Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    P-3937/2019

    OPĆINSKI SUD U SPLITU

    Gundulićeva 27

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    R J E Š E NJ E

    I

    P R E S U D A

    Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ratko Vlašić odvj. u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. [adresa], OIB: 53056966535, zastupan po pun. Goran Gložinić odvj. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. siječnja 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Davor Radić odvj. u Splitu, i zamj. pun. tuženika Sandra Šimunić Mamić odvj. u Splitu, dana 14. veljače 2025. godine,

    r i j e š i o j e :

    Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na obvezu tuženika na dostavu podataka o rekonstrukciji prometa (prvi i cjelokupni otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa, te prijepis knjigovodstvene kartice tužitelja, tj. specifikaciju uplata) po Ugovoru o kreditu br. 418-50-4039834 solemniziran dana 17.04.2007. god., kod javnog bilježnika mr. sc. Zoja Puljiz, pod brojem Ov- 3074/07, sklopljenom između tuženika ka Kreditora i tužitelja kao Korisnika kredita, i to za vremenski period od dana sklapanja predmetnog ugovora, odnosno od dana 17.04.2007. pa nadalje.

    p r e s u d i o  j e :

    I Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 1., članka 3., članka 7. i članka 12. Ugovora o kreditu, broj ugovora: 418-50-4039834, od 17. travnja 2007., zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog od mr. sc. Zoje Puljiz, javnog bilježnika u Splitu, pod brojem: OV-3074/07, od 17. travnja 2007. u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarskih franaka) važećem na dan korištenja kredita, u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) obračunatih po srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarskih franaka) važećem na dan plaćanja, u dijelu u kojem je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika te u dijelu kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u slučaju spora.

    II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da isplati tužitelju GR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od =2.456,67 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

    - na iznos od 0,63 EUR-a od 01.03.2008.

    - na iznos od 2,52 EUR-a od 01.04.2008.

    - na iznos od 4,49 EUR-a od 01.06.2008.

    - na iznos od 4,55 EUR-a od 01.07.2008.

    - na iznos od 4,47 EUR-a od 01.08.2008.

    - na iznos od 4,47 EUR-a od 01.09.2008.

    - na iznos od 4,52 EUR-a od 01.10.2008.

    - na iznos od 13,22 EUR-a od 01.11.2008.

    - na iznos od 6,87 EUR-a od 01.12.2008.

    - na iznos od 14,93 EUR-a od 01.01.2009.

    - na iznos od 16,17 EUR-a od 01.02.2009.

    - na iznos od 16,73 EUR-a od 01.03.2009.

    - na iznos od 16,45 EUR-a od 01.04.2009.

    - na iznos od 16,74 EUR-a od 10.05.2009.

    - na iznos od 14,36 EUR-a od 11.06.2009.

    - na iznos od 12,60 EUR-a od 29.08.2009.

    - na iznos od 13,07 EUR-a od 29.08.2009.

    - na iznos od 13,99 EUR-a od 05.09.2009.

    - na iznos od 13,92 EUR-a od 07.10.2009.

    - na iznos od 12,98 EUR-a od 08.11.2009.

    - na iznos od 14,74 EUR-a od 10.12.2009.

    - na iznos od 16,14 EUR-a od 10.01.2010.

    - na iznos od 18,15 EUR-a od 11.02.2010.

    - na iznos od 17,69 EUR-a od 10.03.2010.

    - na iznos od 20,40 EUR-a od 11.04.2010.

    - na iznos od 19,88 EUR-a od 12.05.2010.

    - na iznos od 20,89 EUR-a od 12.06.2010.

    - na iznos od 29,59 EUR-a od 07.07.2010.

    - na iznos od 27,80 EUR-a od 07.08.2010.

    - na iznos od 33,27 EUR-a od 12.09.2010.

    - na iznos od 31,38 EUR-a od 10.10.2010.

    - na iznos od 28,34 EUR-a od 11.11.2010.

    - na iznos od 34,76 EUR-a od 12.12.2010.

    - na iznos od 42,91 EUR-a od 12.01.2011.

    - na iznos od 37,13 EUR-a od 11.02.2011.

    - na iznos od 39,16 EUR-a od 11.03.2011.

    - na iznos od 36,59 EUR-a od 15.04.2011.

    - na iznos od 37,05 EUR-a od 15.05.2011.

    - na iznos od 47,99 EUR-a od 12.06.2011.

    - na iznos od 49,06 EUR-a od 10.07.2011.

    - na iznos od 57,59 EUR-a od 12.08.2011.

    - na iznos od 52,92 EUR-a od 11.09.2011.

    - na iznos od 47,79 EUR-a od 09.10.2011.

    - na iznos od 45,71 EUR-a od 11.11.2011.

    - na iznos od 45,32 EUR-a od 14.12.2011.

    - na iznos od 47,75 EUR-a od 11.01.2012.

    - na iznos od 49,85 EUR-a od 11.02.2012.

    - na iznos od 50,13 EUR-a od 15.03.2012.

    - na iznos od 48,68 EUR-a od 08.04.2012.

    - na iznos od 49,66 EUR-a od 11.05.2012.

    - na iznos od 50,34 EUR-a od 13.06.2012.

    - na iznos od 49,20 EUR-a od 21.08.2012.

    - na iznos od 49,50 EUR-a od 21.08.2012.

    - na iznos od 48,65 EUR-a od 09.09.2012.

    - na iznos od 46,81 EUR-a od 11.10.2012.

    - na iznos od 48,77 EUR-a od 05.12.2012.

    - na iznos od 49,71 EUR-a od 12.12.2012.

    - na iznos od 49,05 EUR-a od 12.01.2013.

    - na iznos od 44,76 EUR-a od 10.02.2013.

    - na iznos od 48,49 EUR-a od 10.03.2013.

    - na iznos od 48,77 EUR-a od 12.04.2013.

    - na iznos od 47,54 EUR-a od 12.05.2013.

    - na iznos od 43,71 EUR-a od 13.06.2013.

    - na iznos od 43,62 EUR-a od 11.07.2013.

    - na iznos od 44,55 EUR-a od 14.08.2013.

    - na iznos od 46,07 EUR-a od 14.09.2013.

    - na iznos od 48,15 EUR-a od 16.10.2013.

    - na iznos od 48,10 EUR-a od 10.11.2013.

    - na iznos od 47,83 EUR-a od 13.12.2013.

    - na iznos od 48,70 EUR-a od 16.01.2014.

    - na iznos od 49,24 EUR-a od 14.02.2014.

    - na iznos od 50,37 EUR-a od 14.03.2014.

    - na iznos od 50,00 EUR-a od 12.04.2014.

    - na iznos od 48,74 EUR-a od 11.05.2014.,

    prema stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. od 15% godišnje (članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 28. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

    III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 da isplati tužitelju GR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznsaou od 1.783,94 Eur, sve u roku od 15 dana.

    Obrazloženje

    Tužitelj je dana 12. lipnja 2019. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je tuženik promovirao kreditne plasmane sa valutnom klauzulom u švicarskim francima (dalje u tekstu CHF), na temelju kojih šturih informacija je tužitelj odlučio realizirati kredit kod tuženika, vodeći se prezentiranim premisama vezanim za presumiranu stabilnost valute CHF i relativno nisku kamatnu stopu (5,95%).

    Tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor/banka, su dana 17.04.2007. god., zaključili Ugovor o kreditu br. 418-50-4039834 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), solemniziran kod javnog bilježnika mr. sc. Zoje Puljiz, pod brojem Ov-3074/07.

    Na temelju predmetnog Ugovora o kreditu, tuženik se obvezao predati tužitelju na korištenje/raspolaganje kredit u iznosu od 12.900,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja, a kao kredit za kupnju motor kotača. Nadalje, stranke su Ugovorom definirale kako slijedi:

    -Iznos kredita (1.) Kunska protuvrijednost CHF 12.900,00 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja,

    -Kamatna stopa (2.) Redovna kamata: 5,95% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15,00% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima.

    -Rok otplate (4.) 84 mjeseca,

    -Način otplate (7.) Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u Kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

    Naprijed citirani elementi Ugovora o kreditu, odnosno točno određena obveza tužitelja, sukladno naprijed citiranim obvezama, prikazana je i u otplatnom planu sačinjenom po samom tuženiku dana 24.04.2007. god., koji je uručen tužitelju prilikom otvaranja kredita.

    Ugovor o kreditu kao neprijeporno tipski i adhezijski ugovor, sačinjen po tuženiku sadrži naprijed navedene odredbe po kojima se nije posebno pregovaralo, koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, a koje odredbe su dakle neprijeporno ništetne, sve zbog razloga kako to proizlazi iz odluka citiranih pod točkom III. ove tužbe.

    Nastavno na navedeno tužitelj drži potrebnim ukazati na:

    a) Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. 43 Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014. god., kojom je djelomično potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. god., prvenstveno u odnosu na toč. II izreke citirane presude koja glasi: "... povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna."

    Revizije izjavljene protiv naprijed navedene drugostupanjske odluke, odbijene su kao neosnovane odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt- 249/14-2 kojom je nanovo zauzeto stajalište da je nepoštena odredba ugovora o kreditu, a time i ništetna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranim odlukama banaka, pri čemu razlozi za takvu odluku u bitnom proizlaze iz zaključka da su te odredbe ugovora potrošačima bile jasne i uočljive, ali nipošto razumljive.

    b) Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2245/17, kojom je potvrdno odgovoreno na pravno pitanje "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava tužbu iz čl. 241 Zakona o obveznim odnosima, odnosno radnju koja ima učinak prekida zastare", pri čemu je iz argumentacije kao glavni razlog moguće izdvojiti zaključak da u protivnom vođenje takvih-kolektivnih sporova s aspekta potrošača ne bi imalo ikakvog smisla.

    c) Presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 (donesenu nakon odluke Ustavnog suda RH br. U-III-2521/215 i dr.), te odluku VSRH br. Revt-575/16 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda po kojoj je nepoštenom određena odredba potrošačkog Ugovora po kreditu kojom je glavnica vezana za CHF, pri čemu razlozi za takvu odluku u bitnom proizlaze iz zaključka da potrošači nisu bili u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno savjesnosti i poštenju, što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

    d) Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. god., kojom je riješeno pitanje zastare pojedinačnih zahtjeva koji proizlaze iz pravomoćne odluke suda kod tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da;

    -zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 tj. od 13.06.2014. god., (VTSRH br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. god.), dakle 13.06.2019. god.,

    -zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za CHF nastupa protekom 5 god., od pravomoćnosti dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 tj. od 14.06.2018. god. (VTSRH br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god.), dakle 14.06.2023. godine.

    Imajući u vidu naprijed navedeno, tužitelj drži potrebnim ukazati na odredbu čl. 502c ZPP-a, kao i odredbu čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (N.N. 41/14, 110/15, 14/19), sukladno kojim odredbama odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obvezuje sudove koji postupaju po individualnom zakonu za pružanje pravne zaštite povodom povrede propisa o zaštiti potrošača, stoga su na izravan način proširene subjektivne granice pravomoćnosti odluka donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

    Nastavno na navedeno, ističe se kako su odredbe ugovora o kreditu citirane točkom III. ove tužbe neprijeporno nepoštene, a time i ništetne (imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao lex specialis i odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis), te da nije nastupila zastara potraživanja za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni zastara potraživanja za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe kojom je glavnica vezana za CHF.

    Obzirom na neprijepornu ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke, tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu razlike između iznosa kamate koju je trebao platiti po inicijalnoj kamati i inicijalno sačinjenom otplatnom planu, te iznosa kamate koju je stvarno plaćao, a prema jednostranim odlukama tuženika glede promjene kamatne stope.

    Obzirom na neprijepornu ništetnost odredbe kojom je glavnica vezana za CHF, tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu razlike između iznosa kredita koji je tužitelj trebao vratiti po inicijalno sačinjenom otplatnom planu (u anuitetima visina kojih je određena temeljem tečaja CHF-a na dan isplate kredita), te iznosa koji je stvarno plaćen tuženiku, a koja razlika (u pogledu glavnice) bi bila uvjetovana tečajnim razlikama CHF-HRK koje su uslijedile u naknadnom periodu do potpune otplate kredita.

    Tužitelj ujedno drži potrebnim istaknuti kako je tuženik predmetni Ugovor o kreditu zaključio posredstvom svoje poslovne jedinice (ranije podružnice) u Splitu, u smislu odredbe čl. 59 ZPP-a, poradi čega se stvarno i mjesno nadležnim za odlučivanje u ovom predmetu ukazuje upravo Naslovni sud.

    Konačno, tužitelj napominje da je od tuženika zatražio dostavu podataka- rekonstrukcije prometa po predmetnom kreditu, međutim tuženik mu zatraženo do današnjeg dana nije dostavio unatoč činjenici da predmetnim podacima tuženik raspolaže, te da ih je prema sadržaju građansko-pravnog odnosa dužan dati tužitelju, odnosno predmetni podaci da se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke.

    Unatoč tome, tužitelj je ovlaštenim osobama za izradu izračuna dostavio podatke kojima raspolaže, te je ishodio Izračun razlike po uplatama-kamatna stopa i valutni tečaj, a iz kojeg proizlazi da bi preplatio ukupan iznos od 8.416,95 Kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

    Radi verifikacije priloženog izračuna, tužitelj predlaže izvesti dokaz provedbom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja iznosa preplaćenih uslijed neosnovane promjene kamatne stope, odnosno uslijed primjene valutne klauzule.

    Stoga tužitelj, sukladno odredbi čl. 186b ZPP-a, predlaže sudu da službenim putem naloži tuženiku da dostavi rekonstrukciju prometa po predmetnom kreditu, i to od dana sklapanja predmetnog ugovora pa na dalje, a sve kako bi se u sudskom postupku moglo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, radi verifikacije priloženog izračuna tužiteljeve preplate, te zbog toga tužitelj zadržava pravo konačno urediti tužbeni zahtjev nakon navedene.

    Kako tužitelj ne raspolaže podacima iz knjigovodstva tuženika, odnosno podacima o rekonstrukciji prometa po predmetnom kreditu, a što je potrebno za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je predložio sudu da donese slijedeće rješenje;

    " I Nalaže se tuženiku da sudu u jednom primjerku i tužitelju u jednom primjerku dostavi sve podatke o rekonstrukciji prometa (prvi i cjelokupni otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa, te prijepis knjigovodstvene kartice tužitelja, tj. specifikaciju uplata) po Ugovoru o kreditu br. 418-50-4039834 solemniziran dana 17.04.2007. god., kod javnog bilježnika mr. sc. Zoja Puljiz, pod brojem Ov-3074/07, sklopljenom između tuženika ka Kreditora i tužitelja kao Korisnika kredita, i to za vremenski period od dana sklapanja predmetnog ugovora, odnosno od dana 17.04.2007. pa na dalje, a sve u roku od 8 (osam) dana.

    II Tužitelj je dužan postaviti uređeni i precizirani tužbeni zahtjev na isplatu određenog iznosa u roku od 15 (petnaest) dana nakon što tuženik sudu i tužitelju preda zatražene podatke iz točke I ovog rješenja i nakon što bude provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje pribavljenih isprava i podataka.

    III Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima, primjenom uvećane prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena) koja na predmetni iznos teče od dana presuđenja, pa sve do isplate."

    Nakon što tuženik udovolji gore donesenom Rješenju, te se provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje radi verifikacije priloženog izračuna, te tužitelj bude u mogućnosti konačno urediti svoj tužbeni zahtjev, a s obzirom na neprijepornu ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke, i odredbe kojom je glavnica vezana za CHF, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik postupi po gore donesenom rješenju, i nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, sve u roku od 15 dana.

    U odgovoru na tužbu od 06. kolovoza 2024. god., tuženik navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 17.04.2007. g., zaključili Ugovor o kreditu broj 418-50- 4039834 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 12.900,00 a da je ugovorena redovna kamata 5,95 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva.

    Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima, koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

    U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene promjenjive kamatne stope, istoče da je nesporno da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima.

    Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan je način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate, pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenljiva.

    Tužitelj nije obrazložio koliko bi prema njegovom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, a čak i da je takva promjenjiva kamatna stopa ništetna, utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju.

    Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora.

    Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

    Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2462/2003.

    U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule, navodi da tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.

    Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten.

    Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF.

    Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).

    Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF, pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula.

    Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama.

    Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

    a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

    b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

    Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

    Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule, jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

    Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

    Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Takav institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci sud, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu.

    Tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala.

    Sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje.

    Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

    Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

    Nadalje, tužitelj je podnio tužbu sukladno odredbi čl. 186 b Zakona o parničnom postupku iz razloga što ne raspolaže potrebnom dokumentacijom, te stoga nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev. No, tuženik tvrdi da ne postoji zakonski osnov za podnošenje „stupnjevite tužbe“ zbog toga što je sva dokumentacija vezana uz predmetni kredit uredno predana tužitelju. S obzirom na to da je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari upravo na tužitelju, protivno je zakonu prebacivati teret dokaza činjenica koje ističe tužitelj na tuženika.

    Obzirom na činjenicu da je tužitelju sva dokumentacija uredno predana, tuženik smatra da tužitelj nema uvjeta za postavljanjem zahtjeva sukladno čl. 186 b Zpp-a u ovom predmetu.

    Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

    Tužitelj u podnesku od 30. kolovoza 2024. god., navodi da osporava sve navode tuženika kao paušalne i ničim dokazane.

    Naime, problematika nekonvertiranih kredita u režimu valutne klauzule CHF s promjenjivom kamatnom stopom je razrađena do te mjere da već iz samih činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužiteljevog traženja.

    Stoga se tužitelj nema namjeru dalje očitovati o tome, a pogotovo slijedom načela iura novit curia.

    Ističe kako tuženik do danas nije dostavio tužitelju svu dokumentaciju potrebnu za precizan izračun predmetnog potraživanja, a kao što su:

    - odluke o promjeni kamatnih stopa po predmetnom kreditu, za njegovog trajanja, zajedno s otplatnim planovima

    - pregled uplata tužitelja trajnim nalogom po predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno koliki iznos pojedinih uplata tužitelja na svoj račun otvoren kod tuženika i kada je tuženik trajnim nalogom prenio na ime ugovora o kreditu

    - ostala potrebna dokumentacija

    Osnovanost tužiteljevog traženja za dostavom dokumentacije svakako proizlazi iz zahtjeva upućenog tuženiku 6. lipnja 2019., a kojem do današnjeg dana nije udovoljeno.

    Prema tome, tužitelj ustraje u tome da Sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku dostavu tražene dokumentacije.

    Svakako, tužitelj navodi kako ustraje u izvođenju svih do sada predloženih dokaza s njegove strane.

    S obzirom na protek vremena i uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, tužitelj navodi da ovim putem uređuje tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi:

    „I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 1., članka 3., članka 7. i članka 12. Ugovora o kreditu, broj ugovora: 418-50-4039834, od 17. travnja 2007., zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, solemniziranog od Mr. sc. Zoje Puljiz, javnog bilježnika u Splitu, Broj: OV-3074/07, od 17. travnja 2007. u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarskih franaka) važećem na dan korištenja kredita, u dijelu kojim kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) obračunatih po srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarskih franaka) važećem na dan plaćanja, u dijelu u kojem je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika te u dijelu kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u slučaju spora.

    II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 da isplati tužitelju GR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od =2.112,19 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

    - na iznos od 0,65 EUR-a od 01.03.2008.

    - na iznos od 2,54 EUR-a od 01.04.2008.

    - na iznos od 3,08 EUR-a od 01.06.2008.

    - na iznos od 4,51 EUR-a od 01.07.2008.

    - na iznos od 2,40 EUR-a od 01.08.2008.

    - na iznos od 2,51 EUR-a od 01.09.2008.

    - na iznos od 3,76 EUR-a od 01.10.2008.

    - na iznos od 13,23 EUR-a od 01.11.2008.

    - na iznos od 6,89 EUR-a od 01.12.2008.

    - na iznos od 14,96 EUR-a od 01.01.2009.

    - na iznos od 16,19 EUR-a od 01.02.2009.

    - na iznos od 16,76 EUR-a od 01.03.2009.

    - na iznos od 16,47 EUR-a od 01.04.2009.

    - na iznos od 11,22 EUR-a od 10.05.2009.

    - na iznos od 13,36 EUR-a od 05.09.2009.

    - na iznos od 13,88 EUR-a od 07.10.2009.

    - na iznos od 12,79 EUR-a od 08.11.2009.

    - na iznos od 14,99 EUR-a od 10.12.2009.

    - na iznos od 16,38 EUR-a od 10.01.2010.

    - na iznos od 17,86 EUR-a od 11.02.2010.

    - na iznos od 16,67 EUR-a od 10.03.2010.

    - na iznos od 20,68 EUR-a od 11.04.2010.

    - na iznos od 20,05 EUR-a od 12.05.2010.

    - na iznos od 20,85 EUR-a od 11.06.2010.

    - na iznos od 29,82 EUR-a od 11.07.2010.

    - na iznos od 22,44 EUR-a od 12.08.2010.

    - na iznos od 33,66 EUR-a od 12.09.2010.

    - na iznos od 31,53 EUR-a od 10.10.2010.

    - na iznos od 27,87 EUR-a od 11.11.2010.

    - na iznos od 26,60 EUR-a od 12.12.2010.

    - na iznos od 34,95 EUR-a od 12.01.2011.

    - na iznos od 35,63 EUR-a od 11.02.2011.

    - na iznos od 39,10 EUR-a od 11.03.2011.

    - na iznos od 36,71 EUR-a od 15.04.2011.

    - na iznos od 32,25 EUR-a od 15.05.2011.

    - na iznos od 43,80 EUR-a od 12.06.2011.

    - na iznos od 40,66 EUR-a od 10.07.2011.

    - na iznos od 57,96 EUR-a od 12.08.2011.

    - na iznos od 51,94 EUR-a od 11.09.2011.

    - na iznos od 47,99 EUR-a od 09.10.2011.

    - na iznos od 44,79 EUR-a od 11.11.2011.

    - na iznos od 45,76 EUR-a od 14.12.2011.

    - na iznos od 47,01 EUR-a od 12.01.2012.

    - na iznos od 50,37 EUR-a od 11.02.2012.

    - na iznos od 50,47 EUR-a od 15.03.2012.

    - na iznos od 49,86 EUR-a od 11.05.2012.

    - na iznos od 50,32 EUR-a od 13.06.2012.

    - na iznos od 48,68 EUR-a od 09.09.2012.

    - na iznos od 47,19 EUR-a od 11.10.2012.

    - na iznos od 51,09 EUR-a od 12.12.2012.

    - na iznos od 49,79 EUR-a od 12.01.2013.

    - na iznos od 45,77 EUR-a od 10.02.2013.

    - na iznos od 48,67 EUR-a od 10.03.2013.

    - na iznos od 49,21 EUR-a od 12.04.2013.

    - na iznos od 48,10 EUR-a od 12.05.2013.

    - na iznos od 44,27 EUR-a od 13.06.2013.

    - na iznos od 44,21 EUR-a od 11.07.2013.

    - na iznos od 45,12 EUR-a od 14.08.2013.

    - na iznos od 46,58 EUR-a od 14.09.2013.

    - na iznos od 48,81 EUR-a od 16.10.2013.

    - na iznos od 47,85 EUR-a od 10.11.2013.

    - na iznos od 48,31 EUR-a od 13.12.2013.

    - na iznos od 46,53 EUR-a od 15.01.2014.

    - na iznos od 52,71 EUR-a od 14.02.2014.

    - na iznos od 15,29 EUR-a od 14.03.2014.

    - na iznos od 43,08 EUR-a od 12.04.2014

    - na iznos od 56,76 EUR-a od 11.05.2014

    prema stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. od 15% godišnje (članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 28. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

    III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 da isplati tužitelju GR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

    Na pripremnom ročištu dana 26. rujna 2024. god., tužitelj navodi da ustraje u svim dokaznim prijedlozima, i u prijedlogu za donošenje rješenje u kojem će tuženik biti obvezan na dostavu financijske dokumentacije i to svih Odluka o promjeni kamatnih stopa po predmetnom kreditu, Pripadajućih otplatnih planova, Pregleda uplata po predmetnom kreditu, u kojem će biti specificirano koja uplata se je odnosila na koji anuitet, odnosno koji iznos i kada, a na ime kojeg anuiteta je tuženik prenio trajni nalog na svoj račun, te sve ostale dokumentacije predložene u iznesenom prijedlogu rješenja navedenog u tužbi. Predlaže također provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke, a sve na okolnost preplaćenih pojedinih iznosa, te ukupnog iznosa po predmetnom kreditu, a uslijed izmjene tečaja valute i kamatne stope, a također po potrebi saslušati tužitelja kao parničnu stranku.

    Stalni sudski vještak za financije Marijan Jović, dipl. oec., u vještvu od 27. studenog 2024. god., navodi da je na temelju Rješenja ovog suda od 26. rujna 2024. god., izrađen Nalaz i mišljenje u pravnoj stvari između tužitelja LR iz [adresa], protiv tuženika Reiffeisenbank Austria d.d. (u daljnjem tekstu Banka), radi isplate.

    Zadaća vještaka je izračunati preplaćene iznose anuiteta koje bi banka imala naplatiti po osnovi promjene kamatne stope i posebno promjene tečaja CHF i iznosa koje je stvarno naplatila. Pritom je vještak sukladno nalogu Suda prikazao dvije opcije: prvu koja ne uključuje manje plaćene iznose na ime nižeg tečaja od početnog (negativne razlike) i drugu koja osim pozitivne prikazuje i negativnu razliku kada je u vrijeme otplate kredita bilo razdoblja da je tečaj CHF bio niži od početnog. Dana 12.06.2019. tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela Ugovora o kreditu koji se odnosi na odredbe o promjeni kamatne stope i tečaja švicarskog franka od strane kreditora.

    Kredit pod brojem 418-50-4039834 je ugovoren dana 17.04.2007. godine, između tužitelja kao korisnika i Banke kao davatelja kredita na iznos od CHF=12.900,00 na rok od 84 mjeseca. Iskorišten je u iznosu od CHF=12.900,00. Isplaćen je u kunama 24.04.2007., prema srednjem tečaju kreditora 1CHF=4,511392 Kn, dok je naplata mjesečnih anuiteta vršena po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća. Početna je ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 5,95% postotnih poena godišnje, a početni anuitet 188,14 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća. Prvi anuitet je dospio 31.05.2007. godine. Banka je od 01.05.2008. godine povisila kamatnu stopu, te ju je kroz otplatu višekratno mijenjala i kroz cijelo je razdoblje bila veće stope od početno ugovorene. Kredit je otplaćen u redovnom roku.

    Dokumentacija u spisu koja prileži tužbi je dostatna za točan izračun anuiteta koji su bili ugovoreni, kao i anuiteta koji su naknadno mijenjani. Zbog mijenjanja kamatne stope je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta kojeg je tužitelj uredno plaćao, a na osnovi ukupne dokumentacije bilo je moguće precizno utvrditi razliku između anuiteta po mijenjanom otplatnom planu i anuiteta ugovorenih po početnoj kamatnoj stopi. Tijekom cijelog razdoblja otplate su se anuiteti u kunskoj protuvrijednosti mijenjali i sukladno promjeni tečaja švicarskog franka.

    U tablicama koje prileže ovom nalazu je prikazan obračun plaćanja kredita usporedbom primjene početne i stvarno korištene mijenjane kamatne stope. Priložene su dvije verzije tablice, jedna s uključenim negativnim razlikama za vrijeme nižeg tečaja i jedna bez uključenih negativnih razlika. Povećanje iznosa anuiteta zbog promjene kamatne stope su prikazani u CHF u stupcu br 5, a kunska je protuvrijednost dobivena umnoškom razlike anuiteta s tečajem na dan plaćanja u stupcu 9. Različito plaćeni mjesečni anuiteti zbog promjene tečaja CHF/KN su prikazani u stupcu br. 10, a dobiveni su razlikom umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan plaćanja i umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan korištenja kredita. Pojedini su anuiteti dijelom i manje naplaćeni zbog nižeg tečaja CHF/Kn od tečaja korištenog pri isplati kredita. Iznosi preplate su prikazani u protuvrijednosti Eur po fiksnom tečaju konverzije u stupcima br 11, 12 i zbirno u stupcu 13.

    Datumi od kojeg je tužitelj preplatio anuitete su po mišljenju vještaka datumi dospijeća anuiteta čime se anulira obostrano zaračunata zatezna kamata. Tečaj po kojem sam obračunavao pojedinačne kunske protuvrijednosti na ime podmirenja anuiteta je primijenjeni tečaj važeći na dan dospijeća kako je i ugovoreno u Ugovoru o kreditu.

    Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od 10. siječnja 2024. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem P-4037/2023. Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja je:

    Tužitelj (kao korisnik) i Tuženik (kao kreditor) su sklopili ugovor o kreditu broj 418-50-4039834. U razdoblju od 01.05.2008. do 30.04.2014. tuženik je mijenjao kamatnu stopu na više u odnosu na ugovorenu, te je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/KN tuženika važeći na dan dospijeća.

    Opcija 1: u izračun su uključeni iznosi manje plaćenih anuiteta za vrijeme nižeg tečaja (negativne razlike):

    Tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 31.05.2008. do 30.04.2014., platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu Eur=432,86. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, uključujući i manje plaćene iznose za vrijeme nižeg tečaja, u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Eur=1.998,40.

    Zbirni iznos preplate anuiteta, uključujući manje plaćene dijelove anuiteta za vrijeme primjene nižeg tečaja CHF/KN od početnog, iznosi Eur=2.431,26. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Prikaz pojedinačnih mjesečnih iznosa je predočen tablično u nastavku.

    Opcija 2: u izračun nisu uključene negativne razlike.

    Tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 31.05.2008. do 30.04.2014., platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu Eur=432,86. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Eur=2.023,81. Zbirni iznos preplate anuiteta iznosi Eur=2.456,67. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Prikaz pojedinačnih mjesečnih iznosa je predočen tablično u nastavku.

    Tužitelj u podnesku od 08. siječnja 2025. god., navodi da se očituje na Nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića, dipl.oec. stalnog sudskog vještaka za financije od 27.11.2024.g., a koje je tužitelj zaprimio dana 27.12.2024.g., i u skladu s provedenim vještačenjem tužitelj precizira tužbeni zahtjev.

    Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

    U svome Nalazu, vještak je utvrdio da je predmetni kredit pod brojem 418-50- 4039834 ugovoren dana 17.04.2007. godine između tužitelja kao korisnika i tuženika

    - banke kao davatelja kredita na iznos od CHF=12.900,00 na rok od 84 mjeseca. Nadalje je utvrđeno da je kredit iskorišten u iznosu u kojem je odobren, dakle u iznosu od CHF=12.900,00. Isplaćen je u kunama 24.04.2007. prema srednjem tečaju kreditora 1CHF=4,511392Kn, dok je naplata mjesečnih anuiteta vršena po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

    Početna je ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 5,95% postotnih poena godišnje, a početni anuitet 188,14 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

    Prvi anuitet je dospio 31.05.2007. godine. Banka je od 01.05.2008. godine povisila kamatnu stopu, te ju je kroz otplatu višekratno mijenjala i kroz cijelo je razdoblje bila veće stope od početno ugovorene. Utvrđeno je nadalje da je kredit uredno otplaćen u redovnom roku.

    Dokumentacija u spisu i koja prileži tužbi je bila dostatna za točan izračun anuiteta koji su bili ugovoreni, kao i anuiteta koji su naknadno mijenjani.

    Zbog mijenjanja kamatne stope došlo je do povećanja mjesečnog anuiteta kojeg je tužitelj uredno plaćao, a na osnovi ukupne priložene dokumentacije bilo je moguće precizno utvrditi razliku između anuiteta po mijenjanom otplatnom planu i anuiteta ugovorenih po početnoj kamatnoj stopi. Vještak potvrđuje da su se tijekom cijelog razdoblja otplate anuiteti u kunskoj protuvrijednosti mijenjali i sukladno promjeni tečaja švicarskog franka.

    U sklopu nalaza i mišljenja, vještak je izradio i tablice kojima je prikazan obračun plaćanja kredita usporedbom primjene početne i stvarno korištene mijenjane kamatne stope te su utvrđene razlike, odnosno preplate izvršene od strane tužitelja.

    Slijedom iznesenog, tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka, pa je predložio sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.

    Tužitelj je istim podneskom povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na obvezu tuženika na dostavu podataka o rekonstrukciji prometa (prvi i cjelokupni otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa, te prijepis knjigovodstvene kartice tužitelja, tj. specifikaciju uplata) po Ugovoru o kreditu br. 418-50-4039834 solemniziran dana 17.04.2007. god., kod javnog bilježnika mr. sc. Zoja Puljiz, pod brojem Ov-3074/07, sklopljenom između tuženika ka Kreditora i tužitelja kao Korisnika kredita, i to za vremenski period od dana sklapanja predmetnog ugovora, odnosno od dana 17.04.2007. pa nadalje, a radi čega je donijeta odluka kao u izreci rješenja, i to pozivom na odredbu čl. 193 st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP).

    Na raspravnom ročištu dana 17. siječnja 2025. godine, tuženik navodi da ne prigovara matematičkom izračunu imenovanog sudskog vještaka financijske struke, ali i dalje osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

    Stranke su zatražile parnični trošak.

    U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o kreditu broj 418-50-4039834 od 17. travnja 2007. god., Otplatni plan od 24.04.2007. god., Kontrolni ispis unosa korištenja od 24.04.2007. god., e mail – zahtjev od 06.06.2019. godine, obavijest tuženika od 10.05.2014. god., Ispis prometa po računu za razdoblje od 01.01.2007. do 28.07.2007. god., Ispis prometa po računu za razdoblje od 14.08.2007. god., do 31.12.2014. god., Izračun na temelju ugovora, promjena kamatnih stopa i prometa po računu, Podatkovni sadržaj d.o.o. Zagreb od 10. lipnja 2019. god., Zahtjev za kredit od 17.04.2007. god., Potvrdu poslodavca od 10. travnja 2007. god., Otplatni plan od 24.04.2007. god., Prijepis knjigovodstvene kartice na dan 08.10.2024. god., Kontrolni ispis unosa korištenja od 24.04.2007. god., Otplatni plan od 24.04.2007. god., te Vještvo stalnog sudskog vještaka za financije Marijan Jović, dipl. oecc. od 27. studenog 2024. godine.

    Tužbeni zahtjev je osnovan.

    Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 296, da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela (st.1). Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st.2). Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pri tom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3).

    U odredbi čl. 322 st.1 ZOO-a, propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

    U odredbama čl. 323 ZOO-a, propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (st. 1). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (st. 2).

    Nadalje je u odredbama čl. 324 ZOO-a, propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (st. 1). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

    Među parničnim strankama nisu sporni sklapanje i sadržaj predmetnog Ugovor o kreditu broj koji je sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita i davatelja osiguranja.

    Među parničnim strankama nije sporno da je Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. god., djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlašteni tužitelj temeljem tužbe od 04.04.2012. god., pokrenuo i vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika, na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. god., i to na način da je između ostalog, pravomoćno presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. god., do 31. prosinca 2008. god. (kao i ostalih šest banaka u drugim razdobljima) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, i to tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, te se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

    Među strankama je nesporno i to da je povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. god., odbio revizije stranaka izjavljene protiv Presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. god., uz obrazloženje da kada je u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa pravomoćno odlučeno da je ništetna odredba koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope u ugovorima koje je sklapao tuženik, to se ne može tuženik u toj parnici predloženim dokazima (saslušanje svjedoka – svojih djelatnika) "obraniti" od pravnih učinaka citirane presude Trgovačkog suda u Zagrebu.

    Nadalje je nesporno da je Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. god., dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. god., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, a kojima se utvrđuje da je između ostalih banaka, i tuženik u razdoblju od 01. listopada 2004. god., do 31. prosinca 2008. god., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te mu je naloženo da prekine s gore opisanim postupanjem.

    Predmet ovog parničnog postupka svakako ne može biti preispitivanje zakonitosti i pravilnosti donijete pravomoćne Presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. god., i pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. god., a kojima je pravomoćno presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. god., do 31. prosinca 2008. god., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, i to tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, te mu se nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće, kao i to da je u razdoblju od 01. listopada 2004. god., do 31. prosinca 2008. god., tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te mu je naloženo da prekine s gore opisanim postupanjem.

    U odredbama čl. 502 a st. 1 i st. 2 ZPP-a, propisano je da Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđenog i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava (st. 1). Interesi iz stavka 1 ovoga članka mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine, zatim moralnih, etnički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem osobe protiv koje se tužba podnosi (st. 2).

    U odredbi čl. 502 c ZPP-a, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1 ovoga zakona da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

    Stoga odista nisu jasno pravna stajališta tuženika kada navodi da se tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati, te da tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati, kao i to da tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe, pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

    Neovisno o tome što se u konkretnom slučaju radi o neosnovano stečenim novčanim iznosima od strane tuženika na ime dijela mjesečnih anuiteta otplate predmetnog kredita, koji su dakle, stečeni od strane tuženika bez valjanog pravnog osnova, (pravna osnova je otpala), u konkretnom slučaju se po ocjeni ovog suda ova neosnovano stečena novčana sredstva, na strani tužitelja ukazuju i kao ugovorna šteta prouzročena tužitelju od strane tuženika kao suugovaratelja, a ovo tim više što među strankama tijekom postupka nisu niti sporni sklapanje i sadržaj odredbi članka 1., članka 3., članka 7. i članka 12. Ugovora o kreditu, broj ugovora: 418-50-4039834, od 17. travnja 2007. godine.

    Ovaj sud je stoga sukladno odredbi čl. 502 c ZPP-a, u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja u parnici u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, između Saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlaštenog tužitelja i osam banaka kao tuženika, a između ostalih i ovdje tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb.

    Osim toga, nema nikakve dvojbe da predmetni Ugovor o kreditu, broj ugovora: 418-50-4039834, od 17. travnja 2007. god., može opstati bez spornih ništetnih odredbi u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarskih franaka) važećem na dan korištenja kredita, u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) obračunatih po srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarskih franaka) važećem na dan plaćanja, u dijelu u kojem je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika te u dijelu kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u slučaju spora.

    Slijedom navedenog, nema nikakve dvojbe da je unatoč ništetnosti spornih dijelova predmetnog Ugovora o kreditu, broj ugovora: 418-50-4039834, od 17. travnja 2007. god., predmetni Ugovor o kreditu, sukladno odredbama čl. 324 ZOO-a, pravno valjan u dijelu u kojem je među parničnim strankama utvrđeno da redovna kamata iznosi 5,95 % godišnje, (čl. 2. st. 1 Ugovora), a koja kamatna stopa stoga u konkretnom slučaju može biti samo fiksna, odnosno nepromjenjiva za cijelo vrijeme ugovorene otplate predmetnih kredita.

    Osim toga, tuženik tijekom postupka ističe da je u trenutku sklapanja ugovora tužitelju bila poznata visina kamatne stope, kao i tečaj CHF u odnosu na HRK na dan isplate kredita (tužitelj se također poziva na te poznate parametre), pa se u slučaju utvrđenja ništetnosti odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika imaju primijeniti početno ugovoreni parametri (početno ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF u odnosu na HRK na dan isplate kredita).

    U odredbi čl. 225 ZOO-a, propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

    Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. (čl. 223 ZOO-a).

    Ovaj sud cijeni da je neosnovan i istaknuti prigovor zastare potraživanja, a kako to proizlazi iz ranije odluke Vrhovnog suda RH, broj Rev – 2245/2017 od 20. ožujka 2018.god., kao i iz novog Pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. god., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323., stavak 1. ZOO/05 (članak 104., stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a koje pravno shvaćanje je potvrđeno i pravomoćnom Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž – 1200/21, od 02. lipnja 2021. godine.

    Tužitelj je po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju doznao za preplatu iznosa anuiteta uslijed promjene kamatne stope, pravomoćnošću donijete Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. god., odnosno donošenjem Presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. god., dok je za preplatu iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, doznao donošenjem Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. god., a predmetnu tužbu je podnio dana 12. lipnja 2019. god., dakle tijekom općeg zastarnog roka od pet godina od pravomoćnosti naprijed navedenih odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pa je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan. Tužitelj je po ocjeni ovog suda, kao poslovno sposobna osoba nedvojbeno bio upoznat i znao što znači mogućnost promjene ugovorene kamatne stope od strane tuženika (promjenjiva kamatna stopa), kao i mogućnost promjene visine anuiteta otplate kredita ovisno o kretanju tečaju švicarskog franka (valutna klauzula).

    Međutim, među strankama je nesporna još jedna činjenica, a ta činjenica je da ovlašteni službenik tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije upoznao tužitelja o mogućem obimu rizika fluktuacije ugovorene kamatne stope i tečaja švicarskog franka tijekom razdoblja otplate kredita, a kamoli o mogućnosti da će tužitelj kako je utvrdio ovlašteni sudski vještak, kao korisnik kredita, zbog mijenjanja kamatne stope i tečaja švicarskog franka u razdoblju otplate kredita od 31. 05. 2008. god., do 30. 04. 2014. god., platiti tuženiku veće iznose anuiteta od ugovorenih za ukupno 2.456,67 Eur.

    Ova naprijed navedena činjenica je među stankama nesporna, jer i sam tuženik tijekom postupka tvrdi da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF.

    Upravo na ovoj nespornoj činjenici da tuženik kao ovlaštena banka, prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, nije tužitelja kao laika obavijestio o mogućem obimu rizika fluktuacije ugovorene kamatne stope i tečaja švicarskog franka tijekom razdoblja otplate kredita, odnosno o mogućem obimu promjene ugovorene kamatne stope (promjenjiva kamatna stopa), kao i obimu promjene tečaja švicarskog franka, a time i visine anuiteta otplate kredita tijekom razdoblja otplate predmetnog kredita (valutna klauzula), temelji se pravomoćna presuda donesena u parnici u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, između Saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlaštenog tužitelja i osam banaka kao tuženika, a između ostalih i ovdje tuženika.

    Naime, ovdje valja imati u vidu sadržaj kogentne odredbe čl. 10. st. 2 ZOO-a, koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

    Stoga Trgovački sud u Zagrebu i ovaj sud cijene da upravljačkoj strukturi tuženika kao ovlaštene poslovne banka, odnosno kao stručnjaku (prema Presudi Suda EU, C-186/16, institucija visoko stručnog poznavanja konkretnog tržišta i ekonomsko- socijalnih okolnosti koje ga karakteriziraju), u smislu citirane odredbe čl. 10 st. 2 ZOO- a, naprosto nije mogla ostati nepoznata činjenica o mogućnostima takvog obima promjene ugovorene kamatne stope, kao i obima promjene tečaja švicarskog franka, a time i visine anuiteta otplate kredita tijekom razdoblja otplate predmetnog kredita, uslijed koje će tužitelj kao korisnik kredita, zbog mijenjanja kamatne stope i tečaja švicarskog franka u razdoblju otplate kredita od 31. 05. 2008. god., do 30. 04. 2014. god., platiti tuženiku veće iznose anuiteta od ugovorenih za ukupno 2.456,67 Eur.

    U odredbi čl. 250 ZPP-a, propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kakvim sud ne raspolaže.

    Stranke nisu imala primjedbi na sam matematički izračun stalnog sudskog vještaka Marijan Jović dipl. oec., u vještvu od 27. studenog 2024. god., iz kojega je razvidno da je tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 31.05.2008. do 30.04.2014., platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu Eur=432,86, i zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Eur=2.023,81, odnosno da zbirni iznos preplate anuiteta iznosi Eur=2.456,67, a da su datumi od kojeg je tužitelj preplatio anuitete po mišljenju vještaka datumi dospijeća anuiteta, čime se anulira obostrano zaračunata zatezna kamata.

    Novčani iznosi tzv. negativne razlike u tečaju CHF, po ocjeni ovog suda nisu, niti mogu biti predmet tužbenog zahtjeva u okviru kojega ovaj sud donosi svoju odluku, dok tuženik tijekom postupka nije isticao protutužbeni zahtjev, a niti prigovor radi prebijanja, i to zacijelo zbog svojega pogrešnog pravnog stajališta da je predmetni Ugovor o kreditu pravovaljan u cijelosti.

    Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti spornih odredbi članka 1., članka 3., članka 7. i članka 12. predmetnog Ugovora o kreditu, broj ugovora: 418-50-4039834, od 17. travnja 2007. god., u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarskih franaka) važećem na dan korištenja kredita, u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) obračunatih po srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarskih franaka) važećem na dan plaćanja, u dijelu u kojem je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika te u dijelu kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u slučaju spora, kao i tužbeni zahtjev radi isplate na ime nepripadno plaćenog zbog promijenjenih kamatnih stopa, i na ime nepripadno plaćenog s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene u tečaju CHF, prihvaćeni su u cijelosti, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

    Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na jedno ročište 25 bod., pristup na dva ročišta po 100 bod., sastav dva podneska po 100 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su osim toga priznati i troškovi financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 329,40 eur, kao i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe tužbe u iznosu od 71,02 eur, i pristojbe presude u iznosu od 71,02 eur, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23).

    U Splitu, 14. veljače 2025. godine

    S U D A C

    Živomir Topić

    POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja i presude se može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja i presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

    DNA: -pun. tužitelja

    -pun. tuženika

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.