Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-951/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari I.tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tužiteljice ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović iz Osijeka, protiv tuženika HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, javom objavom dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev I.tužitelja OK i II.tužiteljice ĆK, u cijelosti kao neosnovan, koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadno izvedenim radovima nakon podnošenja tužbe otklonio izvor opasnosti štete sa svoje nekretnine kč. br [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u [adresa] u odnosu na nekretninu u suvlasništvu tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u [adresa].

II. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se I.tužitelju OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tužiteljici ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknade prouzročeni parnični trošak tuženiku HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 1.325,00 eura (tisućutristodvadesetpeteura) sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška od 425,00 eura (četristodvadesetpeteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika dana 29. prosinca 2022. podnijeli tužbu s tužbenim zahtjevom kojim od tuženika zahtijevaju otklanjanje izvora opasnosti štete sa svoje nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 29 i dvor [adresa] od 225m², zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) u odnosu na nekretninu u njihovom suvlasništvu (kčbr. [katastarska čestica] poslovni prostor – trgovina mješovite robe, B. Bjelinskog od 62m², zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) na način da izvede potrebne građevinske radove na svojoj nekretnini na terasi kuće na način da sa iste ne otječe voda na nekretninu i zid njihove kuće, kao i da ukloni sa njihovog zida kuće roštilj, koji temelje na odredbi čl. 1407. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).

2. Tužitelji tužbu obrazlažu navodeći da su stranke vlasnici susjednih nekretnina na način da se njihova kuća nalazi gledajući s ulice O od zapada ka istoku, te ispred nekretnine kuće tuženika koja se nalazi istočno iza njihove kuće. Tuženik koristi terasu koja završava na zidu njihove kuće, ali je sama terasa izvedena takozvanim kontra padom pa prilikom padalina i nastanka oborinskih voda dolazi do otjecanja vode i vlage prema njihovom zidu. Nadalje navode da je tuženik postavio i vezao građevinski roštilj koji se naslanja na njihovu kuću čijim korištenjem dolazi do pretjeranog zagrijavanja zida njihove kuće. Radi navedenog su pozvali tuženika dopisom od 19. listopada 2022. da poduzme potrebne građevinske radove kako bi uklonio otjecanje vode sa svoje terase na zid njihove kuće i da ukloni roštilj sa zida njihove kuće i na taj način otkloni zagrijavanje, vlaženje i oštećenje njihove kuće, na koji se dopis isti nije očitovao.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti navodeći da su netočni gotovo svi navodi u činjeničnom opisu tužbe, osporavajući da je izveo građevinske radove na terasi koji bi rezultirali postojanjem tzv. „kontra pada“ i izlijevanjem padalina prema zidu tužiteljeve kuće, te da je prostim okom vidljivo postojanje pada ali u smjeru njegovog dvorišta. Navodi da roštilj u njegovom dvorištu ni na koji način ne predstavlja opasnost od nastanka štete na imovini tužitelja, a što je vidljivo iz Zapisnika inspekcije zaštite od požara od 07. rujna 2022. Napominje da su tužitelji nelegalno izgradili dio građevine koja se nalazi uz roštilj u njegovom dvorištu, pa upravo ta nelegalna i nedovršena građevina predstavlja izvor opasnost od nastanka štete za njegovu imovinu, koju se dokumentaciju od Upravnog odjela za urbanizam Grada Osijeka obvezao priložiti spisu, a što tijekom postupka nije učinio.

4. Na ročištu za glavnu raspravu održanoj dana 17. siječnja 2025. tužitelji navode da smatraju da su tijekom postupka nastale nove činjenice, odnosno da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke NK i dopunskog iskaza tuženika proizlazi da je u vremenskom razdoblju od travnja do srpnja 2024. tuženik izveo građevinske radove na otklanjanju odnosno izmještanju roštilja sa fasade njihove kuće i izveo radove na terasi, a čime je uklonio izvore opasnosti štete, pa stoga preinačuju tužbu na način da postavljaju deklaratorni tužbeni zahtjev koji glasi kao pod I. izreke, odnosno da sud utvrdi da je tuženik naknadno izvedenim radovima nakon podnošenja tužbe otklonio izvor opasnosti štete sa svoje nekretnine u odnosu na nekretninu u njihovom suvlasništvu.

5. Sud je dopustio preinaku tužbe rješenjem na zapisniku sa ročišta od dana 17. siječnja 2025. sukladno čl. 190. st. 2. i 3., u vezi s čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama, te sukladno načelu ekonomičnosti postupka kao bi se ubrzao postupak i izbjeglo pokretanje novih sporova među strankama vezano za predmet spora.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze koje su stranke predložile te je saslušao I.tužitelja, II.tužiteljicu, tuženika, građevinskog vještaka ZK, obavio očevid na licu mjesta uz građevinsko vještačenje, pročitao nalaz i mišljenje građevinskog vještaka i dopunu istog, izvršio uvid i pročitao izvatke iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine u vlasništvu stranaka, izvod iz katastarskog plana, prijepis posjedovnog lista, dopis tužitelja od 19. listopada 2022. s povratnicom, zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Osijek, Služba inspekcijskih radova, o izvršenom nadzoru od 07. rujna 2022.

7. Na pripremnom ročištu tuženik je predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka LK, inspektora zaštite od požara, eksploziva i oružja koji je sačinio Zapisnik o izvršenom nadzoru od 07. rujna 2022., međutim isti zbog liječenja nije pristupio na ročište za glavnu raspravu od dana 21. veljače 2024., te je na ročištu za glavnu raspravu od dana 17. siječnja 2025. tuženik izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Iz iskaza I.tužitelja OK sa ročišta za glavnu raspravu od dana 21. veljače 2024. proizlazi da je sa II.tužiteljicom ĆK suvlasnik kuće na adresi u [adresa], od 2018. ili 2019. godine, dok je u roditeljskoj kući u [adresa], živio unazad 60 godina, koja je bila u vlasništvu njegovih roditelja, a cijela parcela je cijepana i na broju 31A je bio poslovni prostor, a po ishođenju građevinske dozvole je sa suprugom-II.tužiteljicom rekonstruirao taj objekt koji je legalan. Tako je sada na adresi u [adresa] obiteljska kuća u kojoj živi sa suprugom-II.tužiteljicom i sinom. Kada su radili terasu majstor im je rekao da je terasa tuženika iznad njihovih temelja pa će zbog slijevanja vode imati problema, a adaptaciju kuće su završili 2020.. Prilikom renoviranja objekta vidjeli su na dijelu objekta koji je 30-40 godina bio bez vlage, veliku fleku od vode na zidu u visini od 30- 40cm ne znajući o čemu se radi, ali je taj problem nastao nakon što je tuženik kupio susjednu nekretninu, a problem s vlagom su povezali sa tuženikom nakon što im je majstor za izolaciju rekao što je uzrok. Napominje da nemaju pristup tom zidu preko nekretnine tuženika, a sa unutrašnje strane na tom dijelu zida se nalazi njihova kuhinja sa elementima koje bi morali demontirati da utvrde stanje zida. Predložili su tuženiku da odmakne roštilj koji je fiksirao za zid njihove nekretnine zbog visokih temperatura koje mogu oštetiti fasadu, te iako je protupožarni inspektor bio na licu mjesta i utvrdio da nema izravne opasnosti za nastanak požara, šteta je bila vidljiva i cijeli je zid bio u čađi, a stanje zida iza roštilja nije mogao vidjeti. Tuženik nije pokazao interes da sporno riješe dogovorom. Napominje da se roštilj pri uporabi dimi i na terasi njegove majke se zadržava čađa i pregrijava zid njihove nekretnine, a smatra da se kod visokih temperatura može dogoditi da se blok cigla istopi, pa bi morao postojati protupožarni zid da se to spriječi. Nije mu poznato koliko dugo tuženik ima roštilj u dvorištu, ali da je 2021. primijetio na novom bijelom zidu i novoj fasadi tragove čađi, odnosno da je zid prljav. U dopunskom iskazu na ročištu za glavnu raspravu od 17. siječnja 2025. navodi da je tuženik početkom travnja 2024. pa do kraja mjeseca svibnja 2024. izveo određene građevinske radove radi uklanjanja izvora opasnosti koji su predmet ovoga spora, te je tom prilikom tuženik uklonio roštilj na drugo mjesto i sazidao zid, a što je jasno vidio iz svoje kuće iz koje ima pregled na dvorište tuženika i o tim radovima je odmah izvijestio svog odvjetnika, dok ga tuženik o tim radovima nije izvijestio. Navodi da sada više nema raspršivanja vode na njegovu nekretninu i pretpostavlja da sada više nema opasnosti za zadržavanje vode i vlaženje zida njegove nekretnine jer je tuženik sazidao zid.

9. Iz iskaza II.tužiteljice ĆK proizlazi da stanuje na adresi u [adresa] od 2020. sa I.tužiteljem i potvrđuje iskaz istog da ih je majstor za izolaciju upozorio na eventualni problem s vlagom koja dolazi sa tuženikove nekretnine a na kojem dijelu se unutra nalazi njihova kuhinja i na kojem je postavljen rigips na zid a potom su montirani kuhinjski elementi pa ne mogu vidjeti stanje zida. Navodi da je terasa tuženika iznad temelja njihove kuće, a njegov roštilj na terasi je pričvršćen na zid njihove kuće pa dim iz dimnjaka roštilja prlja konstantno njihovu fasadu, a toplinske imisije zagrijavaju njihov zid, te korišteni građevinski materijali nisu deklarirani za tako visoke temperature i napominje da je s vremenom sve gore. Roštilj se nalazi na mjestu gdje je sa druge strane zid od rigipsa i kuhinja u njihovoj kući, te nema mogućnost vidjeti sa svoje strane zida da li je nastala kakva šteta. U dopunskom iskazu na ročištu za glavnu raspravu od 17. siječnja 2025. navodi da ima pregled iz svoje nekretnine u dvorište tuženika i da je zajedno sa suprugom I.tužiteljem snimala obavljanje građevinskih radova u tuženikovom dvorištu, te da je isti dana 10. travnja 2024. pripremao betonažu na terasi uz zid njihove nekretnine, a 03. lipnja 2024. je postavio stiropor na zid nekretnine i sa svoje strane sazidao zid na pola cigle i izmjestio roštilj na drugo mjesto, ali ne zna da li je nakon toga taj zid tuženik oličio. Navodi da je tada tuženik izbetonirao terasu, a zadnju snimku su napravili dana 07. srpnja 2024. kada je isti postavio okapnicu i time završio radove i takvo je stanje zatečeno na očevidu na licu mjesta. Navodi da sada nema otjecanja vode na njihovu nekretninu.

10. Iz iskaza tuženika sa ročišta za glavnu raspravu od dana 21. veljače 2024. proizlazi da u susjednoj kući od tužitelja živi od kako ju je kupio prije 15-tak godina, te osporava da se sa njegove terase slijeva voda na nekretninu tužitelja već je pad sa terase usmjeren u njegovo dvorište na travnatu površinu. Pojašnjava da se zid nekretnine tužitelja bez razmaka nalazi gdje njegova terasa završava i definitivno nema nikakve vlage na zidu nekretnine tužitelja. Napominje da je prije 15-tak godina prilikom uređivanja terase odmah na terasi napravio cokl visine 5cm sa svih strana kao zaštitu od vode i sprječavanja od prljanja i raniji stanari na susjednoj nekretnini se nikada nisu žalili da dolazi do vlaženja te nekretnine. Navodi da je u vrijeme izgradnje svoje terase i postavljanja roštilja postojao stari objekt, te da tužitelji nisu adaptirali nekretninu nego izgradili novu iz temelja na dvije parcele, roštilj je bio prije toga na mjestu na kojem je i sada, ali je ranije bio pričvršćen za staru kuću jer je bila prizemnica pa je morao staviti dimnjak da ide iznad krova, a kako je sada katnica taj montažni roštilj sa malim dimnjakom nije pričvršćen za zid kuće već stoji samostalno uz zid nekretnine tužitelja, a namjerava ga izmjestiti na drugo mjesto, te mu je poznato da je zbog korištenja roštilja zaprljana fasada tog zida. Navodi da tužitelji nisu završili gradnju kuće i nakon građevinskih radova su ostala oštećenja na njegovoj nekretnini koje je dijelom sam sanirao. U dopunskom iskazu na ročištu za glavnu raspravu od 17. siječnja 2025. navodi da građevinski radovi koje je obavljao od ožujka do srpnja ili kolovoza 2024. godine nisu vezani za predmet ovog spora niti predstavljaju udovoljenju tužbenom zahtjevu, već je te radove obavljao vezano za postavljanje nosača za tendu na terasi i postavljanje novog većeg roštilja na terasu. Napominje da je pad na terasi za otjecanje vode u njegovo dvorište izveden još prije 15 tak godina kada je kupio kuću, a tada je još imao stari roštilj koji je u travnju ili svibnju 2024. zamijenio novim. Napominje da mu se tužitelji u odnosu na stari roštilj nikada nisu obratili na način da im smeta, te navodi da od starog roštilja nije mogla nastati nikakva šteta jer je nakon uklanjanja istog samo sa sredstvom za pranje oprao trag čađi u jednom malom dijelu na zidu kuće tužitelja, a koja je nastala prilikom izlaska dima iz dimnjaka roštilja. Novi zid je napravio na terasi radi postavljanja nove tende zbog statičke i estetske funkcije, koja se sklapa sukladno vremenskim uvjetima i ima pad prema njegovom dvorištu, a na zid je postavio mramorne klupčice iz estetskih razloga. Kako nije građevinske struke ne može se izjasniti zašto je majstor koji je zidao taj zid na isti postavio stiropor između njegovog i zida tužitelja, ali smatra da je to postavljeno sukladno pravilima građevinske struke, a ne može se izjasniti da li je njegova terasa iznad temelja kuće od tužitelja jer po struci nije građevinar.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 18. rujna 2024. koji je isti sačinio nakon pregleda predmetnih nekretnina i kojem je sud postavio zadatak da utvrdi da li prilikom padalina i nastanka oborinskih voda dolazi do otjecanja vode i vlage sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja, te da li uporabom građevinskog roštilja tuženika dolazi do pretjeranog zagrijavanja zida na nekretnini tužitelja, proizlazi da se građevinski roštilj nalazi u dvorišnom dijelu i da je tuženik obojio zid na fasadi cc 0,50m², te na taj zid izveo izolaciju od stiropora debljine 2cm (dilatacija) između fasade tužitelja i zidanog zida na pola opeke tuženika vis. 2,00m1, te na zid postavio mramornu klupčicu sa padom prema svojoj terasi tako da sva oborinska voda sa fasade tužitelja (ako ima oborinske vode) se slijeva na mramornu okapnicu tuženika i odlazi na njegovu novu izgrađenu terasu (pad terase je izveden na dvorišnu stranu tuženika tako da se oborinska voda slijeva na dvorišni dio tuženika, a postavljena montažna tenda je također izvedena padom na dvorišnu stranu tuženika.

Vještak je na licu mjesta u kuhinji tužitelja utvrdio da vidno nema nastale štete na tom zidu. Navodi da je izvedena terasa podignuta 20cm od temelja stambenog objekta tužitelja ali na način da otjecanje oborinske vode i vlaga ne utječu na stambeni objekt tužitelja. Vještak zaključuje da je tuženik naknadnim izvedenim radovima onemogućio nastanak štete od oborinske vode te premještanjem roštilja onemogućio zagrijavanje zida tužitelja.

12. Na primjedbe tuženika u odnosu na prekoračenje postavljenog zadatka vještačenja jer je isti utvrđivao stanje kakvo je bilo ranije, a što je nemoguće, vještak je podneskom od 04. studenog 2024. uredio svoj nalaz na način da se izjasnio da je sukladno stanju koje je zatekao na licu mjesta dana 09. rujna 2024. utvrdio da ne postoji opasnost od nastanka štete na nekretnini tužitelja uslijed otjecanja oborinskih voda i pregrijavanja zida zbog korištenja građevinskog roštilja.

13. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 17. siječnja 2025. vještak izjavljuje da ostaje kod nalaza i mišljenja i dopune istog od dana 04. studenog 2024., ali pojašnjava da se ne može izjasniti kada je napravljen pad na terasi kod tuženika koji onemogućava otjecanje vode na nekretninu tužitelja, jer bi se radilo o pretpostavkama, a on je utvrdio stanje kakvo je zatekao na licu mjesta kod tuženika dana 09. rujna 2024., te je zatečeno stanje u odnosu na roštilj, zid sa izolacijom i mramornom okapnicom sa padom prema terasi, izvedeno sukladno pravilima građevinske struke. Također navodi da se na nekretnini tužitelja vidi komadić fasade na kojoj je bio naslonjen roštilj i dopušta mogućnost da taj dio nije prebojan, već samo opran sa sredstvom za čišćenje.

14. Iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Osijek, Služba inspekcijskih radova, o izvršenom nadzoru od 07. rujna 2022., koji je sačinio inspektor zaštite od požara, eksploziva i oružja prof. LK, proizlazi da je u dvorišnom prostoru tuženika izveden manji roštilj koji je fizički vezan za zid stambene građevine na [adresa], nema otvora ni zapaljivih materijala, da su vidljivi manji tragovi čađe i da konstrukcija roštilja ne predstavlja neposrednu opasnost za nastajanje požara, te da je tuženik izjavio da ima namjeru roštilj izvesti kao samostojeću konstrukciju.

15. Ostali izvedeni dokazi su nesporni među strankama pa ih sud nije posebno obrazlagao.

16. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev I.tužitelja i II.tužiteljice kako je konačno postavljen na ročištu za glavnu raspravu od 17. siječnja 2025., neosnovan u cijelosti.

17. Naime, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

18. Predmet spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik naknadno izvedenim radovima nakon podnošenja tužbe otklonio izvor opasnosti štete sa svoje nekretnine u odnosu na nekretninu u suvlasništvu I.tužitelja i II.tužiteljice.

19. Između stranaka nije sporno:

- da su stranke vlasnici susjednih nekretnina i da su tužitelji podnijeli tužbu dana 29. prosinca 2022. s tužbenim zahtjevom kojim od tuženika zahtijevaju otklanjanje izvora opasnosti štete sa njegove nekretnine u [adresa], u odnosu na nekretninu u njihovom suvlasništvu u [adresa], na način da izvede potrebne građevinske radove na svojoj nekretnini na terasi kuće na način da sa iste ne otječe voda na nekretninu i zid njihove kuće, kao i da ukloni sa njihovog zida kuće roštilj,

- da je očevidom na licu mjesta dana 09. rujna 2024. uz nazočnost građevinskog vještaka utvrđeno da ne postoji opasnost od nastanka štete na nekretnini I.tužitelja i II.tužiteljice uslijed otjecanja oborinskih voda i pregrijavanja zida zbog korištenja građevinskog roštilja kod tužitelja.

20. Među strankama je sporno:

- da li su prije pokretanja ove parnice postojali izvori opasnosti štete na nekretnini tuženika na način da je sa njegove nekretnine otjecala voda na nekretninu tužitelja i da li je bio postavljen građevinski roštilj na zid nekretnine tužitelja koji je uzrokovao pretjerano zagrijavanje na tom zidu pa da bi predstavljao izvor opasnost od kojeg bi prijetila znatnija šteta,

- da li je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja postavljenom dana 29. prosinca 2022. na način da je naknadno izvedenim građevinskim radovima u travnju 2024. i svibnju 2024. nakon podnošenja tužbe, otklonio izvore opasnosti štete sa svoje nekretnine u odnosu na nekretninu u tužiteljevom suvlasništvu.

21. Sud smatra da tužitelji u ovom postupku nisu dokazali da su izvori opasnosti na nekretnini tuženika postojali prije pokretanja ove parnice kao to oni tvrde i da je tuženik iste uklonio tijekom ove parnice tijekom mjeseca travnja i svibnja 2024. kada je u svom dvorištu izvodio određene građevinske radove upravo radi uklanjanja izvora opasnosti. Naime, sukladno prijedlogu tužitelja sud je dana 09. rujna 2024. obavio očevid na licu mjesta uz nazočnost građevinskog vještaka i to na okolnost utvrđivanja postojanja izvora opasnosti kod tuženika sukladno tvrdnjama i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja dana 29. prosinca 2022. . Tom je prilikom utvrđeno da ne postoje sporni izvori opasnosti koje tužitelji zahtijevaju da tuženik ukloni, a niti vidljiva vlaga na unutarnjem zidu kuće tužitelja u kojoj se nalazi kuhinja.

22. Vještak građevinske struke je nakon primjedbi tuženika da se nije držao zadatka vještačenja i da je isti prekoračio, odnosno temeljio na pretpostavkama, svoj nalaz i mišljenje pojasnio na ročištu za glavnu raspravu dana 17. siječnja 2025., sukladno čl. 260. Zakona o parničnom postupku. Naime, vještak na ročištu navodi da je sukladno stanju i zadatku vještačenja koje je zatekao na licu mjesta dana 09. rujna 2024. utvrdio da ne postoji opasnost od nastanka štete na nekretnini tužitelja uslijed otjecanja oborinskih voda i pregrijavanja zida zbog korištenja građevinskog roštilja, te pojašnjava da se na nekretnini tužitelja vidi komadić fasade na kojoj je bio naslonjen roštilj i dopušta mogućnost da je taj dio opran sa sredstvom za čišćenje, a ne prebojan. Međutim, ne može se izjasniti kada je napravljen pad na terasi kod tuženika koji onemogućava otjecanje vode na nekretninu tužitelja. Nadalje, vještak navodi da je zatečeno stanje na licu mjesta kod tuženika dana 09. rujna 2024. u odnosu na roštilj, zid sa izolacijom i mramornom okapnicom sa padom prema terasi, napravljeno sukladno pravilima građevinske struke.

23. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da I.tužitelj i II.tužiteljica tijekom ovog postupka sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, nisu dokazali svoje tvrdnje da su kod tuženika postojali izvori opasnosti u smislu čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.) od kojih je prijetila znatnija šteta tužiteljima sukladno čl. 1047. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te da je isti te izvore opasnosti uklonio tijekom ove parnice i time udovoljio njihovom prvo postavljenom tužbenom zahtjevu.

24. Naime, iskazi I.tužitelja i II. tužiteljice da su snimali tuženika u njegovom dvorištu tijekom ove parnice u travnju i svibnju 2024. dok je obavljao građevinske radove u svom dvorištu i da je isti upravo tim radovima otklonio izvore opasnosti koji su bili predmet tužbenog zahtjeva u vrijeme pokretanja ove parnice, tužitelji nisu dokazali nikakvim dokazima, a tuženik je potvrdio da je obavljao građevinske radove u svom dvorištu tijekom parnice, ali vezane za postavljanje nosača za tendu na terasi, te je u tu svrhu napravio novi zid i postavio novi veći roštilj na terasu, dok je pad na terasi za otjecanje vode u njegovo dvorište izveden još prije 15-tak godina kada nekretnina tužitelja nije bila adaptirana, te je još je tada imao stari roštilj koji je u travnju ili svibnju 2024. zamijenio novim, ali da mu se za stari roštilj tužitelji nikada nisu obratili da im smeta i od istog nije mogla nastati nikakva šteta jer je nakon uklanjanja tog roštilja sa sredstvom za pranje samo oprao prljav trag u jednom malom dijelu na zidu kuće tužitelja koji je nastao prilikom izlaska dima iz dimnjaka roštilja, a koju mogućnost je dopustio i građevinski vještak kako je navedeno, dok I.tužiteljica u svom iskazu također navodi da joj nije poznato da li je tuženik obojao taj zid. Nadalje, u odnosu na roštilj, sud napominje da iz Zapisnika inspektora zaštite od požara, eksploziva i oružja prof. LK o izvršenom nadzoru kod tuženika dana 07. rujna 2022. proizlazi da je u dvorišnom prostoru tuženika izveden manji roštilj koji je fizički vezan za zid stambene građevine na [adresa], te da nema otvora ni zapaljivih materijala, da su vidljiva manja začađenja i da konstrukcija roštilja ne predstavlja neposrednu opasnost za nastajanje požara, kao i da je tuženik izjavio da ima namjeru roštilj izvesti kao samostojeću konstrukciju. Iz navedenog također ne proizlazi da bi se radilo o izvoru opasnosti od kojeg je prijetila znatnija šteta tužiteljima kako je to propisano čl. 1047. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

25. Sud zaključuje da su tužitelji u svrhu dokazivanja svojih navoda mogli pokrenuti postupak osiguranja dokaza sukladno čl. 272. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prije pokretanja parnice, radi dokazivanja postojanja izvora opasnosti kod tuženika, a i tijekom parnice, kada su još početkom travnja 2024. uočili da tuženik u svom dvorištu obavlja određene građevinske radove koji su trajali do kraja svibnja 2024. i o čemu su odmah izvijestili svog odvjetnika, te na taj način nesporno dokazati da se građevinski radovi izvode upravo radi uklanjanja izvora opasnosti za koje tvrde da su postojali prije pokretanja parnice, dakle prije očevida na licu mjesta od dana 09. rujna 2024., a što isti nisu učinili.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. izreke.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

28. Tuženik je podnio zahtjev za naknadom parničnog troška od 1.750,00 eura.

29. Zahtjev tuženika za naknadom troška je osnovan do iznosa od 1.325,00 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.) i obrazloženog podneska (očitovanje na nalaz vještaka) od 24.10.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), te zastupanja na pripremnom ročištu održanom dana 25.10.2023. od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), na ročišta za glavnu raspravu dana 21.02.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.) i dana 17.01.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), na očevidu od dana 09.09.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.7.) i na ročištu za objavu presude od 14.02.2025. od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), a što sa obračunatim PDV-om na te iznose od 325,00 eura (Tbr. 46.) ukupno iznosi od 1.625,00 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

30. Zahtjev tuženika za naknadom troška od 425,00 eura je neosnovan, a odnosi se na obračunati trošak dodatnog sata za zastupanje na raspravi od 21.02.2024. i 17.01.2025. u iznosima od po 50,00 eura sa obračunatim PDV-om od po 12,50 eura, jer se u konkretnom slučaju ne primjenjuju Tbr. 38. i 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, već je trošak tuženiku odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kako je navedeno pod 28. obrazloženja. Pored navedenog, zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u nenaznačenom iznosu je neodređen, jer sud odlučuje o naknadi troškova na određen zahtjev stranke u kojem je stranka dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu sukladno čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, uz napomenu da obveza plaćanja pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sukladno čl. 4. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018., 51/2023.), radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 14. veljače 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku I.tužitelja i II.tužiteljice

2.Punomoćniku tuženika