REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3480/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/21-01/986, URBROJ: 522-4/1-1- 2-21-4 od 6. listopada 2021. te za rješavanje stvari odnosno za vraćanje na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II- 562-02/21-01/986, URBROJ: 522-4/1-1-2-21-4 od 6. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje KLASA: UP/I-564-01/19-031/358, URBROJ: 251-24-02/1-20-17 od 28. prosinca 2020. kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnova bolesti PTSP te je utvrđeno da ostaje na snazi rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II- 562-02/14-0001/2014, URBROJ: 522-04/1-1-2-14-2 od 26. rujna 2014. kojim mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX skupine sa 30% oštećenja organizma – stalno s osnova bolesti lijevog testisa nastalog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome iznosi da tuženik u obrazloženju navodi da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da ne postoji uzročno-posljedična veza između bolesti i njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Nastavlja da tuženik potpuno pogrešno zaključuje, kao i njegovo prvostupanjsko tijelo, kada utvrđuje nepostojanje kauzaliteza između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu jer je, ako se iole razmotri ukupna medicinska dokumentacija (vrijeme početka liječenja), nesumnjivo jasno da je bolest nastala kao posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Napominje da je to vidljivo iz sve priložene dokumentacije koja sama po sebi predstavlja novi činjenični suspstrat i nove okolnost tako da je došlo do promjena koje njemu omogućavaju pravo na ponovo podnošenja zahtjeva. Navodi da je ovakvim postupanjem tuženik ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Dodaje da se tuženik nije u svom obrazloženju uopće osvrnuo na žalbene razloge, koji su iscrpno obrazloženi i utemeljeni na pozitivnim materijalnim i procesnim propisima, niti je objasnio kojim načinom je ustanovljeno da bolest nije u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Predlaže da se poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje odnosno vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi je u postupku povodom žalbe pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda od 29. rujna 2021. u kojem je navedeno da su, temeljem osobnog pregleda branitelja te uvidom u medicinsku dokumentaciju iz koje je nadasve vidljiv diskontinuitet skromnog psihijatrijskog liječenja (liječen 1997. i 2019.), mišljenja da ne postoji uzročno-posljedična veza bolesti PTSP-a i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Dodaje da postojanje kontinuiteta medicinske dokumentacije, sukladno stavovima upravnih sudova, treba odrediti tijelo vještačenja, jer je kontinuitet medicinske dokumentacije i liječenja različit za različite bolesti. Iznosi da svaki zahtjev za vještačenje koji se upućuje tijelu vještačenja iz članka 181. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, mora sadržavati naznaku da se vještaci očituju o tome da li u konkretnom slučaju vještačenja postoji kontinuitet liječenja i medicinske dokumentacije. Nastavlja da shodno navedenom, ukoliko tijelo vještačenja takav kontinuitet ne utvrdi, nije obvezno obrazlagati uzroke bolesti niti njihovu pojavnost i uzroke pogoršanja. Smatra da navodi tužitelja kojim prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje nisu osnovani, budući da se ovdje radi o stručno-medicinskom znanju. Nadalje, smatra da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke. Ističe da tužitelj, na kojem je u ovome sporu teret tvrdnje o činjenicama i teret predlaganja dokaza u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, ne obrazlaže zbog čega stručno-medicinska utvrđenja drugostupanjskog tijela vještačenja ne smatra valjanima, niti se poziva na neki od medicinskih nalaza koji nisu ili su pogrešno protumačeni. Napominje da je u drugostupanjskom upravnom postupku provedeno temeljito vještačenje te da nema činjenice koja bi ukazivala na neobjektivnost danog nalaza i mišljenja vještaka, a time i na nezakonitost osporavanog rješenja. Dodaje da je Vijeće vještaka zaposlenih u Zavodu izvedene dokaze ocijenilo sveobuhvatno i temeljito te je njihov nalaz i mišljenje sačinjen lege artis na temelju relevantne priložene medicinske dokumentacije, analizirana je i obrađena sva medicinska dokumentacija i zdravstveno stanje tužitelja te opis ratnog puta. Ističe da iz mjerodavnih odredaba Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, kojima je uređen način i djelokrug rada Zavoda, proizlazi kako se ovdje radi o stručnom i neovisnom tijelu zaduženom za provođenje vještačenja o postojanju oštećenja organizma kao osnove za utvrđivanje postotka oštećenja organizma. Iznosi da je tužiteljevo zdravstveno stanje jasno definirano temeljem dostavljenih medicinskih nalaza, iz kojih ne proizlazi da bi govorili suprotno od onoga što je utvrdilo nadležno vijeće viših vještaka. Nastavlja da su nalazi i mišljenja stručnih tijela prihvatljivo i opširno obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, koji je i osobno pregledan, iz čega je razvidno i kao nesporno utvrđeno da je postupak vještačenja i donošenja pobijanog rješenja u cijelosti proveden u skladu s odredbama Zakona. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 8. srpnja 2019. podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnova bolesti PTSP.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno odbijen taj njegov zahtjev. 8. Člankom 179. f) Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 121/17.) propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju bolesti, a da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, s time da se utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. toga Zakona.

9. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 29. rujna 2021. proizlazi da je tužitelj, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, sudionik obrane suvereniteta od 18. kolovoza 1991. do 4. rujna 1991. i od 20. svibnja 1993 do 7. ožujka 1994. te da ističe obranu Kostajnice. Navedeno je da je tijekom obrane branitelj bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Dodano je da je tužitelj stekao status HRVI po osnovi bolesti testisa N45.0 temeljem rješenja DLP-a od 25. kolovoza 2014. cijenjen 30% po T292. Izneseno je da je tužitelj do sada u dva navrata tražio status HRVI temeljem PTSP-a te da je u dva navrata provedena stručna procjena u KBC Zagreb, i to prvi puta 24. srpnja 2018. kada je doneseno mišljenje kako PTSP nije u uzročno posljedičnoj vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske te kada je nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka od 5. prosinca 2018. cijenjeno kako nema oštećenja po osnovi PTSP, što je sukladno mišljenju vještaka od 14. studenog 2018. Nastavljeno je da je tužitelj opet podnio zahtjev za procjenu oštećenja organizma po PTSP. Opisano je da u ponovnom postupku Stručna procjena KBC Zagreb od 18. studenog 2019. ne dovodi PTSP u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navedeno je da Vijeće vještaka PU Zagreb 5. ožujka 2020. cijeni oštećenje organizma s osnove psihičke bolesti 0%. Dodano je da je također nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka u postupku revizije Zavoda za vještačenje Središnjeg ureda u Zagrebu od 19. prosinca 2020. ocijenjeno da kod tužitelja ne postoji oštećenje organizma s osnove psihičke bolesti te da se bolest PTSP stavlja pod točku 3, a da ukupno oštećenje organizma je 30% temeljem ranije ocjene po T292. Opisano je da se tužitelj prvi put javlja psihijatru u KBC Zagreb ambulantno 26. studenog 1996. dg. Agorafobija, PTSP, Depressio in obs., a zatim 18. prosinca 1996. te još četiri puta tijekom 1997. (9. siječnja 1997., 29. siječnja 1997., 13. ožujka 1997., 9. srpnja 1997.). Istaknuto je da se nakon toga psihijatru javlja s odmakom od 21 godinu (2019. dg. F43.1, F41, F43.1 chr, F40.2; 2018. dg. F43.1, F41). Izneseno je da je Vijeće viših vještaka u žalbenom postupku temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije iz kojeg je nadasve vidljiv diskontinuitet skromnog psihijatrijskog liječenja (liječen 1997., pa 2019.) suglasno s navedenim mišljenjem Stručne procjene o nepostojanju uzročno posljedične veze nastanka bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Pojašnjeno je da uvidom u medicinsku dokumentaciju, ratni put te sukladno kliničkom pregledu, a uzimajući u obzir i mišljenje stručne procjene, smatraju da kod tužitelja po osnovi bolesti PTSP nije došlo do oštećenja organizma koje se može uzročno posljedično dovesti u svezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

10. Sud prihvaća nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 29. rujna 2021., jer je jasan i obrazložen te jer je u više navrata stručna procjena KBC-a Zagreb donijela mišljenje da PTSP nije u uzročno posljedičnoj vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, jasno je istaknuto da je iz medicinske dokumentacije vidljiv diskontinuitet skromnog psihijatrijskog liječenja.

11. Imajući u vidu sadržaj članka 179. f) Zakona o hrvatskim branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te članka 12. stavka 1. točke c. istog Zakona kojim je propisano da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 14. veljače 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. BL, [adresa]

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1

3. U spis