Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-491/2024-7

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužiteljice ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 23, protiv tuženika Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (dalje: HAMAG-Bicro), OIB: 25609559342, Zagreb, Ksaver 208, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 14. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika, HAMAG-Bicro, Zagreb, Ksaver 208, OIB: 25609559342, protiv ovršenika-tužitelja, ČP, Slavonska Pivnica, [adresa] 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Ovr-708/2024."

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi od 20. rujna 2024. godine navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Virovitici od 2. rujna 2024. godine, poslovni broj: Ovr-708/2024-5, koji je primila 10. rujna 2024. godine, upućena da u roku 15 dana od dana dostave pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U tužbi navodi da je dana 22. svibnja 2024. zaprimila obavijest FINA-e kojom joj se dostavlja primjerak zahtjeva za izravnu naplatu sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata. Navodi da je FINA izvršila zapljenu njenog računa temeljem zadužnice od 20. kolovoza 2007., koja je ovjerena kod javne bilježnice Ljiljane Herceg Miličević dana 20. kolovoza 2007., broj: OV-7327/2007, no protustranka nije ovlaštena tražiti zapljenu temeljem navedene zadužnice jer je navedeno potraživanje zastarjelo.

2.1. Navodi da je zadužnica privatna isprava koja je solemnizirana od strane javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje dužnik ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplati vjerovniku. Tražbina iz zadužnice dospijeva odmah po njezinom izdavanju. Citirajući zakonske odredbe navodi da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Nadalje, zadužnica ima pravni status ovršne isprave i rješenja o ovrsi, na zadužnice ovjerene nakon 2010. godine primjenjuje se zastarni rok od deset godina propisan u čl. 233. st. 1. ZOO-a. S druge stane, do donošenja Ovršnog zakona iz 2010. godine zadužnica je bila privatna isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis slijedom čega ona nije mogla biti izjednačena s javnobilježničkim aktom temeljem čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, pa se ne može primijeniti zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, već opći zastarni rok od pet godina. S obzirom na sve navedeno, radi se o privatnoj ispravi na kojoj je javno ovjeren njen potpis i takva zadužnica ne može biti izjednačena s javnobilježničkim aktom iz čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, pa se primjenjuje opći zastarni rok, te navodi da je tuženikovo potraživanje, ako uopće postoji, zastarjelo.

2.2. Zaključno, smatra da je potraživanje tuženika zastarjelo, da ne postoji te predlaže proglasiti ovrhu nedopuštenom i obvezati tuženika na naknadu parničnih troškova.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da navedena tražbina nije u zastari. Navodi da su Hrvatska banka za obnovu i razvitak (dalje: HBOR) i tužiteljica sklopili ugovor i dugoročnom kreditu 18. srpnja 2007. godine na iznos od 382.003,59 eura (dalje: ugovor o kreditu) te su tuženik, HBOR i tužiteljica sklopili Ugovor o davanju garancije (dalje: Garancija) temeljem kojeg je tuženik izdao u korist Banke Garanciju od 22. kolovoza 2007. godine kojim se tuženik obvezao na isplatu 50% dokumentiranih nenaplaćenih potraživanja po osnovi glavnice kredita u maksimalnom iznosu od 186.143,74 eura. Sukladno ugovor u o davanju garancije tužiteljica je uručila bjanko zadužnicu.

3.1. Zbog nepridržavanja obveze po ugovoru o kreditu HBOR je donio odluku o otkazu ugovora o kreditu čime je cjelokupna obveza po ugovoru o kreditu dospjela na naplatu, a posljedično je nastala obveza tuženika da prema HBOR-u temeljem Garancije. Tuženik je 10. kolovoza 2016. godine isplatio HBOR-u obvezu po Garanciji u iznosu 115.420,28 eura, koji iznos time postaje potraživanje tuženika prema tužiteljici. Tuženik je 23. kolovoza 2016. godine dopisom pozvao tužiteljicu na plaćanje dospjelog duga. Kako tužiteljica nije postupila po pozivu za plaćanje, ovrhovoditelj je 16. studenoga 2016. godine pokrenuo naplatu dospjelog potraživanja dostavom FINA-i. bjanko zadužnice na prisilnu naplatu. FINA je 17. studenoga 2020. godine prestala postupati po bjanko zadužnici jer tri godine od dostave zadužnice FINA-i niti u posljednjih šest mjeseci nije bilo nikakve naplate. Budući da tužiteljica nije podmirila tražbinu, tuženik je ponovno dostavio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu dana 24. travnja 2024. godine. Slijedom navedenoga ovrhovoditelj je podnošenjem bjanko zadužnice a naplatu prekidao tijek zastare sukladno čl. 245. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, sukladno čl. 241. ZOO-a zastara je prekinuta podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 24. travnja 2024., a prekid zastarijevanja nije prestao sve do 17. studenoga 2020. kada je FINA temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po navedenoj zadužnici. Slijedom navedenoga i rok zastare se računa od dana kada je FINA prestala postupati po bjanko zadužnici, odnosno od 17. studenoga 2020. sukladno čl. 245. st. 3. ZOO-a. Tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zauzeti stav glede ovog pravnog pitanja.

3.2. Zaključno, osporava zastaru potraživanja i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je proveo predložene dokaze te izvršio uvid u garanciju br. 11/004588 od 22. kolovoza 2007. (str. 9), odluku o isplati po izdanoj garanciji br. 11/4588 od 12. srpnja 2016. (str. 10), izvadak otvorenih stavki na dan 25, listopada 2024. (str. 16), dostavu osnove za plaćanje radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od 9. studenoga 2016. (str. 17-18), bjanko zadužnicu od 20. kolovoza 2007. (str. 19-22, 35-38), potvrdu o zaprimljenoj uplati od 18. kolovoza 2016. (str. 23), otkaz ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 s pripadajućim Dodatcima od 5. travnja 2016. (str. 25-27), poziv na plaćanje duga od 23. kolovoza 2016. (str. 39-40), zahtjev za izravnu naplatu (str. 41-42), obavijesti Ministarstva financija od 12 listopada 2015. (str. 43), mišljenje i uputu Financijske agencije Sektor usluga za državu, Centar za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe od 5. listopada 2015. (str. 41-46), ugovor o davanju garancije 11/004588 od 7. kolovoza 2007. (str. 47-52), ugovor o kreditu broj:

GOVE-33/2007 od 18. srpnja 2007. (str. 53-59), rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu skrb od 11. listopada 2024- (str. 62-66) izvršio uvid u ovosudni spis broj Ovr-708/2024, te saslušao tužiteljicu ČP kao stranku (str. 69-70).

5. Nije sporno da je tuženik 16. studenoga 2016. godine pokrenuo naplatu dospjelog potraživanja dostavom FINA-i bjanko zadužnice na prisilnu naplatu. Nije sporno niti da je FINA 17. studenoga 2020. godine prestala postupati po bjanko zadužnici jer tri godine od dostave zadužnice FINA-i niti u posljednjih šest mjeseci nije bilo nikakve naplate. Nije sporno da je tuženik ponovno dostavio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu 24. travnja 2024. godine.

6. Sporno je je li tuženikovo potraživanje zastarjelo.

7. Pravni interes tužiteljice proizlazi iz zaključka ovoga suda poslovni broj Ovr- 708/2024-5 od 2. rujna 2024. godine, kojim je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi kod FINA-e, a iz razloga navedenih u žalbi tužiteljice, odnosno zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona.

8. Sud je izvršio uvid u garanciju br. 11/004588 od 22. kolovoza 2007. (str. 9), odluku o isplati po izdanoj garanciji br. 11/4588 od 12. srpnja 2016. (str. 10), izvadak otvorenih stavki na dan 25. listopada 2024. (str. 16), dostavu osnove za plaćanje radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od 9. studenoga 2016. (str. 17-18), bjanko zadužnicu od 20. kolovoza 2007. (str. 19-22, 35-38), potvrdu o zaprimljenoj uplati od 18. kolovoza 2016. (str. 23), otkaz ugovora o kreditu broj GOVE-33/2007 s pripadajućim Dodatcima od 5. travnja 2016. (str. 25-27), poziv na plaćanje duga od 23. kolovoza 2016. (str. 39- 40), zahtjev za izravnu naplatu (str. 41-42), dopis Ministarstva financija od 12 listopada 2015. (str. 43) i mišljenje i uputu Financijske agencije Sektor usluga za državu, Centar za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe od 5. listopada 2015. (str. 41-46), ugovor o davanju garancije 11/004588 od 7. kolovoza 2007. (str. 47-52), ugovor o kreditu broj:

GOVE-33/2007 od 18. srpnja 2007. (str. 53-59), rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu skrb od 11. listopada 2024- (str. 62-66), izvršio uvid u ovosudni spis broj Ovr-708/2024.

8.1. Ispitivanjem tužiteljice (str. 69-70) utvrđeno je da u bitnome potvrđuje navode tuženika u vezi tijeka nastanka dugovanja, u svojem iskazu ne osporava visinu potraživanja, ali smatra kako je potraživanje tuženika zastarjelo.

9. Sud je cijenio iskaz tužiteljice istinitim i uvjerljivim s obzirom da tužiteljica iskazuje sukladno izvedenim dokazima opisujući tijek događaja koji je doveo do nastalog dugovanja prema tuženiku.

9.1. Cijeneći materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu po tužitelju i tuženiku, sud je istu ocijenio vjerodostojnom s obzirom da se radi o dokumentaciji koju izdaju tijela javne vlasti i o dokumentaciju koja je dostavljena u svrhu ostvarenja prava iz nadležnosti istih, te se radi o dokumentaciji čiji sadržaj nije osporen konkretnim razlozima koji bi doveli u sumnju njihovu vjerodostojnosti.

10. Na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tuženik 16. studenoga 2016. godine pokrenuo naplatu dospjelog potraživanja dostavom FINA-i bjanko zadužnice na prisilnu naplatu. FINA je 17. studenoga 2020. godine prestala postupati po bjanko zadužnici jer tri godine od dostave zadužnice FINA-i niti u posljednjih šest mjeseci nije bilo nikakve naplate. Tuženik je ponovno dostavio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu 24. travnja 2024. godine.

10.1. Premda spisu ne prileži dokaz o prestanku postupanja po bjanko zadužnici, sud smatra istinitim navode tuženika glede prestanka izvršavanja navedene osnove s danom 17. studenoga 2020. jer tužiteljica u svome iskazu nije osporavala visinu tuženikova potraživanja što znači da doista nije došlo do ikakve naplate tuženikova potraživanja. Razvidno je da je u roku tri godine od dana dostave zadužnice FINA-i, ista prestala izvršavati naplatu po navedenoj osnovi zbog nemogućnosti naplate potraživanja u propisanom roku, te da je nakon prestanka izvršavanja naplate ponovno počela teći zastara.

11. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05; dalje: ZOO).

11.1. Odredba članka 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11.2. Odredba članka 245. stavak 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

11.3. Odredba članka 245. stavak 3. ZOO-a propisuje da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

12. U predmetnom slučaju radi se o bjanko zadužnici iz 2007. godine, na kojoj je potpis tužiteljice ovjeren kod javnog bilježnika, te se sukladno tome ne radi o javnobilježničkom aktu u smislu članka 59. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93, 29/94, 16/07), ali predstavlja ovršnu ispravu sukladno članku 183. stavak 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05), pa se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno članku 225. ZOO-a, te pravnom shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-4/18 od 19. studenoga 2018. godine.

13. Zastarni rok od pet godina počeo je teći danom ovršnosti bjanko zadužnice, odnosno slijedeći dan nakon što je tuženik isplatio iznos garancije HBOR-u, dakle 11. kolovoza 2016. (str. 23) jer je bjanko zadužnica sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora o davanju garancije stranaka i ista veže svoju ovršnost uz dospijeće osnovnog pravnog posla, što je u ovome slučaju davanje Garancije od 22. kolovoza 2007. godine, koji je dospio sljedeći radni dan nakon dana isplate, odnosno 11. kolovoza 2016. godine.

14. Zastara je prvi puta bila prekinuta 9. studenoga 2016. godine (str. 17) dostavom FINA-i osnove za plaćanje radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice. FINA je 17. studenoga 2020. temeljem člana 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po bjanko zadužnici jer tri godine od dostave zadužnice FINA-i niti u posljednjih šest mjeseci nije bilo nikakve naplate. Upravo je do 17. studenoga 2020. godine trajao prekid zastare, te nakon toga zastara počinje teći iznova. Tuženik je 24. travnja 2024. godine ponovno dostavio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu čime je opet prekinuo tijek zastare. Zastara nije nastupila niti prije ponovnog pokretanja zahtjeva za izravnu naplatu, odnosno nije protekao zastarni rok od pet godina od dana kada je zastara počela ponovno teći pa do dana kada je tuženik ponovno pokrenuo navedeni zahtjev.

15. Stoga, sud zaključuje da tuženikovo potraživanje nije u zastari te je odbio tužbeni zahtjev.

16. Sud nije odlučivao o troškovima postupka jer tuženik nije postavio zahtjev za naknadom troška.

17. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 14. veljače 2025.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljica - ČP, [adresa]

2. Tuženik - HAMAG-Bicro, Zagreb, Ksaver 208