjerodostojnom u dijelu u kojem potvrđuje objektivna obilježja kaznenog djela (nesporna činjenična utvrđenja). Međutim, nisu prihvaćeni navodi optuženog da je postupao sukladno važećim propisima te da se prometna nesreća dogodila jer je pješakinja izgubila ravnotežu kao i da zbog predmeta u tovarnom prostoru istu nije mogao vidjeti. Očito je da ovakvim iskazivanjem optuženi nastoji sa sebe otkloniti odgovornost za prometnu nesreću budući na takav način želi izbjeći kaznenopravnu odgovornost, što ovom sudu nije prihvatljivo. Prije svega valja napomenuti da optuženi svoje navode da je pogleda u retrovizor te pogleda na semafor da je za pješake bilo uključeno crveno svjetlo te nepreglednost radi tovarnog prostora vozila nije potkrijepio niti jednim dokazom, no, i uz pretpostavku postojanja navedenih okolnosti, iste ne bi bile odlučne za utvrđenje kaznenopravne odgovornosti optuženika budući on, kao što je već navedeno, kao sudionik u cestovnom prometu ne smije napraviti niti jednu radnju u prometu, ako se prethodno nije uvjerio da istom neće izazvati opasnost za život i tijelo ljudi.

42. Iskaz oštećene TS o okolnostima prometne nesreće sud je prihvatio u cijelosti budući je isti u suglasju i s rezultatima dokaznog postupka i utvrđenjima ovog suda.

43. Sud je u cijelosti prihvatio i nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka sudskomedicinske struke dr. Valtera Stemberge te prometne struke dipl. ing. Srećka Hlišća, jer su isti dani stručno, jasno i sigurno te su sukladni međusobno i pravilima struke i vještine, a sa ostalim izvedenim dokazima čine jedinstvenu cjelinu. Osim toga na nalaze i mišljenja vještaka nije bilo primjedbi. U cijelosti je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna pročitana dokumentacija u spisu obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi ista bila dovedena u pitanje te je u suglasnosti s obranom optuženog u dijelu u kojem je ona prihvaćena kao istinita, sukladna je sudsko medicinskom vještačenju te iskazu saslušane svjedokinje TS.

44. Suda je prihvatio nalaz i mišljenje provedenog prometnog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetič“ , Služba traseoloških vještačenja po stalnom sudskom prometnom vještaku Berislav Barišić Jaman i to u dijelu u kojem je isti u svom nalazu i mišljenju potvrđuje i vještak Srećko Hlišć lede dinamike nastanka prometne nesreće kao i naletne brzine automobila.

45. Prihvaćen je dio iskaza svjedok FS koji opisuje kako je stajao ispred dok je MS ušao u vozilo te sa istim započeo vožnju unatrag i kretao se nekih 20 metara. U jednom trenutku začuo je povike: "Ej e e e" te je vidio stariju ženku osobu koja je prelazila obilježeni pješački prijelaz kako ista pada, međutim nije vidio da li ju je vozilo udario dok se ne sjeća gdje je tada bio MS odnosno da li je isti izašao iz vozila, dok sud nije prihvatio dio iskaza u kojem navodi da je pješakinja prelazila pješački prijelaz iz pravca Korza prema Obali svojom desnom stranom dok je bila udaljena od željezničkih tračnica 2 do 3 metra i bila je negdje na polovici pješačkog prijelaza, dok iz iskaza oštećene proizlazi da je namjeravala prijeći cestu u pravcu Korza a kada je došla na pješački prijelaz kojim se prelazi ulica Riva, stajala je na strani ceste kod Transadrie s namjerom da prijeđe taj prijelaz prema Korzu pričekala je na nogostupu da se upali zeleno svjetlo na semaforu a isti je u proturječju s ostalim provedenim dokazima dok i iz podneska Postaje prometne policije Rijeka proizlazi da na mjestu događaja nisu zatečeni svjedoci niti je itko predložen policijskim službenicima kao svjedok od strane vozača OS.

46. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti sud je posebno cijenio činjenicu da je optuženi do sada kazneno i prekršajno neosuđivan kao i njegovo korektno držanje tijekom ovog postupka dok otegotnih okolnosti izvan obilježja ovog djela nije našao.

47. Odlučujući u vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za ovo kazneno djelo (kazna zatvora do 3 godine). Cijeneći s jedne strane nabrojane olakotne okolnosti i nedostatak otegotnih okolnosti, sud je utvrdio da kazna mora biti blizu općeg minimuma zakonom propisane kazne od 3 mjeseca, dok, s druge strane, činjenica da optuženi kroz negiranje svoje krivnje ne pokazuje potreban kritički osvrt na djelo, ukazuje da kazna ipak mora biti nešto veća od navedenog općeg zakonskog minimuma. Stoga je sud optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, držeći da je upravo ovako izrečena kazna primjerena naprijed opisanim okolnostima. Istovremeno, imajući u vidu da optuženi do sada nije osuđivan i da se evidentno radi o jednom ekscesu u njegovom dosadašnjem životu koji je inače usklađen s društveno priznatim normama, sud smatra da izvršenje ove kazne nije potrebno te mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od jedne godine, držeći da će već i sama uvjetna osuda utjecati na optuženika, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama. Odlučujući o duljini roka provjeravanja, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu te je utvrdio da je rok kušnje u trajanju od jedne godine primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

48. Sud nije odlučivao o imovinsko pravnom zahtjevu oštećene obzirom da isti nije postavljen.

49. Na temelju citiranih odredbi u izreci određeno je da je optuženi dužan snositi troškove kaznenog postupka i to na ime paušal u iznosu od 200,00eur-a (dvjesto eura), čija visina je određena obzirom na složenost i dužinu trajanja postupka te troškove provedenog sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 633,94 eur (šestotridesettrieura i devedesetčetiri centa), troškove prometnog vještačenja u iznosu od 805,88 eur (osamstopet eura i osamdedesetosam centi), putne troškove svjedoka US u iznosu od 18,60 eur (osamnaest eura i šezdeset centi) , svjedoka ES u iznos od 21,12 eur (dvadesetjedan eur i dvanaest centi) svjedoku ZS u iznosu od 2,80 eur (dvaeura i osamdeset centi) te iznosa nužnih izdataka oštećenice i njegovog zakonskog zastupnika, ako punomoćnik u zakonskom roku dostavi troškovnik u spis Prilikom donošenja odluke o trošku sud je imao u vidu imovinske i obiteljske prilike optuženog, i to činjenicu da je zaposlen pa je obzirom na navedeno ocijenio da plaćanjem troška neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija niti egzistencija njegove obitelji.

U Rijeci 14. veljače 2025. godine.

SUDAC:

Anamaria Zubović-Bogosavljev

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i oštećenik imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud kao sud II stupnja. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Dostaviti

ODO u Rijeci

Okrivljenik MS

Branitelj Goran Marjanović odvjetnik iz Rijeke

Pun.ošt. Boris Gregović odvjetnik iz Rijeke