REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8858/2023-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Odvjetničko društvo Eterović, Šarac i Topić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice DBG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Čuić, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 9. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženice, dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se da je nedopuštena ovrha Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2677/2022 određena 14. prosinca 2022., radi predaje u suposjed nekretnine upisane u [broj poduloška] upisano u knjizi položenih ugovora k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel. Nalaže se tuženiku snositi troškove postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu 750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2677/2022 od 3. kolovoza 2023. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe pod brojem Ovr-2677/2022 od 14. prosinca 2022., a navedeni zaključak zaprimila je dana 18. kolovoza 2023. Dalje navodi da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-2677/2022 određena ovrha radi predaje u suposjed nekretnine upisane u [broj poduloška] upisano u knjizi položenih ugovora k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 1.000,00 kn. Navodi da tuženica uopće nije vlasnik predmetnog suvlasničkog dijela stana, odnosno ista je otuđila predmetni suvlasnički dio nekretnine nakon zaključenja glavne rasprave u postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-2700/2018, a koja presuda je ovršna isprava u ovom predmetu. Navodi da je tuženica svoj suvlasnički dio darovala dana 18. listopada 2021. te da stoga nema aktivnu legitimaciju tražiti suposjed predmetne nekrentine u ovršnom postupku. Ističe da je predmetno darovanje obavljeno prije pokretanja ovog ovršnog postupka. Nadalje, navodi da ovrhu koju je odredio sud nije moguće provesti budući da se radi o stanu površine 22 m2, smatra da suposjed takve nekretnine nije moguć jer bi suposjed trebale izvršavati osobe koje vode brojne sporove, a time bi bilo narušeno i tužiteljičino pravo na dom budući da predmetna nekretnina predstavlja jedini dom tužiteljice, dok tuženica u svom vlasništvu ima čitav niz nekretnina, dakle, navedeni suvlasnički dio nije joj potreban za zadovoljavanje životnih potreba za domom, dok s druge strane tužiteljica nema druge nekretnine. Navodi i to da je tužiteljica pokušala steći nekretninu i razvrgnućem suvlasničke zajednice isplatom, međutim, tuženica je tijekom postupka otuđila svoj suvlasnički dio nekretnine te je na taj način onemogućila tužiteljicu u kupnji. Tvrdi da je tuženica to učinila isključivo s ciljem da ugrozi tužiteljičino pravo na dom. Ističe da stranke vode čitav niz međusobnih sporova ( R1-868/11, R1-591/18, P-1151/2020, P-3493/2016 ), a što govori u prilog da su međusobni odnosi teško poremećeni te da ne postoji mogućnost suposjeda u nekretnini veličine 22 m2. Zbog svega navedenog, tužiteljica tvrdi da je ovrha neprovediva, odnosno nedopuštena pa slijedom toga predlaže da sud presudom utvrdi da je ovrha radi predaje u suposjed gore opisane nekretnine nedopuštena te da tuženici naloži da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženica osporava sve navode iz tužbe te se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu. Navodi da je predmetnom ovršnom postupku prethodio parnični postupak pokrenut 2018. u kojem je tuženica kao suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine zatražila od tužiteljice kao suvlasnice preostalog ½ dijela predaju u suposjed zajedničke nekretnine. Smatra da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženice neosnovan bez obzira na to što je sada kao suvlasnik uknjižen njezin suprug budući da je isti ovlastio tuženicu da preuzme supojsed sporne nekretnine. Navodi i to da je suvlasnički dio stekla još 2011. i da do danas unatoč svim pokušajima nije uspjela stupiti u suposjed svoje nekretnine, a tijekom navedenog razdoblja tužiteljica joj odbija plaćati naknadu za korištenje. Ističe da njezino potraživanje prema tuženici koja ima temeljem presude ovog suda broj P-5727/2018 nije naplaćeno te je zavedeno u redoslijedu naplate. Također, navodi da je sve prigovore koje tužiteljica ističe u ovom postupku već ranije isticala u postupku koji je vođen pred ovim sudom pod brojem P- 2700/2018.Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da tužiteljicu obveže da joj naknadi troškove ovog postupka.

3. Tijekom postupka saslušana tužiteljica i svjedok AB te je izvršen uvidom u dostavljene isprave i sudske odluke. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Nije sporno da je tužiteljica zaključkom ovog suda broj Ovr-2677/2022 od 14. prosinca 2022. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem broj Ovr-2677/2022 od 14. prosinca 2022. Isto tako, nije sporno da tužiteljica posjeduje nekretninu koja je predmet spora, da tuženica nikada nije bila u suposjedu predmetne nekretnine, da je tuženica vlasništvo svog suvlasničkog dijela prenijela na supruga AB i da su sada kao vlasnici nekretnine upisani tužiteljica i AB, svaki u ½ dijela.

5. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni žalbeni razlozi zbog kojih je tužiteljica upućena pokrenuti ovu parnicu, odnosno je li tuženica ovlaštena protiv tužiteljice tražiti ovrhu na temelju presude broj P-2700/2018-26 od 18. prosinca 2020.

6. Presudom ovog suda broj P-2700/2018-26 od 18. prosinca 2020. tužiteljici je naloženo da tuženici preda u suposjed nekretninu koja u naravi predstavlja jedan stan na II katu, a sastoji se od jedne sobe i ostalih prostorija, ukupne površ. 22,02 čm, i nalazi se u [adresa], sagrađenoj na čest. br. 435, po novoj izmjeri čest. br. 1963 k. o. [katastarska općina] i upisanoj u Knjizi položenih ugovora u [broj poduloška] / zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da je navedena presuda pravomoćna i ovršna.

7. Iz iskaza svjedoka AB, supruga tuženice, proizlazi da je zajedno sa tuženicom kupio suvlasnički dio predmetne nekretnine, da se radi o njihovoj bračnoj stečevini, da je u zemljišnoj knjizi samo on upisan kao suvlasnik navedenog suvlasničkog dijela te da je ovlastio tuženicu da protiv tužiteljice pokrene ovršni postupak radi predaje predmetne nekretnine u suposjed. Svjedok je iskazao i to da tužiteljica ne živi u predmetnom stanu, već da samo povremeno dolazi tamo.

8. Tužiteljica je iskazala da živi u predmetnom stanu i da je redovito posjećuju njezina djeca, da nikome ne plaća naknadu za korištenje suvlasničkog dijela koji nije u njezinom vlasništvu, da plaća režije i pričuvu za stan, da nema u vlasništvu drugih nekretnina i da je predmetni stan njen jedini dom, da se isti sastoji od jedne sobe, wc- a i male čajne kuhinje. Također, iskazala je da suposjed predmetne nekretnine nije moguć, da nekretnina nije bila useljiva kada su tuženica i njezin suprug kupili njihov suvlasnički dio, da su u stanu tada živjeli ona i njezina kći te da su tuženica i njezin suprug svoj suvlasnički dio kupili s namjerom da nju izbace iz stana.

9. Iskazom svjedoka AB koji je nesporno upisan kao vlasnik ½ predmetne nekretnine, potvrđeni su navodi tuženice da je isti ovlastio tuženicu, inače svoju suprugu, da u njegovo ime i za njegov račun pokrene ovršni postupak radi predaje predmetne nekretnine u suposjed. Sud je ocijenio da je njegov iskaz u tom dijelu vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a navedene tvrdnje nisu dovedene u sumnju s drugim izvedenim dokazima.

10. Sukladno čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu ZOO) vlasnik nekretnine može ovlastiti drugu osobu da za njegov račun poduzme određene poslove. Sud je stoga ocijenio da je tuženica, iako više nije upisana kao suvlasnik predmetne nekretnine, imala ovlaštenje svog supruga koji je sada upisan kao suvlasnik da protiv tužiteljice pokrene ovršni postupak radi predaje nekretnine u suposjed.

11. Budući da je ovaj parnični postupak pokrenut na temelju zaključka broj Ovr- 2677/2022-10 od 3. kolovoza 2023., tužiteljica u ovom postupku može isticati samo one razloge zbog kojih je upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Radi se o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ) i sud u ovom sporu raspravlja isključivo o ovlaštenju ovrhovoditelja (ovdje tuženica) da protiv ovršenika (ovdje tužiteljica) traži ovrhu na temelju ovršne isprave.

12. S obzirom na sve prethodno navedeno, sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, odnosno da je tuženica od strane sadašnjeg suvlasnika nekretnine bila ovlaštena pokrenuti ovršni postupak protiv tužiteljice.

13. Ostali navodi iz tužbe, a koji se tiču prava na dom i tvrdnji da suposjed nije moguć, ne mogu se podvesti pod žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ pa sud stoga sud nije niti razmatrao ove tvrdnje. Pri tome treba napomenuti da je prigovor prava na dom bio istaknut i u postupku P-2700/2018 iz kojeg potječe ovršna isprava, dakle, sud je pravomoćnom presudom već odlučio o ovom prigovoru. Isto tako, tvrdnje o navodnoj nemogućnosti suposjeda zbog veličine predmetnog stana ne tiču se aktivne ili pasivne legitimacije stranaka niti predstavljaju novu činjenicu koju tužiteljica nije mogla istaknuti u parničnom postupku iz koje potječe ovršna isprava.

14. Valja ukazati i na odredbu čl. 37. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 84/2015 i 94/2017, dalje ZVDSP) kojom je propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Budući da u konkretnom slučaju nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

15. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP. Budući da je tužiteljica izgubila ovaj spor dužna je tuženici nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Trošak zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23). Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 17. srpnja 2024. i 9. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 750,00 EUR.

U Zagrebu 14. veljače 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćnicima

2. Tuženici po punomoćniku