REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-160/2022-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „CVITUŠA“, Lovinačka 11, Lovinac, OIB: 41371261606, zastupan po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetnik u Biogradu na Moru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 14. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „CVITUŠA“, Lovinačka 11, Lovinac, OIB: 41371261606, isplatiti tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od 8.350,00 kn/2.803,21 EUR[1] , sa zateznim kamatama koje teku od 18. svibnja 2019. pa sve do isplate, a koje se obračunavaju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „CVITUŠA“, Lovinačka 11, Lovinac, OIB: 41371261606, naknaditi tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, troškove parničnog postupka, uvećanu za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, a obračunava se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, naknaditi tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „CVITUŠA“, Lovinačka 11, Lovinac, OIB: 41371261606, prouzročeni parnični trošak od 1.350,00 EUR/10.171,56 kn, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 15. travnja 2022. podnio tužbu radi isplate iznosa od 8.350,00 kn zajedno sa zateznim kamatama, u kojoj navodi da se 17. travnja 2019. oko 00,30 sati u mjestu Ričice, općina Lovinac, na kolniku DC-50 na 6. km + 300 m IV. dionice, dogodila prometna nesreća na način da je vozač MK upravljao teretnim vozilom DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom Schmitz AKO 18 reg. oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu s njegove desne strane iskočila divljač (srna), a koju nije mogao izbjeći, uslijed čega je došlo do udara u prednji dio vozila, pri čemu je na teretnom vozilu nastala imovinska šteta. Teretno vozilo DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao MK da je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 831368226, slijedom čega da je tužitelj nakon izvršenog izvida štete te temeljem sporazuma o izvansudskoj nagodbi, vlasniku vozila društvu ĐINO d.o.o., 17. svibnja 2019. naknadio nastalu štetu u iznosu od 8.350,00 kn. Također, navodi da se prometna nezgoda dogodila na način da je istu u cijelosti skrivila divljač, kao i da se ista dogodila unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik, slijedom čega ističe da se odgovornost tuženika temelji na Zakonu o lovstvu, Zakonu o obveznim odnosima te Zakonu o cestama.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer da se prometna nezgoda nije dogodila na području tj. lovištu kojim upravlja tuženik, već da se ista dogodila u lovištu kojim gospodari Lovačka udruga „Velebit“ iz Gračaca.
3. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te saslušanjem svjedoka MK. Tuženikov dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka BK, tajnika tuženika, ovaj sud je odbio raspravnim rješenjem od 4. rujna 2024. (čl. 461.a st. 2. i 9. u vezi čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), budući je isti nepravovremeno istaknut na pripremnom ročištu te se radi o sporu male vrijednosti, slijedom čega ga je tuženik propustio predložiti u odgovoru na tužbu, a nije naveo okolnosti iz kojih bi sud zaključio da taj dokazni prijedlog ranije nije mogao predložiti bez svoje krivnje (čl. 461.a st. 2. i 9. ZPP-a).
4. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.
5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.350,00 kn/2.803,21 EUR koji je tužitelj platio svom osiguraniku po osnovi police automobilskog kaska zbog štete nastale u prometnoj nezgodi 14. travnja 2019. koja se dogodila na način da je na kolnik državne ceste DC-50 pred vozilo tužiteljevog osiguranika s desne strane iskočila divljač.
6. Među strankama nije sporna činjenica da se 17. travnja 2019. oko 00,30 sati u mjestu Ričice, na kolniku DC-50 na 6. km + 300 m IV. dionice dogodila prometna nesreća, na način da je vozač MK upravljao teretnim vozilom DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom Schmitz AKO 18 reg. oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu s njegove desne strane iskočila divljač (srna) koju nije mogao izbjeći, uslijed čega je došlo do udara u prednji dio vozila te pri čemu je na teretnom vozilu nastala imovinska šteta. Nije sporno da je teretno vozilo DAF XF 460 reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku nezgode bilo osigurano kod tužitelja po polici kasko osiguranja, kao ni da je tužitelj svojem osiguraniku – vlasniku vozila naknadio štetu uslijed navedene nezgode u ovdje utuženom iznosu po polici kasko osiguranja.
7. Kako navedene činjenice nisu sporne, to sud nije niti provodio dokaze na okolnost utvrđivanja među strankama nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).
8. Sporna je pasivna legitimacija te odgovornost za prometnu nezgodu, kao i visina štete.
9. Odštetna odgovornost osoba koje upravljaju lovištima regulirana je Zakonom o lovstvu („Narodne novine „ broj: 99/18. i 32/19; dalje: ZL) i općim propisima obveznog prava, odnosno odredbama čl. 1063.-1067. Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18; dalje: ZOO).
10. Sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn/6.630,00 EUR. Budući se radi o postupku pred trgovačkim sudom te da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 8.350,00 kn/2.803,21 EUR, to je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti.
11. Iz potvrde Policijske uprave Ličko-senjska, Policijske postaje Gospić broj: 511-04-05/4-DP/29-2019 od 7. svibnja 2019., razvidno je da se prometna nezgoda dogodila 17. travnja 2019. u 00,30 sati te da je do iste došlo na 6. km i 300 m IV. dionice državne ceste broj 50 u mjestu Ričice. Do iste je došlo na način što je MK upravljao skupom vozila reg. oznake [registarska oznaka] / [registarska oznaka] (HR) kolnikom DC-50 iz smjera Svetog Roka u smjeru Gračaca te da je dolaskom do navedenog kilometra, njemu s desne strane na kolnik, neposredno i iznenada istrčala divljač, kojom prilikom je prednjim dijelom teretnog vozila došlo do naleta na navedenu životinju, a koja se potom udaljila u nepoznatom smjeru. Također, razvidno je da provedenom službenom radnjom na mjestu događaja nije utvrđeno da je isti izazvan kršenjem prometnih propisa te je u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrđeno da vozač MK nije bio pod utjecajem alkohola. Slijedom iznijetog, iz potvrde i zapisnika ne proizlazi da je vozač povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.). Također, iz fotografija koje se nalaze u spisu, razvidno je da je oštećen prednji dio teretnog vozilo reg. oznake [registarska oznaka].
12. Saslušan zamolbenim putem, svjedok MK, u svom iskazu je naveo da je kritične prigode nešto iza pola noći, upravljao skupom vozila državnom cestom iz smjera Svetog Roka u smjeru Gračaca brzinom od 65-70 km/h. Ujedno je naveo da je bila noć, kolnik suh te da je vidljivost bila loša. Zbog nailaska vozila iz suprotnog pravca da je koristio kratka svijetla te da mu je potom u mjestu Ričice s njegove desne strane, gledano u pravcu njegova kretanja, iskočila divljač, slijedom čega da je on prednjim dijelom vozila naletio na istu, a divljač da se potom udaljila u nepoznatom smjeru. Kako je divljač izletjela iz niskog raslinja, navodi da nije imao vremena reagirati kočenjem, kao niti na bilo koji drugi način, osim što je uspio maknuti nogu s gasa. Uslijed ovog događaja na skupu vozila da su nastala oštećenja i to svijetla, branik i prednje maske. Nakon naleta na divljač, svjedok navodi da je vozio do prvog ugibališta te se tu zaustavio i pozvao policiju koji su došli na lice mjesta, gdje su ga alkotestirali te lice mjesta fotografirali. Ujedno, svjedok je naveo da se ne sjeća je li se na mjestu događaja nalazila signalizacija „opasnost od nalete na divljač“.
13. Sud je iskaz svjedoka MK u cijelosti prihvatio kao istinit te u potpunosti podudaran s izjavama koje je vozač dao neposredno na licu mjesta prilikom vršenja očevida, a kako to proizlazi iz sadržaja potvrde Policijske uprave Ličko- senjska, Policijske postaje Gospić broj: 511-04-05/4-DP/29-2019 od 7. svibnja 2019. Osim toga, svjedok je na uvjerljiv, životan i na logičan način opisao dinamiku nastanka štetnog događaja i iskakivanje/istrčavanje divljači na kolnik. Budući da stranke, odnosno tuženik nije isticao primjedbe na sadržaj njegova iskaza, sud je navode iz njegovog iskaza prihvatio kao vjerodostojne. Imajući u vidu da je vozač vozio unutar ograničenja brzine, kao i da je nad istim izvršen alkotest, sud je zaključio da nije postojao doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja, a osobito stoga što ni policijski djelatnik dolaskom na mjesto nezgode nije poduzimao daljnja postupanja protiv vozača MK, a kako je to vidljivo i iz potvrde. U postupku nema dokaza da bi zbog vožnje MK bio pokrenut prekršajni postupak ili da bi protiv vozača bila izricana neka druga mjera u sklopu prekršajno pravne odgovornosti. Imajući u vidu da je građanskopravna odgovornost šira, iskaz vozača i rezultati provedenih dokaza ne stvaraju kod ovoga suda sumnju u istinitost navoda o iznenadnom iskakanju divljači koje se nije moglo ni predvidjeti, a niti spriječiti. Sud je stoga, s obzirom na opis predmetne dionice ceste kao i činjenicu da se iskakanje divljači dogodilo iznenada, u večernjim satima, utvrdio da nema doprinosa vozača nastanku predmetnog štetnog događaja. Budući da je svjedok u svom iskazu djelovao vjerodostojno te sud ne nalazi da bi imalo razloga neistinito svjedočiti o strani ceste s koje je divljač izletjela, a isto je iskazivao i u samom trenutku nastanka nezgode kako je to navedeno i u policijskoj potvrdi.
14. Iz podataka pribavljenih od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva KLASA: 323-01/24-01/83, URBROJ: 525-10/614-24-2 od 7. listopada 2024. i priležećih karata (stranica 90-97 spisa) utvrđeno je da je kolnik na kojem se dogodila nezgoda predstavlja granicu dva lovišta i to državno lovište broj: IX/36-„MALI ALAN“ kojim gospodari Lovačko društvo „VELEBIT“, Gračac i državno lovište broj: IX/37-„VEH JELOVI“ kojim gospodari Lovačko društvo „CVITUŠA“, Lovinac, odnosno lovište tuženika.
15. U konkretnom slučaju, uvidom u priležeće karte, a koja odlučna činjenica nije niti sporna, ovaj sud utvrđuje, da se s lijeve strane ceste u smjeru kretanja predmetnog teretnog vozila osiguranika tužitelja nalazi državno lovište „VRH JELOVI“ kojim gospodari Lovačko društvo „CVITUŠA“, odnosno lovište kojim gospodari tuženik, a s desne strane ceste se nalazi državno lovište „MALI ALAN“ kojim gospodari Lovačko društvo „VELEBIT“, Gračac.
16. Zaključno, sud iz svih izvedenih dokaza utvrđuje da je štetni događaj uzrokovalo izlijetanje divljači na cestu iz lovišta kojim ne gospodari tuženik. Stoga je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer u ovom konkretnom slučaju tuženik tužitelju ne odgovara za štetu budući štetu nije uzrokovala divljač iz lovišta tuženika u smislu odredbi čl. 80. ZL-a, već divljač iz lovišta drugog lovoovlaštenika, (Pž-2699/2023).
17. Nadalje, u odnosu na tvrdnju tužitelja da je iz dokumentacije dostavljene od Ministarstva poljoprivrede razvidno kako divljač koja je iskočila na prometnicu, obitava u oba lovišta pa da s tim u vezi nije od važnosti činjenica iz kojeg točno lovišta je predmetna divljač iskočila na prometnicu koja nije lovište, ali je granica između dvaju lovišta, je po ocjeni ovog suda neosnovana. Naime, iz dostavljene dokumentacije Ministarstva poljoprivrede ne proizlazi da divljač koja je iskočila na cestu, obitava u oba lovišta, već proizlazi pretpostavka da državna cesta (DC50) na području Ričice, općine Lovinac, predstavlja granicu kojem gospodare lovačka društva „Velebit“ i tuženik. Stoga, isječci odluka županijskih sudova koju je tužitelj dostavio u spis, nije primjenjiva u konkretnom slučaju već se ista odnosi na solidarnu odgovornost u slučaju kada divljač može slobodno prelaziti iz jednog u drugo lovište te se tada smatra da ona obitava u oba lovišta te da postoji solidarna odgovornost oba lovoovlaštenika sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).
18. Prema tome, kako šteta nije nastala u lovištu kojim gospodari tuženik, već na javnoj prometnici koja razgraničava dva lovišta, te je istu uzrokovala divljač koja je neprijeporno iskočila iz lovišta kojim tuženik ne gospodari, ovaj sud uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a, zaključuje da se na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi da je divljač koja je izletjela na državnu cestu pred vozilo osiguranika tužitelja u tom slučaju migrirala iz susjednog lovišta u lovištu kojim gospodari tuženik, jer bi navedeno tumačenje po ocjeni ovog suda, predstavljalo preekstenzivno tumačenje relevantnih odredbi o odgovornosti lovoovlaštenika te granicama utvrđenih lovišta.
19. Sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke jer je važne činjenice da se štetni događaj dogodio naletom vozila na divljač te smjer iz kojeg lovišta je divljač izletjela utvrdio na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku, a niti dinamiku nastanka prometne nezgode tuženik nije niti osporavao.
20. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP- a). Sukladno svemu navedenome, valjalo je tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.
21. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora za: sastav odgovora na tužbu od 14. lipnja 2022. u iznosu od 150,00 EUR, (Tbr. 8. toč. 1.), za pristup na ročište 8. studenog 2022., 27. rujna 2023., 30. studenog 2023., 4. rujna 2024. te 16. prosinca 2024., svaki u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), dakle sveukupno iznos od 750,00 EUR te za sastav obrazloženog podneska od 15. studenog 2024., 5. prosinca 2024. i 12.prosinca 2024., svaki u iznosu od 150,00 EUR, (Tbr. 8. toč. 1.), ukupno iznos od 450,00 EUR, odnosno sveukupno iznos od 1.350,00 EUR/10.171,56 kn.
22. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.350,00 EUR/10.171,56 kn te je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.
Napominje se da je novčani iznos u presudi iskazan i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući odredbe čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).
Rijeka, 14. veljače 2025.
Sutkinja
Patrizia Muždeka Funčić
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.)
