Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-123/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dijani Hofer, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine protiv tuženika VĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja na temelju priznanja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj Psp-24/2024-6 od 10. siječnja 2025., dana 14. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje na temelju priznanja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj Psp-24/2024-6 od 10. siječnja 2025.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju priznanja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu čkbr. [katastarska čestica] oranice sa 6503 m2 koju je tužitelj zasijao pšenicom, na način da ju je samovlasno preorao u širini do puta od 6,5 m, a u donjem dijelu u širini od 23 m i cijeloj dužini od 170 m – sve do čkbr. [katastarska čestica] koja je u posjedu tuženika pa je tuženiku zabranjeno svako takvo ili slično smetanje uz nalog uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja vraćanjem tužitelju dijela njegove nekretnine u posjed i obveze naknade tužitelju troškova postupka u iznosu od 651,54 Eur.

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija opisano rješenje na temelju priznanja iz svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), s prijedlogom da ga preinači i dosudi mu troškove postupka obzirom da nije dao ni povoda predmetnoj tužbi, a da je i uspostavio ranije posjedovno stanje slijedom čega da mu je prvostupanjski sud trebao dosuditi troškove postupka u smislu odredbe čl.157. ZPP-a.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a valja navesti da tuženik iznosi tek zakonski opis iste no navodne nedostatke ne konkretizira ni u odnosu na samo rješenje niti u odnosu na postupanje prvostupanjskog suda. Razmatrajući pobijano rješenje i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijano rješenje ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost, naprotiv – isto sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Nadalje valja navesti da se sukladno odredbi čl.353.stav.3. ZPP-a koja se sukladno odredbi čl.381. ZPP-a odnosi i na rješenje, rješenje na temelju priznanja može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. stav. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. To iz razloga što je činjenična osnova rješenja na temelju priznanja rezultat određene dispozicije tuženika, a ne utvrđenja i ocjene suda jer se isto temelji na priznanju tužbenog zahtjeva od strane tuženika.

4.2. Tome valja nadodati da odredba čl. 331. ZPP jasno i nedvosmisleno određuje da je osnovna pretpostavka donošenja presude na temelju priznanja – jednostrana parnična radnja tuženika koju čini priznanje tužbenog zahtjeva kao određenog zahtjeva za pružanjem pravne zaštite, određenog sadržaja, a koji zahtjev mogu činiti glavno – a i sporedna potraživanja. Stoga svako diferenciranje ili ograničenje segmenta (opsega) priznanja nije od utjecaja za pravilno tumačenje po tuženiku eksplicitno iskazanog priznanja tužbenog zahtjeva.

5. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev da je preorao dio tužiteljeve nekretnine, ističući međutim da nije dao povoda tužbi, da je uspostavio stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja pa je pozivom na odredbu čl.157. ZPP-a zatražio trošak.

5.1. No imajući u vidu da je priznanjem tužbenog zahtjeva priznao i deklaratorni preambul o načinu izvršenog smetanja (preoravanje tužiteljeve pšenicom zasijane površine) to je evidentno da je dao povoda tužbi. Tvrdnju da je uspostavio ranije posjedovno stanje (koju tvrdnju tužitelj osporava) ničim nije dokazao.

6. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja na temelju priznanja, valjalo je njegovu žalbu odbiti i potvrditi rješenje na temelju priznanja uključujući i odluku o troškovima postupka koja je utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe 154.stav.1. ZPP-a, sve pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a.

7. Obzirom na žalbeni neuspjeh, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu, 14. veljače 2025.

Sutkinja

Dijana Hofer