Poslovni broj: K-1678/2019-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog SŽ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnih tužitelja Osnovne škole Stenjevec, ŠŽ i FŽ od 4. studenog 2019., nakon održane javne rasprave 29. listopada 2024., 17. siječnja 2025. i 14. veljače 2025., u prisutnosti predstavnice privatnog tužitelja Osnovne škole Stenjevec, SŽB, opunomoćenika privatnih tužitelja odvjetnika HŽ, optuženog SŽ te branitelja optuženog odvjetnika Denisa Hüsèina, a u odsutnosti uredno pozvanih privatnih tužitelja ŠŽ i FŽ, dana 19. veljače 2025. objavio je, a 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], informatičar, sa završnom SSS, nezaposlen, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac troje djece, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

- dana 06. listopada 2019. godine u sredstvima javnog priopćavanja putem internet portala „Zagreb.info“, "Dnevno.hr", s ciljem da našteti ugledu i časti privatnih tužitelja, iznio tvrdnje o privatnim tužiteljima koje su postale dostupne širem krugu ljudi, a za koje tvrdnje je znao da su neistinite, pa je tako između ostalog izjavio:

"...umjesto da mu škola pomogne, odlučili su pedagoškim, odnosno represivnim mjerama, korigirati njegovo ponašanje.

Odveli bi ga iz učionice, slali kod pedagoginje ili zadržali u pedagoškom kabinetu. Na neki način, pokušavali su ga izolirati ili plašiti izolacijom. Na samom početku školske godine, znači prije incidenta s profesoricom zemljopisa, knjižničar ga je oborio i pritisnuo na pod, što je prouzrokovalo i ozljedu ramena za koju postoji i zdravstvena dokumentacija. Škola taji informacije i uopće nije reagirala na objave u medijima i na društvenim mrežama. Prema onome što sam saznao, na dan kad je navodno napadnuta učiteljica, naš sin je pisao kredom po ploči neprimjerenu riječ. To vam je tipična reakcija kod nekoga tko ima njegovu dijagnozu. Osjeća se loše, treba pomoć, ali je ne zna tražiti na pravi način.

Učiteljica je situaciju pogrešno shvatila i pred cijelim razredom mu zaprijetila da će ga snimiti i to objaviti na internetu. Pritom je u ruci držala mobitel. Koliko sam saznao, on nije usmjerio svoju agresiju prema učiteljici, nego prema njenom mobitelu i računalu, znači sredstvima koja su trebala biti iskorištena da bi ga se dodatno ponizilo. Trenutačno je vrlo dramatično. On ne želi ići u školu. Boji se i strah ga je. Škola je u vezi s Kukuljevićevom, a nas roditelje nitko ništa ne pita."

- dakle, putem sredstava javnog priopćavanja iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja, znajući da su činjenične tvrdnje neistinite, zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom - opisano po članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavak 2. u svezi članka 42. stavak 1. KZ/11 optuženi SŽ se

osuđuje

na novčanu kaznu

u iznosu od 150 (stopedeset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 2,65 eura što iznosi 397,50 eura

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se novčana kazna na koju je osuđen neće naplatiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženi je u slučaju opoziva uvjetne osude dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

V. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

VI. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) optuženi SŽ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, dok je dužan naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelji Osnovna škola Stenjevec, ŠŽ i FŽ putem opunomoćenika HŽ, odvjetnika iz [adresa] podigli su uvodno citiranu privatnu tužbu protiv optuženog SŽ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Optuženi SŽ pozvan da se očituje o osnovanosti privatne tužbe je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je preslika teksta članka objavljenog u sredstvima javnog priopćavanja putem Internet portala Dnevno.hr (list 7-8 spisa), e- mail korespondencija (30 spisa), bilješka o radu s učenikom i roditeljima (list 31-32 spisa), medicinska dokumentacija za MŽ (list 33-42 spisa),rješenje

Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 10. ožujka 2016. (list 43 spisa), dopisi odvjetnika Denisa Hüseina Osnovnoj školi Stenjevec (list 44-46, 52, 64 i 72 spisa), dopisi odvjetnika Denisa Hüseina Ministarstvu znanosti i obrazovanja (list 48- 50 spisa), preslike internetskih članaka (list 51, 54-62, 70-71 spisa), dopis Gradskog ureda za obrazovanje od 26. veljače 2020. (list 63 spisa), preslike članka iz Jutarnjeg lista (list 77-79 spisa), suglasnosti roditelja (list 80-99 spisa), preslika poruka (list 122 spisa), e-mail RŽ upućen Osnovnoj školi Stenjevec od 20. rujna 2019. (list 150 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka SŽB od 28. travnja 2022. (list 73-76 spisa), ŠŽ od 13. rujna 2022. (list 101-103 spisa), FŽ od 2. studenog 2022. (list 104-106 spisa), ŠŽB od 1. ožujka 2023. (list 119-121 spisa), ĆŽ od 26. travnja 2023. (list 124-127 spisa), FŽB od 26. travnja 2023. (list 127-128 spisa), ŽŽ od 5. listopada 2023. (list 134-135 spisa), GŽ od 5. listopada 2023. (list 136-137 spisa), AŽ od 4. prosinca 2023. (list 144-145 spisa), RŽ od 28. ožujka 2024. (list 153-155 spisa), u svojstvu svjedoka je ispitan MŽ, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog.

4. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane da se od nakladnika i urednika Dnevno.hr zatraži ispis članka sa servera i telekomunikacijsko vještačenje radi utvrđivanja autentičnosti sadržaja članka i podatka da li je i kada je objavljen i čitan i da li i dalje egzistira na portalu Internet, uz dostavu svih verzija inkriminiranog članka, obzirom da je već iz samog dostavljenog članka koji su privatni tužitelji priložili uz privatnu tužbu razvidno na kojoj je Internet stranici objavljen i kada, dok se podatkom o tome da li članak i dalje egzistira na Internet portalu ne bi mogla utvrditi niti jedna činjenica važna za odlučivanje. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se provede sudskomedicinsko vještačenje na okolnost ozljeda maloljetnog djeteta i psihologijsko vještačenje na okolnost postupanja sa takvim djetetom, odnosno njegovog ponašanja, psiho emotivnog stanja i mogućnosti, percepcije i doživljaja okoline i realiteta i modusa reagiranja djeteta na stresne i nove situacije postupanja sa istim obzirom da u spisu postoji medicinska dokumentacija koja se odnosi na ozljedu MŽ, a sama kvalifikacija ozljeda nije važna za odlučivanje, jednako kao što za odlučivanje nisu važne činjenice koje bi se trebale utvrditi provođenjem predloženog psihologijskog vještačenja. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 3. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se u svojstvu svjedoka ispita BŽ koja je bila asistentica, pomoćnik u nastavi malodobnom MŽ u 3 i 4 razredu OŠ prije predmetne asistentice iz privatne tužbe, na okolnost suradnje, ponašanja i reagiranja djeteta na okolinu, nastavu i suradnju sa njom obzirom da predložena svjedokinja nema nikakva saznanja o događajima koji su predmet privatne tužbe, a pored toga činjenice na koje se ista predlaže ispitati nisu važne za odlučivanje. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedozi obrane da se u svojstvu svjedoka ispita dr. CŽ, baka malodobnog djeteta, na okolnost dogovora postignutog u školi da dijete ne ide i da se ne šalje pedagogu na početku školovanja radi njegovog reagiranja s obzirom na psihičku smetnju i na okolnost stanja djeteta nakon incidenta 10. rujna 2019. obzirom da predložena svjedokinja nema neposredna saznanja o događajima koji su predmet privatne tužbe. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se u svojstvu svjedoka ispita dr. ČŽ i dr. DŽ oboje psihijatri, na okolnost stanja djeteta vezano za nastale incidente obzirom da su isti pregledali dijete neposredno nakon događaja 10. rujna 2019. i 30. rujna 2019. te je dijete bilo i dalje u njihovom tretmanu, kao i da se na iste okolnosti ispita psihijatar Nenad Jakušić, obzirom da činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi, odnosno utvrđivanje psihofizičkog stanja malodobnog djeteta nije važna za odlučivanje. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane da se pribave podaci od PUZ-a za dan 30. rujna 2019. da li se i kada zvala policija kao i da li se zvala dana 9. rujna 2019. od strane škole obzirom da činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da su odgodili polazak u OŠ njegovog djeteta Ivana Zorića za jednu godinu dok se ne obavi timska obrada u Kukuljevićevoj, a nakon što je izvršena obrada utvrđeno je da isti ima visokofunkcionalni autizam, drugim riječima isti ima određene limite te su sa takvom dokumentacijom došli u školu, međutim unatoč takvoj med.dokumentaciji MŽ je počeo pohađati školu po redovnom programu, a on je kroz iduću godinu, godinu i pol, pokušavao na sve načine ishoditi promjenu programa njegovog pohađanja škole iz razloga što škola nije imala psihologa, defektologa, logopeda i edukacijskog rehabilitatora. Što se tiče samog MŽ kazao je da je on fizički bio prisutan na nastavi međutim bio je odsutan svojim duhom. On je imao inteligenciju međutim imao je određene limite pa je onda napravio neki neinteligentni potez. U više navrata je odlazio na razgovore u školu međutim stručne službe škole ga nisu nikako mogle klasificirati, isti je bio čudan, međutim prvenstveno je tražio promjenu programa njegovog školovanja, ali je uvijek nailazio na isti odgovor a to je da je osnovna škola Stenjevec redovna škola, da oni nisu Švedska, te da ide u drugu školu, međutim tada je imao i drugu djecu, te nije mogao djecu voditi u različite škole zapravo nije niti znao gdje bi ga odveo s obzirom na njegovo zdravstveno stanje. Znao je da dijete bez stručne pomoći ne može uspjeti te je stručnim službama škole spominjao Ustav, Zakone koji se odnose na takvu djecu, Konvencije, međutim u OŠ Stenjevec je općenito bio negativan stav prema roditeljima djece sa teškoćama tako da je pokušavajući pomoći svom djetetu zapravo od strane njih tj. škole prikazan na način da on njih terorizira te je ponovio da je gotovo svaki put dobijao odgovor da ode u neku drugu školu. U prvom polugodištu 2. razreda osnovne škole MŽ je zbog običnih žutih papirića završio u sobi pedagoga, a radi se o tome da se MŽ sa još jednim dječakom i djevojčicom igrao s tim papirićima, pa toj djevojčici te papire nisu vratili na vrijeme, a ona ih je tužila za krađu nakon čega je MŽ sa još jednim dječakom odveden u sobu pedagoga, tamo je bio sat vremena, a kada je došla druga pedagoginja od njega je iznudila priznanje za krađu, s time da mu je prije toga rekla da ako prizna da je ukrao papiriće da mu se ništa neće desiti, a ako ne prizna da će mu se nešto desiti, ali da ne zna što. MŽ je odmah priznao jer se prepao takvog pristupa, s time da je isti ranije kod pedagoga išao samo na razgovore, a nakon što su iznudili [adresa] priznanje pozvali su roditelje pa je tako on došao po njega te su mu predali MŽ i rekli „evo vam dijete, on je priznao da je ukrao papiriće“. Vezano za ove papiriće je dodao da je MŽ zbog oštećenja oba bubnjića bio u SUVAGU te je tamo od defektologa dobio vježbu koju je zavolio te je tu vježbu prihvatio kao svoju a ta vježba je uključivala trganje papirića. Nakon toga je otišao kod ravnateljice zajedno sa svojom majkom koja je psihijatar te je rekao ravnateljici da porazgovara sa njegovom majkom, a nakon razgovora je postignut dogovor da MŽ više neće ići kod pedagoga, ako se što desi da se onda zovu roditelji, s time da je nakon toga ravnateljica tražila da pribave novu timsku obradu jer možda nakon rezultata obrade MŽ dobije promjenu oblika školovanja. Međutim, u međuvremenu MŽ je u školi od učenika 6. razreda dobio batine, o tome je razgovarao sa ĆŽ koja to nije htjela prijaviti, nakon čega je dogovoreno sa KŽ da će to biti zataškano, a ona je kazala da će napraviti sve da MŽ dobije pomoćnika u nastavi što se vrlo brzo nakon tog incidenta i dogodilo. Prva asistentica je bila dobra, a onda je došla BŽ koja je bila vrsna asistentica te se MŽ s njom u potpunosti integrirao. U 5. razredu je izvješten da su promijenili pomoćnika u nastavi te je 9. rujna 2019. na prvi dan školske godine upoznao [adresa] novu pomoćnicu u nastavi ŠŽB, tog prvog dana MŽ je odmah ušao u razred, a on je obavio razgovor sa novom pomoćnicom te joj kazao da je dogovor sa ravnateljicom da se MŽ ne šalje pedagogu, da ako se nešto dogodi u školi da MŽ ne pokušava vratiti u razred već da zove njega ili suprugu, a kako je ŠŽB tada bila zaposlena na ugovor o djelu u situaciji kada bi ona povukla MŽ sa sata ona ne bi dobila punu satnicu pa joj je kazao da će joj on (optuženi) onda to nadoknaditi ali da njega ne vraća u učionicu na nastavu već da zove njega. Idućeg dana dakle 10.9.2019. u 18,19 sati, dobio je sms poruku od ŠŽB, a u toj poruci je pisalo „mi smo kod pedagoga“. Odmah je zvao ŠŽB te ju pitao što je, a ona mu je kazala „dođite brzo, nije dobro“. U školu je došao za tri minute te je ŠŽB zatekao na ulaznim stepenicama, a ista je ponovno ponavljala da nije dobro, nakon čega se popeo na I kat do sobe pedagoga, te je zatekao zatvorena vrata, a kada je otvorio vrata čuo je [adresa] vrištanje „pusti me“ s time da nije do kraja mogao otvoriti vrata jer je MŽ bio na podu, te kada je čuo ovo njegovo vrištanje vidio je njegove tenisice te je shvatio da leži na podu, pa kada je u konačnici do kraja otvorio vrata vidio je MŽ kako na podu leži na leđima, a knjižničar ga je fiksirao na pod i to na način da ga je držao za oba ramena, a knjižničar je bio u položaju iznad njega te je klečao na desnom koljenu, a MŽ je vikao „tata pomozi“. Kada ga je knjižničar vidio isti je pustio MŽ, odmaknuo se, a on je podigao MŽ te ga je držao za ruku i pomaknuo iza svojih leđa. Kada je ušao u sobu u istoj se uz MŽ nalazili ĆŽ, knjižničar i još jedna ženska osoba, a kako je MŽ uhvatio za ruku isti mu je kazao da ga uhvati za majicu jer ga boli ruka te mu je pokazivao na rame. ĆŽ mu je tada kazala da je nju MŽ napao, da joj je ozlijedio nokat, a on je MŽ pitao da li ju je udario, međutim MŽ je bio cijeli smeten i u šoku te mu nije ništa kazao, a on mu je rekao da ako je udario KŽ da joj se ispriča. Potom je, a imajući u vidu prethodni dogovor da MŽ ne ide kod pedagoga pitao KŽ što se dogodilo i zašto je MŽ u sobi pedagoga, međutim KŽ je i dalje ponavljala da ju je MŽ napao, a isto tako je to ponavljala i ova druga ženska osoba koja je rekla da joj je MŽ oštetio i USB stick, međutim i dalje je zbog prethodnog dogovora inzistirao da mu kažu zašto se MŽ nalazi u sobi pedagoga, te je pitao KŽ tko će o ovom događaju sačiniti zapisnik te zapisnik o sputavanju, međutim ona je ponovno ponavljala da ju je MŽ napao na radnom mjestu. Vidio je da je MŽ bilo mokro međunožje što znači da se pomokrio, a kako nije shvaćao što se zapravo dogodilo odlučio je istog dana otići kod psihijatra u Kukuljevićevu s time da je i KŽ kazao da MŽ prima svu propisanu terapiju. Istog dana u Kukuljevićevoj Ivan je pregledan od dr. DŽ, isti je na tom pregledu bio miran, sve je bilo normalno, međutim nije htio ništa govoriti vezano za događaj koji se dogodio u sobi pedagoga, međutim doktor je kazao da će MŽ o tome progovoriti kada se odmori. Kako je doktor kazao tako je i bilo obzirom da mu je MŽ idući dan ispričao što se dogodilo dan ranije pa mu je kazao da je bio uznemiren na satu, a da je razrednica rekla da ide doma međutim da je on na kraju završio u sobi kod pedagoga, a kako je isti znao da postoji dogovor da kod pedagoga više neće ići iz tog razloga MŽ nije niti htio ući u sobu pedagoga, međutim kazao mu je da ga je ĆŽ uhvatila za zapešća i uvukla u sobu te zatvorila vrata te mu pričala nešto što je njega u tom trenutku preplašilo zbog čega je on od nervoze htio trgati papiriće, a tada mu je kazao i da ga je KŽ ponovno stisnula za ruke, da su se isti na neki način hrvali te da se KŽ zabila u vitrinu i da su tek tada pozvali knjižničara te da je knjižničar kada je došao MŽ sa leđa oborio na pod te ga tako držao dok on nije došao. Idući dan u 17,45 sati ga je nazvala ĆŽ te ga pitala da li je bio na psihijatriji zajedno sa MŽ te joj je kazao da je bio, a u razgovoru joj je kazao da zna kako je njoj teško te ju je zamolio da mu sada stvarno ispriča što se dogodilo u sobi pedagoga, te mu je u konačnici KŽ potvrdila da se događaj odvio upravo onako kako mu ga je opisao i MŽ. Kazao je KŽ da je ona izazvala tu scenu i da su njezinim postupanjem povrijeđena djetetova prava i da je MŽ zbog svega toga povrijeđen, međutim ona mu je kazala da ona neće zbog toga gubiti posao i da će ona srediti da MŽ više ne ide u školu. Kada je sagledao cjelokupnu situaciju i sve ono što mu je kazao MŽ, tako i ono što su mu kazali u školi, shvatio je da su ga u školi prevarili te da je zapravo trebao prijaviti nasilje nad djetetom. Idućeg dana je MŽ odveo kod dr. RŽ,a kada su doktorici pokazali [adresa] rame ona je kazala da nije kirurg nakon čega su otišli na kirurgiju te su liječnici na kirurgiji nakon pregleda utvrdili kontuziju ramena, te su im predali o tome med.dokumentaciju te kazali da obzirom da je MŽ prethodno pregledan kod dr. RŽ da o tome pričaju sa njom jer da je njezina obveza obzirom da se radi o malodobnom djetetom sa teškoćama da o tome mora obavijestiti policiju, te je sa tom dokumentacijom otišao kod dr. RŽ ali ona to nikada nije prijavila već je samo u med.dokumentaciju upisala kontuziju ramena. Dvadeset minuta nakon što je otišao od dr. RŽ na telefon ga je zvala ravnateljica OŠ Stenjevec, te je idući dan došao kod nje sa med.dokumentacijom na kojoj je pisalo da MŽ ima kontuziju ramena, međutim ona taj nalaz nije niti htjela uzeti već je rekla da to nema veze sa njima misleći da to nema veze sa školom, da knjižničar nije povrijedio MŽ već da je MŽ napao ĆŽ. Također je ravnateljici prenio sve ono što je o događaju saznao kako kod MŽ tako i od KŽ, međutim ista mu je kazala da ako se budu tužili da će to biti loše za njegovu djecu te da će škola zaštiti djelatnicu, a obzirom da je to kazala u jednini razvidno je da je mislila na ĆŽ. Ravnateljica je kazala da će u školi biti i multidisciplinarni sastanak, međutim na taj sastanak nije bio pozvan, međutim dr. RŽ je rekla da je ona pozvana na taj sastanak na što je istoj kazao da na taj sastanak ne može ići bez njega obzirom se radi o njegovom djetetu, nakon čega je odvjetnik pisao ravnatelju Kukuljevićeve dr. Š, da se spriječi njezin odlazak, što je u konačnici dovelo do toga da na taj sastanak dr. RŽ nije išla, a ravnateljica je neposredno pred sastanak njega kontaktirala putem telefona međutim nije ga uspjela dobiti obzirom da mobitel nije bio pored njega. U daljnjem dogovoru sa dr. RŽ ista je odredila da se MŽ vrati u školu, međutim molio ju je da se uvede postepeni povratak od četiri sata iz razloga što je prethodno u školi bio zlostavljan, te je to kazao i u školi, a prilikom razgovora sa AŽ ista niti u jednom trenutku nije negirala da je MŽ bio zlostavljan niti je kazala da to nije istina. Prije [adresa] povratka u školu on je s njim išao na jedan prosvjed pomoćnika u nastavi, a na taj prosvjed je išao u svojstvu novinara amatera, te je MŽ htio da njegova fotografija bude objavljena sa tog prosvjeda, te je isti skupa s njim doma gledao sve procese koji traju od objavljivanja fotografije pa do broja osoba koje su tu fotografiju vidjele, tako da je MŽ u sve to bio uključen te ga je učio matematiku kroz statistiku i to na način da mu je govorio koliko je ljudi vidjelo tu fotografiju. MŽ se vratio u školu, a **.**.2019. MŽ je po dogovoru u školi trebao biti četiri sata, s time da su zadnja dva od ta četiri sata trebala biti dva sata geografije. Taj dan je u 11,29 sati dobio sms poruku od Ivanove pomoćnice ŠŽB, a u toj poruci je pisalo „sve je u redu, vidimo se u 12,15“ s time da tada nije niti znao da je došlo do promjene u rasporedu i to na način da je zadnji sat bila geografija a njemu je prethodio sat matematike. Oko 12 sati, za vrijeme dok se oblačio da dođe po MŽ, na telefon ga je nazvala ŠŽB te mu je kazala da dođe da nije dobro. Ponovno je otrčao u školu, međutim tada nije zatekao ŠŽB, ali kako je znao da je zadnji sat geografija otišao je na 2. kat te je na stepenicama zatekao učenike iz [adresa] razreda koje je prepoznao, a isto tako oni su prepoznali njega, te su svi počeli govoriti „ MŽ, učiteljica, uzimao mobitel, nije se dao slikati“. Odmah je krenuo dalje, obzirom da je čuo buku, a kada je došao u učionicu uslijedio je šok obzirom da je vidio MŽ kako leži na leđima, te drži mrežni kabel od računala, desnom nogom je lupao po kučištu od računala, pored njega je klečala AŽ, a GŽ mu je držala glavu u krilu. Pitao je MŽ što je, a on mu je suznih očiju kazao „moram spriječiti distribuciju”, a AŽ i GŽ su cijelo vrijeme šutjele. Pitao je i profesoricu geografije, ovdje priv. tužiteljicu, što je bilo, no međutim ista je na neki način gestikulirala da ne zna pa se samo udaljila. Ponovno je pitao MŽ što mu je međutim isti nije ništa govorio nakon čega ga je stavio na stolac, klečao je pored njega te ga pitao što se dogodilo, on je kazao da je iz matematike bio zadatak koji je uključivao ujednačavanje broja dječaka i djevojčica te da je on taj zadatak riješio. Potom je kroz vrata vidio [adresa] pomoćnicu ŠŽB te je i nju pitao što je bilo, međutim ista se samo počela udaljavati, njemu je u tom trenutku bilo neugodno jer ne zna što se događa, on, GŽ i AŽ su se samo gledali, nakon čega je rekao GŽ da ne zna što se dogodilo ali da se ovo dogodilo već drugi put, da se oni dogovore što se stvarno dogodilo jer je njemu već bilo dosta,a da on MŽ vodi na psihijatriju, te je pri odlasku vidio kako AŽ priča sa djecom iz njegova razreda. Potom je otišao sa MŽ kod dr. Š te mu sve ispričao te mu je na neki način ispustio dušu, doktor je pregledao MŽ, a MŽ mu je tada kazao da su ga druga djeca držala na podu. Dr. Š je rekao da će MŽ pustiti doma ali da neće biti dobro onima u osnovnoj školi Stenjevec, s time da je pojasnio da je u međuvremenu dr. Š od ravnateljice OŠ Stenjevec dobio e-mail u vezi samog događaja a u tom mailu se na neki način sugerira da se MŽ drži na zatvorenom odjelu, a obzirom na tijek razgovora dr. Š je pitao MŽ hoće li ići vidjeti što je to zatvoreni odjel, te je MŽ otišao s njim, a kada su se vratili dr. Š se smijao, a MŽ je bio preplašen jer je tada prvi puta vidio što to znači zatvoreni odjel, ali iako je bio preplašen kazao je da je bio miran, te je dr. Š odredio da MŽ ode doma. Tada je surfajući po internetu na Facebook stranici Gajnice, danas, jučer, sutra, vidio jedan post da je jedan manijak napao dvije djevojčice, te čitanjem tog teksta se spominjao neki mobitel, te je iz teksta shvatio da se isti odnosi na događaj sa sata geografije pa je pitao MŽ da li je možda on uzimao kakav mobitel, a on mu je kazao da nije uspio. Potom je rekao da je on na ploči napisao riječ „seks“ a da ga je profesorica geografije kada je on napisao tu riječ išla snimiti sa mobitelom i rekla da će to staviti na Internet, zbog čega je on htio uzeti njen mobitel, a kako nije mogao doći do njega mislio je da je ona to sve prebacila bežično na računalo te je zato kazao da mora spriječiti distribuciju te mu je i rekao da će tu fotografiju vidjeti 30 tisuća ljudi koji su vidjeli njegovu fotografiju sa prosvjeda. Obzirom da je MŽ od 7. mjeseca pio jedan lijek za jače smirenje zvao je svoju majku koja je psihijatar te joj kazao o kojem se lijeku radi, a ista mu je kazala da je MŽ taj lijek trebao prestati piti 22.8.2019. te da je njegova nuspojava razdražljivost i uznemirenost. Idući dan je njegov drugi sin otišao u školu da provjeri što je sa računalom u učionici geografije te se ispostavilo da računalo radi, nakon čega ga je zvala ravnateljica te kazala da MŽ ne dolazi dok se sve ne smiri, a kako nisu dobili nikakvo rješenje o suspenziji znao je o čemu se radi odnosno da će ista nakon mjesec dna kazati „tko vam je to rekao“ misleći na to da MŽ ne dolazi u školu nakon čega roditelj dobije kaznenu prijavu zbog zanemarivanja djeteta. Također ravnateljica nije pozvala mobilni tim Ministarstva nadležnog za školstvo jer ne želi da itko iz tog mobilnog tima ispituje djecu što se dogodilo. Potom je ravnateljica dala svoju izjavu za Zagreb.info, međutim ista nije opisala stvarno stanje stvari te zapravo nije uopće umirila javnost te nije kazala da je zbog svega došlo zbog dvostruke pogreške pomoćnika u nastavi i zbog neprovođenja mjere za zaštitu dobrobit djeteta školovanje uz indivizualirani pristup. Potom su se na internetu mogle naći razne dezinformacije te razni govori mržnje, pri čemu je njegov drugi sin od drugih učenika dobio udarac u leđa, o čemu je obavijestio ravnateljicu, međutim ista u vezi toga nije ništa poduzela, s time da su u konačnici utvrđene nepravilnosti u postupanju stručnih službi prema njegovom sinu BŽ, međutim kako on dobije samo sažetak ne zna točno koja nepravilnost je utvrđena od strane Prosvjetne inspekcije. Već je spomenuo govor mržnje koji je mogao pročitati u odnosu na taj događaj, pa su tu bili razni komentari da djecu treba tući, vući za kosu, bilo je govora o segregaciji djece, da neverbalni ne mogu ići sa normalnima. Zbog svega toga je osjećao nelagodu jer ga je bilo strah da netko ne udari njegovo dijete ili drugo dijete, te kako bi umirio javnost se obratio za pomoć nezavisnom novinaru IŽ, a njemu se obratio upravo iz razloga što isti ima dvoje djece sa autizmom te je znao da će ga on najbolje shvatiti. Dakle, njegov cilj je bio isključivo umiriti javnost i nije imao nikakvu namjeru klevetati privatne tužitelje, niti naštetiti njihovoj časti i ugledu, već je htio da se zna da njegovo dijete nije nikakav F iz [adresa], da je on žrtva a ne zločinac, te je htio da se u konačnici ublaži mržnja, a kako se povlačilo i pitanje [adresa] ostanka u školi, smatrao je da je za njega najbolje da ostane u istoj školi, mislio je da će te objave omekšat srce ravnateljice na način da MŽ ostane u istoj školi, ali u tome nije uspio. On je TŽ događaje prepričao svojim riječima, međutim on je to sve sažeo tako da članci koji su objavljeni ne predstavljaju njegov citat, njegov upravni govor, jer nije tim riječima ispričao TŽ, već je on svojim rječnikom to morao približiti svojim čitateljima, a isti je to objavio u Dnevno.hr, međutim, taj članak je objavljen bez njegove autorizacije, štoviše TŽ mu je kazao da je on najprije napravio radnu verziju članka, a nakon toga je urednik a obzirom da je to bila aktualna tema još promijenio sadržaj, skratio tekst i objavio naslov, s time da niti to nije bilo autorizirano od strane njega, a kako mu je kazao TŽ niti od njega.Privatna tužiteljica FŽ je u svojem iskazu navela da je ona u OŠ Stenejvec jedina stalno zaposlena kao prof. geografije i da je bila još jedna profesorica na zamjeni na pola radnog vremena, međutim u isto vrijeme kada je privatna tužiteljica FŽ davala svoj iskaz pred sudom njegov sin H je imao profesoricu geografije VŽ koja je stalno zaposlena na istom radnom mjestu pa tako i 2019.g. Isto tako je 2019. u OŠ Stenjevec za stalno bila zaposlena prof. geografije i povijesti OŽ a isto tako gđa. M čijeg imena se nije mogao sjetiti, time da je ista 10 godina radila na ugovor na određeno, a zna da postoji i prof. UŽ, ali se nije mogao sjetiti da li je ista 2019. radila u školi kao profesorica geografije. Optuženi je naveo da neće odgovarati na pitanja privatnih tužitelja i njihovog opunomoćenika, ali da će odgovarati na pitanja branitelja i suda.Na posebno pitanje suca optuženi je odgovorio da je prilikom razgovora sa novinarom TŽ istome opisao više događaja iz škole koji su se odnosili na situacije kada bi njegovo dijete bilo odvedeno kod pedagoga. Pedagozi su svojim pedagoškim mjerama odnosno idejama pokušali utjecati na dijete sa autizmom, međutim MŽ bi kada bi odlazio kod pedagoga bio preplašen, kada bi došao doma govorio bi "jel tako da nisam ništa napravio", a već je u svojoj obrani spomenuo situaciju sa krađom papirića kada su pedagozi svojim pristupom pokušali utjecati na MŽ da ne krade papiriće, iako on zapravo te papiriće uopće nije ukrao. Zapravo ni dan danas ne zna zašto je MŽ išao kod pedagoga onoga dana kada se dogodio događaj sa knjižničarom te ne zna što su oni očekivali da će napraviti sa svojim pristupom prema djetetu sa autizmom te je pitao ĆŽ što su oni očekivali da će napraviti, međutim ista mu na to nije odgovorila. Još jednom je ponovio da je u razgovoru sa TŽ prepričao ono što se događalo više godina u OŠ Stenjevec vezano za MŽ, tako da ono što je navedeno u člancima koji se navode u privatnoj tužbi nisu njegovi citati. U prvom polugodištu drugog razreda OŠ nakon sastanka između njega, njegove majke i ravnateljice OŠ Stenjevec, a koji sastanak se održao u uredu ravnateljice je postignut dogovor da se MŽ više ne šalje kod pedagoga već da se u nekim kriznim situacijama nazovu roditelji. Na daljnje pitanje suca, a vezano za događaj sa knjižničarom, odgovorio je da kada je ušao u ured pedagoga pitao je što se dogodilo, međutim stalno je od ĆŽ dobivao isti odgovor i to da je istu MŽ napao, da joj je ozlijedio nokat, međutim sjeća se da je KŽ nosila sandale te nije vidio nikakvu povredu. Na daljnje pitanje suca, da li je sa knjižničarom i drugim osobama koje su se te prigode zatekle u uredu pedagoga razgovarao o razlozima zbog kojih je MŽ odveden u sobu pedagoga, te o onome što se unutar same sobe događalo nakon što je doveden, odgovorio je da od osoba koje su se nalazile u sobi pedagoga nije dobio za to nikakvu povratnu informaciju. Isto tako za događaj koji se dogodio na satu geografije koji je predmet privatne tužbe isto tako nije dobio nikakvu povratnu informaciju od osoba koje je zatekao te prigode u učionici. Što se tiče događaja sa knjižničarom svoja saznanja o onome što se dogodilo je crpio najprije iz onoga što je osobno vidio kada je otvorio vrata, a što je detaljno opisao u svojoj obrani kada je opisao da je vidio knjižničara kako MŽ krvnički drži zakucanog za pod na način da ga je držao rukama za ramena te iz činjenice da mu se MŽ žalio na bol u ramenu, a pored toga MŽ mu je idući dan sam prepričao sami događaj a njegovu verziju događaja mu je u telefonskom razgovoru naknadno potvrdila i ĆŽ, a uz sve to je uzeo u obzir i to da od osoba koje je zatekao u sobi pedagoga nije dobio nikakvu povratnu informaciju. Na daljnje pitanje suca, da li je povjerovao onomu što mu je MŽ kazao, a imajući u vidu da se radi o djetetu sa autizmom, odgovorio je da je MŽ inteligentan, on ima određene limite kada je pod stresom, međutim kada se smiri jako dobro može prepričati sve ono što se dogodilo, pri čemu isti obzirom da ima autizam ima i određeni limit u smislu iznošenja laži, s time da nema bujnu maštu već prepriča ono što je stvarno vidio i doživio, a uz to ima i dobro sjećanje tako da nije imao nikakvog razloga da mu ne vjeruje pogotovo kada je sve to stavio u korelaciju s onim što je osobno vidio kada je došao u sobu pedagoga odnosno u učionicu geografije dakle u odnosu na ova dva događaja koji su predmet privatne tužbe. Sve ono što je navedeno u člancima koji su objavljeni, a čiji dijelovi su predmet privatne tužbe, ponovio je da nisu njegovi citati već je TŽ sve to sažeo na svoj način. Oni su razgovarali u više navrata, slao mu je i medicinsku dokumentaciju, on više ne radi za Dnevno.hr obzirom da je iz razgovora sa njim shvatio da su iz OŠ Stenjevec bili upućivani neki dopisi pa je to bio razlog zašto isti više ne radi za Dnevno.hr. Na daljnje pitanje suca, na što je konkretno mislio kada je naveo da su MŽ pokušali izolirati ili plašiti izolacijom, odgovorio je da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti da li je baš točno te riječi kazao kada je razgovarao sa TŽ, međutim u svojoj obrani je opisao situaciju gdje je MŽ sat vremena bio u uredu pedagoga zbog navodne krađe papirića te je bio izoliran od druge djece dok ne prizna krivnju iz čega je razvidno da je isti bio izoliran, a isto tako je i sam privatni tužitelj ŠŽ naveo da je MŽ u sobi pedagoga bio 40 minuta sa zatvorenim vratima te je to također po njegovom mišljenju izoliranje djeteta jer ne zna što je on tamo uopće radio.

6. Ovdje u prvom redu treba kazati kako optuženi u svojoj obrani nastoji otkloniti kaznenopravnu odgovornost pozivajući se na to da izjave i tvrdnje koje su objavljene u člancima koji su predmet privatne tužbe nisu njegove izjave, već da je on obavio razgovor sa TŽ koji je autor spornih članaka te mu događaje prepričao svojim riječima, međutim on je to sve sažeo tako da članci koji su objavljeni ne predstavljaju njegov citat, njegov upravni govor, jer nije tim riječima ispričao TŽ, već je on svojim rječnikom to morao približiti svojim čitateljima, a isti je to objavio u Dnevno.hr, međutim, taj članak je objavljen bez njegove autorizacije, štoviše TŽ mu je kazao da je on najprije napravio radnu verziju članka, a nakon toga je urednik a obzirom da je to bila aktualna tema još promijenio sadržaj, skratio tekst i objavio naslov, s time da niti to nije bilo autorizirano od strane njega, a kako mu je kazao TŽ niti od njega.Sud nije prihvatio ovakvu obranu optuženog prvenstveno iz razloga što je pregledom spornih članaka razvidno da se sporne tvrdnje nalaze u dijelu teksta koji je označen s navodnicima što znači da je autor teksta tvrdnje prenosio onako kako su izrečene, a da je tome tako je razvidno i iz činjenice da je prije spornog teksta koji je označen navodnim znakovima naznačeno Otac nam je ispričao, a po završetku citiranog dijela teksta nakon zatvaranja navodnika autor spornih članka još jednom navodi Rekao je roditelj dječaka s posebnim potrebama iz čega je razvidno da je obrana optuženog u tom dijelu neistinita i nevjerodostojna, pri čemu nije životno ni logično da bi autor teksta da je zaista promijenio sadržaj onoga što mu je ispričao optuženi, odnosno da se ne radi o njegovom citatu, njegovom upravnom govoru, već da je autor to sve sažeo kako bi približio čitateljima, sporne izjave označio navodnim znakovima kojim znakovima se upravo označava doslovno navođenje teksta, poput upravnog govora ili citata. Stoga je sud utvdio da su navodi koji su sadržani u tekstu koji je objavljen u Zagreb info i Dnevno hr. upravo ono što je svojim riječima iznio isključivo optuženi te su takve izjave upravo citirane u spornim člancima bez da je u njih bilo nekakve intervencije od strane autora teksta, upravo iz razloga kako su iste označene u spornim člancima, što je prethodno obrazloženo, ali i imajući u vidu da se u dva navrata navodi da je to što je citirano u člancima ispričao otac, što je u konkretnom slučaju. ovdje optuženi.

7. Što se tiče navoda ...umjesto da mu škola pomogne, odlučili su pedagoškim, odnosno represivnim mjerama, korigirati njegovo ponašanje. Odveli bi ga iz učionice, slali kod pedagoginje ili zadržali u pedagoškom kabinetu. Na neki način, pokušavali su ga izolirati ili plašiti izolacijom sud je utvrdio da se radi o činjeničnoj tvrdnji. Optuženi je u svojoj obrani naveo da je prvom polugodištu 2. razreda osnovne škole MŽ zbog običnih žutih papirića završio u sobi pedagoga, a radi se o tome da se MŽ sa još jednim dječakom i djevojčicom igrao s tim papirićima, pa toj djevojčici te papire nisu vratili na vrijeme, a ona ih je tužila za krađu nakon čega je MŽ sa još jednim dječakom odveden u sobu pedagoga, tamo je bio sat vremena, a kada je došla druga pedagoginja od njega je iznudila priznanje za krađu, s time da mu je prije toga rekla da ako prizna da je ukrao papiriće da mu se ništa neće desiti, a ako ne prizna da će mu se nešto desiti, ali da ne zna što. MŽ je odmah priznao jer se prepao takvog pristupa, s time da je isti ranije kod pedagoga išao samo na razgovore, a nakon što su iznudili [adresa] priznanje pozvali su roditelje pa je tako on došao po njega te su mu predali MŽ i rekli „evo vam dijete, on je priznao da je ukrao papiriće“. Nakon toga je otišao kod ravnateljice zajedno sa svojom majkom koja je psihijatar te je rekao ravnateljici da porazgovara sa njegovom majkom, a nakon razgovora je postignut dogovor da MŽ više neće ići kod pedagoga, ako se što desi da se onda zovu roditelji. Optuženi je naveo da je prilikom razgovora sa novinarom TŽ istome opisao više događaja iz škole koji su se odnosili na situacije kada bi njegovo dijete bilo odvedeno kod pedagoga. Pedagozi su svojim pedagoškim mjerama odnosno idejama pokušali utjecati na dijete sa autizmom, međutim MŽ bi kada bi odlazio kod pedagoga bio preplašen, kada bi došao doma govorio bi "jel tako da nisam ništa napravio", a već je u svojoj obrani spomenuo situaciju sa krađom papirića kada su pedagozi svojim pristupom pokušali utjecati na MŽ da ne krade papiriće, iako on zapravo te papiriće uopće nije ukrao. Zapravo ni dan danas ne zna zašto je MŽ išao kod pedagoga onoga dana kada se dogodio događaj sa knjižničarom te ne zna što su oni očekivali da će napraviti sa svojim pristupom prema djetetu sa autizmom te je pitao ĆŽ što su oni očekivali da će napraviti, međutim ista mu na to nije odgovorila. Na pitanje suca, na što je konkretno mislio kada je naveo da su MŽ pokušali izolirati ili plašiti izolacijom, odgovorio je da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti da li je baš točno te riječi kazao kada je razgovarao sa TŽ, međutim u svojoj obrani je opisao situaciju gdje je MŽ sat vremena bio u uredu pedagoga zbog navodne krađe papirića te je bio izoliran od druge djece dok ne prizna krivnju iz čega je razvidno da je isti bio izoliran, a isto tako je i sam privatni tužitelj ŠŽ naveo da je MŽ u sobi pedagoga bio 40 minuta sa zatvorenim vratima te je to također po njegovom mišljenju izoliranje djeteta jer ne zna što je on tamo uopće radio, s time da je u obrani iznio da mu je sin ispričao da ga je ĆŽ uhvatila za zapešća i uvukla u sobu te zatvorila vrata te mu pričala nešto što je njega u tom trenutku preplašilo zbog čega je on od nervoze htio trgati papiriće, a tada mu je kazao i da ga je KŽ ponovno stisnula za ruke, da su se isti na neki način hrvali te da se KŽ zabila u vitrinu i da su tek tada pozvali knjižničara.

8. Svjedok MŽ je u svom iskazu naveo da je u prvom ili drugom razredu osnovne škole bio odveden u sobu pedagoga zbog nekih papirića, a u petom razredu također, tada su ga uveli u sobu zbog papirića, pedagoginja ga je primila za dvije ruke, kao i da iz sobe nije mogao slobodno izaći jer su vrata bila zatvorena i knjižničar ga je držao. Tijekom postupka je iskazivala ravnateljica Osnovne škole Stenjevec SŽB koja je u svom iskazu navela da inače u OŠ Stenjevec postoji stručna služba koju čine socijalni pedagog, pedagog i knjižničar, te se kod istih u svakom trenutku u školskoj smjeni može pozvati odnosno doći na razgovor, međutim od strane njihove stručne službe maloljetni MŽ nikada nije niti bio pozivan na razgovor tako da su netočni ovi navodi iz privatne tužbe da se njega zastrašivalo, pri čemu koliko se sjeća, roditelji maloljetnog MŽ nisu niti pristali da bi dijete išlo na razgovor u stručnu službu. Isti su tek u drugom razredu pristali na timsku obradu, a u trećem razredu tijekom školske godine je dobio pomoćnika u nastavi. U odnosu na maloljetnog MŽ nije bilo nikakvih sličnih situacija kao što je bio događaj sa knjižničarom i događajem na satu zemljopisa. Nisu točni navodi iz privatne tužbe da je škola pedagoškim odnosno represivnim mjerama pokušavala korigirati ponašanje maloljetnog MŽ, niti bi se isti odvodio iz učionice, a niti bi se slao kod pedagoga, a niti se na bilo koji način istog pokušalo izolirati ili plašiti izolacijom, jer sa njim nikakvih problema osim ova dva naprijed opisana događaja nije bilo, tako da nije niti bilo razloga da isti uopće odlazi u stručne službe. Moguće je da je bilo nekih situacija kada bi se dijete uznemirilo, međutim to bi riješio ili učitelj ili pomoćnik u nastavi ili bi stručni suradnik koji je u smjeni došao na sat tako da i dalje ostaje kod navoda da dijete nije bilo slano kod pedagoga niti su se prema istom primjenjivale bilo kakve represivne mjere. U drugom razredu OŠ optuženi je sa svojom majkom koja je po struci psihijatar došao kod nje na sastanak, s time da je na istome bila i pedagoginja, a radilo se o vrlo neugodnom razgovoru sa optuženim, međutim postignut je dogovor, a obzirom da su uočene poteškoće u govoru i pisanju, da isti ide najprije kod logopeda sa kojim je prvotno i napravljena obrada, nakon čega je rađena i timska obrada. Ne sjeća se da bi na tom sastanku od strane optuženog i njegove majke bilo zamoljeno da se dijete ne odvodi pedagogu zbog ranijih traumatičnih iskustava.Navela je da joj je poznato da se govorilo o događaju na satu da je maloljetni MŽ uzeo neke naljepnice drugoj djeci, međutim nije joj poznato da bi isti zbog toga bio odveden kod pedagoga i sat vremena gledao u zid, ali joj je poznato da je isti zbog toga bio na razgovoru kod pedagoginje. Privatni tužitelj ŠŽ je u svom iskazu opisao situaciju kada je u popodnevnoj smjeni došao u ured koji dijele defektolog i socijalni pedagog i to iz razloga što je išao po neke podatke, s time da je toga dana u popodnevnoj smjeni bila radila pedagoginja ĆŽ. Uz njega i pedagoginju u to vrijeme u sobi je bila i ŽŽ (djev. R) a radi se o profesorici hrvatskog jezika. U jednom trenutku u prostoriju je došla pomoćnica u nastavi ŠŽB zajedno sa malodobnim MŽ, u kojem trenutku MŽ nije dozvoljavao da pomoćnica u nastavi uđe u prostoriju obzirom da je stavljao ruke na vrata, međutim nakon nekoliko molbi ipak su u konačnici u prostoriju ušli. U trenutku kada je MŽ došao u prostoriju nije znao koji je razlog njegova dolaska već je to saznao naknadno, odnosno da je isti došao iz razloga što je začepio slavinu u učionici papirićima, što je prskao učenike i razrednicu, bacao papiriće i olovke kroz prozor te uništavao bilježnice od razrednice. Nije mu poznato da bi MŽ imao strah prema sobi pedagoga. Na posebno pitanje branitelja optuženika da li je MŽ bilo onemogućeno da izađe iz prostorije privatni tužitelj je odgovorio da njemu nije bilo onemogućeno da izađe, da je htio, mogao je izaći iz prostorije jer se u hodniku nalazila njegova pomoćnica u nastavi. Iz iskaza svjedokinje ŠŽB proizlazi da za vrijeme dok je bila asistent u nastavi MŽ isti bi se u teškim nekontroliranim situacijama odvodio u stručne službe, a u mjesec dana koliko mu je bila asistent u nastavi misli da je isti najmanje 4-5 puta išao u stručne službe, s time da bi nekada ona bila sa njim unutra, a nekada bi čekala vani, a to je sve ovisilo o okolnostima i stanju samog djeteta, međutim stručne službe su prema njemu postupale na način da bi ga u prvom redu pokušale umiriti. Nikakve izolacije mldb. MŽ nije bilo, po njezinom mišljenju isti se uklopio u razred koji je pohađao, razred je prihvatio njega, ali on nije prihvatio razred. Iz iskaza svjedokinje ĆŽ proizlazi da MŽ nikada u njezin ured nije doveden pod prisilom pa je tako i ovaj put sam ušao u ured, a misli da je kod nje prije ovog događaja bio samo jednom i to kada je pohađao treći razred. Te prigode je MŽ došao u njezin ured jer je navodno uništio masku nekom starijem učeniku, međutim te prigode je sa MŽ normalno razgovarala, o tome je kontaktirala oca, a MŽ se normalno vratio na nastavu. MŽ je u njezin ured, a kada se dogodio ovaj događaj sa knjižničarom došao zato što ga je uputila razrednica, međutim tek naknadno je saznala kako je došlo do toga da MŽ dođe u njezin ured, a to je saznala u razgovoru sa pomoćnicom u nastavi i drugim profesorima, pa je tako od njih saznala da je MŽ taj dan u školu došao pod terapijom, da je prve sate bio uspavan, a da se tijekom trećeg sata uznemirio pa ga je pomoćnica izvela van na hodnik, nakon čega je MŽ tražio da ode na wc, međutim kako mu je tada "malo procurilo u hlače" to je kod njega očito izazvalo stid, međutim MŽ je potom otišao na idući sat na kojem se ponovno uznemirio, nakon čega ga je pomoćnica ponovno izvela van i odvela u dvoranu, međutim kada se MŽ vratio na sat engleskog jezika tu je počeo uzimati papire, prolijevati vodu te ga je tada razrednica, a sve kako bi se isti smirio poslala u stručne službe te da se o svemu kontaktira njegov otac. Prije ovog događaja sa knjižničarom nije niti bilo potrebe za dovođenjem MŽ u stručne službe, već je navela da je on jednom samo jednom bio kod nje u trećem razredu te misli da je jednom bio kod PŽ koja ju je mijenjala kada je bila na porodiljnom. Nikada MŽ nije plašila niti mu je spominjala izolaciju niti mu je uputila bilo kakvu ružnu ili prijeteću riječ, a isto tako misli da prema njemu nije na taj način postupao nitko od njezinih kolega. Individualno postupaju sa svim učenicima sa poteškoćama, i to u skladu sa preporukama stručnjaka. Osobno ne postavlja nikakvu dijagnozu jer za to nije niti stručna već u suradnji sa roditeljima djecu upućuju kod stručnjaka koji zapravo njima nakon izvršene obrade šalju upute odnosno preporuke za rad sa tom djecom te oni te upute odnosno preporuke prenesu ostalim kolegama koji su na određeni način uključeni u rad sa tom djecom, a isto tako surađuju i sa roditeljima koji im također mogu dati još neka dodatna saznanja vezano za njihovu djecu. Ove preporuke se rade kako u suradnji sa roditeljima tako i sa psihijatrom koji je izradio nalaz timske obrade te je preporuka bila da kada se dogodi neka situacija sa MŽ da isti izađe iz učionice te da se kontaktira njegov otac, naravno ako se radi o nekoj situaciji u koju se mora uključiti i stručna služba onda se oni moraju po prirodi posla u to uključiti.Do 10. rujna 2019. nije bilo nikakvog dogovora niti zabrane da MŽ dolazi u stručne službe, međutim po postignutom dogovoru o tome je obaviještena ali to je bilo nakon 30. rujna 2019.

9. Optuženi u svojoj obrani nastoji prikazati da se u drugom razredu osnovne škole dogodila situacija u kojoj je njegov sin MŽ bio odveden u stručne službe, odnosno kod pedagoga zbog papirića, da je tamo bio sat vremena, da je na određeni način iznuđeno njegovo priznanje za krađu papirića, iako se nije radilo o krađi, a nakon toga da je otišao kod ravnateljice zajedno sa svojom majkom koja je psihijatar te je rekao ravnateljici da porazgovara sa njegovom majkom, a nakon razgovora je postignut dogovor da MŽ više neće ići kod pedagoga, ako se što desi da se onda zovu roditelji.Na ovakav način optuženi nastoji stvori podlogu o postojanju dogovora koji seže još od drugog razreda osnovne škole kako bi prikazao da je svaki daljnji odlazak u stručne službe bio protivan prethodnom dogovoru, protivan interesima i zaštiti djeteta, međutim sud nije prihvatio ovakvu obranu optuženog jer iz niti jednog dokaza izvedenog tijekom postupka ne proizlazi da bi bilo dogovora o tome da MŽ ne smije ići u stručne službe osnovne škole. Optuženi u obrani spominje sastanak sa ravnateljicom škole na kojem je postignut dogovor da se MŽ ne šalje u stručne službe, međutim ravnateljica je u svom iskazu navela da se ne sjeća da bi postojao takav dogovor. Također niti ĆŽ pedagog u OŠ Stenjevec ne navodi da bi bila upoznata sa takvim dogovorom, a niti ŠŽB koja je bila asistentica MŽ u svom iskazu, suprotno obrani optuženog ne spominje da bi joj isti govorio da postoji takav dogovor, a niti su o tome iskazivali bilo koji drugi djelatnici škole. Svjedokinja ŠŽB unatoč tome što je imala određenih problema sa MŽ za vrijeme dok mu je bila asistent nema nikakvog razloga neistinito iskazivati, pa bi bilo životno i logično da bi u svom iskazu spomenula da je postojao takav dogovor.

10. Optuženi je iznio tvrdnje da škola nije pomogla njegovom djetetu, već da su pedagoškim, odnosno represivnim mjerama odlučili korigirati njegovo ponašanje, da bi ga odveli iz učionice slali kod pedagoginje ili zadržali u pedagoškom kabinetu, da su ga na neki način pokušali izolirati ili plašiti izolacijom. Kada su optuženom predočeni ti navodi isti je najprije pokušao otkloniti odgovornost da se ne sjeća da li je baš točno te riječi kazao kada je razgovarao sa TŽ, a za koji dio obrane je sud utvrdio da je nevjerodostojan, što je obrazloženo u točki 6. presude, s time da je u daljnjem tijeku iznošenja obrane naveo da je u svojoj obrani opisao situaciju gdje je MŽ sat vremena bio u uredu pedagoga zbog navodne krađe papirića te je bio izoliran od druge djece dok ne prizna krivnju iz čega je razvidno da je isti bio izoliran, a isto tako je kazao da je i sam privatni tužitelj ŠŽ naveo da je MŽ u sobi pedagoga bio 40 minuta sa zatvorenim vratima te je to također po njegovom mišljenju izoliranje djeteta jer ne zna što je on tamo uopće radio.

11. Iz naprijed navedenog je razvidno da optuženi u svojoj obrani u cjelokupnom školovanju njegovog djeteta spominje dvije situacije u kojima se njegov sin našao u sobi pedagoga, dakle situacija u drugom razredu i situacija kada se dogodio događaj sa knjižničarom u petom razredu, pri čemu samu činjenicu što se isti našao u prostorijama stručnih službi smatra izolacijom. Kada se za obrazovnu ustanovu osnovnoškolskog obrazovanja navede da koristi pedagoške represivne mjere da bi se korigiralo ponašanje određenog djeteta onda se time implicira da djelatnici škole kontinuirano, sustavno postupaju protivno interesima djeteta i propisanim obrascima ponašanja ( jer zasigurno nečije ponašanje nije moguće korigirati u dva navrata unutar tri godine, i to od drugog do petog razreda),obzirom da represivne mjere same po sebi znače kaznene, disciplinske mjere, mjere koje imaju za svrhu nekoga na nešto prisiliti ili kazniti, a kada se tome pridodaju konkretne mjere u vidu izoliranja djeteta ili plašenja izolacijom, što bi podrazumijevalo prisilno odvajanje od ostatka učenika onda je razvidno da takvi navodi mogu šteti ugledu i časti škole.

12. Sud je prihvaćajući iskaz ravnateljice škole SŽB, koja je detaljno opisala cjelokupno postupanje škole vezano za maloljetnog MŽ, kako prije događaja sa knjižničarom i na satu geografije, tako i nakon toga, općenito odnos škole prema njemu gdje su mu slani obrazovni materijali, izlazilo u susret kada će odgovarati pojedini školski predmet, pisati test (a koji dio iskaza vezano za pisanje testova u drugom terminu je potvrdila svjedokinja ŽŽ), da sa njim nije bilo nikakvih problema osim dva događaja i to sa knjižničarom i na satu geografije, tako da nije niti bilo razloga da odlazi u stručne službe, njezin osobni angažman vezano za ocjenu njegovog vladanja, činjenicu da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u postupanju škole, iskaz pomoćnice u nastavi ŠŽB da su stručne službe prema MŽ postupale na način da bi ga pokušale umiriti te da nije bilo nikakve izolacije, iskaz pedagoginje ĆŽ da prije događaja sa knjižničarom nije bilo nikakve potrebe da MŽ odlazi u stručne službe, te da ga nikada nije plašila, već bi ga pokušala umiriti, iskaz AŽ koja je bila zaposlena kao socijalni pedagog da je MŽ kod nje bio samo u jednom navratu kada je sebi skidao madež sa leđa, ali da je s njim samo razgovarala te ga smirila i o tome obavijestila oca, utvrdio da je škola sukladno kadru koji je u to vrijeme imala na raspolaganju, njihovim stručnim kompetencijama i angažmanom poduzela sve adekvatne mjere da se pomogne MŽ da što „bezbolnije” prođe kroz sve faze svog obrazovanja, pri čemu su uzeli u obzir i poteškoće koje isti ima te se tome prilagodili, te su sve radnje poduzimali isključivo u interesu djeteta,a da pri tome nije bilo nikakvih represivnih pedagoških mjera poduzetih u cilju da se korigira ponašanje malodobnog MŽ, kao i da nije bilo nikakve izolacije ili plašenja izolacijom što znači da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji.

13. Sud nije prihvatio obranu optuženog da se malodobnog MŽ prisiljavalo da prizna krađu papirića te da ga se plašilo da će mu se nešto dogoditi ako to ne prizna, aludirajući time da bi se istog na nešto prisiljavalo, jer je takva dinamika događaja suprotna uobičajenom obrascu ponašanja djelatnika OŠ Škole Stenjavec prema malodobnom MŽ, a za koje je sud prihvaćajući iskaze gore spomenutih svjedoka utvrdio da su postupali isključivo u interesu MŽ, pri čemu se radi o konstrukciji optuženog kako bi prikazao da se dogodio događaj koji je zahtijevao da se njegovo dijete više ne šalje u stručne službe i da je o tome postignut dogovor, međutim sud je u prethodnim točkama utvrdio da takav dogovor nije niti postojao, već da je optuženi nastojao stvoriti podlogu kako bi diskreditirao postupanje djelatnika škole na način da se nisu držali postignutog dogovora, a u prilog tome je iskonstruirao situaciju gdje bi se njegovog sina na nešto prisiljavalo, međutim takva obrana je usmjerena na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti kako bi optuženi opravdao ono što je izjavio u sredstvima javnog priopćavanja. Optuženi u svojoj obrani nastoji diskreditirati djelatnike škole i prikazati da su isti zataškavali pojedine događaje poput onoga da je njegov sin dobio batine, pa da bi se to zataškalo da je LŽ poduzela sve da MŽ dobije pomoćnika u nastavi, na koji način pokušava s jedne strane diskvalificirati iskaze djelatnika škole, a s druge strane stvoriti privid da su sami skloni pribjeći ponašanju koje odstupa od uobičajenog, međutim takvu obranu sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu. Pored toga, optuženi u obrani smatra da sama činjenica što je MŽ bio u sobi pedagoga podrazumijeva da se radi o izolaciji nije prihvaćena jer svaka situacija kada je MŽ odveden kod pedagoga, onda su za to postojali opravdani razlozi, i to kada se isti nije mogao smiriti na nastavi te kada u tome ne bi uspio pomoćnik u nastavi, pa sama činjenica da je isti odveden u stručne službe automatski ne znači da se istog izoliralo, jer su stručne službe ustanovljene upravo sa tom svrhom, da reagiraju u takvim situacijama, što znači da nikakve izolacije MŽ ne bi bilo, niti ga se s istom plašilo, već je isti samo zbog ponašanja koje je u tom trenutku zahtijevalo da se uključe stručne službe odvojen od razreda isključivo s ciljem da ga se umiri, a ne da se prema njemu primjenjuju bilo kakve represivne mjere, pri čemu bi optuženi svaki put bio upoznat sa razlozima zbog kojih je MŽ odveden kod stručnih službi, te o radnjama koje su poduzete prilikom njegovog dolaska,a koje su poduzete isključivo u cilju njegove zaštite, kao što je bio slučaj kada je doveden u stručnu službu gdje se desio događaj sa knjižničarom, pri čemu je sud prihvaćajući iskaze svih svjedoka koji su se u tom trenutku zatekli u sobi pedagoga utvrdio da nije bilo nikakve izolacije, niti da se MŽ onemogućavalo da izađe, već da je isti samostalno došao sa pomoćnicom u nastavi i ušao u ured, a da iz ureda nije izašao zbog ponašanja koje je eskaliralo do te mjere da je morao reagirati knjižničar, ali isključivo da smiri cjelokupnu situaciju, o čemu će biti posebno riječi prilikom obrazlaganja druge činjenične tvrdnje.

14. Optuženi je iskonstruirao situaciju koja se u drugom razredu dogodila u sobi pedagoga koja ne odgovara stvarnom stanju, a sve kako bi stvorio podlogu da je postojao dogovor da se MŽ više ne šalje u stručne službe, te kako bi time daljnji tijek događaja prikazao na način da je svako odvođenje MŽ u stručne službe bilo protivno prethodno postignutom dogovoru, a prilikom iznošenja obrane isti je opisao samo dvije situacije u kojima je MŽ bio u sobi pedagoga, međutim optuženi je svaki put kada bi MŽ dolazio u sobu pedagoga, pa tako i u te dvije od optuženog opisane situacije bio upoznat sa razlozima dolaska, a koji nisu bili takvi da bi se malodobnog MŽ bez ikakvog razloga odvajalo od ostatka razreda, već bi to bilo u situacijama koje bi zbog njegovog ponašanja zahtijevale uključivanje stručnih službi, te bi se isti nalazio u sobi pedagoga do dolaska optuženog, i to upravo što njegovo ponašanje nije omogućavalo da se vrati na nastavu, što znači da se nije radilo o nikakvoj izolaciji, već o tome da se sa MŽ pokušalo razgovarati kako bi ga se smirilo do dolaska optuženog, a kako je optuženi znajući za takvo stanje stvari u sredstvima javnog priopćavanja naveo da su se prema MŽ primjenjivale pedagoške represivne mjere kojima se odlučilo korigirati njegovo ponašanje te da bi ga se odvodilo u sobu pedagoga i tamo izoliralo i plašilo izolacijom onda je razvidno da je isti bio svjestan da iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju.

15. U odnosu na navode „Na samom početku školske godine, znači prije incidenta s profesoricom zemljopisa, knjižničar ga je oborio i pritisnuo na pod, što je prouzrokovalo i ozljedu ramena za koju postoji i zdravstvena dokumentacija. Škola taji informacije i uopće nije reagirala na objave u medijima i na društvenim mrežama” sud je utvrdio da se radi o činjeničnoj tvrdnji.

16. Optuženi je u svojoj obrani naveo da je 10.9.2019. u 18,19 sati, dobio sms poruku od ŠŽB, a u toj poruci je pisalo „mi smo kod pedagoga“. Odmah je zvao ŠŽB te ju pitao što je, a ona mu je kazala „dođite brzo, nije dobro“. U školu je došao za tri minute te je ŠŽB zatekao na ulaznim stepenicama, a ista je ponovno ponavljala da nije dobro, nakon čega se popeo na I kat do sobe pedagoga, te je zatekao zatvorena vrata, a kada je otvorio vrata čuo je [adresa] vrištanje „pusti me“ s time da nije do kraja mogao otvoriti vrata jer je MŽ bio na podu, te kada je čuo ovo njegovo vrištanje vidio je njegove tenisice te je shvatio da leži na podu, pa kada je u konačnici do kraja otvorio vrata vidio je MŽ kako na podu leži na leđima, a knjižničar ga je fiksirao na pod i to na način da ga je držao za oba ramena, a knjižničar je bio u položaju iznad njega te je klečao na desnom koljenu, a MŽ je vikao „tata pomozi“. Kada ga je knjižničar vidio isti je pustio MŽ, odmaknuo se, a on je podigao MŽ te ga je držao za ruku i pomaknuo iza svojih leđa. Kada je ušao u sobu u istoj se uz MŽ nalazili ĆŽ, knjižničar i još jedna ženska osoba, a kako je MŽ uhvatio za ruku isti mu je kazao da ga uhvati za majicu jer ga boli ruka te mu je pokazivao na rame. ĆŽ mu je tada kazala da je nju MŽ napao, da joj je ozlijedio nokat, a on je MŽ pitao da li ju je udario, međutim MŽ je bio cijeli smeten i u šoku te mu nije ništa kazao, a on mu je rekao da ako je udario KŽ da joj se ispriča. Potom je, a imajući u vidu prethodni dogovor da MŽ ne ide kod pedagoga pitao KŽ što se dogodilo i zašto je MŽ u sobi pedagoga, međutim KŽ je i dalje ponavljala da ju je MŽ napao, a isto tako je to ponavljala i ova druga ženska osoba koja je rekla da joj je MŽ oštetio i USB stick, međutim i dalje je zbog prethodnog dogovora inzistirao da mu kažu zašto se MŽ nalazi u sobi pedagoga, te je pitao KŽ tko će o ovom događaju sačiniti zapisnik te zapisnik o sputavanju, međutim ona je ponovno ponavljala da ju je MŽ napao na radnom mjestu. Vidio je da je MŽ bilo mokro međunožje što znači da se pomokrio, a kako nije shvaćao što se zapravo dogodilo odlučio je istog dana otići kod psihijatra u Kukuljevićevu s time da je i KŽ kazao da MŽ prima svu propisanu terapiju. Istog dana u Kukuljevićevoj Ivan je pregledan od dr. DŽ, isti je na tom pregledu bio miran, sve je bilo normalno, međutim nije htio ništa govoriti vezano za događaj koji se dogodio u sobi pedagoga, međutim doktor je kazao da će MŽ o tome progovoriti kada se odmori. Kako je doktor kazao tako je i bilo obzirom da mu je MŽ idući dan ispričao što se dogodilo dan ranije pa mu je kazao da je bio uznemiren na satu, a da je razrednica rekla da ide doma međutim da je on na kraju završio u sobi kod pedagoga, a kako je isti znao da postoji dogovor da kod pedagoga više neće ići iz tog razloga MŽ nije niti htio ući u sobu pedagoga, međutim kazao mu je da ga je ZŽ uhvatila za zapešća i uvukla u sobu te zatvorila vrata te mu pričala nešto što je njega u tom trenutku preplašilo zbog čega je on od nervoze htio trgati papiriće, a tada mu je kazao i da ga je KŽ ponovno stisnula za ruke, da su se isti na neki način hrvali te da se KŽ zabila u vitrinu i da su tek tada pozvali knjižničara te da je knjižničar kada je došao MŽ sa leđa oborio na pod te ga tako držao dok on nije došao. Idući dan u 17,45 sati ga je nazvala ĆŽ te ga pitala da li je bio na psihijatriji zajedno sa MŽ te joj je kazao da je bio, a u razgovoru joj je kazao da zna kako je njoj teško te ju je zamolio da mu sada stvarno ispriča što se dogodilo u sobi pedagoga, te mu je u konačnici KŽ potvrdila da se događaj odvio upravo onako kako mu ga je opisao i MŽ. Kazao je KŽ da je ona izazvala tu scenu i da su njezinim postupanjem povrijeđena djetetova prava i da je MŽ zbog svega toga povrijeđen, međutim ona mu je kazala da ona neće zbog toga gubiti posao i da će ona srediti da MŽ više ne ide u školu. Kada je sagledao cjelokupnu situaciju i sve ono što mu je kazao MŽ, tako i ono što su mi kazali u školi, shvatio je da su ga u školi prevarili te da je zapravo trebao prijaviti nasilje nad djetetom. Idućeg dana je MŽ odveo kod dr. RŽ,a kada su doktorici pokazali [adresa] rame ona je kazala da nije kirurg nakon čega su otišli na kirurgiju te su liječnici na kirurgiji nakon pregleda utvrdili kontuziju ramena, te su im predali o tome med.dokumentaciju te kazali da obzirom da je MŽ prethodno pregledan kod dr. RŽ da o tome pričaju sa njom jer da je njezina obveza obzirom da se radi o malodobnom djetetom sa teškoćama da o tome mora obavijestiti policiju, te je sa tom dokumentacijom otišao kod dr. RŽ ali ona to nikada nije prijavila već je samo u med.dokumentaciju upisala kontuziju ramena. Dvadeset minuta nakon što je otišao od dr. RŽ na telefon ga je zvala ravnateljica OŠ Stenjevec, te je idući dan došao kod nje sa med.dokumentacijom na kojoj je pisalo da MŽ ima kontuziju ramena, međutim ona taj nalaz nije niti htjela uzeti već je rekla da to nema veze sa njima misleći da to nema veze sa školom, da knjižničar nije povrijedio MŽ već da je MŽ napao ĆŽ. Također je ravnateljici prenio sve ono što je o događaju saznao kako kod MŽ tako i od KŽ, međutim ista mu je kazala da ako se budu tužili da će to biti loše za njegovu djecu te da će škola zaštiti djelatnicu, a obzirom da je to kazala u jednini razvidno je da je mislila na ĆŽ. Što se tiče događaja sa knjižničarom svoja saznanja o onome što se dogodilo je crpio najprije iz onoga što je osobno vidio kada je otvorio vrata, a što je detaljno opisao u svojoj obrani kada je opisao da je vidio knjižničara kako MŽ krvnički drži zakucanog za pod na način da ga je držao rukama za ramena te iz činjenice da mu se MŽ žalio na bol u ramenu, a pored toga MŽ mu je idući dan sam prepričao sami događaj a njegovu verziju događaja mu je u telefonskom razgovoru naknadno potvrdila i ĆŽ, a uz sve to je uzeo u obzir i to da od osoba koje je zatekao u sobi pedagoga nije dobio nikakvu povratnu informaciju. Na pitanje suca, da li je povjerovao onomu što mu je MŽ kazao, a imajući u vidu da se radi o djetetu sa autizmom, odgovorio je da je MŽ inteligentan, on ima određene limite kada je pod stresom, međutim kada se smiri jako dobro može prepričati sve ono što se dogodilo, pri čemu isti obzirom da ima autizam ima i određeni limit u smislu iznošenja laži, s time da nema bujnu maštu već prepriča ono što je stvarno vidio i doživio, a uz to ima i dobro sjećanje tako da nije imao nikakvog razloga da mu ne vjeruje pogotovo kada je sve to stavio u korelaciju s onim što je osobno vidio kada je došao u sobu pedagoga

17. ispitan u svojstvu svjedoka MŽ je naveo da su ga ugurali u sobu pedagoga zbog nekih papirića, da ga je pedagoginja primila za obje ruke, on se samo branio, a onda je došao knjižničar i skršio ga s leđa, a te prigode su bila zatvorena vrata. Ne sjeća se da li mu je netko nešto te prigode govorio, niti da li je još netko drugi bio prisutan. Kada ga je skršio knjižničar ne za da li pao na pod, te prigode se osjećao loše, grozno. Imao je masnicu, a dr. RŽ ga je odbila pregledati pa ga je optuženi odveo u Klaićevu bolnicu gdje su išli na rendgen te mu je utvrđena tjelesna povreda. Te prigode misli da je vikao „pusti me „, a nije nikoga udarao. Iz sobe pedagoga nije mogao izaći zato što ga je knjižničar držao i vrata su bila zatvorena. Ne sjeća se da li se pomokrio, možda čak i jest. Po njega je došao optuženi te mu je kasnije ispričao što se dogodilo. Na pitanje kako je njegov otac reagirao kada je došao po njega u školu isti je naveo da je bio ljut jer su kazali da je bez razloga napao pedagoga, a što nije napravio. Otac ga je odveo u Kukuljevićevu te mu je tek sutradan uspio prenijeti da ga je pedagoginja uhvatila za dvije ruke i da se branio. Na pitanje da li je s nekim razgovarao o onome što će se danas pričati na sudu rekao je da ne bi o tome.

18. Tijekom postupka su u svojstvu svjedoka ispitani ŠŽ, ĆŽ i ŽŽ koji su u svojim iskazima na istovjetan način opisali dinamiku događaja u sobi pedagoga, a iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi MŽ nasilno bio uveden u sobu pedagoga, već da ga je do sobe dovela asistentica u nastavi, kojoj upravo MŽ nije dao da uđe u prostoriju, a kada je isti bez ikakve sile ušao u sobu pedagoga, svjedoci su na identičan način opisali njegovo ponašanje koje je uključivalo trganje papira, bacanje predmeta, udaranje svih prisutnih, kao što su na istovjetan način opisali ponašanje knjižničara ŠŽ na način da je samo pokušao smiriti MŽ da se ne ozljedi pa da ga je iz tog razloga obgrlio s leđa, a sve kako na sebe ne bi bacio police i ormar. Isto tako svjedoci su na istovjetan način opisali da je optuženi ušao u sobu kada je knjižničar obgrlio MŽ kao i da su isti sjedili na podu, te da su njegovom ocu ispričali cjelokupnu dinamiku događaja te im se isti zbog toga ispričao te je bio zahvalan kako su postupili prema MŽ.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze gore ispitanih svjedoka kao istinite i vjerodostojne obzirom da su iskazujući detaljno okolnosno i sigurno na životan i logičan način opisali cjelokupnu dinamiku zbivanja inkriminirane prigode, a ponašanje MŽ u sobi pedagoga je po ocjeni suda samo nastavak njegovog ranijeg ponašanja tog dana na nastavi, a što su u svojim iskazima opisali ŽŽ i GŽ, sa čijeg sata je MŽ i upućen u stručne službe obzirom da nije mogao pratiti nastavu, već je trgao papiriće te ih stavljao u odvod te bi iz slavine puštao vodu. Sud je već prilikom obrazlaganja prve činjenične tvrdnje naveo da je utvrdio da prema MŽ nije bilo nikakvih neprimjerenih postupaka od strane djelatnika OŠ Stenjevec, već upravo suprotno, i to da su svi djelatnici postupali isključivo u interesu MŽ, pa je tako po ocjeni suda to bio slučaj i u sobi pedagoga kada je privatni tužitelj u svojstvu knjižničara koji se na tom mjestu slučajno zatekao, imajući u vidu cjelokupno ponašanje MŽ poduzeo radnje isključivo da zaštiti MŽ koji osim što je udarao sve djelatnike je mogao i sebe ozlijediti povlačeći policu, odnosno ormar, te je iz iskaza gore ispitanih svjedoka sud utvrdio da je knjižničar samo obgrlio MŽ kako bi ga spriječio da dođe do ormara i istog povuče na sebe, a ne da ga je skršio kako je to opisao MŽ u svom iskazu, odnosno kako je opisao optuženi u svojoj obrani da je zatekao MŽ kako na podu leži na leđima, a knjižničar da ga je fiksirao na pod i to na način da ga je držao za oba ramena, dok je knjižničar bio u položaju iznad njega te je klečao na desnom koljenu, što odgovara onome što je naveo u sredstvima javnog priopćavanja da je knjižničar MŽ oborio i pritisnuo na pod. Tijekom postupka je u svojstvu svjedoka ispitana ŠŽB koja se zbog proteka vremena nije mogla sjetiti konkretnog događaja, međutim nesporno je tijekom postupka utvrđeno da ista nije bila u samoj sobi pedagoga, već ispred nje, ali u svom iskazu nije spominjala nikakve neprimjerene postupke koji su prethodili ulasku MŽ u sobu pedagoga u vidu nasilnog povlačenja za njegove ruke od strane ZŽ. Iz iskaza GŽ proizlazi da je došla tek kada se situacija smirila, odnosno da nije prisustvovala radnjama MŽ koje su u svojim iskazima opisali ĆŽ, ŠŽ i ŽŽ, a kada joj je predočen dio iskaza ŠŽ u kojem je isti naveo da je bila prisutna u prostoriji kada je MŽ bacao stvari sa ormara, da ga je pokušala smiriti te da ju je isti udario nogom u međunožje, kazala je da je od toga prošlo dosta vremena te da se ne može sjetiti svih detalja te se stvarno ne sjeća da je tamo bila. Unatoč tome što se GŽ nije mogla sjetiti da bi bila u sobi pedagoga i prisustvovala radnjama MŽ koje su opisane od strane ŠŽ, ŽŽ i KŽ, to nije utjecalo na ocjenu vjerodostojnosti njihovih iskaza koje je sud ocijenio kao istinite, vjerodostojne te životne i logične te koji čine zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja te da je ponašanje ŠŽ predstavljalo uobičajeni obrazac ponašanja djelatnika OŠ Stenevec prema MŽ, a ovog puta je isto bilo usmjereno prvenstveno na njegovu zaštitu, i to od samog sebe.

20. Sud nije prihvatio obranu optuženog o dinamici samog događaja u sobi pedagoga, odnosno nije prihvatio njegovu verziju događaja o zatečenom stanju u sobi pedagoga obzirom da je takva obrana suprotna iskazima ŠŽ, ĆŽ i ŽŽ, a koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne.Predmet privatne tužbe je činjenična tvrdnja da je knjižničar oborio MŽ i pritisnuo ga na pod što je prouzrokovalo ozljedu ramena, a što bi stavljajući navedenu izjavu u kontekst cjelokupnog teksta, odnosno dijelova teksta koji su predmet privatne tužbe podrazumijevalo da je to jedna od represivnih mjera primijenjenih prema MŽ, za koje je sud već prethodno obrazložio da ih nije bilo, pa tako niti u konkretnom slučaju u sobi pedagoga. Po ocjeni suda optuženi svaku situaciju u koju je uključen njegov sin pokušava prikazati na drugačiji način, odnosno preokrenuti stvari kako bi prikazao da je MŽ u odnosu sa OŠ Stenjevec žrtva, te događaje prikazuje na način koji ne odražava stvarno stanje, pri čemu, kako je već naprijed navedeno pokušava diskvalificirati iskaze svjedoka pa je i tako i konkretnom slučaju naveo da mu je ĆŽ u naknadnom telefonskom razgovoru potvrdila da se događaj desio onako kako ga je on prikazao, a što sud nije prihvatio, jer je upravo na iskazu ĆŽ te ŠŽ i ŽŽ sud utvrdio sve okolnosti događaja, a čija verzija događaja je suprotna onoj kako ju je prikazo optuženi, ali i svjedok MŽ.

21. Iskaz svjedoka MŽ koji potkrepljuje obranu optuženog sud je također ocijenio neistinitim i nevjerodostojnim obzirom da isti negira da bi on bilo koga udarao u sobi pedagoga, otklanjajući od sebe bilo kakav doprinos samom događaju, iako iz iskaza ĆŽ, ŽŽ i ŠŽ proizlazi upravo suprotno, a koje iskaze je sud kako je već naprijed navedeno prihvatio kao istinite, i vjerodostojne, a iz istih je sud utvrdio i postupanje knjižničara kritične zgode u sobi pedagoga za što je također naprijed obrazloženo da nije bilo onako kako ga je opisao optuženi i svjedok MŽ. Ovdje je potrebno kazati, a uvažavajući zdravstveno stanje svjedoka MŽ, da je sud sagledavajući čitav njegov iskaz utvrdio da je isti na određeni način naučen, unaprijed pripremljen, jer je isti precizno odgovarao na pitanja branitelja na isti način kao i optuženi u svojoj obrani, pokušavajući na taj način otkloniti kaznenopravnu odgovornost od optuženog, pri čemu je na ostala pitanja koja nisu postavljena od strane branitelja,a koja se tiču istog događaja odgovarao sa „ne sjećam se”, pri čemu je nelogično da se u pogledu istog događaja nekih stvari uopće ne sjeća, a istovremeno neke situacije precizno opisuje, s time da je indikativno da je isti na pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja da li je s nekim razgovarao o onome što će danas pričati na sudu rekao da ne bi o tome.

22. Spisu prileži medicinska dokumentacija na ime MŽ, pri čemu treba kazati da ista datira od 12. listopada 2019., a događaj sa knjižničarom se dogodio dva dana ranije, međutim neovisno o onome što je konstatirano u medicinskoj dokumentaciji, sud je imajući u vidu predmet privatne tužbe, odnosno predmetnu činjeničnu tvrdnju utvrdio da postupanje knjižničara nije bilo onako kako je to opisao optuženi, odnosno kako je izjavio u sredstvima javnog priopćavanja,pa posljedično tome niti se ozljeda MŽ ne može pripisati ponašanju knjižničara koje je opisano na način da ga je oborio i pritisnuo na pod, što sa sobom povlači i okolnost da sama škola nije tajila nikakve informacije zbog čega je sud utvrdio da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji.

23. Navedena neistinita činjenična tvrdnja je podobna štetiti časti i ugledu OŠ Stenjevac jer se istom implicira da djelatnik škole poduzima radnje na štetu učenika u vidu fizičkog nasilja, a da škola istovremeno taji takve informacije, kao i časti i ugledu privatnog tužitelja ŠŽ, kojem se imputiraju gore spomenute radnje, pri čemu je irelevantno što isti nije spomenut imenom i prezimenom obzirom da je u sredstvima javnog priopćavanja navedena škola u kojoj se dogodio incident, a kako je u OŠ Stenjevec privatni tužitelj ŠŽ jedini knjižničar nije bilo mjesta dvojbi o kome se radi. Obzirom da je optuženi kada je ušao u sobu pedagoga zatekao u „bliskom kontaktu” MŽ i knjižničara ŠŽ, a takav „bliski kontakt” je bio takav da je knjižničar samo obgrlio MŽ dok su sjedili na podu, onda je razvidno da je optuženi kada je u sredstvima javnog priopćavanja naveo da ga je knjižničar oborio i pritisnuo na pod bio svjestan da iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju, jednako kao i kada je naveo da škola taji takve informacije obzirom da je osobno vidio da se događaj nije desio onako kako je izjavio u sredstvima javnog priopćavanja, pa samim time škola nije niti mogla tajiti nešto što ne odgovara stvarnom stanju.

24. U odnosu na navode „Prema onome što sam saznao, na dan kad je navodno napadnuta učiteljica, naš sin je pisao kredom po ploči neprimjerenu riječ. To vam je tipična reakcija kod nekoga tko ima njegovu dijagnozu. Osjeća se loše, treba pomoć, ali je ne zna tražiti na pravi način.Učiteljica je situaciju pogrešno shvatila i pred cijelim razredom mu zaprijetila da će ga snimiti i to objaviti na internetu. Pritom je u ruci držala mobitel. Koliko sam saznao, on nije usmjerio svoju agresiju prema učiteljici, nego prema njenom mobitelu i računalu, znači sredstvima koja su trebala biti iskorištena da bi ga se dodatno ponizilo. Trenutačno je vrlo dramatično. On ne želi ići u školu. Boji se i strah ga je. Škola je u vezi s Kukuljevićevom, a nas roditelje nitko ništa ne pita." sud je utvrdio da se radi o činjeničnoj tvrdnji.

25. Optuženi je u svojoj obrani naveo da je prije [adresa] povratka u školu on s njim išao na jedan prosvjed pomoćnika u nastavi, a na taj prosvjed je išao u svojstvu novinara amatera, te je MŽ htio da njegova fotografija bude objavljena sa tog prosvjeda, te je isti skupa s njim doma gledao sve procese koji traju od objavljivanja fotografije pa do broja osoba koje su tu fotografiju vidjele, tako da je MŽ u sve to bio uključen te ga je učio matematiku kroz statistiku i to na način da mu je govorio koliko je ljudi vidjelo tu fotografiju. MŽ se vratio u školu, a **.**.2019. MŽ je po dogovoru u školi trebao biti četiri sata, s time da su zadnja dva od ta četiri sata trebala biti dva sata geografije. Taj dan je u 11,29 sati dobio sms poruku od Ivanove pomoćnice ŠŽB, a u toj poruci je pisalo „sve je u redu, vidimo se u 12,15“ s time da tada nije niti znao da je došlo do promjene u rasporedu i to na način da je zadnji sat bila geografija a njemu je prethodio sat matematike. Oko 12 sati, za vrijeme dok se oblačio da dođe po MŽ, na telefon ga je nazvala ŠŽB te mu je kazala da dođe da nije dobro. Ponovno je otrčao u školu, međutim tada nije zatekao ŠŽB, ali kako je znao da je zadnji sat geografija otišao je na 2. kat te je na stepenicama zatekao učenike iz [adresa] razreda koje je prepoznao, a isto tako oni su prepoznali njega, te su svi počeli govoriti „ MŽ, učiteljica, uzimao mobitel, nije se dao slikati“. Odmah je krenuo dalje, obzirom da je čuo buku, a kada je došao u učionicu uslijedio je šok obzirom da je vidio MŽ kako leži na leđima, te drži mrežni kabel od računala, desnom nogom je lupao po kučištu od računala, pored njega je klečala AŽ, a GŽ mu je držala glavu u krilu. Pitao je MŽ što je, a on mu je suznih očiju kazao „moram spriječiti distribuciju”, a AŽ i GŽ su cijelo vrijeme šutjele. Pitao je i profesoricu geografije, ovdje priv. tužiteljicu, što je bilo, no međutim ista je na neki način gestikulirala da ne zna pa se samo udaljila. Ponovno je pitao MŽ što mu je međutim isti nije ništa govorio nakon čega ga je stavio na stolac, klečao je pored njega te ga pitao što se dogodilo, on je kazao da je iz matematike bio zadatak koji je uključivao ujednačavanje broja dječaka i djevojčica te da je on taj zadatak riješio. Potom je kroz vrata vidio [adresa] pomoćnicu ŠŽB te je i nju pitao što je bilo, međutim ista se samo počela udaljavati, njemu je u tom trenutku bilo neugodno jer ne zna što se događa, on, GŽ i AŽ su se samo gledali, nakon čega je rekao GŽ da ne zna što se dogodilo ali da se ovo dogodilo već drugi put, da se oni dogovore što se stvarno dogodilo jer je njemu već bilo dosta,a da on MŽ vodi na psihijatriju, te je pri odlasku vidio kako AŽ priča sa djecom iz njegova razrada. Potom je surfajući po internetu na Facebook stranici Gajnice, danas, jučer, sutra, vidio jedan post da je jedan manijak napao dvije djevojčice, te čitanjem tog teksta se spominjao neki mobitel, te je iz teksta shvatio da se isti odnosi na događaj sa sata geografije pa je pitao MŽ da li je možda on uzimao kakav mobitel, a on mu je kazao da nije uspio. Potom je rekao da je on na ploči napisao riječ „seks“ a da ga je profesorica geografije kada je on napisao tu riječ išla snimiti sa mobitelom i rekla da će to staviti na Internet, zbog čega je on htio uzeti njen mobitel, a kako nije mogao doći do njega mislio je da je ona to sve prebacila bežično na računalo te je zato kazao da mora spriječiti distribuciju te mu je i rekao da će tu fotografiju vidjeti 30 tisuća ljudi koji su vidjeli njegovu fotografiju sa prosvjeda. Kazao je da je privatna tužiteljica FŽ u svom iskazu navela da je ona u OŠ Stenejvec jedina stalno zaposlena kao prof. geografije i da je bila još jedna profesorica na zamjeni na pola radnog vremena, međutim u isto vrijeme kada je privatna tužiteljica FŽ davala svoj iskaz pred sudom njegov sin H je imao profesoricu geografije VŽ koja je stalno zaposlena na istom radnom mjestu pa tako i 2019.g. Isto tako je 2019. u OŠ Stenjevec za stalno bila zaposlena prof. geografije i povijesti OŽ a isto tako gđa. M čijeg imena se nije mogao sjetiti, time da je ista 10 godina radila na ugovor na određeno, a zna da postoji i prof. UŽ, ali se nije mogao sjetiti da li je ista 2019. radila u školi kao profesorica geografije. Za događaj koji se dogodio na satu geografije koji je predmet privatne tužbe nije dobio nikakvu povratnu informaciju od osoba koje je zatekao te prigode u učionici. Na pitanje suca, da li je povjerovao onomu što mu je MŽ kazao, a imajući u vidu da se radi o djetetu sa autizmom, odgovorio je da je MŽ inteligentan, on ima određene limite kada je pod stresom, međutim kada se smiri jako dobro može prepričati sve ono što se dogodilo, pri čemu isti obzirom da ima autizam ima i određeni limit u smislu iznošenja laži, s time da nema bujnu maštu već prepriča ono što je stvarno vidio i doživio, a uz to ima i dobro sjećanje tako da nije imao nikakvog razloga da mu ne vjeruje pogotovo kada je sve to stavio u korelaciju s onim što je osobno vidio kada je došao u učionicu geografije.

26. Iz iskaza svjedoka MŽ proizlazi da je na satu geografije na ploči napisao riječ sex, profesorica mu je rekla da će ga slikati i da će još nešto napraviti s internetom, potom je išao uhvatiti mobitel i onda je krenuo na kompjutor kako bi spriječio distribuciju. Čupao je žice iz kompjutora, a AŽ ga je uhvatila za ruke. Ne sjeća se kako se on ponašao u učionici. Optuženom je sve ispričao koji je po njega i došao u školu.Na pitanje što mu je rekla profesorica geografije rekao je da se ne može sjetiti. Na pitanje da li je on koga udario bilo profesore bilo učenike na satu geografije naveo je da nije nikoga udarao. Po njega je na sat geografije došao otac, i to kada je išao na žice od kompjutora.

27. Imajući u vidu naprijed navedeno, razvidno je da optuženi nije osobno prisustvovao događaju koji je predmet činjenične tvrdnje, odnosno događaju kada je njegov sin na ploči kredom napisao riječ sex, već je došao naknadno, kada je u učionici zatekao MŽ sa AŽ i GŽ, a svoja saznanja temelji na onome što mu je kazao MŽ i na temelju onoga što je zatekao kada je ušao u učionicu.

28. Tijekom postupka je u svojstvu svjedoka ispitana ŠŽB koja je detaljno opisala da je sa satu geografije bilo agresivnog ponašanja od strane MŽ, sjeća se da je isti bacao sve sa stola, te da je bacao stvari kroz prozor, da je nju ispikao flomasterom kako po rukama tako i po vesti, te da su svi koji su tu bili prisutni poduzeli sve da spriječe takvo njegovo ponašanje, a od kojeg ponašanja su svi bili u šoku. Isto tako je opisala da je MŽ na nju fizički nasrnuo i to na način da ju udarao u ruke i trbuh, da je udarao i profesoricu geografije. Ovaj njegov napad je trajao nekih pola sata nakon čega je u učionicu došao i Ivanov otac koji ga također nije uspio umiriti. Ponašanje profesorice geografije je bilo takvo da je ona pokušala na miran način ga smiriti, međutim u tome nije uspjela te nije vidjela da bi ga ista te prigode snimala mobitelom. Izašla je iz učionice kada je MŽ počeo bacati stvari kroz prozor te je otišla na portu kako bi pozvala hitnu pomoć, Isto tako na satu geografije nije čula da bi profesorica zaprijetila MŽ da će ga snimiti i to sve objaviti na Internetu, ali je ponovila da cijelo vrijeme nije bila u učionici obzirom da je iz iste izašla po pomoć kada je MŽ bacao stvari kroz prozor, s time da su tada i druga djeca počela izlaziti iz učionice te je trebalo i njih zaštititi.

29. Također je tijekom postupka ispitana i privatna tužiteljica FŽ koja je uz svjedokinju ŠŽB jedina nazočila početku samog događaja te je ista detaljno opisala cjelokupno ponašanje MŽ na satu gegrafije pa tako iz njezinog iskaza proizlazi da je 30. rujna 2019. razred 5d koji je pohađao maloljetni MŽ 5 i 6 sat trebao imati sat geografije, a kako je to bio njezin prvi susret sa tim učenicima prvo je došla u učionicu, pustila sve učenike da uđu u učionicu, što su isti i učinili, a već tada primijetila da je maloljetni MŽ bio vidno uznemiren, međutim tada nije znala koji su za to razlozi, a tek je kasnije saznala da mu je u to vrijeme bilo previše noviteta. Isti je u učionicu ušao sa pomoćnicom u nastavi ŠŽB s time da je naknadno saznala da je MŽ bio uznemiren i na satu matematike koji je prethodio njezinom satu geografije te je o tome bio obaviješten njegov otac koji je trebao doći po njega, a istoga je obavijestila upravo pomoćnika u nastavi ŠŽB, međutim ono što je saznala jest to da njegov otac nije mogao doći već da je rekao istoj da maloljetni MŽ pokuša izdržati još jedan sat. Kada su svi učenici ušli u učionicu maloljetni MŽ je zajedno sa pomoćnicom u nastavi sjeo u klupu do zida nakon čega je počeo proizvoditi zvukove nalik na režanje, a ona se potom predstavila svim učenicima te im kazala da će se sada upoznati, uzela je knjige i atlase, međutim MŽ je nastavio proizvoditi zvukove, režati, te ga je asistentica u nastavi pokušala smiriti, dala mu papire i flomastere, međutim MŽ je nastavio režati te je sa tim flomasterima parao papire. Obzirom da ga asistentica nije uspjela smiriti ista je sa MŽ izašla iz učionice nakon čega se ona ja povukla do katedre, uzela prezente, a u tom trenutku se u učionicu vratila pomoćnica u nastavi zajedno sa MŽ, a sve iz razloga kako bi uzela njegove stvari i torbu kako bi napustili učionicu. U tom trenutku MŽ je uzeo marker sa klupe te je po ploči, zidu, platnu i grafoskopu koji se nalaze jedni do drugog počeo pisati riječ "seks". Tada su druga djeca u razredu počela negodovati te su mu govorili da to ne radi, zašto to radi, da je to prosto, međutim tada je pokušala smiriti situaciju na način da je učenicima kazala da idu na geografiju, a da će ovo što je učinio MŽ pokazati stručnoj službi obzirom da su isti za to zaduženi. Za vrijeme dok je MŽ pisao riječ "seks" asistentica u nastavi je stajala pored njega kraj ploče te je u trenutku je MŽ uzeo hrpu flomastera i počeo ih nabijati u odvod. Tada je učenicima u razredu postavila pitanje iz geografije nakon čega se pomakla u drugi red do prozora, a asistentica u nastavi je tada MŽ htjela uzeti flomastere, međutim isti ju je s obje ruke uhvatio za majicu, podigao te udario dva puta u ploču. Tada mu rekla "nemoj Ć", međutim isti je nakon što je pustio asistenticu nastavio gurati flomastere u odvod, nakon čega je jednog učenika koji je sjedio u srednjem redu poslala po pomoć u stručnu službu. Nakon što je jedan učenik, a na njezino postavljeno pitanje iz geografije počeo odgovarati asistentica je do prve klupe dovela MŽ nakon čega je isti iz njezinih ruku uzeo svoju školsku torbu te ju bacio na asistenticu i gurnuo ju tako da je ista udarila leđima od zid, nakon čega je isti iz torbe na pod ispraznio cijeli njezin sadržaj. Od ovakvog postupanja je bila uznemirena kao i ostali učenici u razredu koji su vikali "nemoj", međutim MŽ je nastavio sa svojim ponašanjem te je sa katedre na kojoj su bili smješteni njezini papiri za nastavu uzeo papire te ih sve bacio na pod, nakon čega ju je udario dva puta sa flomasterima u prsa te nogom u trbuh nakon čega je ostala bez zraka, a MŽ je potom nastavio trčati sa flomasterima po razredu te udarati drugu djecu nakon čega je kružio oko srednjeg reda te vikao "ovo je sve moje, a ne date mi, vratite novac dioničkom društvu, uzmite mene za premijera, lopovi". Također isti je kroz prozor bacao razne predmete, koliko se može sjetiti kroz prozor je bacio atlas, te daljinski od projektora, s time da je uzimao pernice drugoj djeci te ih udarao po glavi, a isto tako je jednoj učenici bacio bocu u glavu. U zadnjem naletu MŽ je uzeo njezin mobitel kojeg je ostavila na svom stolu, međutim jedan od učenika ga je uhvatio za ruku nakon čega ga je MŽ udario šakom u glavu, a taj učenik je pao na pod, međutim u ruci mu je ostao njezin mobitel kojeg je tada vratio na stol. MŽ je nastavio trčati po razredu nakon čega je po računalu i njegovoj tipkovnici, tako i monitoru počeo lupati rukama i nogama, a potom je i zvučnike od računala bacio kroz prozor. Dodala je da je MŽ puno toga bacao kroz prozor ali se ne može svega sjetiti, ali zna da je osim zvučnika bacio i pernice od drugih učenika. Čim ju je MŽ udario u trbuh asistentica je izašla iz učionice kako bi otišla po pomoć. Netočni su navodi privatne tužbe u kojima se navodi da je učiteljica, a pri tome se misli na nju kao profesoricu geografije pogrešno shvatila situaciju i pred cijelim razredom zaprijetila učeniku da će ga snimiti i to objaviti na Internetu te da je pri tom u ruci držala mobitel. Naime, na satu geografije se MŽ obratila samo dva puta i to prvi put kada je pozdravila učenike, a drugi put kada mu je rekla "nemoj Ć". Isto tako je dodala da otac od MŽ kada je došao po svog sina nakon samog događaja nju nije ništa pitao, a istome je rekla da ga je njegov sin udario, a optuženom je to kazala i profesorica FŽB. Optuženi je samo stajao pored MŽ te ga pitao "što te je tako dignulo?". Isto tako te prigode njezin mobitel nije bio bačen kroz prozor za razliku od ostalih predmeta već je istog iz ruke MŽ uzeo jedan učenik. Kada je pomoćnica u nastavi izašla iz razreda kako bi pozvala pomoć nakon što ju je MŽ udario, u tom trenutku je u razred ušla profesorica FŽB, a iza nje AŽ koja je defektolog u OŠ Stenjevec, a po istu je otišao upravo učenik iz razreda. AŽ se potom obratila MŽ govoreći mu " Ć smiri se", međutim MŽ je istu ošamario te ju dva do tri puta udario nogom u nogu, a sa istim ponašanjem prema AŽ je nastavio i pored mjesta gdje je bio smješten kompjuter. Nakon toga je u učionicu došla i [adresa] razrednica GŽ koja je MŽ obgrlila rukama iza leđa, govorila mu da se smiri, da je vani sunce, a sve kako bi MŽ navela na neku drugu temu, međutim MŽ je i dalje nastavio lupati po stolu i kompjuteru, međutim GŽ ga je nekako uspjela smiriti, a tada je u učionicu došao i ovdje optuženi koji je MŽ posjeo na stolac nakon čega je istoga pitao "što te je to podiglo?", a potom je sa istim napustio učionicu i otišao doma te nema saznanja što se dalje događalo obzirom da je tada došla hitna pomoć kako bi ju pregledala.

30. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze privatne tužiteljice FŽ i svjedokinje ŠŽB kao istinite i vjerodostojne obzirom da su detaljno, okolnosno i sigurno iskazujući na raspravi na životan i logičan način prikazali cjelokupnu dinamiku zbivanja u učionici na satu geografije, a iz njihovih iskaza proizlazi da je upravo MŽ ispoljavao fizičko nasilje kako prema profesorici geografije tako i prema asistentici u nastavi, ali da je fizičku agresiju usmjerio i prema predmetima koje je zatekao u učionici, a dio kojih predmeta je i bacao kroz prozor, s time da na vjerodostojnost njihovih iskaza ne utječe činjenica da je ŠŽB, suprotno iskazu FŽ navela da ju MŽ nije s obje ruke uhvatio za majicu, podigao te udario dva puta o ploču obzirom da je sama svjedokinja potvrdila fizičko nasilje od strane MŽ prema njoj, navodeći da ju je udarao u ruke i trbuh, pri čemu nije realno za očekivati da bi svjedoci na identičan način mogli opisati sve detalje i cjelokupnu dinamiku zbivanja imajući u vidu brojnost agresivnih radnji poduzetih od stane MŽ i trajanje takvog njegovog postupanja. Sud je prihvaćajući iskaze FŽ i ŠŽB koji su detaljno opisali agresivno ponašanje MŽ koje ponašanje očito nije predstavljalo izolirani incident obzirom da je ponovio identično ponašanje kao i u sobi pedagoga kada se desio događaj sa knjižničarom utvrdio da je njegov iskaz neistinit i nevjerodostojan u pogledu toga da nije nikoga udarao na satu geografije, a iskaz imenovanih svjedokinja je potvrdila i AŽ koja je naknadno došla u učionicu te je ista navela da je MŽ nju fizički napao i to na način da ju je ošamario te ju je svojim rukama i nogama udarao u noge, podlakticu i trbuh, a isto tako ju je i izgrebao.

31. Svjedok MŽ i optuženi u svojoj obrani pokušavaju prikazati da je MŽ svoju agresiju usmjerio prema mobitelu i računalu i to iz razloga što mu je profesorica geografije kazala da će ga snimiti i to objaviti na internetu nakon što je na ploči napisao riječ sex, međutim takav iskaz MŽ i obrana optuženog je suprotna iskazima FŽ i ŠŽB koje su detaljno iskazivale o samoj dinamici događaja, a iz njihovih iskaza proizlazi da je ponašanje MŽ na satu geografije samo nastavak njegove uznemirenosti sa prethodnog sata, te da njegovom agresivnom ponašanju ni na koji način nije doprinijela privatna tužiteljica koja negira da bi uopće u ruke uzimala mobitel, a niti je svjedokinja ŠŽB u svom iskazu navela da je vidjela da bi profesorica geografije uzimala mobitel u ruke i pokušavala slikati MŽ. Pored toga iskaz MŽ, a time i obrana optuženog je neživotna i nelogična, jer da je zaista privatna tužiteljica FŽ MŽ kazala da će ga slikat i to objaviti na internetu pa da je on onda svoju agresiju usmjerio na mobitel i računalo, onda zasigurno ne bi udarao asistenticu u nastavi i profesoricu geografije, te bacao razne predmete po učionici i izvan nje (ne samo računalo), te posljedično fizičku agresiju ispoljio i prema AŽ. Stoga je sud utvrdio da agresivno ponašanje MŽ nije rezultat neke radnje profesorice geografije, već samo nastavak ranije uznemirenosti na prethodnom satu, koja se nije mogla suzbiti na satu geografije, a kulminirala je kada je isti napisao na ploči riječ sex, te kada su zbog toga negodovali drugi učenici i kada ga je pokušavala smiriti asistentica u nastavi u kojem trenutku je započeo ispoljavati agresiju prema asistentici u nastavi, profesorici geografije, te se nastavilo bacanjem predmeta po učionici i kroz prozor te fizičkim nasrtajem na AŽ. Ovdje je potrebno napomenuti kako je ŠŽB opisala u svom iskazu da je otišla po pomoć nakon što je MŽ počeo bacati stvari, a prije toga je opisala da je udario kako nju tako i profesoricu geografije, a privatna tužiteljica FŽ je navela da je ŠŽB otišla po pomoć kada je MŽ nju (FŽ) udario, a prije toga da je udario ŠŽB, što znači da su iste osobno svjedočile ispoljavanju agresije prema jednoj i drugoj, što dodatno potkrepljuje utvrđenja suda da ponašanje MŽ nije potaknuto nekom radnjom privatne tužiteljice FŽ, već je rezultat ranije uznemirenosti,te da je neistinit, nelogičan i neživotan iskaz MŽ, pa time i obrana optuženog da je agresiju usmjerio prema mobitelu i računalu jer mu je privatna tužiteljica zaprijetila da će ga slikat i to objaviti na internetu. Nesporno je da je ŠŽB u jednom trenutku napustila učionicu kako bi otišla po pomoć, te je sud utvrdio da je to bilo nakon što je MŽ ispoljio agresiju prema njoj i profesorici geografije, međutim nakon toga su u učionicu došle AŽ i GŽ koje su svjedočile nastavku agresivnog ponašanja MŽ, pa unatoč tome što ŠŽB nije cijelo vrijeme bila u učionici, sud je prihvatio njezin iskaz i iskaz FŽ kao istinite i vjerodostojne te na temelju njih utvrdio sve okolnosti događaja, te sud nije našao da bi se eventualno ponašanje privatne tužiteljice koje opisuje MŽ moglo dogoditi nakon što je ŠŽB napustila učionicu, jer to s jedne strane ne proizlazi iz iskaza FŽ koji iskaz je sud u cijelosti u pogledu dinamike zbivanja prihvatio kao istinit i vjerodostojan, dok s druge strane MŽ i optuženi navode da je opisano ponašanje profesorice geografije bilo nakon što je MŽ napisao riječ sex na ploči, a koji iskaz i obranu optuženog je u tom dijelu sud već ranije otklonio smatrajući ih neživotnim i nelogičnim.

32. Nesporno je da je optuženi u jednom trenutku po pozivu došao u školu te isti u svojoj obrani navodi da je zatekao na stepenicama učenike iz [adresa] razreda koji su mu govorili „ MŽ, učiteljica, uzimao mobitel, nije se dao slikati“, međutim takva obrana je po ocjeni suda neistinita i nevjerodostojna te usmjerena na poboljšanje svoje procesne pozicije obzirom da je sud s jedne strane utvrdio da privatna tužiteljica nije niti u jednom trenutku pokušala slikati MŽ, pa onda ne bi niti bilo razloga da bi mu učenici tako nešto govorili, dok je s druge strane takva obrana nelogična te se vremenski ne uklapa u tijek zbivanja o čemu će biti riječi u iduće dvije točke.

33. Naime, svjedokinja ŽŽ je u svom iskazu navela da je te prigode izlazila iz škole te je vidjela kako učenici silaze niz stepenice uznemireni, te ih je pitala što se događa, a učenici su joj kazali "moramo izaći, ozlijedit će nas". Čula je neku buku na drugom katu, otišla je po GŽ koja je potom otišla u učionicu geografije a ona je u učionici ostala sa razredom kojem je GŽ u tom trenutku držala nastavu tako da niti u jednom trenutku nije bila u učionici geografije. Svjedokinja GŽ je u svom iskazu navela da je u jednom trenutku ŽŽ došla po nju te joj kazala "pomozi, imamo situaciju gore". Izašla je iz učionice te se popela na gornji kat a zatekla je učenike 5D razreda kako se spuštaju niz stepenice uplakani i vidno uznemireni. Dolaskom do učionice gdje se održavao sat geografije zatekla je MŽ, FŽ te [adresa] asistenticu na nastavi, ali se nije mogla sjetiti da li je tada kada je došla tu već bila AŽ ili je došla netom iza toga. Svjedokinja FŽB je u svom iskazu navela da su ona i učenici čuli da se nešto događa u susjednoj sobi obzirom da je bila buka, čuli su se glasovi djece te bacanje stvari, ali tada nisu znali o čemu se radi. U jednom trenutku se na vratima učionice pojavio jedan učenik koji je kazao "trebamo pomoć". Obzirom da je shvatila da je u pitanju neka krizna situacija kazala je svojim učenicima da pričekaju te je otišla u susjednu učionicu gdje je zatekla djecu koja su bila uplašena, a isto tako uplašena je bila asistentica i profesorica. Njezin zadatak u takvim situacijama je otići po nekog člana stručne službe, što je te prigode i učinila te je otišla kod socijalnog pedagoga AŽ, sa kojom se vratila u učionicu gdje je bio sat geografije te je ona preuzela daljnje postupanje, a prvenstveno prema dječaku koji je bio najviše uznemiren, a ona se vratila u svoju učionicu s time da je prije povratka pomogla drugoj djeci da iz učionice geografije izađu na hodnik da se smire. Svjedokinja AŽ je u svom iskazu navela da je tog dana bila u svom uredu u OŠ te je nekolicina djece došla u ured govoreći da jednom učeniku nije dobro nakon čega je potrčala u učionicu te je putem srela prof. FŽB koja joj je kazala da se ona nalazi u učionici koja je do učionice u kojoj se nešto događa. Dolaskom ispred te učionice je vidjela da su djeca već izašla, ista su bila uplašena, a radilo se o satu geografije, s time da je njezina intencija bila da što prije uđe u učionicu, ali ih je putem do učionice smirivala. Iz iskaza FŽ proizlazi da kada je pomoćnica u nastavi izašla iz razreda kako bi pozvala pomoć nakon što ju je MŽ udario, da je u tom trenutku u razred ušla profesorica FŽB, a iza nje AŽ koja je defektolog u OŠ Stenjevec, a po istu je otišao upravo učenik iz razreda. AŽ se potom obratila MŽ govoreći mu " Ć smiri se", međutim MŽ je istu ošamario te ju dva do tri puta udario nogom u nogu, a sa istim ponašanjem prema AŽ je nastavio i pored mjesta gdje je bio smješten kompjuter. Nakon toga je u učionicu došla i [adresa] razrednica GŽ koja je MŽ obgrlila rukama iza leđa, govorila mu da se smiri, da je vani sunce, a sve kako bi MŽ navela na neku drugu temu, međutim MŽ je i dalje nastavio lupati po stolu i kompjuteru, ali ga je GŽ nekako uspjela smiriti, a tada je u učionicu došao i ovdje optuženi koji je MŽ posjeo na stolac nakon čega je istoga pitao "što te je to podiglo?"

34. Analizirajući iskaze navedenih svjedokinja onda je razvidno da je u učionicu prva došla svjedokinja FŽB obzirom da se ista nalazila u učionici koja je pored učionice gdje se održavao sat geografije, te da je potom otišla po AŽ, nakon čega su ostala djeca počela izlaziti iz učionice te se spuštati niz stepenice,a u izlasku, odnosno spuštanju niz stepenice ih je zatekla i ŽŽ koja je bila na odlasku iz škole te je odmah otišla po GŽ koja je također prilikom dolaska u učionicu zatekla djecu kako se spuštaju niz stepenice. Kako iz iskaza FŽ, GŽ i AŽ proizlazi da su u učionici još neko vrijeme smirivale MŽ te da je optuženi došao za vrijeme dok su ga pokušale smiriti, onda je neživotna i nelogična obrana optuženog da je i on zatekao učenike iz [adresa] razreda kako se spuštaju niz stepenice, obzirom da su isti bili na izlasku i spuštali se niz stepenice prije nego što su u učionicu došle GŽ i AŽ koje su još jedno vrijeme smirivale MŽ, pa vremenski nije moguće da je optuženi također zatekao učenike na stepenicama te da bi mu isti kazali „ MŽ, učiteljica, uzimao mobitel, nije se dao slikati“, već se radi o konstrukciji optuženog kako bi od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost.

35. Gore spomenuta činjenična tvrdnja djelomično sadrži istinite navode koji se odnose na pisanje neprimjerene riječi na ploču od strane MŽ, međutim istu je zbog konteksta potrebno promatrati kao cjelinu, pogotovo onaj dio koji se odnosi na privatne tužitelje vezano za postupanje profesorice geografije,a za koji dio je sud utvrdio da je neistinit, pa navedena činjenična tvrdnja u cjelini predstavlja neistinitu činjeničnu tvrdnju, a ista je podobna štetiti časti i u ugledu OŠ Stenjevac jer se istom implicira da njezin djelatnik ne poduzima radnje kako bi se zaštito učenik kod kojeg je postavljena određena dijagnoza koja zahtjeva pažljiviji pristup prema njegovom ponašanju, već upravo suprotno, da se poduzimaju radnje koje nisu u interesu djeteta, a niti uobičajenim pravilima ponašanja osnovnoškolske ustanove, i to način da se prijeti takvom učeniku sa poteškoćama da će se njegovo ponašanje koje je posljedica postavljene dijagnoze fotodokumentirati i objaviti na internetu da bude dostupna širim masama, a iz istih razloga su takvi navodi podobni šteti konkretnoj osobi kojoj se imputiraju te radnje, dakle profesorici geografije FŽ. Pri tome je potpuno irelevantno što ista u spornim člancima nije označena imenom i prezimenom, te je irelevantno da li je ista u to vrijeme u školi bila jedina profesorica geografije ili ih je bilo više, jer žrtva kaznenog djela klevete, u ovom slučaju privatna tužiteljica FŽ, ne mora nužno biti imenovana, već je dovoljna njezina odredivost, odnosno da se prema okolnostima konkretnog slučaja može utvrditi identitet osobe na koju se klevetnički sadržaj odnosi. Obzirom da je u spornim člancima opisano koja je dijagnoza ustanovljena učeniku petog razreda, da isti ima mlađeg brata koji pohađa četvrti razred, da je opisan događaj s knjižničarom koji je prethodio događaju na satu geografije, da je decidirano navedena škola u kojoj se dogodio incident, onda je razvidno o kojem se učeniku radi, jednako kao što je razvidno da je profesorica geografije ona profesorica unutar OŠ Stenjevec koja je zadužena predavati navedeni predmet gore spomenutom učeniku koji pohađa peti razred OŠ Stenjevec i koja je držala predavanje na satu geografije na kojem se dogodio incident. Po ocjeni suda optuženi je bio svjestan da iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju jer se radi ponovno o njegovoj konstrukciji, iskrivljavanju stvarnog stanja kako bi diskreditirao djelatnike OŠ Stenjevec i samu školu, prikazujući ih na način da kontinuirano poduzimaju radnje protivno interesima njegovog djeteta, pri čemu je i sama svjedokinja RŽ navela da optuženi nije na pravi način shvaćao problematiku odnosno ono što se događa sa njegovim djetetom, da se žalio na postupanje škole prema njegovom djetetu, govorio je da škola ne razumije dijete odnosno da je škola na strani druge djece te da sve svaljuju na njegovo dijete te da je škola kriva zato što je slijedilo ono što su kazala druga djeca. Po ocjeni suda optuženi od MŽ nije dobio informacije što se događalo na satu geografije u vidu da mu je profesorica geografije zaprijetila da će ga snimiti i to objaviti na internetu, pa da je on u to onda povjerovao kako navodi u svojoj obrani, već se radi o njegovoj konstrukciji koju je on prenio MŽ jer se iz iskaza MŽ, kako je već naprijed navedeno vidi da se radi o naučenom, naknadno pripremljenom iskazu radi otklanjanja kaznenopravne odgovornosti optuženog, a ne da bi isti iskazivao stvarno o onome što se dogodilo, pri čemu je MŽ na ostala pitanja koja nisu postavljena od strane branitelja, a koja se tiču istog događaja odgovarao sa „ne sjećam se”, s time da je nelogično da se u pogledu istog događaja nekih stvari uopće ne sjeća, a istovremeno neke situacije precizno opisuje, s time da je indikativno da je isti na pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja da li je s nekim razgovarao o onome što će danas pričati na sudu rekao da ne bi o tome. Optuženi je očigledno svoje nezadovoljstvo koje se odnosi na školovanje MŽ iskoristio na način da je u svakoj situaciji nastojao MŽ prikazati kao žrtvu te je kako bi diskreditirao samu školu i njezine djelatnike s jedne strane, a kako bi s druge strane opravdao ponašanje MŽ, odnosno da je isto imalo podlogu u neprimjerenom ponašanju djelatnika škole, iskoristio okolnost da se dogodio neki događaj u kojem je sudjelovao MŽ te bi iskrivio činjenice kako bi istog prikazao kao žrtvu sustava, pa je tako i u odnosu na događaj sa sata geografije iskonstruirao prijetnju u vidu slikavanja i objave na internetu, a onda kako bi od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost naveo da mu je to prepričao MŽ, koji se pak prilikom davanja iskaza nije sjećao ničeg osim onog što je optuženi iznio u svojoj obrani i onoga što mu ide u prilog, a koji iskaz je sud otklonio kao neistinit, nevjerodostojan nelogičan, neživotan, iskonstruiran i naučen te unaprijed pripremljen, a optuženi je kako bi pojačao svoju obranu i kako bi od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost navodeći da prenosi ono što mu je prepričao MŽ dodatno pojačao navodima da su mu drugi učenici iz [adresa] razreda koje je zatekao na stepenicama govorili „ MŽ, učiteljica, uzimao mobitel, nije se dao slikati“, a koji dio obrane je sud otklonio u prethodnim točkama.

36. Sud je iz činjeničnog opisa ispustio dio „i drugih” (drugi redak činjeničnog opisa) jer su uz privatnu tužbu priloženi samo članci sa Zagreb.info i Dnevno.hr.

37. Imajući u vidu sve naprijed navedeno razvidno je da je optuženi ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 obzirom da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje je optuženi iznio te koje su podobne štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja, što je za svaku činjeničnu tvrdnju posebno obrazloženo u svakoj točki presude, a iste su postale dostupne većem broju osoba obzirom da su iznesene u sredstvima javnog priopćavanja i to putem internet portala Zagreb.info i Dnevno.hr. Uz navedena objektivna obilježja, optuženi je ostvario i subjektivna obilježja kaznenog djela obzirom da je postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan svoga djela i htio je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Iz navedenog sud nalazi da je optuženi bio svjestan da ono što iznosi nije istina, a također je bio svjestan da su ovakvi navodi podobni škoditi časti i ugledu onoga za koga se iznose, kao što je bio svjestan da izjave daje putem sredstava javnog priopćavanja i da će biti objavljene na internet portalima i da su stoga iste pristupačne većem broju osoba, no unatoč svom znanju i svijesti, on postupa na terećeni način, čime ostvaruje i subjektivno obilježje kaznenog djela klevete iz članka 149 stavak 1. i 2. KZ/11.

38. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

39. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

40. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio njegovu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, protek vremena od počinjenja djela, njegovo korektno držanje pred sudom, te da je otac troje djece, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i propisanu kaznu za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, kao i da je optuženi kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

41. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na novčanu kaznu od 150 dnevnih iznosa, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se novčana kazna na koju je osuđen neće naplatiti ako u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom kojom se izrečena novčana kazna neće naplatiti ako u vremenu provjeravanja optuženi ne počini novo kazneno djelo može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa kako se radi o optuženom starosti 54 godine, koji je kazneno i prekršajno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela, s time da je od počinjenja djela proteklo više od pet godina, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, slijedom čega je ocjena suda da će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. U odnosu na visinu dnevnog iznosa, čija se visina utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, sud je utvrdio da je optuženi nezaposlen, da je lošeg imovnog stanja, da je otac troje djece koje je dužan uzdržavati, slijedom čega je sud utvrdio da bi se radilo o minimalnom dnevnom iznosu od 2,65 eura (20,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450), na koji način je sud došao do ukupnog iznosa novčane kazne od 397,50 eura, a optuženom je sukladno odredbama KZ/11 određen rok od šest mjeseci za plaćanje novčane kazne, ali samo u slučaju da dođe do odluke suda o opozivu uvjetne osude, a koji rok bi onda tekao od pravomoćnosti te odluke o opozivu, a sud ga smatra primjerenim visini novčane kazne, te Zakonom propisanom roku od trideset dana do šest mjeseci. Optuženi je također upozoren o načinu naplate i zamjeni, a ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u ostavljenom joj roku, ali samo ako bi došlo do opoziva uvjetne osude.

42. Sud je primijenio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da je kasnijim izmjenama Kaznenog zakona (Narodne novine br. 126/19, 84/21, 144/22, 144/23 i 36/24) povišen minimalni dnevni iznos sa 20,00 kuna/2,65 eura na 5,00 eura.

43. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud je istog temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, obzirom da je nezaposlen, lošeg imovnog stanja, te je otac troje djece, slijedom čega je ocjena suda da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija, dok je isti dužan naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, ukoliko takav trošak bude zatražen.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatni tužitelj OŠ Stenjevec, Bolnička cesta 92, Zagreb n/r ravnateljice SŽB

2. privatni tužitelj ŠŽ, [adresa]

3. privatna tužiteljica FŽ, [adresa]

4. opunomoćenik privatnih tužitelja odvjetnik HŽ

5. optuženi SŽ, [adresa]

6. branitelj optuženog odvjetnik Denis Hüsèin.