Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br. P-3481/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 07. studenog 2024., u prisutnosti pun. tužitelja te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a da tužitelju ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati novčanu tražbinu u iznosu 759,35 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja se obračunava:

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 01.02.08 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 01.03.08 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 01.05.08 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 01.06.08 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 01.08.08 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 05.09.08 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 09.10.08 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 10.11.08 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 07.01.09 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 06.02.09 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 02.03.09 pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR počevši od 01.04.09 pa do isplate

- na iznos od 16,34 EUR počevši od 08.05.09 pa do isplate

- na iznos od 16,29 EUR počevši od 02.06.09 pa do isplate

- na iznos od 16,27 EUR počevši od 09.07.09 pa do isplate

- na iznos od 16,23 EUR počevši od 12.08.09 pa do isplate

- na iznos od 16,18 EUR počevši od 01.09.09 pa do isplate

- na iznos od 16,15 EUR počevši od 10.10.09 pa do isplate

- na iznos od 16,10 EUR počevši od 02.11.09 pa do isplate

- na iznos od 16,07 EUR počevši od 11.12.09 pa do isplate

- na iznos od 16,03 EUR počevši od 08.01.10 pa do isplate

- na iznos od 15,98 EUR počevši od 02.02.10 pa do isplate

- na iznos od 15,94 EUR počevši od 11.03.10 pa do isplate

- na iznos od 15,89 EUR počevši od 07.04.10 pa do isplate

- na iznos od 15,85 EUR počevši od 07.05.10 pa do isplate

- na iznos od 15,80 EUR počevši od 08.06.10 pa do isplate

- na iznos od 15,76 EUR počevši od 04.08.10 pa do isplate

- na iznos od 15,71 EUR počevši od 31.08.10 pa do isplate

- na iznos od 15,66 EUR počevši od 23.09.10 pa do isplate

- na iznos od 15,60 EUR počevši od 14.10.10 pa do isplate

- na iznos od 15,56 EUR počevši od 08.12.10 pa do isplate

- na iznos od 15,51 EUR počevši od 24.12.10 pa do isplate

- na iznos od 15,45 EUR počevši od 05.01.11 pa do isplate

- na iznos od 15,40 EUR počevši od 01.02.11 pa do isplate

- na iznos od 15,34 EUR počevši od 21.03.11 pa do isplate

- na iznos od 15,28 EUR počevši od 20.04.11 pa do isplate

- na iznos od 15,23 EUR počevši od 05.05.11 pa do isplate

- na iznos od 15,17 EUR počevši od 13.06.11 pa do isplate

- na iznos od 15,11 EUR počevši od 11.07.11 pa do isplate

- na iznos od 15,05 EUR počevši od 13.08.11 pa do isplate

- na iznos od 14,99 EUR počevši od 19.09.11 pa do isplate

- na iznos od 14,92 EUR počevši od 07.10.11 pa do isplate

- na iznos od 9,77 EUR počevši od 04.11.11 pa do isplate

- na iznos od 9,73 EUR počevši od 03.01.12 pa do isplate

- na iznos od 9,67 EUR počevši od 06.02.12 pa do isplate

- na iznos od 9,63 EUR počevši od 10.03.12 pa do isplate

- na iznos od 9,59 EUR počevši od 02.04.12 pa do isplate

- na iznos od 9,53 EUR počevši od 11.05.12 pa do isplate

- na iznos od 9,49 EUR počevši od 12.06.12 pa do isplate

- na iznos od 9,44 EUR počevši od 14.07.12 pa do isplate

- na iznos od 9,39 EUR počevši od 21.07.12 pa do isplate

- na iznos od 9,34 EUR počevši od 11.08.12 pa do isplate

- na iznos od 9,29 EUR počevši od 17.09.12 pa do isplate

- na iznos od 9,24 EUR počevši od 05.11.12 pa do isplate

- na iznos od 9,18 EUR počevši od 13.11.12 pa do isplate

- na iznos od 9,13 EUR počevši od 24.12.12 pa do isplate

- na iznos od 9,07 EUR počevši od 04.03.13 pa do isplate

- na iznos od 9,02 EUR počevši od 15.04.13 pa do isplate

- na iznos od 8,96 EUR počevši od 20.05.13 pa do isplate

- na iznos od 8,90 EUR počevši od 19.06.13 pa do isplate

- na iznos od 8,84 EUR počevši od 26.07.13 pa do isplate

- na iznos od 8,79 EUR počevši od 02.09.13 pa do isplate

- na iznos od 8,72 EUR počevši od 18.09.13 pa do isplate

- na iznos od 8,66 EUR počevši od 18.09.13 pa do isplate

- na iznos od 8,60 EUR počevši od 18.09.13 pa do isplate

- na iznos od 8,54 EUR počevši od 30.10.13 pa do isplate

- na iznos od 8,47 EUR počevši od 18.12.13 pa do isplate

- na iznos od 8,40 EUR počevši od 18.12.13 pa do isplate

- na iznos od 8,34 EUR počevši od 14.01.14 pa do isplate

- na iznos od 8,27 EUR počevši od 22.04.14 pa do isplate

- na iznos od 8,20 EUR počevši od 13.05.14 pa do isplate

- na iznos od 8,13 EUR počevši od 13.05.14 pa do isplate

- na iznos od 8,07 EUR počevši od 13.05.14 pa do isplate

- na iznos od 7,99 EUR počevši od 01.06.14 pa do isplate

- na iznos od 1,00 EUR počevši od 03.08.15 pa do isplate

- na iznos od 0,98 EUR počevši od 04.09.15 pa do isplate,

zatim iznos od 5.632,13 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koje se obračunava:

- na iznos od 1,06 EUR počevši od 01.01.08 pa do isplate

- na iznos od 7,59 EUR počevši od 01.02.08 pa do isplate

- na iznos od 10,74 EUR počevši od 01.03.08 pa do isplate

- na iznos od 13,86 EUR počevši od 01.04.08 pa do isplate

- na iznos od 6,55 EUR počevši od 01.05.08 pa do isplate

- na iznos od 4,52 EUR počevši od 01.06.08 pa do isplate

- na iznos od 6,73 EUR počevši od 01.07.08 pa do isplate

- na iznos od 2,31 EUR počevši od 01.08.08 pa do isplate

- na iznos od 4,25 EUR počevši od 05.09.08 pa do isplate

- na iznos od 11,61 EUR počevši od 09.10.08 pa do isplate

- na iznos od 21,43 EUR počevši od 10.11.08 pa do isplate

- na iznos od 13,24 EUR počevši od 09.12.08 pa do isplate

- na iznos od 26,37 EUR počevši od 07.01.09 pa do isplate

- na iznos od 33,26 EUR počevši od 06.02.09 pa do isplate

- na iznos od 33,63 EUR počevši od 02.03.09 pa do isplate

- na iznos od 30,07 EUR počevši od 01.04.09 pa do isplate

- na iznos od 27,77 EUR počevši od 08.05.09 pa do isplate

- na iznos od 27,60 EUR počevši od 02.06.09 pa do isplate

- na iznos od 26,70 EUR počevši od 09.07.09 pa do isplate

- na iznos od 23,20 EUR počevši od 12.08.09 pa do isplate

- na iznos od 27,74 EUR počevši od 01.09.09 pa do isplate

- na iznos od 23,19 EUR počevši od 10.10.09 pa do isplate

- na iznos od 24,05 EUR počevši od 02.11.09 pa do isplate

- na iznos od 25,33 EUR počevši od 11.12.09 pa do isplate

- na iznos od 30,95 EUR počevši od 08.01.10 pa do isplate

- na iznos od 34,23 EUR počevši od 02.02.10 pa do isplate

- na iznos od 34,25 EUR počevši od 11.03.10 pa do isplate

- na iznos od 40,65 EUR počevši od 07.04.10 pa do isplate

- na iznos od 44,10 EUR počevši od 07.05.10 pa do isplate

- na iznos od 48,31 EUR počevši od 08.06.10 pa do isplate

- na iznos od 51,68 EUR počevši od 04.08.10 pa do isplate

- na iznos od 68,71 EUR počevši od 31.08.10 pa do isplate

- na iznos od 65,09 EUR počevši od 23.09.10 pa do isplate

- na iznos od 64,21 EUR počevši od 14.10.10 pa do isplate

- na iznos od 73,44 EUR počevši od 08.12.10 pa do isplate

- na iznos od 89,17 EUR počevši od 24.12.10 pa do isplate

- na iznos od 86,78 EUR počevši od 05.01.11 pa do isplate

- na iznos od 80,34 EUR počevši od 01.02.11 pa do isplate

- na iznos od 82,55 EUR počevši od 21.03.11 pa do isplate

- na iznos od 78,26 EUR počevši od 20.04.11 pa do isplate

- na iznos od 79,95 EUR počevši od 05.05.11 pa do isplate

- na iznos od 98,28 EUR počevši od 13.06.11 pa do isplate

- na iznos od 102,11 EUR počevši od 11.07.11 pa do isplate

- na iznos od 140,34 EUR počevši od 13.08.11 pa do isplate

- na iznos od 106,14 EUR počevši od 19.09.11 pa do isplate

- na iznos od 98,20 EUR počevši od 07.10.11 pa do isplate

- na iznos od 102,49 EUR počevši od 04.11.11 pa do isplate

- na iznos od 103,58 EUR počevši od 03.01.12 pa do isplate

- na iznos od 109,25 EUR počevši od 06.02.12 pa do isplate

- na iznos od 108,22 EUR počevši od 10.03.12 pa do isplate

- na iznos od 105,95 EUR počevši od 02.04.12 pa do isplate

- na iznos od 107,01 EUR počevši od 11.05.12 pa do isplate

- na iznos od 109,09 EUR počevši od 12.06.12 pa do isplate

- na iznos od 105,85 EUR počevši od 14.07.12 pa do isplate

- na iznos od 106,83 EUR počevši od 21.07.12 pa do isplate

- na iznos od 106,36 EUR počevši od 11.08.12 pa do isplate

- na iznos od 98,08 EUR počevši od 17.09.12 pa do isplate

- na iznos od 106,15 EUR počevši od 05.11.12 pa do isplate

- na iznos od 106,80 EUR počevši od 13.11.12 pa do isplate

- na iznos od 106,18 EUR počevši od 24.12.12 pa do isplate

- na iznos od 104,07 EUR počevši od 04.03.13 pa do isplate

- na iznos od 107,07 EUR počevši od 15.04.13 pa do isplate

- na iznos od 97,50 EUR počevši od 20.05.13 pa do isplate

- na iznos od 97,16 EUR počevši od 19.06.13 pa do isplate

- na iznos od 96,94 EUR počevši od 26.07.13 pa do isplate

- na iznos od 100,20 EUR počevši od 02.09.13 pa do isplate

- na iznos od 100,17 EUR počevši od 18.09.13 pa do isplate

- na iznos od 102,57 EUR počevši od 30.10.13 pa do isplate

- na iznos od 106,79 EUR počevši od 18.12.13 pa do isplate

- na iznos od 103,09 EUR počevši od 14.01.14 pa do isplate

- na iznos od 106,95 EUR počevši od 22.04.14 pa do isplate

- na iznos od 104,90 EUR počevši od 13.05.14 pa do isplate

- na iznos od 105,21 EUR počevši od 01.06.14 pa do isplate

- na iznos od 135,10 EUR počevši od 03.08.15 pa do isplate

- na iznos od 135,10 EUR počevši od 04.09.15 pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i koja teče na pojedinačne iznose, sve u roku 15 dana.

II. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 240,39 eura.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.514,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od 14. veljače 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dana 03. prosinca 2007. i to broj 5103746321. Naveo je da je tim ugovorom mu tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kao korisniku kredita iznos od 38.000,00 CHF te da navedenim ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 12 godina u mjesečnim anuitetima – 144 mjeseca. Naveo je da je za vrijeme trajanja otplate kredita po ugovoru kamatna stopa više puta mijenjana na njegovu štetu, a sve sukladno odredbi čl. 8. ugovora o kreditu u kojoj je navedeno da je godišnja kamatna stopa promjenjiva koja odredba da je utvrđena nepoštenom i ništetnom. U trenutku sklapanja ugovora kamatna stopa da je iznosila 8,25 %. Naveo je da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. U dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je tuženik odnosno njegovi pravni prednici u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda da je potvrđena revizijskom odlukom VSRH poslovni broj Revt-249/14. Naveo je da je ugovorom osim sa promjenjivom kamatnom stopom zaključen i sa valutnom klauzulom u CHF, a odlukom VTSRH od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 da je utvrđeno da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF. U nastavku tužitelj se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje u nastavku citira. Naveo je da je s tuženikom zaključio i Dodatak ugovora o kreditu i to dana 08. siječnja 2016., a koji je zaključen u smislu odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju. Međutim da on potpisom tog ugovora te provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF. Naveo je da u vrijeme zaključenja Aneksa ugovora o kreditu još nije bila donesena odluka VTSRH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je pravomoćna utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Naveo je da posljedice koje na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTSRH u predmetu „franak“ je ta da se u konkretnom slučaju ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF. Naveo je da s obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008. kao što su nepošteni određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule to da mu je tuženik dužan vratiti sve ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

1.1.Tužitelj je podneskom od 03. rujna 2024. konačno precizirao tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to iz više osnova te da je već u samom uvodu želi istaknuti kako je iz pregleda prometa po partiji kredita vidljivo kako pojedine uplate nisu izvršene od strane tužitelja već su uplate izvršene od strane osoba koje nisu stranke predmetnog kredita i to:

OO i AO. Stoga da smatra da sve i kada bi sud u pogledu navodne ništetnosti prihvatio stav tužitelja, a što se osporava u cijelosti u daljnjem tekstu ovog odgovora na tužbu, tada tužitelju da nije pravno dopušteno pa niti moguće potraživati povrat navodno preplaćenih iznosa u cijelosti kako to on iznosi u svojoj tužbi pa u tome dijelu da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Naveo je da ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari te da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu da su tužitelj i on dana 08. siječnja 2016. godine sklopili Aneks 1 Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim Aneksom da su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EU. Naveo je da korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit po ZIDZPK/15 nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz odnosa između Banke i korisnika kredita, a koji odnos da je naknadno uređen sporazumom o konverziji kao novom pravnom osnovom među strankama. Naveo je da u odnosu na tužiteljeve navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu da ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužitelj itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da e predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a što da je tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da tužitelju pružena zaštita sukladno noveli zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je isto i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz zakon o potrošačkom kreditiranju tužitelju pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Naveo da je nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51003746321, Aneks br.2 Ugovora o kreditu br. 5103746321, izračun konverzije, otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, preostalu dokumentaciju tuženika te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51401652-5103746321 i to dana 03. prosinca 2007. u iznosu od 38.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj i to gotovinski kredit uz hipoteku, s rokom vraćanja od 144 mjeseca.

4.1. U spornoj odredbi čl. 8 st. 2 navodi se da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

4.2. U spornoj odredbi čl. 7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

5. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 8,25%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa iznosila 9,20% od 01.04.2009. do 30.09.2011., 8,85% od 01.10.2011. do 30.06.2014., 8,843% od 01.07.2014. do 30.06. 2015. te 8,073% od 01.07.2015.

6. U svom nalazu i mišljenju od 28. srpnja 2024. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju da je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 8,25% p.a., iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno iznose *759,35 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 4. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnom anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i primjenom početne kamatne stope od 8,250% p.a., kao pozitivne tečajne razlike, ukupno iznose *5.632,13 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužitelj bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 8,25% p.a i obveze kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platio tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose *0,00 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose *0,00 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Vještak je naveo da u odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi *941,01 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.

7. Tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik u podnesku od dana 22. kolovoza 2024. naveo kako ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka te da ne traži saslušanje vještaka, međutim da i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Naime, iako tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnost predmetnih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatu stopu i valutnu klauzulu već samo isplatu s osnova njihove ništetnosti u razdoblju od siječnja 2008. do rujna 2015., valja navesti da iako je stav ovoga suda da je vezan odlukama donesenim u kolektivnom sporu, da će u nastavku obrazložiti razloge ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.

10. Tužitelj je u podnesku od dana 03. rujna 2024. napravio preinaku tužbe, kojoj se tuženik protivio u podnesku od dana 03. listopada 2024., a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

11. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 03. prosinca 2007. zaključen ugovor o kreditu br. 2402006- 1031262160/51401652-5103746321 predmet kojeg je iznos od 38.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 144 mjeseci od dana prijenosa kredita u otplatu.

12. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 8,25% godišnje koja kamata se obračunava primjenom direktne metode te nije sporno da je u odredbi čl.8 st.2 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

13. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od 2009. pa do 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 8,25% povisivao, tako da je kamatna stopa iznosila 9,20% od 01.04.2009. do 30.09.2011., 8,85% od 01.10.2011. do 30.06.2014., 8,843% od 01.07.2014. do 30.06. 2015. te 8,073% od 01.07.2015.

14. Sporno je između stranaka da li su odredba čl.7. zatim odredba čl.8. st.2. koja glasi „Kamatna stopa je promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od siječnja 2008. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 6.391,48 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

15. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 03. prosinca 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

16. Odredbom čl. 96 ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).

18. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96 st. 4 ZZP/07).

19. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98 ZZP/07).

20. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 99 ZZP/07).

21. Nadalje odredbom čl.102 st.1 ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

22. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 102 st. 2 ZZP/07).

23. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 03. prosinca 2007. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7, čl.8 st.2 predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

24. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 96 st. 4 ZZP/07 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

25. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

26. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

27. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

28. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41/14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

29. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

30. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

31. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2007. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl.99 ZZP/07 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl.99 ZZP/07 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

32. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

33. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 96 ZZP/07.

34. O sadržaju odredbi u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2007. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2007. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 96 ZZP/07 smatra nepoštenom.

35. Naime sporna odredba čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 8,25% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 8,25%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

36. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2007. isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2007. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 03. prosinca 2007. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.7 i čl.8 st.2 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

37. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

38. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 i čl.8 st.2 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena, pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

39. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO- a.

40. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2007. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. U smislu odredbe čl. 97 ZZP/07 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

41. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

42. Prema odredbi čl. 98 ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 98 ZZP/07.

43. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu tužitelja kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.7 Ugovora o kreditu od dana 03. prosinca 2007.

44. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredbe u čl.7 i čl.8 st.2 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 03. prosinca 2007. predstavljaju u smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP/07 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 102 st. 1 ZZP-a ništetne.

45. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost odredbe čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovor o kreditu od 03. prosinca 2007. može opstati i bez tih ništetnih odredbi čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

46. Kako je tuženik u razdoblju od siječnja 2008. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 759,35 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 5.632,13 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužitelj ne osporava, dok tuženik u svom podnesku od dana 21. kolovoza 2024. navodi da ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka te da ne traži saslušanje vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja te da je isti u cijelosti nepotreban za odluku u ovom predmetu jer da tužitelj uopće nema pravo na nikakvu restituciju, valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 8,25% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju odlučiti kao u toč. I. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

47. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su nepoštene odredbe čl.7 i čl.8 st.2 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od siječnja 2008. pa do rujan 2015.

48. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu br. 5103746321, dalje Aneks.

49. Uvidom u Aneks br.2 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 08. siječnja 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 03.12.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5103746321 na iznos od 38.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR- a (dalje: Parametar) i 9,571 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.3. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da će se dio više uplaćenog iznosa (preplate) iz članka 5.3. (pet tri), a koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti preostalih na dan 30.09.2015. godine uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju iz čl. 1. ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19. f stavak 2. do datuma iz zaglavlja ovog Aneksa, koristi za podmirenje 50% iznosa budućnih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos te preplate ne iskoristi u cijelosti.

50. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

51. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

52. Naime, tužitelj je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

53. Tuženik tvrdi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužitelja i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

54.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 14. lipnja 2019., kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od siječnja 2008. pa do rujna 2015. to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

55. Valja navesti da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i to iz razloga što je upravo tužitelj korisnik kredita odnosno isti ga je sklopio s tuženikom, a to što je eventualno netko drugi za tužitelja izvršio pojedinu uplatu anuiteta po predmetnom kreditu prema stavu ovoga suda ne utječe na naprijed navedeno.

56. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneks broj 2 Ugovora o kreditu br. 5103746321 nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

57. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužitelj napravio u podnesku od dana 03. rujna 2024. valja navesti da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužitelj tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

57.1. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio iz podneska od dana 03. prosinca 2024. stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

58. Tuženik je na ročištu dana 31. kolovoza 2024. odustao od saslušanja svjedokinje ŠO, dok je na ročištu dana 07. studenog 2024. tuženik naveo da tužitelju ne osporava status potrošača.

59. Što se tiče navoda tuženika da se oni protive djelomičnom povlačenju da kako je tužbom postavljen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 999,74 EUR, a koji se dana 03. rujna 2024. godine uređuje na način da se potražuje iznos od 759,35 EUR, da ističe da je riječ o povlačenju tužbenog zahtjeva i to u iznosu od 240,39 EUR i da se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a protivi povlačenju tužbe za iznos od 240,39 EUR iz podneska tužitelja od 3. rujna 2024. godine te da traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 999,74 EUR, valja navesti da je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka precizirao tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. izreke presude, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a čijem se povlačenju tuženik protivio, odbijen kao u točki II. Izreke presude. Međutim što se tiče troškova postupka valja navesti da je odredbom članka 154 stavak 2 između ostalog propisano da omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, slijedom čega je i ovaj sud uzeo u obzir upravo tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj konačno postavio podneskom od 03. rujna 2024.

60. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na tri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja pet podnesaka i to četiri podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki i jedan u iznosu od 100,00 eura (T.br.8 t.1 i t.2 Tarife), PDV-a u iznosu od 425,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,11 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 389,17 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.514,17 eura.

60.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

U Rijeci, 14. veljače 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte