REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : Povrv-104/2021.-11.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u parničnom predmetu tužitelja: EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojega zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora , Kleščićeva 7, protiv tuženika: ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik iz Rijeke, Užarska 28, radi isplate ( v.p.s. 357,03 eura ) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 5. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja te osobno tuženika s punomoćnikom ,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirte Dremil Štefančić, OVRV - 1566/20 od 22.10.2020. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 357,00 EUR / 2.690,08 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

-na iznos od 85,01 EUR / 640,58 kn od dana 19.11.2019.

-na iznos od 39,55 EUR / 298,00 kn od dana 18.12.2019.

-na iznos od 39,55 EUR / 298,00 kn od dana 18.01.2020.

-na iznos od 39,55 EUR / 298,00 kn od dana 18.02.2020.

-na iznos od 153,36 EUR / 1.155,50 kn od dana 04.06.2020.

pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj],nadoknaditi tužitelju EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, OIB: 76674680107, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 525,57 eura ( slovima: petstodvadesetpeteura i pedesetsedamcenti) s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud održi na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 357,00 eura s pripadajućim zakonskim kamatama.

1.1. Tužitelj navodi kako je na temelju ugovora o cesiji br. F3-08/2015 s društvom Hrvatski telekom d.d. Zagreb, od dana 20. listopada 2015. te anexa ugovoru postao vlasnik predmetnog potraživanja . Tužitelj navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno odredbama čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08125/11, 78/15 i 29/18 dalje : ZOO) i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora odnosno prije podnošenja prijedloga za ovrhu u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe. Obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Stranke tog ugovora su stari i novi vjerovnik, a ne i dužnik prema kojemu stari vjerovnik ima potraživanje.

2. Tužitelj napominje kako se radi o nepodmirenim računima za 10., 11. i 12. mjesec 2019. i za 1. mjesec 2020. godine. i to na ime mjesečne pretplate i potrošnje za brojeve : [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio s Hrvatskim telekomom na temelju Zahtjeva za mobilnim uslugama. Drugi dio potraživanja odnosi se na dug za mobilni uređaj koji je tuženik kupio i to za broj [broj telefona] dana 29. srpnja 2017. Tuženik je kupio mobilni uređaj marke CAT S 60, za iznos od 4.160,00 kuna za koji je ugovoreno obročno plaćanje na 36 mjeseci i to od 115,55 kn mjesečno počevši od 16. rujna 2017. , a sve na temelju ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana koji čini sastavni dio Zahtjeva. Tuženik je za navedeni uređaj ostao dužan zadnjih deset rata koje su dospjele sukladno otplatnom planu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i dalje tokom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja . Navodi kako u obavijesti i pokretanju ovršnog postupka nije naveden nikakav obračun na temelju čije primjene se zahtijeva plaćanje navedenog iznosa. Ističe prigovor zastare potraživanja ukazujući na odredbe ZOO-a

kojima su definirani slučajevi na koje se primjenjuje jednogodišnji rok zastare, a među koje spadaju i režijski troškovi u odnosu na Hrvatski telekom, koji su predmet potraživanja. Tuženik tvrdi kako je postupanjem tužitelja došlo do kršenja odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Također navodi da je on podnio zahtjev za trajno isključenje usluga u pokretnoj mreži, koji je zahtjev prednik tužitelja primio 14. siječnja 2020. , a to znači u razdoblju ranijem od onog za koje je izdan račun. Tužitelj nije imao pravo obračunavati usluge u daljnjem razdoblju. Također tuženik tvrdi kako tužitelj nije predočio dokaze o postojanju ugovornog odnosa s tuženikom.

4. U dokaznom postupku saslušani su tuženi i svjedokinje ZŽ i KŽ te su pročitane sve isprave koje su na spis dostavile stranke.

5. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev osnovanim.

6. U odnosu na potraživanje prema tuženiku, tužitelj je detaljno objasnio kako je i na koji način postao vlasnik tog potraživanja. O pravnom odnosu između sebe i svog prednika - starog vjerovnika , dostavio je i opsežnu dokumentaciju kojom potvrđuje svoje navode.

7.Tuženik tvrdi da od tužitelja nije primio nikakav obračun na temelju kojega se traži plaćanje navedenih iznosa. Međutim, u spis su dostavljeni računi i obračun. Tako tužitelj detaljno objašnjava na što se odnose računi i to u iznosu od 756,13 kn s dospjećem 18. studeni 2019. ( list 57-62 spisa ), pri čemu je tužitelj objasnio da iznos od 115,55 kn kao rata za uređaj nije navedena u tom dijelu jer su rate za uređaj zbrojene. Zatim je dostavljen račun na iznos od 298,00 kn s dospjećem 17. prosinca 2019. ( list 63-67 spisa ), zatim račun od 298,00 kn s dospjećem 17. siječnja 2020. ( list 68 – 72 spisa ) i račun od 298,00 kn s dospjećem 17. veljače 2020. godine ( list 73-77 spisa ). Za mobilni uređaj marke CAT izdan je račun kao i plan otplate ( list 78 spisa). Također, prema analitičkoj kartici za tuženika ( list 129 spisa ) vidi se da je tuženik redovito vršio uplate do 17. listopada 2019., a nakon toga dug je prodan tužitelju ugovorom o cesiji. U odnosu na dva mobilna uređaja [broj telefona] i [broj telefona] , tuženik tvrdi da u odnosu na te brojeve s prednikom tužitelja nije zaključen ugovor. No, u razdoblju od 2017. do 2019. tužitelj je uredno plaćao račune za te brojeve. Obzirom na navedeno tuženikove su tvrdnje paušalne i ničim dokazane. U odnosu na uređaj marke CAT tuženik tvrdi da ga je isplatio u cijelosti, ali o tome ne dostavlja dokaze . S druge strane, tužitelj dostavlja isprave kojima dokazuje svoje potraživanje.

8. Tuženikov prigovor zastare neosnovan je . Na temelju odredbi čl. 232 . ZOO- a, tražbine pošte , telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca , zastarijevaju za jednu godinu. U konkretnom slučaju najstariji račun dospio je na naplatu 18. studenog 2019. , a ostali kasnije. Tužitelj je postupak prijedlogom za ovrhu pokrenuo 7. srpnja 2020. , dakle unutar roka od godinu dana.

9. Tuženik navodi kako je 14. siječnja 2020. predniku tužitelja podnio zahtjev za trajno isključenje usluga pa da mu pružatelj usluge nije imao pravo obračunavati usluge u daljnjem razdoblju. Uvidom u spis utvrđeno je da se tužiteljeva tražbina sastoji od nepodmirenih računa za mjesece 10., 11. i 12. 2019. i 1. mjesec 2020. i to na ime mjesečne pretplate i potrošnje za tri mobilna broja, uz nepodmireni dug za mobilni uređaj. Dakle, svi se računi odnose na razdoblje do siječnja 2020. , uključivši i siječanj.

10. Tuženik tvrdi kako nema dokaza o postojanju ugovornog odnosa između njega i prednika tužitelja. No, tuženik je račune uredno podmirivao do 2019. što znači da je priznao postojanje ugovornog odnosa. Također, na zahtjevu za trajno isključenje ( list 13 spisa ) upravo se navode dva broja s predbrojem 099, kao i tuženikov kontakt broj. Da je ugovorni odnos postojao potvrđuje se i detaljima svakog računa ( list 57 – 77 spisa ) te analitičkom karticom tuženika iz koje proizlazi da je do mjeseca studenog 2019. podmirivao račune.

11. U svojem stranačkom iskazu tuženik je potvrdio da je njegov jedini broj mobilnog uređaja [broj telefona], a opovrgnuo je da bi koristio brojeve s predbrojem 099. Svjedokinje su izjavile da im nisu poznati brojevi s predbrojem 099, da nisu nikad koristile mobilne uređaje koje bi im kupio njihov otac – tuženik, već one imaju svoje brojeve.

12. Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da je tuženik uredno podmirivao sve svoje račune prema predniku tužitelja do 11. mjeseca 2019., tada je prestao s plaćanjem pa su ostali nepodmireni računi za četiri mjeseca i nije isplatio mobilni uređaj jer je ostalo neplaćeno još deset rata. Tužitelj je svoje potraživanje dokazao ispravama i to računima, obračunima i analitičkom karticom. Tuženik tvrdi da je uređaj otplatio, ali to su samo njegove tvrdnje koje ničim nisu dokazane. Tvrdi i da mu nisu poznati brojevi s predbrojem 099, ali je račune uredno podmirivao i za te brojeve sve do 2019. u 11. mjesecu. To što prilikom raskida ugovora tj. Zahtjeva za trajno isključenje usluga HT-a, 14. siječnja 2020., tuženik kako tvrdi nije bio upozoren da je nešto dužan, ne mijenja na stvari tj. ostaje činjenica da nije platio dug i da je o tome bio uredno obaviješten.

13. Imajući u vidu sve navedeno, utvrđujući da je zahtjev tužitelja osnovan, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. presude.

14. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje :OT). Tužitelju su priznati slijedeći troškovi: sastav podneska od 6. 06. 2022. 100,00 eura prema tbr. 8.t.1., sastav podneska od 28. 02. 2023. 25,00 eura prema tbr. 8.t.4. i ročišta 27. 03. 2023. i 15. 01. 2025. za svako po 100,00 eura prema tbr. 9.t.1. OT-a. Na navedene iznose priznat je i PDV od 25 % , sudska pristojba na presudu 13, 27 eura prema Tar. br. 2.t.1. Tarife sudskih pristojbi kao i stvarno nastali trošak ovršnog postupka u iznosu

od 106,05 eura. Stoga je ukupno priznati trošak 525,57 eura o čemu je odlučeno pod točkom II. presude.

U Krku 14. veljače 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.