REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-3272/2019-91

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika i zastupnika tužene UH, savjetnika OGDO ZG, 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB:52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel da tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 60,00 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 16.09.2014. do 16.06.2019, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav te je rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu, na radnom mjestu pravosudnog policajca. Prema radno pravnoj dokumentaciji koju posjeduje tuženik, a posebno prema evidenciji o korištenju radnog vremena, razvidno je da imenovani službenik u Zatvorskoj bolnici obavlja poslove osiguranja. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu čl.52. ranijeg Zakona o radu (NN 149/09) i čl.73. sada važećeg Zakona o radu (NN 93/14), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan. Navodi da poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenja stanke. Prema vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 02.08.2014. do 02.08.2019., tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku). U navedenom periodu, tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prava tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmarati, a ne raditi. Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskog prava na pauzu (stanku), a kako se vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubraja u radno vrijeme, to se tuženik, tužiteljevim radom neosnovano obogatio (jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti pauzu (stanku) te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada. Radi mirnog rješenja spora, tužitelj je sukladno odredbama ZPP-a obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno.

1.1 Nakon provedenog financijskog vještačenja te dostave nalaza i mišljenja vještaka od 15. rujna 2022. tužitelj podneskom od 4. siječnja 2023., sukladno nalazu i mišljenju vještaka, precizira tužbeni zahtjev te istim potražuje za utuženo razdoblje isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 3.597,94 eura, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u navedenom iznosu.

1.2. Nakon što je vještak po iznesenim prigovorima sačinio dopunski nalaz i mišljenje od 11. siječnja 2024., a kojim je vještak mišljenja da za utuženo razdoblje neisplaćena bruto plaća s osnove neiskorištenih dnevnih stanki prema Knjizi dežurstva, iznosi ukupno 3.292,27 eura, tužitelj je i dalje imao prigovore na sačinjeni nalaz i mišljenje te je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 2. srpnja 2024. (stranica 548 spisa) predložio da sud naloži tuženoj da mu isplati na ime razlike plaće iznos od 60,00 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2014., osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Također osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, jer tužitelj nije dostavio rješenje o rasporedu za utuženi period. Ističe da je tužbom utuženo razdoblje od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019., a tužitelj je od 22. studenog 2016. do 30. svibnja 2017. te od 16. svibnja 2019. pa nadalje bio, odnosno je na bolovanju. Navodi da je tužitelj tijekom cjelokupnog razdoblja rada u Zatvorskoj bolnici koristio dnevnu stanku, kao i da je tužena za tužitelja vodila Evidenciju radnog vremena sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja istog pri čemu ističe da niti jednim propisom nije određeno da bi se posebno bilježio svaki odlazak i povratak sa dnevne stanke. Sa druge strane tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz za svoje tvrdnje o nekorištenju dnevne stanke. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora, evidencije o radnom vremenu tužitelja, saslušan je svjedok PH, izvršen je uvid u obračunske isprave za isplatu plaće za tužitelja, uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka MH, koji je dan u istovrsnom predmetu ovog suda Pr- 3273/2019 te iskazi svjedoka AH i LH, koji su dani u istovrsnom predmetu ovog suda Pr- 3263/2019, saslušan je svjedok LH i OH, izvršen je uvid u priloženi CD (knjiga dežurnog), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., izvršen je uvid u presliku djela Knjige dnevnog izvješća dežurnog u Zatvorskoj bolnici Zagreb, vještak Ručević vještačenja d.o.o. se dodatno pisano očitovao na podnesak tužitelja te se vještak usmeno očitovao na iznesene prigovore.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da je tužitelj 2. kolovoza 2019. podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora u kojem traži isplatu iznosa na ime naknade za neiskorištenu stanku, dok iz stanja u spis proizlazi da tužena nije odgovorila na zaprimljeni zahtjev. Stoga je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz odredbe čl. 186.a ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime naknade za neiskorištenu stanku za razdoblje od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019. Pri tome je tužena isticala prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare.

7. Uvidom u priložene obračunske liste za isplatu plaće, kao i u evidenciju o radnom vremenu za tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kao stariji pravosudni policajac u Odjelu osiguranja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te da mu za tako obavljeni rad tužena u utuženom razdoblju obračunavala i isplaćivala plaću. Time je utvrđen kao neosnovan prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije istaknut po tuženoj.

8. Međutim, vezano za prigovor zastare koji je istaknula tužena, isti je osnovan. Ovo iz razloga što je sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR), propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa imajući u vidu da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 5. prosinca 2019., a konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 2. srpnja 2024. tužitelj potražuje na ime razlike plaće isplatu iznosa od 60,00 eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2014., razvidno je kako je potraživanje tužitelja u zastari. Radi navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i ne ulazeći u ocjenu provedenih dokaza.

9. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a. Pri tome je sud vodio računa da se odlukom o troškovima postupka postigne pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelja ne predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija).

10. U konkretnom slučaju, činjenica je da je tužitelj izgubio spor u cijelosti i da je tuženica imala opravdane troškove postupka, jer je bila prisiljena ući u spor.

11. Po ocijeni ovog suda sukladno odredbi članka 155. ZPP-a, tuženica je imala pravo na radnje kojim bi se obranila od neosnovanog tužbenog zahtjeva, a te radnje su odgovor na tužbu i jedno ročište za raspravu, i za te radnje je ovaj sud tuženoj priznao troškove prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) i to za odgovor na tužbu od 23. prosinca 2019. prema Tbr 8/1 OT 100 bodova i pristup na ročište 23. lipnja 2020. prema Tbr. 9/1 OT 100 bodova, dakle ukupno 200 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, sveukupno trošak tužene iznosi 400,00 eura eura, koji trošak je dužan platiti tužitelj, dok je za ostale troškove zahtjev tužene odbijen.

12. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadom parničnog troška je u cijelosti odbijen.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. zastupniku tužene, XIX-Pr-DO-1103/2019