Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-1140/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 3. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Mattea Manarina, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnice tuženika DJ, dipl.iur. zaposlene kod tuženika, objavljene 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da isplati tužiteljici ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neto iznos od 12.426,28 eura, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 384,65 eura, počam od 16.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 384,65 eura, počam od 16.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 384,65 eura, počam od 16.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 384,65 eura, počam od 16.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 384,65 eura, počam od 16.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 437,04 eura, počam od 16.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 437,04 eura, počam od 16.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 437,04 eura, počam od 16.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 437,04 eura, počam od 16.05.2021. pa do isplate,

- na iznos od 437,04 eura, počam od 16.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 437,04 eura, počam od 16.07.2021. pa do isplate,

- na iznos od 453,71 eura, počam od 16.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 453,71 eura, počam od 16.09.2021. pa do isplate,

- na iznos od 453,71 eura, počam od 16.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 453,71 eura, počam od 16.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 453,71 eura, počam od 16.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 453,71 eura, počam od 16.01.2022. pa do isplate,

- na iznos od 396,44 eura, počam od 16.02.2022. pa do isplate,

- na iznos od 441,06 eura, počam od 16.03.2022. pa do isplate,

- na iznos od 441,06 eura, počam od 16.04.2022. pa do isplate,

- na iznos od 475,96 eura, počam od 16.05.2022. pa do isplate,

- na iznos od 495,87 eura, počam od 16.06.2022. pa do isplate,

- na iznos od 492,78 eura, počam od 16.07.2022. pa do isplate,

- na iznos od 462,71 eura, počam od 16.08.2022. pa do isplate,

- na iznos od 465,18 eura, počam od 16.09.2022. pa do isplate,

- na iznos od 460,13 eura, počam od 16.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 513,96 eura, počam od 16.11.2022. pa do isplate,

- na iznos od 513,34 eura, počam od 16.12.2022. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 1.750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 24. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je, kao dugogodišnja radnica tuženika, zadobila profesionalno oboljenje radeći na radnom mjestu RTG tehničara pri Zavodu za radioterapiju i onkologiju. Iz mišljenja o radnoj sposobnosti medicine rada JJ, dr. med. od 15. travnja 2003. da je utvrđeno da se isto smatra profesionalnim oboljenjem. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3500/03 da je utvrđeno kako je tuženik tužiteljici odgovoran za naknadu štete budući je do profesionalne bolesti došlo na radu i u svezi s radom, a što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4611/07. Presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-564/16 od 21. ožujka 2018. tužiteljici da je priznato pravo po osnovi profesionalne bolesti pod šifrom Z57.1, a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3153/18 od 8. prosinca 2020. Tuženik da je (od 1976. pa na dalje) bio izložen otvorenim izvorima ionizacijskih zračenja zbog čega su kod tužiteljice nastala oštećenja hematopoetskih organa kao i "monoklonski pik" u frakciji gamaglobulina što predstavlja profesionalno oboljenje. Tužiteljica zbog profesionalnog oboljenja da trpi financijski gubitak od cca 400,00 eura mjesečno. Naime, njezina mjesečna primanja s osnova mirovine iznose cca 450,00 eura dok bi, da radi, ostvarivala plaću od cca 890,00 eura. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud, po provedenom postupku i izvedenim dokazima, usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužiteljica je precizirani tužbeni zahtjev postavila u podnesku od 24. siječnja 2025. (stranica 126-129 spisa), na način da je povećala isti za iznos od 106,28 eura.

2.1. Odredbom čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP- a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2.2. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 4. prosinca 2024. (zapisnik prileži na stranici 110-111 spisa). Kako je tužba preinačena podneskom od 24. siječnja 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je dopustio istu, pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je valjalo riješiti kao u izreci.

2.3. Navedeno iz razloga što je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon, po tuženiku dostavljenog izračuna, uzimajući u obzir primanja usporedne radnice NJ (specifikacija izračuna izgubljene zarade prileži na stranici 123-125 spisa), i podataka o visini isplaćene mirovine tužiteljici, dostavljenih od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 118 spisa), dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, ali prije zaključenja glavne rasprave, slijedom čega je sud istu dopustio, smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, ovdje se radi o iznimci predviđenoj odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, odnosno o preinaci temeljem naknadno dostavljene dokumentacije po tuženiku i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, slijedom čega na strani tužiteljice nema krivnje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je kao dugogodišnja radnica tuženika zadobila profesionalno oboljenje radeći na radnom mjestu RTG tehničara pri Zavodu za radioterapiju i onkologiju KBC Rijeka. Iz mišljenja o radnoj sposobnosti Medicine rada JJ dr.med. od 15.travnja 2003. da je utvrđeno da se isto smatra profesionalnim oboljenjem jer da je od 1976. pa nadalje bila izložena otvorenim izvorima ionizacijskih zračenja, zbog čega su kod iste nastala oštećenja hematopoetskih organa kao i „monoklonski pik“ u frakciji gamaglobulina, što da predstavlja profesionalno oboljenje. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na potraživanje iz tužbe odnosno da nema pravo na razliku u primanjima temeljem profesionalne bolesti. Tuženik ističe da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad i to: 60% zbog profesionalne bolesti i 40% zbog bolesti temeljem koje dobiva naknadu štete po osnovi izgubljene zarade. S obzirom da tuženik osporava pravo na naknadu štete s osnove izgubljene zarade, predlaže sudu provođenje dokaza saslušanjem vještaka liječničke struke radi decidiranog odgovora bi li tužiteljica zbog narušenog zdravstvenog stanja i radne sposobnosti - opće nesposobnosti za rad bila umirovljena, odnosno bi li istoj bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu i neovisno od postojećeg profesionalnog oboljenja. Ovisno o navedenom utvrđenju tuženik predlaže da sud nakon provedenog saslušanja i vještačenja ocijeni postojanje uzročne veze između profesionalne bolesti tužiteljice i njezinog odlaska u invalidsku mirovinu, nakon čega će ocijeniti tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno utvrditi neosnovanost istog. Dakle, ukoliko bi tužiteljici pripadalo pravo na invalidsku mirovinu zbog narušenog zdravstvenog stanja, i ne uzimajući u obzir posljedice profesionalnog oboljenja tužiteljice, onda je evidentno da posljedice profesionalnog oboljenja ne predstavljaju uzročnu posljedičnu vezu u odnosu na postojanje opće nesposobnosti na rad tužiteljice i prava na invalidsku mirovinu, zbog čega ne bi ni postojala obveza tuženika na naknadu bilo kakve štete s osnove izgubljene zarade. Potrebno je dakle razlučiti te dvije osnove kod podnošenja zahtjeva za invalidsku mirovinu. U slučaju da tužiteljici invalidska mirovina ne bi bila priznata isključivo temeljem profesionalne bolesti ista bi i dalje bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu koje bi bilo u skladu s njezinim zdravstvenim stanjem, kao posljedicom profesionalne bolesti. Tuženik navodi da nisu ostvarene pretpostavke iz Zakona o obveznim odnosima iz čl. 1045. “tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“, te time da ne postoji niti obaveza tuženika na naknadu štete tužiteljici, a koja bi se manifestirala u vidu novčane razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala na svojem radnom mjestu da nije bilo profesionalne bolesti i invalidske mirovine koju je tužiteljica primala u tom razdoblju. Tuženik osporava i visinu izgubljene zarade kao neosnovanu i previsoko postavljenu. Tuženik pridržava pravo sukladno čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku da nakon pribave svih predloženih dokaza te nakon saslušanja predloženih svjedoka, predloži nove dokaze, za koje isti nije znao prije izvođenja navedenih dokaza. Tuženik obzirom na sve navedeno predlaže sudu odbacivanje tužbe odnosno ukoliko odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i u priklopljene spise ovoga suda poslovnog broja P-1877/2010, P-3192/2011, P-1429/2014 i Pr-3879/2021, kao i u spis Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us-I-564/2016.

5. Predmet ovog parničnog postupka je novčana tražbina u iznosu od 12.426,28 eura s osnova imovinske štete u vidu izgubljene zarade u razdoblju od 1. kolovoza 2020. do 30. studenoga 2022., a koja se sastoji u razlici između invalidske mirovine i plaće koju bi tužiteljica primala da je nastavila raditi kod tuženika, sve kao posljedica profesionalnog oboljenja.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radeći kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog tehničara zadobila profesionalnu bolest nastalu dugogodišnjim radom s izvorima ioniziranog zračenja, kao posljedicu izloženosti određenim štetnim utjecajima u radnom procesu, kao i činjenica da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci klasa: 141-02/08-

01/OB:03089732054, urbroj: 341-14-05/3-08-23390 od 5. listopada 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti (60%) i bolesti (40%) - opće nesposobnosti za rad počevši od 18. prosinca 2008. (stranica 11-13 spisa). Također je nesporno da su vođeni brojni parnični postupci, uz napomenu da nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva obzirom da je tuženik na ročištu održanom 3. veljače 2025. (stranica 130-132 spisa) učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva u preciziranom tužbenom zahtjevu od 24. siječnja 2025. obzirom da je sukladan podacima tuženika.

8. Sporno je postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici u vidu izgubljene zarade, imajući u vidu da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad u kojoj profesionalno oboljenje, koje je zadobila na radu kod tuženika, sudjeluje u omjeru od 60%, a bolest u omjeru od 40%.

9. Vezano za osporavanje osnove tužbenog zahtjeva, a posebno odgovornosti za naknadu štete tužiteljici navodi se da je sud uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P-3500/03 od 8. veljače 2007. (stranica 45-50 spisa) utvrdio je da je tužiteljica, kao dugogodišnja djelatnica tuženika zadobila profesionalno oboljenje radeći na radnom mjestu RTG tehničara pri Zavodu za radioterapiju i onkologiju. Iz mišljenja o radnoj sposobnosti medicine rada dr. JJ od 15. travnja 2003. utvrđeno je da se isto smatra profesionalnim oboljenjem. Sud je u svojoj presudi utvrdio da je tuženik odgovoran tužiteljici za štetu budući je došlo do profesionalne bolesti na radu i u svezi s radom. Nadalje, uvidom u presudu i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4611/07-2 od 6. svibnja 2010. (stranica 25-31 spisa) ovaj sud je utvrdio da je citiranom odlukom potvrdio postojanje uzročno posljedične veze između rada tužiteljice kod tuženika i profesionalne bolesti koja joj je dijagnosticirana.

9.1. Uvidom u priklopljeni spis Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-564/2016, u upravnom sporu između ovdje tužiteljice i tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije Zagreb, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, ovaj sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom poslovni broj Usl-564/2016-12 od 21. ožujka 2018. (stranica 104-112 priklopljenog spisa, a koja presuda u preslici prileži na stranici 69-77 spisa), koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3153/2018-4 od 8. prosinca 2020. (stranica 123-126 priklopljenog spisa, a koja presuda u preslici prileži na stranici 65-67 spisa), tužiteljici priznata profesionalna bolest i prava po osnovi profesionalne bolesti pod šifrom dijagnoze po MKB-10 Z 57.1 po prijavi o profesionalnoj bolesti od 14. siječnja 2009.

9.2. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj P-3164/10 od 25. svibnja 2011. (stranica 39-43 spisa) ovaj sud je utvrdio je istom naloženo tuženiku da tužiteljici isplati neto iznos od 62.062,59 kn po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. siječnja 2011., sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9.3. Nadalje, uvidom u priklopljeni spis ovoga suda poslovni broj P-3192/2011 ovaj sud je utvrdio da je presudom poslovni broj P-3192/11 od 25. svibnja 2012. (stranica 64- 69 priklopljenog spisa) naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. veljače 2011. do 1. veljače 2012. u ukupnom iznosu od 42.020,96 kn neto sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, protiv koje presude parnične stranke nisu izjavile pravni lijek.

9.4. Uvidom u ovosudni zapisnik poslovni broj Pr-2847/2012 (stranica 15-17 spisa) ovaj sud utvrđuje da su parnične stranke dana 21. prosinca 2012. zaključile sudsku nagodbu temeljem koje je tuženik dužan tužiteljici po osnovi izgubljene zarada za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 31. listopada 2012. isplatiti iznos od 27.201,06 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9.5. Uvidom u priklopljeni spis ovoga suda poslovni broj P-1429/2014 ovaj sud je utvrdio da je presudom poslovni broj P-1429/14-18 od 19. siječnja 2015. naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2015. u ukupnom iznosu od 51.335,30 kn neto sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, protiv koje presude parnične stranke nisu izjavile pravni lijek.

9.6. Uvidom u priklopljeni spis ovoga suda poslovni broj Pr-3879/2021 ovaj sud je utvrdio da je presudom poslovni broj Pr-3879/2021-13 od 4. listopada 2023. (stranica 219-225 priklopljenog spisa, a čija preslika prileži na stranici 96-102 spisa), ispravljenu rješenjem poslovni broj Pr-3879/2021-17 od 26. listopada 2023. (stranica 234-236 priklopljenog spisa) naloženo tuženiku da tužiteljici isplati neto iznos od 4.265,58 eura po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. rujna 2015. do 1. srpnja 2016., sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, koja presuda, ispravljena rješenjem, je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-16/2024-2 od 6. veljače 2024. (stranica 239-243 priklopljenog spisa, a čija preslika prileži na stranici 87-91 spisa).

10. Imajuću na umu navedeno, kao i činjenicu da za štetu koju radnik pretrpi ozljedom na radu, poslodavac odgovara po objektivnom kriteriju, uz napomenu kako je odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P- 3500/03 od 8. veljače 2007., to ovaj sud smatra kako je tuženik temeljem odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ bropj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, pročišćeni tekst 137/04 i 68/05; dalje ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12; dalje ZZR) te opće odredbe obveznog odštetnog prava sadržane u čl. 1054. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/25 i 41/08; dalje ZOO) odgovoran za nastalu štetu, uz napomenu kako se radi o propisima koji su bili važeći u vrijeme štetnog događaja.

11. Vezano za prigovor tuženika kako nema uzročno posljedične veze između posljedica profesionalnog oboljenja tužiteljice i postojanja opće nesposobnosti za rad te odlaska u invalidsku mirovinu ističe se da činjenica što je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad, u kojoj profesionalno oboljenje koje je zadobila na radu kod tuženika sudjeluje u omjeru od 60%, a bolest u omjeru od 40%, nije od utjecaja na postojanje obveze tuženika da tužiteljici naknadi štetu na ime izgubljene zarade, budući da do odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu ne bi ni došlo samo iz razloga postojanja bolesti (40%), već je upravo činjenica profesionalnog oboljenja, uslijed kojeg je došlo do daljnjeg smanjenja radne sposobnosti (za 60%) uzrokom umirovljenja tužiteljice.

11.1. Naime, jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu je uzročna veza, a to je veza koja mora postojati između štete i štetne radnje, tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a u sudskoj praksi prevladava stajalište o adekvatnoj uzročnosti prema kojem se od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom smatra samo onaj koji po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice.

11.2. Kako je u ovom konkretnom slučaju kod tužiteljice nastala opća nesposobnost za rad zbog profesionalne bolesti (60%) i bolesti (40%), dakle, profesionalna bolest participira s većim djelom, ono je i uzrok nastanka gubitka na zaradi, obzirom da je uzrok nastanka te štete opća nesposobnost za rad tužiteljice.

11.3. Ovo zato jer je sud vezan pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 11-13 spisa) u odnosu na utvrđenje razloga nastupanja opće nesposobnosti za rad tužiteljice zbog profesionalne bolesti (u omjeru od 60%) i o sadržaju tog rješenja ne može se više odlučivati kao o prethodnom pitanju. Naime, odredbom čl.12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja, postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisom nije drukčije određeno, pa sud ne može preispitivati pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku i ulaziti u njezinu pravilnost, kao ni u pravilnost pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-564/16-12 od 21. ožujka 2018. (stranica 69— 77 spisa) kojom je tužiteljici priznato pravo po osnovu profesionalne bolesti pod šifrom dijagnoze po MKB Z.57.1 i po prijavi o profesionalnoj bolesti od 14. siječnja 2009.

12. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva, navodi se kako je tužiteljica sama izvršila obračun gubitka na zaradi (podnesak od 24. siječnja 2025. sa stranice 126-128 spisa) i to na način da je u utuženom razdoblju oduzela mjesečna primanja po osnovi invalidske mirovine (podatak o visini invalidske mirovine za tužiteljicu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci prileži na stranici 118 spisa) od mjesečnih iznosa plaća usporedne radnice NJ (stranica 123- 125 spisa) dostavljene po tuženiku, koji je obračun tuženik prihvatio, odnosno nije imao primjedbi na isti, slijedom čega nije niti bilo potrebe provoditi dokaz financijskim vještačenjem.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice, pa kako visina istog među strankama nije sporna, to je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i presudio kao u točki I. izreke.

14. Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih iznosa koliko je utvrđeno da iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade, a koji datum nije bio sporan među strankama (čl. 21. i 29. st. 1. ZOO-a).

15. Slijedom navedenog, sud je odbio dokazne prijedloge tuženika usmjerene na dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva kao suvišne i usmjerene na nepotrebno odugovlačenje postupka, uz napomenu da provođenje istih ne bi pridonijelo drugačijem utvrđenju činjeničnog stanja.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove punomoćnice tužiteljice, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa). Tužiteljici je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 11. listopada 2024., 14. studenoga 2024. i 24. siječnja 2025. (200,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 30. listopada 2024., 4. prosinca 2024. i 3. veljače 2025. (200,00 eura x 3, Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.400,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (350,00) iznosi ukupno 1.750,00 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 14. veljače 2025.

Sudac

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.