REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9546/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marti Marić, odvjetnici iz Zagreba, protiv I tužene PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tuženika HN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Marte Marić odvjetnice, I i II tuženika osobno, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 14. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine kat. čestice [katastarska čestica], u naravi šuma i put u Hrastini ukupne površine 433 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na način da se ista podijeli tako da:

1.1. Tužitelju ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada u vlasništvo čestica u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. označena 12-13-14-18-19-20-21-22-23-24-12, površine 325 m2.

1.2. 1. tuženoj PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada u vlasništvo čestica u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. označena 1-2-3-4-5-6-7-8-1, površine 325 m2 s tim da 1. tuženica treba pomaknuti žičanu ogradu koja je na terenu, a u prikazu označena crvenom bojom.

1.3. 2. tuženiku HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada u vlasništvo čestica u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. označena 5-6-13-14-15-16-17-5, površine 325 m2.

1.4. Tužitelju ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1. tuženoj PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženiku HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada u suvlasništvo na jednake dijelove čestica u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. označena 6-7-8-9-10-11-12-13-6, u naravi put u širini od 3 m, odnosno 3,2 m, površine 51 m2. S tog puta, širina ulaza na česticu 1. tužene je 4 m.

II Nalaže se 2. tuženiku HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog postupka u iznosu od 1.797,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženi suvlasnici nekretnine zk.č.br. 1587/1, u naravi šuma i put u Hrastini, ukupne površine 433 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, svaki u 16/48 dijela. Ističe da je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo izvanparnični postupak koji se vodio pod brojem R1-228/2021, no isti je obustavljen i tužitelj je upućen u parnicu za razvrgnuće suvlasničke zajednice budući je 2. tuženi osporio predloženi način diobe. Tužitelj predlaže način diobe koji predstavlja prirodnu podjelu predmetne nekretnine i to obzirom na dosadašnji posjed kao i smještaj okolnih nekretnina koje su u samovlasništvu stranaka. Stoga tužitelj svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, preciziranim nakon provedenog geodetskog vještačenja, predlaže da sud presudom razvrgne suvlasničku zajednicu nekretnina stranaka na način da strankama pripadnu točno označeni dijelovi nekretnine svakome u površini od 325 m2, da I tužena pomakne žičanu ogradu koja je u prikazu vještaka označena crvenom bojom, kao i da svim strankama pripadne u suvlasništvo na jednake dijelove put u širini od 3 m površine 51 m2, sve kako je to navedeno u izreci ove presude. Tužitelj od II tuženika, koji se jedini protivio diobi, traži naknadu parničnog troška.

2. I tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne protivi diobi, smatra da je geometrijska podjela i varijanta diobe koju je vještak sačinio prema prijedlogu tužitelja opravdana s obzirom na konkretne okolnosti, slijedom čega istu prihvaća.

3. II tuženik se u odgovoru na tužbu protivi prijedlogu za diobu suvlasništva, ističe da zemljište treba podijeliti po običajnom pravu Šestina i to na dijelove okomite u odnosu na cestu, kako II tuženik to predlaže skicom koju prilaže u spis. Predlaže zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti, odnosno prihvatiti varijantu diobe koju je vještak sačinio prema prijedlogu II tuženika.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda R1- 228/21, nalaz i mišljenje vještaka Željka Perića, Geo Grupa d.o.o. (list 68), iskaze stranaka (list 120).

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

6. Među strankama je nesporno da su isti svaki u 1/3 dijela upisani kao suvlasnici nekretnine zk.č.br. 1587/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nesporno je i to da su stranke kod ovog suda u predmetu R1-228/21 vodile postupak razvrgnuća suvlasništva u kojem predmetu je rješenjem suda od 18.10.2021. tužitelj upućen sa svojim zahtjevom na parnicu. Sporan je način diobe predmetnih nekretnina, odnosno koji bi dio predmetne nekretnine trebao fizički pripasti kojoj od stranaka.

7. Odredbom čl. 49. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu Zakona o vlasništvu) propisano je da ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud. Nadalje, odredbom čl. 52 istoga zakona propisano je da prilikom razvrgavanja suvlasništva sud može na zahtjev svakoga od suvlasnika odlučiti da svakom od njih pripadne određena stvar razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe, a sud će udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće koji je s obzirom na okolnosti opravdan. Pritom, ako stvari koje takvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegovog suvlasničkog dijela, taj suvlasnik je dužan nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima.

8. Radi identifikacije nekretnine i utvrđivanja varijanti fizičke diobe nekretnine sud je proveo dokaz očevidom i geodetskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Željku Periću, pri čemu je istom dao u zadatak da sačini varijante fizičke diobe prema pokazivanjima i prijedlogu tužitelja, ali i prema pokazivanjima i prijedlogu II tuženika.

9. Iz vještačkog nalaza proizlazi da predmetna čestica ima površinu od 1025 m2 i prema Prijedlogu 1 (prijedlog II tuženika) ista bi se podijelila na četiri čestice, pri čemu bi čestica označena 1-2-3-4-5-1 pripala I tuženoj, koja bi trebala pomaknuti žičanu ogradu, a površina bi joj bila 283 m2, čestica označena 3-4-5-6-7-12-13-14-15-3 bi pripala tužitelju, a površina bi joj bila 345 m2, dok bi čestica označena 11-12-13-16- 17-18-19-20-21-22-23-11 pripala II tuženiku i površina bi joj bila 345 m2. Navedenim Prijedlogom formirala bi se čestica označena 7-8-9-10-11-12-7 i ista bi pripala svim strankama kao put površine 52 m2, pri čemu ta nova čestica ne bi imala kontakta sa sadašnjom česticom tužitelja.

10. Nadalje, prema Prijedlogu 2 (prijedlog tužitelja) čestica bi se podijelila također na četiri dijela, pri čemu bi čestica označena 1-2-3-4-5-6-7-8-1 pripada I tuženoj koja bi trebala pomaknuti žičanu ogradu označenu crvenom bojom, te bi površina te čestice iznosila 325 m2. Nadalje, čestica označena 5-6-13-14-15-16-17-5 bi pripala II tuženiku i površine je 325 m2, čestica označena 12-13-14-18-19-20-21-22-23-24-12 bi pripala tužitelju i površine je 325 m2, dok bi čestica označena 6-7-8-9-10-11-12-13-6 pripala svim strankama i ona bi bila put u širini od 3 m površine 51 m2, a predmetna nova čestica (put) imala bi kontakt sa svim postojećim česticama stranaka.

11. Nalaz i mišljenje sud je prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s prijedlozima stranaka, stanjem utvrđenim izmjerom i očevidom te pravilima geodetske znanosti.

12. S obzirom na sadržaj citiranih odredbi Zakona o vlasništvu o razvrgnuću, prilikom kojeg sud treba uzeti u obzir potrebe stranaka i udovoljiti onom zahtjevu koji je s obzirom na okolnosti opravdan, a radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

13. Tužitelj u svom iskazu navodi da smatra da je njegov prijedlog diobe jedini opravdan, jer bi u tom slučaju svaka od parcela imala kontakt s nekretninom koju pojedini od vlasnika uživaju. Osim toga prema tom prijedlogu sve površine su iste, odnosno odgovaraju od ranije upisanim suvlasničkim udjelima stranaka koji su 1/3 dijela. Prema tom prijedlogu mora se ustanoviti zajednički prolaz, i s tim se slaže, pri čemu ukazuje da upravo takav prolaz sve stranke već unazad 20 godina koriste kao put i to je jedini put za dostavu, a istim se služe i drugi susjedi, primjerice za transport šljunka. Pritom tužitelj ističe da je tamo doselio 1997. i od 1998. koristi upravo ovaj dio koji bi mu pripadao razvrgnućem, te je u više navrata 2005., 2010. i 2019. morao rušiti dotrajale borove, koje je srušio uz pomoć susjede PN, odnosno I tužene. Nadalje navodi da je invalid i htio je ostvariti mogućnost dodatnog prilaza kući, a čemu pogoduje takav način razvrgnuća suvlasništva. Što se tiče prijedloga II tuženika, smatra da isti s obzirom na konkretne okolnosti nije opravdan, jer površine čestica koje bi pripale pojedinim suvlasnicima nisu jednake odnosno ne odgovaraju suvlasničkim udjelima svakoga od njih, pa bi tako suvlasnica PN primjerice dobila manje od onoga na čemu je prema suvlasničkom udjelu upisana. Konačno zbog brdovitog terena niti put koji bi bio u suvlasništvu stranaka ne može se formirati na drugačiji način osim na ovaj kako ga je ucrtao vještak. Tužitelj iskazuje da nikada nije koristio druge dijelove čestice osim onog dijela koji je tražio da mu pripadne.

14. I tužena iskazuje da od 1956. uživa dio nekretnine koji se nastavlja na njezinu parcelu i koji bi joj prema prijedlogu razvrgnuća tužitelja upravo trebao i pripasti. Poznato joj je da su još prije nekoliko desetljeća suvlasnici formirali put na način da su se odrekli po jedan metar svojih parcela i taj put postoji do danas, a završava s međom prema najgornjem terenu. Taj put ne može ići na drugačiji način jer je upravo i formiran u korist terena iznad te je jedino logično da se na taj način i dalje koristi. Što se tiče žičane ograde koja se spominje u nalazu, iskazuje da ograda prati među parcele na kojoj je kuća I tužene, međutim na ovom nastavnom dijelu tu je ogradu postavio njezin otac bez mjerenja, odnosno od oka, te joj nije sporno da ju pomakne kako to predlaže vještak. Ističe da su odobrenje za formiranje puta dali njezini roditelji, pravni prednici tužitelja EN i pravni prednici nekretnine susjede ON. Navodi da je točno da tužitelj već više desetljeća koristi upravo dio parcele koji je vezan uz njegovu kuću na način kako je to opisao.

15. Iz iskaza II tuženika proizlazi da već unazad 30 godina upravo koristi onaj dio nekretnine koji bi mu trebao pripasti prema varijanti nalaza sačinjenoj prema njegovom prijedlogu, a koristi na način da tu zemlju kosi, tamo sadi i ima kompost. Smatra da je irelevantno to što tužitelj govori da je on tamo kosio i rušio borove, jer ta zemlja nije bila njegova, a borovi koje priča da je srušio bili su njegovi, ali prije nekoliko godina počeo je rušiti i II tuženikove. Ukazuje da iz nalaza proizlazi da tamo postoje dva puta, jedan postoji od ranije, nesporan je među svim strankama, i njime se dolazi do zajedničke parcele, a radi se o putu označenom kao kč. br. [katastarska čestica]. Pitanje je gdje će ići nastavak toga puta, i to je ono što je različito u njihovim prijedlozima, odnosno da li će taj put ići ravno kako predlaže tužitelj ili skrenuti lijevo kako smatram II tuženik. Točno je da prema II tuženikovoj varijanti, odnosno kad bi put skretao u lijevo, tužitelj ne bi mogao vozilom pristupiti, ali smatra da bi mogao kao pješak. Naime, teoretski bi tužitelj mogao doći do kraja tog puta i pristupiti na parcelu koja bi mu pripala po II tuženikovoj varijanti diobe. Nadalje, točno je da je visinska razlika između terena takva da se put koji bi skretao na lijevo ne može napraviti, ali razlog tome je jer je tužitelj nasipao zemlju, za što je II tuženik podnio prijavu i smatra da bi to trebao vratiti u prvobitno stanje, pa bi se mogao izvesti i put. Smatra da je vještak nalaz napravio pristrano jer niti tužiteljeva skica nije sadržavala parcele koje su površinom jednake, a vještak ih je napravio kao da jesu. Osim toga sumnja da je I tužena voljna pomaknuti ogradu kako bi to trebala učiniti prema prijedlogu vještaka. Iskazuje da česticu koja bi prema tužiteljevom prijedlogu trebala pripasti II tuženiku koriste svi suvlasnici, kao i dio koji bi trebao pripasti tužitelju, jer još ništa nije podijeljeno, dok dio nekretnine koji bi mu trebao pripasti prema prijedlogu tužitelja ima kontakta s II tuženikovom parcelom.

16. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, a dovodeći u vezu iskaze stranaka, kojima je sud u bitnom poklonio vjeru, s utvrđenjima iz provedenog geodetskog vještačenja, sud nalazi da je, s obzirom na konkretne okolnosti slučaja i potrebe stranaka, kao i s obzirom na njihovo samovlasništvo drugih okolnih parcela, opravdan prijedlog razvrgnuća kako to traži tužitelj, a koji prijedlog i vještak potvrđuje kao moguć oblik fizičke diobe te kao svrsishodnu varijantu.

17. Prvenstveni razlog za takav zaključak jest činjenica da, kada bi se prihvatila varijanta diobe kako ju predlaže II tuženik, tada nova čestica (put u širini od tri metra, površine 52 m2, označen 7-8-9-10-11-12-7) ne bi imala nikakvog kontakta sa sadašnjom česticom tužitelja.

18. Pritom se ne može prihvatiti navod II tuženika da je običajno pravo u Šestinama da se čestice dijele okomito na cestu, jer običajno pravo kao takvo nije priznati niti propisani način podjele prema Zakonu o vlasništvu, već se treba naći varijanta ona koja je moguća i svrsishodna prema suvlasničkim omjerima stranka te njihovim potrebama, što ova varijanta II tuženika nije. Također se ne može prihvatiti obrazloženje II tuženika da bi, u slučaju diobe prema varijanti koju on predlaže, tužitelj mogao na svoju česticu pristupiti kao pješak, jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja, prema kojem se novoformirani put i čestica tužitelja u toj varijanti uopće ne bi dodirivali, no čak i da tome nije tako, svaki od suvlasnika ima pravo koristiti put ne samo za pješački prijelaz već i za provoz vozila, ako je to ikako moguće.

19. Zbog navedenog razloga sud čak ne smatra odlučnim što prema II tuženikovoj varijanti čestice stranaka ne bi bile jednake površine, niti smatra da je zbog ujednačavanja tih površina trebalo nalaz i mišljenje nadopuniti, jer za navedeno postoji zakonska mogućnost međusobne isplate suvlasnika do ujednačavanja vrijednosti, Naime, ključno je utvrđenje suda i vještaka da bi ovakvom podjelom kakvu predlaže II tuženik tužitelj dobio u suvlasništvo put s kojim ne bi mogao pristupiti do vlastite nekretnine.

20. Zbog navedenog sud kao logičnu i prema okolnostima slučaja opravdanu varijantu nalaza prihvaća onu koju predlaže tužitelj, a priklanja joj se i geodetski vještak. Prema navedenoj varijanti ne samo da su potpuno jednake površine čestica koje pripadaju svakom od suvlasnika, već i put koji je tom česticom formiran (6-7-8-9- 10-11-12-13-6) ima kontakt sa svakom od čestica stranaka, a i nastavlja se na postojeći put, što je logično i sudu prihvatljivo.

21. Konačno iz suglasnog iskaza svih parničnih stranaka proizlazi da, kada bi se prihvatila varijanta diobe II tuženika, novoformirani put koji bi skretao u lijevo tamo ne bi mogao fizički ići zbog razlike u visini terena. Pritom je neodlučno zbog čega je do te razlike došlo (da li radovima tužitelja, kako to II tuženik tvrdi), već je jedino relevantno da put na taj način postoji samo na papiru, a ne i u naravi, što znači da gubi svaki svoju svrhu.

22. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i presuditi kao u izreci, pri čemu se I tužena ne protivi prijedlogu diobe na način da pomakne svoju žičanu ogradu koja je postavljena na terenu, a u prikazu vještaka je označena crvenom bojom.

23. Nadalje, dio izreke koji se odnosi na formiranje puta na dijelu čestice koja ostaje u zajedničkom vlasništvu, temelji se na odredbi čl. 50. st. 3. Zakona o vlasništvu sukladno kojoj prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost puta.

24. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (tbr. 7/1) 100 bodova, sastav podnesaka od 22.5.2024. i 16.9.2024. (tbr. 8/1) po 100 bodova i zastupanje na ročištima 8.3.2023. i 12.2.2025. (tbr. 9/1) po 100 bodova, ukupno 500 bodova odnosno 1.000,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 250,00 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 547,77 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.797,77 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155. ZPP-a.

25. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza II tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 14. veljače 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu od 112,81 EUR

2. I tuženoj

3. II tuženiku