Poslovni broj: Us I-2660/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice NM (ranije: PM), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi ocjenjivanja državnog službenika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u odsutnosti tužiteljice i tuženika, 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/17-01/395, Urbroj: 566-01/1-23-2 od 13. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, Klasa: UP/I-080-07/17-01/01, Urbroj: 513-07-23-02/17-29 od 10. veljače 2016. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem službenica PM, ovdje tužiteljica, viši inspektor za nadzor obračuna i naplate poreza, doprinosa i ostalih javnih davanja u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Uredu za velike porezne obveznike, Ispostavi za velike porezne obveznike Split, ocjenjuje se ocjenom „USPJEŠAN“ za 2016. godinu.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom navodi da je u upravnom postupku nepravilno izveden zaključak jer drugostupanjsko tijelo nije točno i pravilno utvrdilo pravo činjenično stanje i prihvatilo dokaze navedene i dostavljene uz žalbu, odnosno da je tužiteljica bila izrazito motivirana za rad, da je zadatke mogla obavljati u količini koja se od nje tražila da su joj ti zadaci bili dodijeljeni (nije obavljala u količini koja se od nje tražila jer joj zadaci namjerno i smišljeno nisu ni dodijeljeni kao ostalim kolegama po planu za tu godinu), da zadatak odnosno nadzor koji je imala u tekućoj godini, neposredno nadređeni voditelj iz Ureda za velike porezne obveznike, je namjerno od samog početka sugerirao da nadzor mora brzo biti gotovi da je lagan i da će ga moći lako završiti. Međutim, tužiteljica je naišla na velike probleme od onog trenutka kada je htjela obavijestiti carinu jer porezni obveznik nije imao potrebnu dokumentaciju za oslobođenje oporezivanja. Navedeni nadzor se produljio ne njenom greškom, nego zbog nepostojanja dokumentacije i kompliciranog knjiženja. Neposredno nadređeni je vršio pritisak prilikom ocjenjivanja da je gotov zapisnik uvjet za ocjenu, a znao je da carina nije dostavila sve podatke jasno kako bi se temeljem toga mogla donijeti konačna odluka u nadzoru (dokaz e-mailovi uz žalbu). Tužiteljica da je postupila odgovorno sukladno zakonu a nadređenom nije to bilo bitno nego da se nadzor što prije završi. Nagrađena je poslije premještajem, a što je nadređeni i nagovijestio zbog prethodno navedenog. Taj predmet je bio odskočna daska za degradiranje, pa su ga u novom odjelu nakon primopredaje koja je isto bila sumnjiva, ponovno dodijelili kako bi je skroz degradirali. Njezini rezultati u dosadašnjem radu i nadzoru su i više nego učinkoviti, da je radila u nadzoru najevećih tvrtki, sve utvrđene obveze da su potvrđene i u drugom stupnju i na upravnim sporovima, ali da je zbog samovolje jednog djelatnika, njezinog bivšeg nadređenog degradirana i ocjenjena manjom ocjenom, a da se tuženik nije ni osvrnuo na njene dosadašnje žalbe. Iznosi navode kojima osporava svoj premještaj, te napominje da je prije rješena ocjena za 2018., nego za 2016., da su riješene uz identično obrazloženje tuženika. Poziva se i citira zakonske i podzakonske odredbe koje drži relevantnima i navodi da su sporni predmeti bili predmetom kontrole i drugih tijela tako da su sumnje u nezakonitost bile opravdane. Ukazuje na dugotrajnost rješavanje predmetne žalbe i navodi da joj je uvažena i žalba na ocjenu za 2013., tako da je u ponovnom postupku podignuta ocjena sa uspješan na primjeran, iz razloga jer se nisu uzele u obzir sve dodatne zadatke koje je tužiteljica obavljala. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika, te se donosi veća ocjena.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužiteljica u tužbi ponavalja iste navode kao i u žalbi, stoga da ostaje kod navoda iznesenih u osporavanoj odluci i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5. U podnesku od 4. prosinca 2024. tužiteljica navodi da u prilogu istog dostavlja dokumentaciju (ukoliko ista ne prileži spisu upravnog tijela) i to mjesečna izvješća o radu za 2016., te drugu dokaznu dokumentaciju (korespondencije e-mailom, bolničku dokumentaciju), kojom dodatno potkrjepljuje navode dosadašnjih žalbi, tužbi, kao dokaz da je ocjenjivanje bilo samo dodatno degradiranje nje kao državne službenice koja je savjesno, istinito i zakonito obavljala svoj posao. Također, opet prilaže dokaz o prvotnoj ocijeni koja joj je bila predložena (zadovoljava) a koju je nadređeni ipak ispravio kada je napisala priloženi Prigovor (jer je te godine izgubila bebu i bila u bolnici). Nevezano za njen boravak u bolnici, u dokumentaciji koju prilaže i više nego je očito da je radila i dodatni posao uz redovne nadzore-odgovarala sam na sve upite preko rubrike "pišite nam" za cijeli Ured za velike porezne obveznike (u obliku manjih mišljenja za koje je itekako trebalo znanja iz raznih područja). Također, da se zanemarilo njene višemilijunske utvrđene obveze u nadzoru, koje su potvrđene na drugom stupnju i savjetodavnom tijelu, te pisanje i prosljeđivanje jako zahtjevne kaznene prijave za dodatni predmet (a za koji nadređena D.R. i nadređeni T.J. nisu bili suglasni, pa su ipak morali pristati jer se očitovala u e-mailovima, što nisu mogli zanemariti, a to nije uobičajena praksa). Navodi da je ocijenjena zbog nezavršavanja u roku a oni da su odugovlačili s potpisom te kaznene prijave za koju su čak tvrdili da nije kazneno djelo (prilog e-mail). Također se njeno nastojanje u trećem predmetu da brzo reagiramo i proslijede upit za carinu za robu u njenoj nadležnosti a što im je trebalo pomoći radi tretiranja PDV-a (za dokumentaciju koju porezni obveznik nije imao uz račune), stopiralo se, te da se na nju radio od voditelja pritisak i prijetnja da će je premjestiti (što je i uspio 2018.g.). Poslije se uspostavilo da je bila u pravu i da su podaci itekako trebali postojati uz račune (a nije ih bilo, te je on tvrdio da ne treba taj dokaz) te da mi kao PU imamo pravo te podatke tražiti i znati (dapače, to nam je u opisu posła i u Zakonu). U tom predmetu je bio problematičan i direktor koji je tražio da se svaki upit traži e-mailom, a računovodstveni podaci su bili toliko komplicirani da je i žena koja radi kod istoga se iscrpila zajedno sa njom. Sve navedeno u e-mailovima je dokaz da se nije odugovlačilo sa završetkom radi njenog nemara i nerada nego radi njihovog neslaganja i stopiranja da se predmeti rade u skladu s normalnom procedurom sukladno Zakonu. Također, tu su i e-mailovi gdje je nju optužio (voditelj i voditeljica nadzora u Zagrebu-koja nije više na toj funkciji) e-mailom pred svim kolegama da sam ga prijavila internoj kontroli za neko prosljeđivanje informacija, što se također dokazalo da nije istina. Kasnije se dokazalo da nije ona, ali nitko joj se nije ni ispričao radi toga, a oni su itekako kršili tim javnim činom degradiranja i sramoćenja nje, propise čime su ugrozili njena službenička prava. U dokazima postoji jako puno e- mailova gdje se vidi očiti pritisak prije ocjenjivanja da preda nezavršen Zapisnik, tražio je da ga završi i preda bez obzira što nisu dobili konkretne odgovore na sve, a jedini krivac što se to toliko otegnulo su njih dvoje koji su otezali s dopisom carini (a i carina je odgovorila nakon par mjeseci, te kolegica druga na nalogu mi je svoj manji dio koji je radila dala tek iza nove godine da objedinimo sve, ali nju nije prozivao i smanjio ocjenu, nego samo nju). Postoji još i predmet iz te godine koji je isto bila završila ali joj se nije uvažio njen nalaz od strane kolege, i od njega i također pritisci (on i voditelj su je zvali na sastanke i nisu se uopće obazirali na njen nalaz nadzora te htjeli da pošto poto potpiše samo njegov nalaz bez njenog dijela). Sljedeće godine kada je bila na bolovanju zbog ponovnih problema s operiranom kralježnicom taj predmet je završen odmah bez nje i njenog dijela pri čemu je nisu niti kontaktirali, mada im taj dio poslala e-mailom. Za sve navedeno nije bilo zakonskog uporišta da dokažu da njen nalaz nije u redu, nego su to bili pritisci na osobnoj razini. U prilogu je i dokaz da je jedina bila sa ovlaštenjima za CLO a to je ovlaštenje za sudjelovanje u međunarodnim prijevarama koje sam do tada uspješno obavljala (došla iz Zagreba UVPO 2015.G), Međutim da su joj odmah to ovlaštenje ukinuli. Stečenim znanjem da je uvelike pomagala kolegama koji su slične stvari morali pripremati. U međuvremenu joj je voditelj mogao dati kao ostalim kolegama još predmeta dok se čekala određena dokumentacija, međutim išao je svjesno da joj dodijeli manje predmeta od kolega da ispadne da je manje radila, što nije točno kad se usporedi (da li se netko bavi statistikom usporedbom, da li netko gleda koliko je netko u nadzoru obračunao obveze, i da li opće netko ima obveze, ili je bitan završen nadzor, da li gleda težinu nadzora itd.). Znači iz svega prethodno navedenog proizlazi da je tužiteljica svoj posao obavljala savjesno, čestito, kulturno, sa zakonskim uporištem za što je na kraju kažnjena (premještajem i vječnom stigmom).

6. U sporu su održane rasprave 15. prosinca 2024. i 16. siječnja 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama je sporno je li donošenjem osporenog rješenja kojim je odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim se tužiteljica ocjenjuje ocjenom „uspješan“ za 2016. godinu, povrijeđen zakon na štetu tužiteljicu.

12. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni odredbi Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19; u daljnjem tekstu: ZDS) i Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (Narodne novine, broj 133/11).

13. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZDS državni službenici ocjenjuju se svake godine najkasnije do 28. veljače za prethodnu kalendarsku godinu.

14. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZDS državni službenik ocjenjuje se ocjenom „uspješan“ ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive. Stavkom 2. je određeno da državni službenik može biti ocijenjen višom ocjenom od ocjene iz stavka 1. ovoga članka, i to, između ostalog, pod: a) ocjenom „primjeran", ako pokazuje visoku razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju prvorazredno obavljanje službe, koji pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu iz stavka 1. ovoga članka, daje korisne prijedloge za unapređenje službe ili pokazuje iznimnu motivaciju za rad te postiže rezultate radu bolje od predviđenih za radno mjesto na koje je raspoređen.

15. Postupak ocjenjivanja uređen je odredbama članka 85. ZDS prema kojoj se državnog službenika ocjenjuje na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta i radnim planovima državnog tijela, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine (stavak 1.); prijedlog ocjene koje mora biti obrazložena daje neposredno nadređeni državni službenik (stavak 2.); prijedlog ocjene daje se na uvid državnom službeniku, koji ima pravo dati primjedbu nadređenom službeniku, koji je dužan primjedbu na predloženu ocjenu razmotriti zajedno sa službenikom (stavak 3.); prijedlog ocjene dostavlja se po hijerarhijskom redu svima koji su državnom službeniku nadređeni, zaključno sa službenom osobom ovlaštenom za donošenje rješenja o ocjeni. Nadređeni službenici daju mišljenje o prijedlogu ocjene, a ako se ne slažu s prijedlogom, moraju navesti razloge za to i predložiti ocjenu državnog službenika (stavak 4.), dok sam postupak ocjenjivanja, kriterije za ocjenjivanje i sadržaj obrasca o ocjenjivanju službenika propisuje Vlada uredbom (stavak 5.).

16. Na temelju odredbe članka 85. stavak 5. ZDS donijeta je Uredba o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (Narodne novine, broj 133/11; u daljnjem tekstu: Uredba).

17. Prema odredbi članka 86. stavak 1. ZDS o ocjeni se donosi rješenje, a stavkom 2. je propisano da rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili službena osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni, uzimajući u obzir prijedlog neposredno nadređenog državnog službenika, kao i mišljenja ostalih hijerarhijski nadređenih službenika, a stavkom 3. da državnog službenika kojem je čelnik tijela jedini nadređeni, ocijenit će čelnik tijela neposredno, dok je stavkom 4. propisano da ocjena mora biti obrazložena i stavkom 5. da službenik u žalbi protiv rješenja o ocjeni mora navesti razloge zbog kojih rješenje pobija i priložiti odgovarajuće dokaze na kojima žalbu temelji.

18. Odredbom članka 4. stavka 3. Uredbe propisano je da se uz Prijedlog godišnje ocjene prilaže Izvješće o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju državnog službenika/namještenika za kalendarsku godinu, kao i odgovarajuća dokumentacija o činjenicama i okolnostima koje, sukladno odredbama te Uredbe, bitno utječu na godišnju ocjenu, kako je određeno stavkom 6. istog članaka.

19. Nadalje, člankom 5. Uredbe je propisano da je neposredno nadređeni službenik tijekom kalendarske godine dužan kontinuirano pratiti rad i postupanje državnog službenika, poticati ga na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i primjereno ponašanje i ukazivati na propuste i nepravilnosti, a stavkom 2. da o primjedbama na rad i postupanje odnosno upozorenjima iz stavka 1. toga članka neposredno nadređeni službenik na prikladan način vodi odgovarajuće evidencije, a primjedbe i upozorenja koje bitno utječu na ocjenu unosi u Izvješće.

20. Prema članku 10. stavku 1. Uredbe neposredno nadređeni službenik dužan je omogućiti državnom službeniku uvid u prijedlog godišnje ocjene i sve priloge uz prijedlog ocjene, a prema stavku 3. toga članka državni službenik ima pravo dati primjedbu na prijedlog godišnje ocjene u roku tri dana od dana od kojeg mu je omogućen uvid u prijedlog. Primjedbu na prijedlog godišnje ocjene nadređeni službenik dužan je razmotriti zajedno sa službenikom najkasnije u roku tri dana od dana primitka primjedbe.

21. Glavom 3. Uredbe propisani su kriteriji ocjenjivanja prema kojima se državnog službenika ocjenjuje primjenom općih, koji se primjenjuju na sve državne službenike neovisno o radnom mjestu na koje su raspoređeni, i posebnih kriterija ocjenjivanja koji se primjenjuju ovisno o poslovima na koje je državni službenik raspoređen. Osobno ponašanje državnih službenika i poštivanje službene dužnosti uzima se u obzir pri odlučivanju o ocjeni državnih službenika.

21.1. Prema članku 14. Uredbe u opće kriterije ocjenjivanja spadaju: djelotvornost u obavljanju poslova, točnost, preciznost i pouzdanost u obavljanju poslova, pridržavanje rokova za izvršavanje poslova, učinkovitost u obavljanju poslova, dok se kao posebni kriteriji primjenjuju: inovativnosti, stupanj kreativnosti, pisano izražavanje, usmeno izražavanje, komunikacijske vještine, sposobnost u timskom radu.

22. Člankom 15. Uredbe propisano je da se osobno ponašanje državnih službenika ocjenjuje primjenom kriterija odnosa prema radu (motivacija), odnos prema građanima, odnos prema nadređenim službenicima, odnos prema suradnicima, poštivanje radnog vremena, ispunjavanje obveza pohađanja programa izobrazbe, odnos prema izobrazbi.

23. Iz podataka spisa predmeta i to spisu priležećeg Izvješća o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju tužiteljice za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. je razvidno da je tužiteljica imala redovan opseg poslova, te da je prema općim kriterijima ocijenjena na slijedeći način: djelotvornost u obavljanju poslova manja od očekivane, točnost, preciznost i pouzdanost u obavljanju poslova potrebna razina, pridržavanje rokova u obavljanju poslova ponekad kasni s obavljanjem poslova, učinkovitost u obavljanju poslova manja od očekivane. U tom dijelu je neposredno nadređeni dao dodatnu napomenu kako službenica nije ni započela s ispunjavanjem plana u 2016., a razlog tome je obavljanje zaostalih nadzora iz prethodnog poreznog razdoblja koji nije do danas završen kod poreznog obveznika što otežava poslovanje obveznika i dugoročno je neodrživo stanje. Također ističe kako je imenovana službenica obavljala poslove oko rubrike „pišite nam". Nadalje, u dijelu posebnih kriterija, primjenjivih u konkretnom slučaju, tužiteljica je ocijenjena na slijedeći način: stupanj inovativnosti očekivan, stupanj kreativnosti očekivan, pisano izražavanje očekivano, usmeno izražavanje očekivano, komunikacijske vještine očekivano, sposobnost rada u timu sposobna za rad u timu. Također iz Izvješća proizlazi da je tužiteljica motiviran za rad, da poštuje pravila ponašanja i etička načela prema građanima, dok u odnosnu prema nadređenima i suradnicima ponekad ista ne poštuje, da je zadovoljavajuće odgovorna kod poštivanja radnog vremena, da nije postojala obveza pohađanja programa izobrazbe, te da u maloj mjeri pokazuje izniman interes za izobrazbu.

24. Nadalje, razvidno je da je neposredno nadređeni službenik po tako popunjenom Izvješću predložio ocjenu „zadovoljava", te da je na takav prijedlog ocjene tužiteljica, nakon što je prethodno izvršila uvid u isti, dana 6. veljače 2017. dala primjedbu u posebnom dopisu u kojem iscrpno i detaljno obrazlaže razloge neslaganja s takvim prijedlogom ocjene u bitnom navodeći jednako kao u tužbi i podnesku dostavljenom tijekom ovog spora.

25. Takvu primjedbu tužiteljice je neposredno nadređeni službenik uvažio, također detaljno se očitujući u svezi istih, te je osobito uvažavajući zdravstveno stanje tužiteljice, predložio veću ocjenu odnosno ocjenu „uspješan“ s kojom se u konačnici suglasio i čelnik tijela.

26. Nadalje, i na prijedlog ocjene „uspješan“ tužiteljica je uložila primjedbu dana 10. veljače 2017. istaknuvši kako smatra da zaslužuje barem ocjenu „primjeran" jer kao viši porezni inspektor ovako ne bi mogla napredovati. Na navedenu primjedbu se neposredno nadređeni službenik očitovao na način da je naveo da je tužiteljica upozorena na dugo trajanje nadzora, te u tom smislu nepridržavanja rokova, te ukoliko to ne ispravi da će ocjena biti manja, a ne veća.

27. Kod izloženog, sud drži kako je u zakonito provedenom postupku prema utvrđenim kriterijima u okviru diskrecionog prava ukupan rad tužiteljice ocijenjen ocjenom koja po svojoj definiciji podrazumijeva potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, pouzdano obavljanje službe pravodobno i u skladu s pravilima struke. Po naravi upravne stvari, kod ocjenjivanja službenika od nadređenog službenika očekuje se da kroz prijedlog ocjene na temelju neposrednog saznanja predloži ocjenu koja odgovara iskazanoj radnoj učinkovitosti, opsegu, kvaliteti i rokovima izvršenja poslova prema opisu poslova određenog radnog mjesta, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje tijekom kalendarske godine. Ocjenjivanje službenika predstavlja oblik slabije pravne vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom u kojoj javnopravno tijelo odlučuje primjenom slobodne ocjene u okviru zakonom dane ovlasti i svrhe radi koje je ovlast dana. Zbog nemogućnosti da se pojedinačni segmenti radnog mjesta vrednuju objektivno mjerljivim pokazateljima, javnopravna tijela dužna su se pridržavati postupka uređenog zakonom i provedbenom Uredbom te u konačnici o predloženoj ocjeni upoznati državnog službenika, što je u konkretnom slučaju i učinjeno, zbog čega sud ne nalazi kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja te prihvaća način na koji je tuženik kroz obrazloženje osporenog rješenja cijenio tužiteljičine žalbene navode (koji su identični prigovorima na prijedlog ocijene), a koji su ponovljeni i u tužbi i tijekom spora.

28. S druge strane, tužiteljica, osim svog vrijednosnog suda kako je trebala biti ocjenjena višom ocjenom odnosno ocjenom „primjeran“ ne prilaže nikakve dokaze kojima bi potkrijepila osnovanost svojih tužbenih navoda odnosno nije dokazala da je kvaliteta njezinog rada u spornom razdoblju iznad očekivane razine, odnosno iz podataka spisa predmeta ne proizlazi da je u navedenom razdoblju tužiteljica ispunila bilo koji od kriterija za ocjenu „primjeran“, opseg poslova tužiteljice je bio redovan, te suprotno tužbenim prigovorima iz priloženog izvješća je razvidno da je cijenjena i činjenica da je tužiteljica u dijelu godine obavljala poslove oko rubrike „pišite nam“, pa stoga, a kako to pravilno obrazlaže i tuženik iz spisa predmeta nije moguće utvrditi da je tužiteljica trebala biti ocijenjena većom ocjenom od ocjene „uspješan". Dokumentacija koju je tužiteljica dostavila tijekom ovog spora prileži spisu upravnog spora, te je ista jednako kao i sva ostala dokumentacija koja prileži spisu upravnog tijela uzeta u obzir prilikom donošenja rješenja.

29. S tim u vezi, valja naglasiti da se po ocijeni ovog suda, a pozivom na odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene, već se može voditi o zakonitosti takve odluke u granicama ovlasti, te svrhe radi koje je ta ovlast dana. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju tuženik i prvostupanjsko tijelo su postupali na temelju ovlasti iz gore citiranih odredbi, u granicama te ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje mu je ta ovlast dana.

30. Kod navedenog, kako je osporeno rješenje utemeljeno na odredbama ZDS i odredbama Uredbe, a nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u izreci presude.

U Splitu 14. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. u vezi s čl. 131. ZUS- a).

DNA:

- tužiteljici,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.