REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-224/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv prvotuženika HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika NŠ iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Pisarnica Slavonski Brod, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Zorana Mataića, i punomoćnice tuženika odvjetnice Marine Konrad, nakon javne objave presude 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima ŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplatiti tužitelju CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 2.389,01 eura (slovima: dvije tisuće tri stotine osamdeset devet eura jedan centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. studenog 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženicima ŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu 2.860,04 eura (slovima: dvije tisuće osam stotina šezdeset eura četiri centi) sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od dana presuđenja 14. veljače 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, za iznos od 187,50 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja od 31. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 20. studenog 2020. podnio tužbu radi naknade štete u kojoj navodi da su ga dana 6. kolovoza 2019. u 12,00 sati, na terasi caffe bara „Beer Academy” na adresi u [adresa], tuženi HŠ i NŠ verbalno i fizički napali, kojom prilikom su mu nanijeli tjelesne ozljede, zbog čega je protiv tuženih Općinskom sudu u Novom Zagrebu podnesen optužni prijedlog radi narušavanja javnog reda i mira, pod brojem: 511-19-32/05-5-380-1/20.

1.1. Tužitelj navodi da je tijekom napada pretrpio neimovinsku štetu s osnova fizičkih boli, povrede ugleda i časti, pretrpljenog straha, eventualno tuđe pomoći i njege te naruženja, a zadobio je kontuziju očne vjeđe i periokularnog područja ranu ustima što su tjelesne ozljede lake naravi. Stoga predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom će naložiti tuženicima da mu na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplate iznos od 12.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do pa do isplate te obvezati tuženike na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 31. kolovoza 2021. kojim potražuje ukupan iznos od 18.000,00 kuna na ime naknade štete sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe 23. studenog 2020. (str. 80-81 spisa). Tužitelj je dakle određeno postavio tužbeni zahtjev nakon što je provedeno vještačenje, čime ne mijenja pravnu osnovu i ne postavlja novi zahtjev, nego samo usklađuje visinu tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka (istovjetno odlučeno u odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Požega broj Gž-31/21-3 od 17.3.2021.).

2.1. Podneskom od 22. studenog 2023., tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev u odnosu na valutu obveze budući je u međuvremenu uveden Euro kao službena valuta u Republici Hrvatskoj (str.142-143 spisa) tako da s osnova naknade štete od tuženika potražuje iznos od 2.389,01 eura.

2.2. Tuženi su se na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. studenog 2023. protivili preinaci tužbe te su istaknuli prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Sud je dopustio preinaku tužbe u skladu sa odredbom članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) jer je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te iz razloga što tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nema stručna znanja da sam postavi tužbeni zahtjev za koji je potrebno stručno znanje vještaka.

3. Odgovor na tužbu tuženici su iznijeli usmeno na zapisnik pred ovim sudom 19. ožujka 2021. U odgovoru na tužbu tuženi su suglasno osporili nastanak štetnog događaja navodeći da nije bilo nikakvog verbalnog niti fizičkog napada na tužitelja u vrijeme i mjestu kako je u tužbi navedeno. Istaknuli su da nije sporno da je protiv njih podnesen optužni prijedlog međutim, da nije vođen nikakav postupak protiv njih jer prema obavijesti koju su dobili iz policijske uprave niti jedan od ispitanih svjedoka nije potvrdio navode tužitelja. U cijelosti su osporili osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nisu se protivili dokaznom prijedlogu tužitelja da se sasluša tužitelj i tuženi kao stranke u svrhu dokazivanja kao niti ostalim dokaznim prijedlozima tužitelja. Tuženici su suglasno predložili da se pribavi spis Policijske uprave Zagrebačke VI. Policijske postaje Zagreb br. 511-19-32/05-5-380-1/20 u kojem su sadržane izjave svjedoka s kojima su policijski službenici obavili razgovor vezano za predmetni štetni događaj. Tužitelj se nije protivio dokaznim prijedlozima tuženika, stoga je sud odlučio izvesti predložene dokaze.

4. U provedenom dokaznom postupku, u skladu sa odredbom članka 220. ZPP sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: potvrda VI. Policijske postaje Zagreb od 21. 7. 2020. (str. 3 spisa), medicinska dokumentacija (str. 4-8,19-30 i 73-74 spisa), spis Policijske uprave Zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, broj: 511-19-32/05-5-380-1/20 (str. 44-48 spisa) u kojemu se nalazi optužni prijedlog Policijske uprave Zagrebačke od 21. srpnja 2020. podnesen protiv tuženika sa prilozima (optužni prijedlog, prijava Opće bolnice dr. Josip Benčević, [adresa] na ime tužitelja podnesena 16. kolovoza 2019. Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, brzojavka Službe kriminalističke policije Policijske uprave brodsko-posavske od 20. kolovoza 2019., fotodokumentacija, zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka, službene zabilješke, str. 43-62 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. Dr. Marcela Marcikića od 1. (str.75-76 spisa), pročitan je iskaz vještaka saslušanog na glavnoj raspravi 20. siječnja 2025. (str.160-162), saslušane su parnične stranke u svrhu dokazivanja te su pročitani njihovi iskazi (str.37-39 i 63-64 spisa). U skladu sa odredbom članka 305. ZPP sud je preotvorio glavnu raspravu radi dopune postupka te je na ročištu 11. veljače 2025. u dokaznom postupku pročitan cjelokupan spis predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pp J-702/2020 (prekršajni predmet protiv tuženih HŠ i NŠ) koji je priložen ovom spisu predmeta.

4.1. Sud je na pripremnom ročištu održanom 19. ožujka 2021. odbio dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u kaznenu evidenciju za tuženika, a na okolnost da su isti skloni počinjenju kaznenih djela s obrazloženjem da se ne radi o neposrednom dokazu vezanom za ocjenu osnovanosti osnove ili visine tužbenog zahtjeva.

4.2. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. siječnja 2025. punomoćnica tuženika je odustala od dokaznog prijedloga za ponovnim saslušanjem tuženika kao stranaka u svrhu dokazivanja te je predložila da se u dokaznom postupku pročitaju njihovi iskazi dani na zapisnik pred ovim sudom, na glavnoj raspravi održanoj 5. srpnja 2021., a punomoćnik tužitelja se suglasio s prijedlogom punomoćnice tuženika, stoga je sud u dokaznom postupku pročitao njihove iskaze (str. 63-64 spisa).

4.3. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP, kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.4. Ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP sud utvrđuje postojanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, a samim time i za nastupanje štetnih posljedica njihovog ponašanja, odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu (neimovinske) štete proizašle iz štetnog događaja od 6. kolovoza 2019. u kojemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede uslijed fizičkog napada tuženika.

5.1. Između stranaka je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

5.2. Odgovornost za štetu je obvezno-pravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete.

5.3. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju se ispuniti kumulativno, a ako i jedna izostane nema odgovornosti za štetu.

5.4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva (postojanja odgovornosti za štetu) sud je proveo dokaz čitanjem spisa predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu (prekršajni predmet) poslovnog broja: Pp J-702/2020 u prekršajnom predmetu protiv HŠ i NŠ, čitanjem potvrde VI. Policijske postaje Zagreb od 21. srpnja 2020. (str. 3 spisa), čitanjem spisa Policijske uprave Zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, broj: 511-19-32/05-5-380-1/20 (optužnog prijedloga Policijske uprave Zagrebačke od 21. srpnja 2020. podnesenog protiv tuženika sa prilozima, str. 44-48 spisa), prijave Opće bolnice dr. Josip Benčević, [adresa] na ime tužitelja podnesene 16. kolovoza 2019. Policijskoj upravi brodsko-posavskoj (str. 49-50), zapisnika o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka (str.55-60), pregledom fotodokumentacije (str. 52-54) te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka jer parnični sud u parnicama radi naknade štete nije vezan izrekom prekršajnog suda u pogledu nastanka štetnog događaja kako su to istaknuli i tuženi tijekom postupka.

5.5. Iz spisa Policijske uprave Zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, broj: 511- 19-32/05-5-380-1/20 utvrđeno je da je Policijska uprava Zagrebačka 21. srpnja 2020. podnijela Općinskom sudu u Novom Zagrebu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a ovdje tuženika HŠ i NŠ kojim se, nakon provedenih izvida, a na temelju dokaza prikupljenih u istima iz kojih dokaza proizlazi postojanje osnovane sumnje da su počinili prekršaj opisan u optužnom prijedlogu, predlaže provođenje prekršajnog postupka protiv okrivljenika te se prilažu dokazi o počinjenju prekršaja na kojima se temelji optužni prijedloga i koje se predlaže izvesti u dokaznom postupku pred sudom.

5.6. Iz prijave Opće bolnice dr. Josip Benčević, [adresa] na ime tužitelja podnesene 16. kolovoza 2019. Policijskoj upravi brodsko-posavskoj (str.49-50) proizlazi da je tužitelj zaprimljen na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu bolnice (OHBP) dana 6. kolovoza 2019. u 15,40 sati te su kod tužitelja utvrđene lake tjelesne ozljede, a prema izjavi tužitelja napadnut je od strane dvije poznate osobe, oca i sina, u Zagrebu, istoga dana oko 12h dok je sjedio sa poznatom osobom.

5.7. Iz fotodokumentacije vidljive su zadobivene ozljede kod tužitelja (str. 53-54).

5.8. Iz priklopljenog spisa predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu (prekršajni predmet) poslovnog broja: Pp J-702/2020 u prekršajnom predmetu protiv HŠ i NŠ proizlazi kako se štetni događaj odvijao (tko su štetnici, a tko oštećenik, protupravnost radnje štetnika), dok su iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka vidljive zadobivene ozljede kod tužitelja (postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje štetnika i zadobivenih ozljeda – nastale štete).

6. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja:

Pp J-702/2020 (prekršajni predmet protiv HŠ i NŠ), čitanjem potvrde VI. Policijske postaje Zagreb od 21. srpnja 2020. (str. 3 spisa), optužnog prijedloga Policijske uprave Zagrebačke od 21. srpnja 2020. te presude toga suda donesene po provedenom prekršajnom postupku utvrđeno je da su u provedenom prekršajnom postupku ovdje tuženici proglašeni krivima što su dana 6. kolovoza 2019. u 12,00 sati u [adresa], prvookrivljenik HŠ i drugookrivljenik NŠ, ovdje tuženi, prišli CŠ, ovdje tužitelju dok je isti sjedio na terasi bara „Beer Academy“ te su ga poradi ranijih razmirica oboje počeli verbalno napadati i vrijeđati raznim pogrdnim riječima nakon čega mu je I- okrivljenik HŠ zadao nekoliko udaraca zatvorenim šakama u predjelu glave, a nakon nekoliko trenutaka i II-okrivljenik C mu je zadao nekoliko udaraca zatvorenim šakama u predjelu glave, da bi ih u zadnjem fizičkom napadu na DŠ spriječio SŠ koji je stao između okrivljenih i CŠ te ih na taj način razdvojio a čime su I-okrivljeni HŠ i II-okrivljenik NŠ narušavali javni red i mir gostiju caffe bara "Beer Academy" kao i javni red i mir prolazećih građana, dakle verbalnim napadom i vrijeđanjem i tučnjavom narušavali javni red i mir gostiju navedenog caffe bara i prolazećih građana, čime su počinili prekršaj opisan i kažnjiv u čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Zbog počinjenog prekršaja izrečena im je novčana kazna u iznosu od 676,63 kn.

6.1. Navedena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu potvrđena je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 18. siječnja 2023. broj: Ppž- 6754/2022.

6.2. Iz iskaza tužitelja saslušanog na glavnoj raspravi 7. svibnja 2021. proizlazi da je 6. kolovoza 2019. imao dogovoren sastanak s SŠ u [adresa], u caffe baru „Academy“ u [adresa] u kojemu do tada nikada nije bio. Taxi ga je dovezao na parkiralište preko puta caffe bara gdje se nalazi benzinska pumpa i jedan mali kafić. Na terasi tog kafića je prilikom izlaska iz taksija vidio NŠ koji je sjedio na terasi. Nisu se pozdravili, a tužitelj je pretpostavio da ga je primijetio. Otišao je na terasu cafe bara Academy, sjeo je, naručio piće i čekao EŠ. Nakon nekoliko minuta došao je SŠ, sjeo je i obavljao nešto mobitelom da bi se u jednom trenutku ispred terase zaustavio Mercedes bijele boje iz kojeg su izašli HŠ i NŠ te su ubrzanim korakom krenuli prema njemu. Obojica su mu počeli prijetiti i optuživati ga za nešto za što nije imao nikakvih saznanja, a cijelo vrijeme sjedio je za stolom. Odjednom je osjetio udarac u desno oko, obojica su ga udarala rukama po leđima. Ne može reći koji od tuženika ga je udario u oko, a kada se okrenuo lijevim okom jevidio još jednog čovjeka za kojeg nije mogao reći je li ga i on udarao. SŠ je sjedio i govorio da se njega izuzme iz toga i da on nema ništa s tim, a nakon toga su ga tuženici opet počeli verbalno napadati i ponovno su ga krenuli fizički napasti, međutim u tom trenutku su došli vlasnik lokala i djelatnica. Vlasnik lokala se tada umiješao i rekao da ukoliko imaju bilo što rješavati da to riješe izvan lokala, a nakon toga su tuženici otišli. Drugotuženi NŠ mu je prijetio da će mu glavu odsjeći ako ga bilo gdje vidi u državi Tužitelj ističe da tom prilikom nije pozvao policiju niti je otišao na hitnu iz razloga što su mu dokumenti ostali u automobilu u [adresa] dok je u Zagreb došao automobilom koji su njegovi prijatelji iz Australije iznajmili u Rent-a-car-u. Na hitnu je otišao tek kada je došao u [adresa]. Tuženike je poznavao od ranije, upoznali su se na Božićnom domjenku predstavnika hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj. S tuženima nikada nije bio u nikakvom poslovnom odnosu. Nakon što su se upoznali pa do ovog događaja češće su se viđali i bili su prijatelji, Tužitelj je istaknuo da nije učinio ništa što bi moglo isprovocirati ovakvo ponašanje tuženika te da mu tuženi nikada prije nisu prijetili. Liječniku se javio isti dan kada je došao u [adresa]. U području desnog oka je imao modricu i osjećao je bolove. Usnica mu je puknula na dva-tri mjesta, a 10-15 dana nije mogao raditi, osjećao je vrtoglavicu, gubio je ravnotežu, bio je šokiran. Osjeća posljedice u vidu bolova u vratu tijekom promjene vremena, vrtoglavice i glavobolje. Probleme s kralježnicom je imao i ranije, ali ne takvog intenziteta i nije imao glavobolje. Nakon ovog događaja je doživio lakšu prometnu nezgodu. Vezano za ozljedu desnog oka liječniku se javio u veljači 2020. jer se u dijelu gdje je bila ozljeda udario tušem. Otprilike desetak dana supruga mu je morala pružati pomoć i njegu jer nije mogao samostalno otići do toaleta, obući se niti bilo što drugo jer mu se vrtjelo u glavi.

6.3. Iz iskaza tuženika HŠ saslušanog na glavnoj raspravi 5. srpnja 2021. proizlazi da su se navedenoga dana on i sin nalazili na terasi kafića budući da je taj kafić preko puta njegove kuće. Tužitelja poznaje jer su se upoznali na jednom domjenku gdje ih je jedna osoba upoznala iz razloga što je postojala mogućnost poslovne suradnje budući da on ima pogrebnu firmu i bavi se uvozom automobila, a tužitelj je klesar. Između njih nikada nije došlo do poslovne suradnje, ali su postali vrlo bliski prijatelji. Prijateljstvo je trajalo sve do trenutka kada je saznao da je tužitelj organizirao pljačku njegove kuće što je utvrdio video-nadzorom. U trenutku kad je vidio tužitelja nije imao ni želju ni potrebu s njim dolaziti u bilo kakav kontakt i sukob s obzirom da se zbog zdravstvenog stanja (dijabetes) ne smije nervirati, tako da se tužitelju ni na koji način nije obraćao. SŠ s kojim je tužitelj sjedio na terasi kafića je njegov susjed. Nije točno vidio kako je tužitelj došao do kafića, pretpostavlja da je došao automobilom jer se jedino na taj način može doći, tako je i otišao, ali on to nije vidio jer su on i sin otišli prije tužitelja. Kad je tužitelj sjedio na terasi nije primijetio da je imao bilo kakve ozlijede na licu.

6.4. Iz iskaza tuženika NŠ proizlazi da su on i otac sjedili na terasi kafića Bavaria odnosno Beer Academy, a tužitelj da je sjedio za stolom s njihovim prijateljem SŠ te da su od njih bili udaljeni otprilike 3-4 stola. On i otac došli su kad je tužitelj već bio na terasi. Vidio je da je tužitelj došao taksijem jer su tada on i otac bili u drugom kafiću preko puta, a u predmetni kafić su došli iz razloga jer su imali sastanak s gazdom kafića H čijeg prezimena se ne sjeća. Tužitelju, a ni SŠ se nisu približavali niti su s njima bili u bilo kakvom kontaktu. Nije vidio da bi tužitelj imao bilo kakve ozlijede na licu. Prvi je iz kafića otišao SŠ, a tužitelj minutu nakon njega.

6.5. Analizirajući iskaze parničnih stranaka, sud utvrđuje da su isti proturječni u odlučnim činjenicama. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje vjerodostojnim budući da se njegova reprodukcija štetnog događaja nije mijenjala tijekom prekršajnog i parničnog postupka, dok su tuženici različito iskazivali tijekom prekršajnog postupka (kako to obrazlaže i Prekršajni sud u svojoj presudi od 19. svibnja 2022., poslovni broj: Pp J- 702/2020-20) tako i prilikom saslušanja u ovom parničnom postupku pa sud smatra da su iskazi tuženika usmjereni izbjegavanju odgovornosti za počinjenu štetu.

6.6. Čitanjem priklopljenog spisa (prekršajnog) predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu, sud utvrđuje da su tuženici različito iskazivali u prekršajnom i parničnom postupku dok je iskaz tužitelja bez odstupanja.

6.7. Tako primjerice drugotuženik NŠ saslušan u ovom postupku navodi da su on i otac sjedili na terasi kafića Beer Academy dok je tužitelj sjedio sa SŠ 3-4 stola dalje od njih na istoj terasi. U prekršajnom postupku tuženi su iskazali da je tužitelj sjedio na terasi sa svojim društvom. Drugotuženik je iskazao u ovom postupku da se on i prvotuženik nisu približavali tužitelju i SŠ te da nije došlo do kontakta s njima.

6.8. Iz spisa predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu (prekršajni predmet) poslovnog broja: Pp J-702/2020 proizlazi da je u prekršajnom postupku provedeno suočavanje okrivljenog NŠ i ovdje tužitelja CŠ te da je NŠ iskazao da je „sjedio u kafiću na što je došao CŠ koji je sjedio na terasi“.

6.9. U prekršajnom postupku svjedok SŠ je iskazao da je 6. kolovoza 2019. došao na terasu kafića Beer Academy u [adresa] gdje su na terasi bili njegovi susjedi, u ovom postupku tuženi HŠ i NŠ. Sjeo je s njima na piće, a na terasi nije bilo nikakve tučnjave.

6.10. Ispitan u Policijskoj upravi Zagrebačkoj VI. PP Zagreb dana 5. rujna 2019. svjedok SŠ izjavio je da je dolaskom na parkiralište ispred caffe bara Beer Academy vidio susjede NŠ i ŽŠ da na terasi razgovaraju sa njemu nepoznatim muškarcem veće građe kojemu je lice i veći dio košulje bilo mokro od vode te da se isti muškarac udaljio s terase u nepoznatom smjeru. Nije vidio nikakvu tučnjavu. Međutim, tužitelj je iskazao da je SŠ stao između tužitelja i tuženika za vrijeme napada i time da je isti prekinuo.

6.11. Također, iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da se ozljede koje je tužitelj zadobio i koje su utvrđene na pregledu istoga dana u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu Opće bolnice dr. Josip Benčević u [adresa], mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim štetnim događajem.

6.12. Okolnost da nitko od svjedoka ispitanih u prekršajnih postupku nije svjedočio o sukobu stranaka, odnosno da isti nisu vidjeli, nije od značaja budući da su primjerice svjedoci VŠ i FŠ navedenoga dana radili u diskontu pića „Domak“ koji se nalazi uz caffe bar „Beer Academy“, ali su radili unutar prostorija diskonta i nisu izlazili van pa nisu niti mogli vidjeti štetni događaj. Svjedok ĐŠ koji je radio kao konobar u kafiću Beer Academy nije bilo tučnjave u njegovoj smjeni (od 6,00 do 16,00 sati), ali je također iskazao da na terasu izlazi kada zaprimi narudžbu i nosi naručeno te da pokupi ambalažu nakon konzumiranja dok je većinu radnog vremena vezan uz šank, dakle radi unutar kafića što znači da nije morao niti vidjeti predmetni događaj. Sve ovo obrazložio je i Prekršajni sud. Za zaključiti je da je tužitelj doista došao na dogovoreni sastanak sa SŠ, da je SŠ doista razdvojio stranke te da nije htio biti doveden u vezu sa predmetnim događajem na što jasno upućuju i iskazi SŠ u prekršajnom postupku i u PU Zagrebačkoj (ispitan u prekršajnom postupku iskazao je da je 6. kolovoza 2019. došao na terasu kafića Beer Academy u [adresa] gdje su na terasi bili njegovi susjedi, u ovom postupku tuženi HŠ i NŠ. Sjeo je s njima na piće, a na terasi nije bilo nikakve tučnjave. Međutim iz iskaza tuženika proizlazi da svjedok SŠ niti u jednom trenutku nije sjedio s njima, nego sa tužiteljem ! Ispitan u Policijskoj upravi Zagrebačkoj VI. PP Zagreb dana 5. rujna 2019. izjavio je da je dolaskom na parkiralište ispred caffe bara Beer Academy vidio susjede NŠ i ŽŠ da na terasi razgovaraju sa njemu nepoznatim muškarcem veće građe kojemu je lice i veći dio košulje bilo mokro od vode te da se isti muškarac udaljio s terase u nepoznatom smjeru. Nije vidio nikakvu tučnjavu.).

7. Medicinsko vještačenje je provedeno radi utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Marcela Marcikića proizlazi da je tužitelj nastradao pri fizičkom nasrtaju dvaju tuženika. Isti dan 6. kolovoza 2019., nakon ozljeđivanja, tužitelj se javio na pregled u Objedinjeni hitni bolnički prijem bolnice u Slavonskom Brodu te su kod tužitelja utvrđene ozljede:

- natučenje glave s krvnim podljevom donje vjeđe desnog oka

- gnječno-sjekotinska rana donje vjeđe (plitka površna laceracija)

- gnječna rana sluznice usne šupljine.

Rentgenske snimke su bile uredne, isključeni su prijelomi, a otorinolaringolog je utvrdio manju ranu na sluznici usta/obraza te je postavio jedan šav. Okulist je utvrdio ozljedu vjeđa desnog oka i ranu donje vjeđe koju je kirurški zbrinuo šavovima. Na kontroli kod okuliste 13. kolovoza 2019. opisan je još uvijek prisutan podljev vjeđa koji se povlači te su uklonjeni konci iz rane. Na kontroli 2. rujna 2019. tužitelj se žalio na osjećaj zadebljanja u donjoj vjeđi, a okulist je utvrdio da se radi o ožiljku nakon ozljede. Vid je bio očuvan, isključen je prijelom očne šupljine naknadnim RTG snimanjem. Dana 27. kolovoza 2019. tužitelj se javio na pregled neurokirurgu zbog glavobolja, bolova vratu i grudnom košu. Preporučeno mu je strogo mirovanje i analgetici te EEG i pregled neurologa. Dana 4. rujna 2019. učinjen je EEG koji je pokazao difuzno dizritmičke promjene. Na kontroli kod neurokirurga 10. rujna 2019. opisuje se pogoršanje stanja u smislu trnjenja ruku, bolova u vratu i nesanice.

7.1. Tijekom liječenja nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju kod tužitelja su utvrđene su gore navedene ozljede koje se kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda. Liječenje je završeno polovicom mjeseca rujna 2019.

7.2. Vještak utvrđuje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljeđivanja, bolove srednjeg intenziteta do 7 dana, bolove slabog intenziteta do 30 dana te povremene bolove još oko 1-2 mjeseca u vidu povremenih glavobolja. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta zakratko u trenutku nasrtaja tuženika, sekundarni strah jakog intenziteta do 24 sata nakon događaja, srednjeg intenziteta do 5 dana te slabog intenziteta do 15 dana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje i ishod liječenja. Tužitelj je bio fizički sposoban odjenuti se, obući, konzumirati hranu, hodati te mu nije bila potrebna tuđa pomoć. Kod tužitelja nije došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti.

7.3. Nalaz i mišljenje vještak je usmeno obrazložio na glavnoj raspravi te je obrazložio koje je nalaze uzeo u obzir prilikom vještačenja ozljeda tužitelja pa je naveo da je uzeo u obzir samo nalaze od 6. kolovoza 2019. do 10. rujna 2019. Nije imao na uvid medicinski karton tužitelja, nije uzeo u obzir nalaz okuliste od 17. veljače 2020., nalaz neurologa od 4. ožujka 2021. koji opisuje tegobe s vratnom kralježnicom te nalaz od 29. listopada 2020. budući ih nije povezao sa predmetnim štetnim događajem. Posebno je obrazložio da je udarac u oko kod tužitelja imao za posljedicu tegobe opisane u nalazu neurokirurga od 10. rujna 2019.

7.4. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, jasno i nepristrano, a stranke na isti, nakon usmenog izlaganja i pojašnjenja od strane vještaka, nisu imale primjedbi.

8. U odnosu na preinaku tužbe učinjenu nakon provedenog vještačenja ističe se da prema odredbi članka 190. stavka 2. ZPP-a, iznimno od odredbe stavka 1. članka 190. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, nakon provedenog dokaza vještačenjem (Županijski sud u Osijeku, Gž-1517/2023-2 od 14. prosinca 2023.). Prije provedenog vještačenja po vještaku medicinske struke tužitelj objektivno nije mogao preinačiti tužbu i nije mogao znati za činjenice koje određuju osnov i visinu njegovog zahtjeva.

8.1. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. usvojio ustavnu tužbu i ukinuo presudu i rješenje Županijskog suda u predmetu u kojem je bilo postavljeno pitanje može li tužitelj preinačiti tužbu sve do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ustavni sud razmatrao je osnovanost ustavne tužbe kroz članak 29. stavak 1. Ustava koji, između ostalog, osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama. Ustavni sud navodi da pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda (usporedi s predmetima Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Smolić protiv Hrvatske, br. 51472/12, presuda od 15. ožujka 2018.; i Šimecki protiv Hrvatske, br. 15253/10, presuda od 30. travnja 2014.) te da je nesporno da pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno, da je ono podvrgnuto ograničenjima (osobito kad je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sredstava) jer po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja da ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud" (v., na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-215/2016 od 19. prosinca 2017.). Nadalje, da ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (usporedi, na primjer, predmet ESLJP-a Stanev protiv Bugarske [Vv], br. 36760/06, § 230, presuda od 17. siječnja 2012. U pogledu zabrane preinake tužbe iz članka 190. stavka 1. ZPP navodi da je svrha tog postupovnog ograničenja prije svega poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka te osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava. Tumačiti ovu odredbu kao izričitu procesnu zabranu preinačenja tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka Ustavni sud je ocijenio strogo formalističkim.

8.2. Slijedom navedenoga, a kako je ranije navedeno pod točkom 2.1. Obrazloženja ove odluke, sud je dopustio preinaku tužbe u skladu sa odredbom članka 190. stavka 3. ZPP jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te iz razloga što tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nema stručna znanja da sam postavi tužbeni zahtjev za koji je potrebno stručno znanje vještaka koji će kvalificirati težinu zadobivenih ozljeda kod tužitelja te duljinu trajanja liječenja do potpunog oporavka (jednako i Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci Gž-1407/15 od 26. rujna 2016.).

8.3. Također, zbog preinake nisu nastali posebni troškovi niti je uslijed povećanja vrijednosti spora povećana vrijednost radnje poduzete u postupku po punomoćniku koji je odvjetnik budući da je inicijalna vrijednost predmeta spora 12.000,00 kn, a nakon preinake 18.000,00 kn, dakle radi se o istom tarifnom razredu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.

9. Prigovor zastare istaknut u odnosu na povećani tužbeni zahtjev iz podneska od 31. kolovoza 2021. također nije osnovan. Prema odredbama članka 230. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 163/03. i 35/05., 127/13., 33/15., dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala.

9.1. Prema ustaljenom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x 315/17- 2 od 7. srpnja 2021., Rev-x-726/16-2 od 1.srpnja 2020., Rev-x 526/18-2 od 28.svibnja 2019., Rev-x 985/2017-2 od 5.ožujka 2019., Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014., Revr-1797/10-2 od 19. ožujka 2013. i dr.), kada se radi o preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, o prigovoru zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva treba odlučiti samostalno od dana preinake tužbe, neovisno je li riječ o povećanju iz iste činjenične i pravne osnove.

9.2. Zastara zahtjeva za naknadu neimovinske štete počela je teći kada je dovršeno liječenje i stabilizirano zdravstveno stanje tužitelja. Polazeći od naprijed izloženih stajališta sudske prakse, kada je tužitelj podneskom od 31. kolovoza 2021. povećao prvobitno podneseni zahtjev s naslova neimovinske štete s iznosa od 12.000,00 kn na iznos od 18.000,00 kn prekid zastarijevanja za povećanu tražbinu po osnovi neimovinske štete mogao je nastupiti tek podnošenjem tog podneska. Obzirom da je prema nalazu i mišljenju vještaka liječenje tužitelja završeno polovicom mjeseca rujna 2019., zastara je počela teći od 15. rujna 2019. stoga za povećani dio tužbenog zahtjeva iz podneska od 31. kolovoza 2021. nije nastupila zastara jer nije protekao zakonom propisani rok od pet godina.

10. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da je tužitelju (oštećeniku) štetnom radnjom (protupravnom radnjom tuženika – počinjenim prekršajem) povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO) pa temeljem odredbe članka 1100. ZOO tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete od tuženika (štetnika). Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući u vidu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10.1. Odredbom članka 1100. ZOO određeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 5. ožujka i 5. lipnja 2020. donio pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020-5 koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

10.3. Ukoliko se nalaz i mišljenje vještaka pretoči u matematičku formulu izračuna naknade štete u skladu sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH (dalje: Orijentacijski kriteriji) dobije se iznos koji je veći od iznosa koji tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (bolovi jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljeđivanja – 555,00 kn/73,66 eura x2, bolovi srednjeg intenziteta do 7 dana – 330,00 kn/43,80 eura x7, bolove slabog intenziteta do 30 dana – 105,00 kn/13,94 eura x30 te povremene bolove još oko 1-2 mjeseca u vidu povremenih glavobolja - 105,00 kn/13,94 eura x30, primarni strah jakog intenziteta zakratko u trenutku nasrtaja tuženika, sekundarni strah jakog intenziteta do 24 sata nakon događaja, srednjeg intenziteta do 5 dana te slabog intenziteta do 15 dana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje i ishod liječenja, a prema Orijentacijskim kriterijima primjereni iznos naknade za pretrpljeni strah kreće se u rasponu od 3.300,00 kn/437,98 eura do 45.000,00 kn/5.97253 eura).

10.4. Međutim, sud se ne smije striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija te mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete.

10.5. U sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: Rev-1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

10.6. Slijedom navedenoga, imajuću u vidu Orijentacijske kriterije i njihovo povećanje, a osobito činjenicu da isti ne predstavljaju puku matematičku formulu, sud je uzimajući obzir sve okolnosti predmetnog štetnog događaja, a osobito činjenicu da je tužitelj napadnut od strane dvije osobe bez ikakvoga povoda, cijeneći pritom strah koji je doživio kako u trenutku samog napada tako i nedvojbeno još izvjesno vrijeme nakon štetnog događaja, tužitelju je dosuđen iznos od 2.389,01 eura (ranije 18.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete.

11. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos neimovinske štete temelji se na odredbama članka 29. i 1103. ZOO.

11.1. Prema odredbi članka 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

11.2. Tužitelj je zatražio kamate na dosuđeni iznos naknade štete počev od 23. studenog 2020. označavajući taj dan kao dan podnošenja tužbe premda je tužba podnesena 20. studenog 2020., odnosno tri dana ranije.

11.3. S obzirom da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. st. 1. ZPP), u skladu sa odredbom članka 29. ZOO-a na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju pripada zatezna kamata počev od 23. studenog 2020. pa je odlučeno kao u izreci presude.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura). Preinaka tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja nije utjecala na visinu troškova postupka.

12.1. Obje parnične stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka (str.164,165,173).

12.2. Tužitelj zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika je sukladno odredbi članka 164. stavka 3. ZPP popisao trošak u ukupnom iznosu od 3.047,54 eura, a sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja u osnovan u iznosu 2.860,04 eura.

12.3. Tužitelju je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1 Tarife, 100 bodova), za sastav obrazloženih podnesaka od 7. srpnja 2021. (zaprimljen 9. srpnja 2021.), 31. kolovoza 2021. i 21. studenog 2023. za svaki u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife, 100 bodova), zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika na pripremnom ročištu19. ožujka 2021. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 7. svibnja 2021., 5. srpnja 2021., 21. studenog 2023., 20. siječnja 2025. i 11. veljače 2025. za svako u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife, 100 bodova), na ročištu 10. siječnja 2023. u iznosu 50,00 eura (Tbr.9. toč. 5. Tarife, 25% nagrade), pristup ročištu za objavu presude 14. veljače 2025. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9 toč. 3. Tarife, 50% nagrade), što ukupno iznosi 2.150,00 eura.

12.4. Navedenom iznosu od 2.150,00 eura treba pribrojiti pripadajući PDV (Tbr. 42 Tarife, 25% iznosa 1.950,00 eura) u iznosu 537,50 eura i trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu 172,54 eura (str. 68 i 72 spisa) pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak postupka u iznosu 2.860,04 eura.

12.5. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu 10. siječnja 2023. u iznosu 200,00 eura uvećano za PDV primjenom Tbr. 9. toč.1. Tarife, nego u iznosu 50,00 eura uvećano za PDV primjenom Tbr.9. toč. 2. Tarife jer se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima nakon čega je ročište odgođeno pa je odlučeno kao u izreci presude i tužiteljev zahtjev je u tom dijelu, za iznos od 187,50 eura, odbijen kao neosnovan.

12.6. Tuženik također zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak postupka u iznosu od 1.032,84 eura uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate (str. 173).

12.7. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva, a tužitelj je i sa osnovom i sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti sa 100% stoga je tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u točki II. izreke presude naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.860,04 eura, dok je zahtjev tuženika kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki III. izreke presude.

13. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP koja se primjenjuje u ovom postupku prema odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22), na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 14. veljače 2025., a tužitelj je postavio zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka.

14. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 14. veljače 2025.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelju po punomoćniku Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu,

2. Tuženicima po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Pisarnica Slavonski Brod.