REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-3758/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja ČD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Vidrih, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. (OIB 52508873833), Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon 8. siječnja 2024. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te zamjenice punomoćnika tuženika TD, odvjetničke vježbenice, 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe točke 3. kamatna stopa/naknada:

Ugovora o kreditu broj 71201-03 od dana 15.04.2003. zaključenim između tužitelja ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika OTP banka Hrvatska d.d. OIB 52508873833, u dijelu koji glasi:"1……,godišnja, promjenjiva." i točka 8. kamata i troškovi - promjenjiva kamatne stope u dijelu koji glasi: "….kamata je promjenjiva, a utvrđuje se aktom/odlukom Kreditora.".

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA HRVATSKA d.d., OIB: 52508873833 da isplati tužitelju ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.944,81 € / 14.654,14 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena kako slijedi:

na iznos od 15,24 € tekućom od 17.06.2009. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 17.07.2009. do isplate

na iznos od 17,78 € tekućom od 15.08.2009. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.09.2009. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.10.2009. do isplate

na iznos od 18,42 € tekućom od 17.11.2009. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.12.2009. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.01.2010. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.02.2010. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.03.2010. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.04.2010. do isplate

na iznos od 18,42 € tekućom od 15.05.2010. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.06.2010. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 17.07.2010. do isplate

na iznos od 18,42 € tekućom od 17.08.2010. do isplate

na iznos od 20,33 € tekućom od 16.09.2010. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.10.2010. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.11.2010. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.12.2010. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 15.01.2011. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 18.02.2011. do isplate

na iznos od 17,78 € tekućom od 17.03.2011. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 15.04.2011. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 14.05.2011. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.06.2011. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.07.2011. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 17.08.2011. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.09.2011. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 13.10.2011. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 15.11.2011. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.12.2011. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 14.01.2012. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.02.2012. do isplate

na iznos od 18,42 € tekućom od 16.03.2012. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 14.04.2012. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.05.2012. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 15.06.2012. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 14.07.2012. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 15.08.2012. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 15.09.2012. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.10.2012. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.11.2012. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 15.12.2012. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.01.2013. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 15.02.2013. do isplate

na iznos od 17,78 € tekućom od 15.03.2013. do isplate

na iznos od 19,69 € tekućom od 16.04.2013. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 16.05.2013. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 14.06.2013. do isplate

na iznos od 19,06 € tekućom od 13.07.2013. do isplate

na iznos od 19,76 € tekućom od 15.08.2013. do isplate

na iznos od 19,92 € tekućom od 13.09.2013. do isplate

na iznos od 19,28 € tekućom od 15.10.2013. do isplate

na iznos od 19,92 € tekućom od 14.11.2013. do isplate

na iznos od 19,28 € tekućom od 14.12.2013. do isplate

na iznos od 19,92 € tekućom od 15.01.2014. do isplate

na iznos od 20,09 € tekućom od 22.02.2014. do isplate

na iznos od 18,52 € tekućom od 13.03.2014. do isplate

na iznos od 20,51 € tekućom od 15.04.2014. do isplate

na iznos od 19,84 € tekućom od 14.05.2014. do isplate

na iznos od 20,51 € tekućom od 13.06.2014. do isplate

na iznos od 19,84 € tekućom od 15.07.2014. do isplate

na iznos od 20,21 € tekućom od 14.08.2014. do isplate

na iznos od 19,47 € tekućom od 13.09.2014. do isplate

na iznos od 18,83 € tekućom od 15.10.2014. do isplate

na iznos od 19,47 € tekućom od 13.11.2014. do isplate

na iznos od 18,83 € tekućom od 13.12.2014. do isplate

na iznos od 19,47 € tekućom od 14.01.2015. do isplate

na iznos od 19,03 € tekućom od 13.02.2015. do isplate

na iznos od 11,77 € tekućom od 13.03.2015. do isplate

na iznos od 17,96 € tekućom od 15.04.2015. do isplate

na iznos od 17,37 € tekućom od 14.05.2015. do isplate

na iznos od 17,96 € tekućom od 13.06.2015. do isplate

na iznos od 17,37 € tekućom od 15.07.2015. do isplate

na iznos od 17,56 € tekućom od 13.08.2015. do isplate

na iznos od 16,57 € tekućom od 15.09.2015. do isplate

na iznos od 16,03 € tekućom od 14.10.2015. do isplate

na iznos od 16,57 € tekućom od 13.11.2015. do isplate

na iznos od 16,03 € tekućom od 15.12.2015. do isplate

na iznos od 16,57 € tekućom od 14.01.2016. do isplate

na iznos od 16,26 € tekućom od 13.02.2016. do isplate

na iznos od 14,52 € tekućom od 15.03.2016. do isplate

na iznos od 15,52 € tekućom od 14.04.2016. do isplate

na iznos od 15,02 € tekućom od 13.05.2016. do isplate

na iznos od 15,52 € tekućom od 15.06.2016. do isplate

na iznos od 15,02 € tekućom od 14.07.2016. do isplate

na iznos od 15,05 € tekućom od 13.08.2016. do isplate

na iznos od 13,90 € tekućom od 14.09.2016. do isplate

na iznos od 13,45 € tekućom od 13.10.2016. do isplate

na iznos od 13,90 € tekućom od 15.11.2016. do isplate

na iznos od 13,45 € tekućom od 14.12.2016. do isplate

na iznos od 13,90 € tekućom od 13.01.2017. do isplate

na iznos od 13,77 € tekućom od 15.02.2017. do isplate

na iznos od 12,13 € tekućom od 15.03.2017. do isplate

na iznos od 13,44 € tekućom od 13.04.2017. do isplate

na iznos od 13,00 € tekućom od 13.05.2017. do isplate

na iznos od 13,44 € tekućom od 14.06.2017. do isplate

na iznos od 13,00 € tekućom od 13.07.2017. do isplate

na iznos od 13,27 € tekućom od 15.08.2017. do isplate

na iznos od 12,86 € tekućom od 14.09.2017. do isplate

na iznos od 12,44 € tekućom od 13.10.2017. do isplate

na iznos od 12,86 € tekućom od 15.11.2017. do isplate

na iznos od 12,44 € tekućom od 14.12.2017. do isplate

na iznos od 12,86 € tekućom od 13.01.2018. do isplate

na iznos od 12,86 € tekućom od 14.02.2018. do isplate

na iznos od 11,61 € tekućom od 14.03.2018. do isplate

na iznos od 12,86 € tekućom od 13.04.2018. do isplate

na iznos od 12,44 € tekućom od 15.05.2018. do isplate

na iznos od 12,86 € tekuć1.284,47om od 14.06.2018. do isplate

na iznos od 12,44 € tekućom od 13.07.2018. do isplate

na iznos od 12,86 € tekućom od 15.08.2018. do isplate

na iznos od 12,86 € tekućom od 13.09.2018. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos od 1.284,47 eur.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.452,95 eur sa zateznim kamatama od 14. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je 15.04.2003. kao korisnik kredita s kreditorom i prednikom tuženika, HVB Bank Croatia d.d., sklopio ugovor o kreditu broj 71201-03 na temelju kojeg mu je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.000,00 EUR-a, po prodajnom deviznom tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita, uz godišnju kamatnu stopu od 5,95%, promjenjivu u skladu s odlukom kreditora.

Tužitelj smatra da su mu navedenim ugovorom o kreditu povrijeđena prava potrošača s obzirom da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene odredbe i to ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, zbog čega je ponašanje tuženika u trenutku sklapanja predmetnog ugovora kao i za vrijeme njegovog trajanja predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Navodi da je ništetnost odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od dana 4.7.2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika te potvrđenom u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VtsRH), poslovni broj Pž-7129/13 od 13.04.2014. u kojoj je VtsRH zauzeo stav da su odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika (banke) nepoštene, pa prema tome ništetne, kao i da je tu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 09.04.2015. Navodi da je istom presudom VTS RH utvrđeno da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZPP/09 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokretne radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Tužitelj ističe da se kamatna stopa po predmetnom ugovoru o kreditu mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika te da o takvoj promjeni nije mogao pregovarati već je o promjeni kamatne stope bio pismeno obavještavan od strane tuženika koji za takvu promjenu kamatne stope nije tražio njegovu suglasnost, te je tako za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju povećavana nekoliko puta i s početne 5,96% narasla je do 7,72%, što je rezultiralo neosnovanim porastom anuiteta kredita.

Navodeći da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštene, pa prema tome i ništetne, tužitelj smatra da je od dana sklapanja ugovora o kreditu temeljem nezakonito povećavane kamatne stope preplatio, a tuženik neosnovano stekao ukupni iznos od 22.877,92 kn.

Tužitelj ističe da se sukladno stavu u presudi VtsRH poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., svaki iznos anuiteta viši od iznosa određenog u prvom otplatnom planu, smatra nepošteno primjenjivim na štetu tužitelja, slijedom čega tužitelj u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 29. studenog 2024. traži utvrditi ništetnim dio odredbe točke 3. kamatna stopa/naknada: Ugovora o kreditu broj 71201-03 od dana 15.04.2003. zaključenim između tužitelja ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika OTP banka Hrvatska d.d. OIB 52508873833, u dijelu koji glasi:"1……,godišnja, promjenjiva." i točka 8. kamata i troškovi - promjenjiva kamatne stope u dijelu koji glasi: "….kamata je promjenjiva, a utvrđuje se aktom/odlukom Kreditora.", te naložiti tuženiku da mu plati iznos od 1.944,81 eur sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kao u toč. II. izreke te da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u opsežnom odgovoru na tužbu ne osporava da je s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu broj 71201-03 od 15.4.2003., ali osporava da bi u konkretnom slučaju pojedine ugovorne odredbe bile nepoštene, a time i ništetne. Prvenstveno ističe prigovor zastare i to protekom 3 odnosno 5 godina iz čl. 230. ZOO ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao naknade štete, ako je riječ o povratu mjesečnih anuiteta protekao je trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. ZOO, te ako je riječ o stjecanju bez osnove da je protekao i trogodišnji zastarni rok iz čl. 371. ZOO. Smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač, odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje, ne može automatski primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već je potrebno izvesti dokaze i ocijeniti relevantne okolnosti ugovornog odnosa, te da tako niti odredbe predmetnog ugovora nisu utvrđene ništetnim u parnici Potrošač, kao i da je važećim zakonskim odredbama u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora predviđena mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, koja se odnosi i na ugovore o potrošačkom kreditiranju. Ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, pa da stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO. Navodi da je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Smatra da iz same forme Ugovora o kreditu odredba o promjenjivosti kamatne stope bila jasna, uočljiva i razumljiva, da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana i nepoštenom postupanju tuženika.

Tuženik smatra da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu između njega i tužitelja. Pojašnjava da se kamatna stopa mijenja ovisno o tržišnim uvjetima, posebno troškovima kapitala, pojašnjavajući pritom kombinaciju parametara kojom se rukovodio kod odlučivanja o promjeni kamatne stope (od globalne financijske krize 2008. preko pada gospodarske aktivnosti zemalja u regiji i faktora utjecaja na rast premije rizika za zemlje u regiji,..). Stoga smatra da jednostrane odluke o promjeni kamatne stope tuženik nije donosio bez valjanog ugovorom predviđenog razloga, te da odredba o promjenjivosti kamatne stope iz predmetnog ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nije uzrokovala znatnu neravnotežu između ugovornih strana. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva koji predlaže odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslik Ugovora o kreditu broj 71201-03 od 15.04.2003. (list 7-14 spisa), izračun EKS ZA Ugovor o kreditu (list 15- 19 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 20-26 i 27-30 spisa), prometnu karticu po kreditu (list 31-40 spisa), potvrdu o stanju duga po kreditu (list 88 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 96-179 spisa), saslušan je tužitelj u srhu dokazivanja (list 191-192 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za vraćanje razlike više plaćenih mjesečnih iznosa na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi mijenjanoj tijekom otplate kredita jednostranom odlukom tuženika.

6. Nije sporno da je prednik tuženika s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 71201-03 od 15.04.2003. (dalje: Ugovor), te da je na temelju Ugovora prednik tuženika odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 20.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, da je u čl. 2. 1. Ugovora određena kamatna stopa u visini od 5,95% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te da je tijekom roka otplate kredita tuženik jednostrano više puta mijenjao kamatnu stopu.

Nije sporno da je tužitelj potrošač.

7. Sporan je istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, te osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora radi prebijanja s osnove nepodmirenih redovnih kamata u iznosu od 9.677,84kn /1.284,47 eur.

8. Budući da se ovdje radi o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u eur, sklopljenim s prednikom tuženika 15. travnja 2003., dakle prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03- dalje: ZZP/03) objavljenog 10. lipnja 2003. koji je prema njegovoj odredbi u čl. 115. stupio na snagu osmog dana od dana objave, a u primjeni je od devedesetog dana od dana objave, kao i da se presuda povodom tužbe za kolektivnu zaštitu odnosi na ugovore sklopljene počevši od 1. siječnja 2004. pa nadalje i da je donesena primjenom odredbi ZZP, to o tužbenom zahtjevu tužitelja nije moguće odlučiti primjenom pravnih utvrđenja u presudi donesenoj u kolektivnom sporu radi zaštite prava potrošača, temeljem čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP).

9. Stoga za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva), te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91,111/93, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

10. Člankom 3. Direktive predviđeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), dok se prema st. 2. uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

11. Za kontrolu nepoštenosti odredbi ugovora sukladno odredbi čl. 3 st. 1 Direktive relevantan je samo onaj nesklad odnosno neravnoteža prava i obaveza ugovornih strana koji može biti određen kao značajan i neopravdan. Značajan nesklad prava i obaveza ugovornih strana znači u pravilu postojanje prevage obveza jedne ugovorne strane nad njezinim pravima. Nepoštenost određene ugovorne klauzule shodno odredbi čl. 3 st. 1. Direktive uzrokovat će isključivo ona neravnoteža prava i obaveza ugovornih strana koja ide na štetu potrošača. Oštećenje potrošača ogleda se u svakom neprimjerenom umanjenju njegovih prava i svakom povećavanju njegovih obaveza, pri čemu je nužno ustanoviti nisu li u korist potrošača ugovorene određene prednosti kojima bi se eventualno korigiralo nastalu neravnotežu.

12. Iz iskaza tužitelja koji je sud prihvatio kao uvjerljiv, životan i istinit, proizlazi da je Ugovor s prednikom tuženika sklopio radi kreditiranja kupnju kuće u kojoj živi i danas, kao i da je kredit s valutnom klauzulom u Eur i promjenjivom kamatnom stopom uzeo, jer mu je tako predložio službenik banke i smatrao je da nema drugog izbora, kao i da mu oko ugovorene kamate ništa nije posebno objašnjavano. Ugovor je pročitao prije potpisa a to što je u njemu ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništa mu nije značilo, službenika ništa nije posebno pitao, a niti mu je on objašnjavao. Predmetni kredit još uvijek otplaćuje. Nije mu poznato na koji način banka odnosno tuženik formira kamatnu stopu odnosno što utječe na njezinu promjenu, te da je prije sklapanja Ugovora znao koliko će kamata rasti i to utjecati na ratu kredita, kredit ne bi uzeo već bih se najvjerojatnije vratio u Slavoniju gdje je prije kupnje kuće i živio. 13. Tuženik smatra prethodnim pregovaranjem o promjenjivosti kamatne stope:

- to što je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke koja je kao interni akt dostupna svima pa tako i tužitelju;

- s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope Odlukom tuženika dostupnoj svima;

- da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva budući je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena i da je

- promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima i u praksi RH pa da eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava, te konačno

- da razumljivost tužitelju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi proizlazi iz same forme Ugovora.

prema ocjeni ovog suda, izložene tuženikove tvrdnje da je postojalo prethodno pregovaranje, nikako nisu dokaz pojedinačnog pregovaranja niti jasnoće i razumijevanja sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Pritom valja istaknuti i da je tuženikovo pojašnjenje metodologije promjene kamatnih stopa u odgovoru na tužbu (list 7-8 odgovora), koji su utjecali na promjenu kamatnih stopa, odnosno razloga koji su utjecali na povećanje kamatne stope, razumljivo samo visoko stručnim osobama odnosno isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, što znači da je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.

14. Odredbom čl. 100. popisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed odštampanom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane, s time da prema odredbi čl. 101. ZOO Nejasne odredbe u ugovoru bez naknade treba tumačiti u smislu koji je manje težak za dužnika, a u teretnom ugovoru u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja.

15. S obzirom na nespornu činjenicu da je Ugovor sastavio tuženik, odnosno njegov prednik) to je sukladno odredbama čl. 100. i 101. ZOO Ugovor tumačen sukladno načelima obveznog prava te u korist tužitelja.

16. Prema odredbi čl. 11. ZOO sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su, dok su prema odredbi čl. 12. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

17. S obzirom da su ugovorne kamate po svojoj pravnoj prirodi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke tuženika uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, za zaključiti je da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZOO/91, a što nije ostvareno, jer iz tako formuliranih ugovora tuženika i potrošača, potrošač nije mogao prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imati sve relevantne informacije o tome u kojem pravcu, odnosno kakva će u budućnosti biti njegova ugovorna obveza plaćanja ugovornih kamata, a čija sudbina je bila izvan mogućnosti njegovog utjecaja, odnosno pretežitim dijelom ovisila o volji i namjeri tuženika, a koja kao specijalizirana novčarska ustanova je bio dužan omogućiti potrošačima potpunu i razumljivu informaciju o toj ugovornoj odredbi, a kako bi mogli stvoriti pravilnu sliku o svojim budućim obvezama koje prema banci imaju sklapanjem ugovora.

18. Odredbom čl. 105. st. 1. ZOO propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok će prema stavku 2. ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje .

19. Sud zaključuje da je zbog nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju, kako to jasno proizlazi i iz njegovog iskaza. T uženik je, dakle propustio obavijestiti tužitelja kao potrošača o riziku vezanom uz ugovaranje promjenjive kamatne stope koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika kao kreditora - koji će čimbenici utjecati na tuženikovu odluku o promjeni kamatne stope, iako su tuženiku kao financijskoj instituciji koja se profesionalno bavi financijskim poslovanjem takvi razlozi trebali biti ili bili poznati, a koje postupanje prednika tuženika kao trgovca je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO. Navedenim načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno je zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed promjena kamatne stope prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, s kojim tuženik nije prethodno pregovarao o uvjetima kreditiranja, te takvim postupanjem, sklapanjem formuliranog standardnog ugovora, tuženik je značajno narušio ugovornu ravnotežu protivno odredbi čl. 11. ZOO.

20. Prema odredbi čl. 107. st. 2. ZOO ako je zabrana bila manjeg značenja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati.

21. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta odredbe čl. 107. st. 2. ZOO.

22. Prema tome, jasno je da neodređena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru koji je sastavio tuženik i plasirao proizvod (kredit) bez pojašnjenja te odredbe korisniku kredita, suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač na taj način doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva. Pritom valja istaknuti da prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, protivno načelima obveznog prava.

23. Tako je navedena ugovorna odredba u točki 3. i 8. Ugovora utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, primjenom odredbe čl. 87. st. 1. ZZP u svezi s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO, pa je stoga na temelju odredbe čl. 104. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora.

24. Prema čl. 210. ZOO kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala

25. Prema čl. 214. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem, po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, Ručević vještačenja d.o.o., sa zadatkom da utvrdi visinu preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope pri čemu će uzeti u obzir početnu kamatnu stopu kredita i uz svaki uplaćeni iznos naznačiti datum uplate.

27. Nalaz i mišljenje vještak je temeljio na Ugovoru o kreditu, inicijalnom otplatnom planu za isti, kao i promet po predmetnom kreditu za razdoblje od 22. studenoga 2004. do 12. studenoga 2014., promet po predmetnom kreditu za razdoblje koje je tome prethodilo, otplatni plan po predmetnom kreditu s naznačenim promjenama kamatnih stopa, te ostalu dokumentaciju priloženu uz nalaz i mišljenje koje je za potrebe vještačenja tuženik dostavio vještaku na njegovo traženje, a priložena je uz nalaz i mišljenje. Na temelju raspoložive dokumentacije vještak je izračunao te tabelarno prikazao izračun preplaćenog iznosa od 2.891,50 Eur odnosno protuvrijednost 14.654,14 kn koji proizlaze iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, sve iskazano po mjesecima s naznačenim datumima uplate

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića kao detaljan stručan i obrazložen, a ni tužitelj mu nije prigovarao kao ni tuženik matematičkom izračunu, dok je u okolnostima prethodno utvrđene ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženikov prigovor na nalaz zbog osnove izračuna za cijelo vrijeme otplate kredita sud ocijenio neodlučnim za ishod ovog postupka.

29. S obzirom da je ništavost dijela točki 3. i 8. Ugovora na temelju kojih tužitelj traži vraćanje stečenog bez osnove utvrđena ovom odlukom, to prihvaćanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva u skladu s čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zastarni rok još nije počeo teći i tuženikov prigovor zastare utužene tražbine je neosnovan.

30. Stoga je sukladno odredbi čl. 210 st. 3. ZOO kojom je propisano da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, tuženik u obvezi vratiti tužitelju iznos koji je tuženik primio na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

31. Obveza plaćanja zateznih kamata na pojedine iznose od dana stjecanja tog nepripadnog iznosa temelji se na odredbi čl. 214. ZOO, jer je u okolnostima konkretnog slučaja u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita, tuženik kao novčarska institucija, banka, nesavjestan stjecatelj.

32. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor radi prebijanja uzajamnih tražbina iz čl. 195. u vezi čl. 9. ZOO, jer tužitelj tijekom otplate kredita nije uredno podmirivao svoje obveze slijedom čega bi tuženiku pripadalo pravo na povrat ukupnog iznosa od 9.677,84 kn od 3.9.2020., valja reći da prigovor radi prebijanja nije osnovan. To iz razloga što manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), koja cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, osnovano tužitelj ističe da je iznos od 9.677,84 kn samo paušalan, te nije jasno kada niti po kojoj osnovi je to potraživanje tuženika dospjelo, slijedom čega je i primjenom odredbe čl. 219. i čl. 221.a ZPP sud našao neosnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („(Narodne Novine" broj 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

34. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku– odvjetniku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za sastav tri podneska od 11.11.2019., 31.8.2020. i 7.10.2021. prema Tbr. 8/3 25 bodova za svaki, za sastav tri podneska 15.06.2021., 23.01.2022. i 29.11.2024. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, za pristup na tri ročišta 8.9.2020., 27.4..2022. i 8.1.2025. prema Tbr. 9/1 100 bodova za svako, za pristup na ročišta 10.1.2022. i 25.11.2024. prema Tbr. 9/2 50 bodova za svako, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom) iznosi 1.750,00 eur uvećano za 25% PDV u iznosu od 437,50 eur, čemu valja pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur, te je tako tužitelju odmjeren parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.452,95 eur.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16.12.2019., jer je dokaz o tome da je tužitelj oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi trebao dostaviti uz tužbu. Nije mu priznat ni trošak sastava podnesaka od 3.12.2019., 19.12.2019. i 5.3.2020., jer nisu bili potrebni za vođenje parnice.

36. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika