REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ivana Gundulića 27

Split

P-3516/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB:14036333877, zastupanog po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u OD Ćurković i Šanjug u Zagrebu, zbog utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 07. veljače 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba , Ugovora o kreditu broj 216-148/2005, zaključen između tužitelja i tuženika , u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u CHF, u protuvrijednosti u kunama obračunata prema srednjom tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je iznos anuiteta u CHF, a obračunatih po srednjem tečaju za CHF Addiko Bank d.d. na dana plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 216-148/2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 da tužitelju IB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplati iznos od 13.487,89 € po stopi 15% do 31.12.2007. a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotinih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi : na iznos od 6,74 € počam od 31.05.2006. pa do isplate,

na iznos od 2,37 € počam od 30.06.2006. pa do isplate,

na iznos od 0,48 € počam od 31.07.2006. pa do isplate,

na iznos od 10,64 € počam od 31.08.2006. pa do isplate,

na iznos od 10,64 € počam od 30.09.2006. pa do isplate,

na iznos od 10,64 € počam od 31.10.2006. pa do isplate,

na iznos do 10,64 € počam od 30.11.2006. pa do isplate,

na iznos od 4,23 € počam od 31.12.2007. pa do isplate,

na iznos od 4,23 € počam od 31.01.2008. pa do isplate,

na iznos do 4,23 € počam od 28.02.2008. pa do isplate,

na iznos od 33,64 € počam od 31.03.2008. pa do isplate,

na iznos od 25,96 € počam od 30.04.2008. pa do isplate,

na iznos do 36,98 € počam od 31.05.2008. pa do isplate,

na iznos od 29,39 € počam od 30.06.2008. pa do isplate,

na iznos od 25,06 € počam od 31.07.2008. pa do isplate,

na iznos do 27,77 € počam od 31.08.2008. pa do isplate,

na iznos od 58,80 € počam od 30.09.2008. pa do isplate,

na iznos od 64,45 € počam od 31.10.2008. pa do isplate,

na iznos do 49,96 € počam od 30.11.2008. pa do isplate,

na iznos od 92,46 € počam od 31.12.2008. pa do isplate,

na iznos od 106,08 € počam od 31.01.2009. pa do isplate,

na iznos do 86,62 € počam od 28.02.2009. pa do isplate,

na iznos od 86,84 € počam od 31.03.2009. pa do isplate,

na iznos od 86,84 € počam od 30.04.2009. pa do isplate,

na iznos do 83,63 € počam od 31.05.2009. pa do isplate,

na iznos od 83,63 € počam od 30.06.2009. pa do isplate,

na iznos od 81,69 € počam od 31.07.2009. pa do isplate,

na iznos do 81,69 € počam od 31.08.2009. pa do isplate,

na iznos od 80,52 € počam od 30.09.2009. pa do isplate,

na iznos od 86,75 € počam od 31.10.2009. pa do isplate,

na iznos do 86,75 € počam od 30.11.2009. pa do isplate,

na iznos od 90,77 € počam od 31.12.2009. pa do isplate,

na iznos od 103,61 € počam od 31.01.2010. pa do isplate,

na iznos do 116,79 € počam od 28.02.2010. pa do isplate,

na iznos od 116,79 € počam od 31.03.2010. pa do isplate,

na iznos do 121,1 € počam od 30.04.2010. pa do isplate,

na iznos do 177,19 € počam od 31.05.2010. pa do isplate,

na iznos od 177,19 € počam od 30.06.2010. pa do isplate,

na iznos od 177,19 € počam od 31.07.2010. pa do isplate,

na iznos do 132,38 € počam od 24.08.2010. pa do isplate i

na iznos do 10.810,70 € počam od 24.08.2010. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.825,00 € zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je tužitelj predao ovome sudu dana 11. lipnja 2019. navedeno je da je sa tuženikom kao kreditorom sklopio namjenski ugovor o kreditu broj 216- 148/2005 u kojem su uglavljene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koja ovisi isključivo o jednostranoj odluci same banke. Na taj način tuženik je u ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Zbog toga je vođen i postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a kojeg je zbog kolektivne zaštite potrošača pokrenula Udruga Potrošač. Zbog svega naprijed navedenog tužitelj je predložio da sud provede postupak, izvede predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom će se utvrditi ništetnima one odredbe ugovora koje su sklopljene suprotno pozitivnim propisima te obvezati na isplatu tuženika na povrat svih onih iznosa koje je na temelju takvih nepoštenih i ništetnih odredbi nezakonito stekao. Tužitelj je zatražio i da mu se naknadi parnični trošak.

1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj je uredio svoje tužbeno traženje podneskom od 06. studenog 2023. na način kako je to i predstavljeno u izreci ove presude.

2. Odgovarajući na tužbu, tuženik je naveo kako smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer je prije svega na zatraženu isplatu zastupila zastara jednako kao i na pravo na podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnim. S obzirom da je predmetni kredit otplaćen u mjesecu kolovozu 2010. to tuženik smatra i da tužitelju nedostaje pravni interes. U svakom slučaju tuženik smatra da u njegovom postupanju nema nepoštenosti i nezakonitosti te je iznio tvrdnju da je s tužiteljem pregovarano o svakoj pojedinačnoj odredbi ugovora a svojim oglasima sve svoje klijente je upozorio na rizike sklapanja ovakvog ugovora. Naknadno je tijekom postupka tuženik prigovorio, govoreći o nalazu i mišljenju vještaka Mrčele, tzv. negativnim razlikama koje trebaju biti uzete u obzir ukoliko sud prihvati zahtjev tužitelja na isplatu.

3. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu broj 216-148/2005 i uz njega cjelokupnu materijalnu dokumentaciju neospornu za provođenje dokaza vještačenjem, a to su: otplatni plan, obavijesti o promjenama kamatnih stopa, specifikaciju uplata, pregled prometa za klijenta, pregledani su članci i razne obavijesti plasirane u javnost u smislu stručnih radova ekonomskih stručnjaka na koje se pozivao tuženik, saslušan je tužitelj IB te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po samom sudskom vještaku Anti Mrčeli.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja nije osnovan.

6. Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 216-148/2005 kojeg su sklopili tužitelj i tuženik i to one o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kao i da se tuženiku naloži obveza vraćanja tj. isplate preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama, zakonskih kamata i parnični trošak.

8. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 121.150,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Nesporno je i da je tom prilikom ugovorena kamata u visini od 3,99 %, te da se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke.

9. Prema odredbi čl.96 st.1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, nadalje mu tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.1. Odredbom čl.84 ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

9.2. Odredbom čl.3 Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, nadalje u tekstu: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl.4 ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

9.3. Prema odredbi čl.7 ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom čl.8 ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Prema motrištu ovog suda postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno pa se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Nije od zanemarivog značaja činjenica da je na ovaj konkretan slučaj, prema motrištu ovog suda, od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je između inih, i ovaj tuženik, u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

12 U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.

13. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Tuženik, kao banka, je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi uglavio u Ugovor, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

14.1. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF također je neodređena i nepoštena, a ni o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena u tipskom ugovoru koji je unaprijed sastavljen.

15. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

16. U postupku je saslušan tužitelj koji je u svom iskazu naveo da je kredit kod tuženik uzeo 2005. na način da je došao u banku dobiti informacije, a pritom nije striktno došao niti znao da postoji mogućnost podizanja kredita u valuti CHF. Bankarske službenice su mu pružile informacije o tome da je ovaj kredit u valuti CHF najbolje na tržištu što se može ponuditi, a obzirom da je vjerovao da onaj tko radi neki određeni posao da se najbolje u njega i razumije, dok bankarska djelatnost nije njegova struka, da bankarske službenice govore točno. Ništa nije davalo znaka da bi nešto bilo sumnjivo u vezi sa ovim kreditom. Prvobitna rata od 4.000,00 kuna narasla je do iznosa anuiteta od 7.000,00 kuna pa je uvidjevši da to nema nikakvog smisla predigao drugi kredit u OTP banci i zatvorio je postojeći kredit. Dodao je da prilikom sklapanja i potpisivanjem predmetnog ugovora kod bilježnika od javnog bilježnika nije dobio niti jednu informaciju, samo se potpisao. Nitko u banci nije ga upozorio niti o tome kako će se kamata mijenjati i koliko niti je upozoren na rizičnost valute CHF. Dapače, da mu je bilo šta bilo rečeno ne bi uzeo taj kredit, ali je dobio uvjeravanja da je ovaj najbolji, najstabilniji i da neće puno varirati.

16.1. Tuženik je odustao od svojih prijedloga za saslušanjem IBI, BB, AB, SB i FB od kojih je ovaj potonji prema tvrdnjama tuženika trebao svjedočiti na okolnost da se sa tužiteljem pojedinačno raspravljalo o svakom uglavku Ugovora odnosno da je tužitelj bio upoznat sa kreditnim rizicima. To je sud posebno cijenio kod donošenja odluke smatrajući i taj odustanak dokazom da upravo suprotno tvrdnjama tuženika, nikakvog pojedinačnog ugovaranja i pregovaranja prije sklapanja ugovora nije bilo niti je tužitelj upozoren na rizike ovakvog ugovaranja.

17. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

18. Odredbom čl.322 ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19. Kako su navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

20. Odredbom čl.323 st.1 ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl.1111 st.1 ZOO.

21. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom valja kazati da je isti je osnovan u cijelosti.

22. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Ante Mrčele proizilazi da je tužitelj po osnovi razlike ugovornih kamata, tečaja i glavnice prijevremenog otplaćenog kredita u razdoblju od 31. svibnja 2005. do 24. kolovoza 2010. pretplatio iznos od 101.624,49 kuna ili 13.487,89 €. Visina i dani pretplate prikazani su u njegovom nalazu i mišljenju u tablici broj 1.

22.1. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovore. Tuženik je imao je načelni prigovor smatrajući da je svrha vještačenja promašena odnosno da su nalaz i mišljenje vještaka u suprotnosti sa sadržajem i smislom predmetnog Ugovora o kreditu. Svakako je tuženik smatrao da prvostupanjski sud ukoliko prihvati nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mrčele u svojoj odluci mora od ukupnog iznosa odbiti iznos kojega je tužitelj manje platio u razdoblju kada je tečaj bio niži od početnog (tzv. negativne razlike).

22.2. Nalaz i mišljenje vještak je dao na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, njegov nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran i stoga sud ovan nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti. U svom dopunjenom nalazu i mišljenju vještak je prikazao i tzv. negativnu razliku i sve to u pisanom vještvu od 3. travnja 2024..

23. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl.241 ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

24. I konačno, glede tuženikovih tvrdnji da se u slučaju prihvaćanja tužiteljevog zahtjeva za isplatom preplaćenog moraju u obzir uzeti i tzv. negativne razlike na način da se zahtjev tužitelja umanji valja kazati da je u pogledu tog pravnog pitanja Vrhovni sud RH u odluci Rev-549/2023-4 zauzeo stav kazavši da temeljem odredbe čl.323 st.1 ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl.195 i čl.196 ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

24.1. Kod toga treba imati u vidu da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl.288a st.6 ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl.299 st.2 ZPP.

24.2. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl.333 st. 3 ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl.288a st. 6 ZPP-a.

24.3. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl.195 i čl.196 ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

24.4. Obzirom na navedeno, kada tuženik samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak pozivom na Tbr.7, 8 i 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) i to za, kako slijedi: sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 23. lipnja i 6. studenog 2023. te 8. veljače 2024. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 11. rujna 2023., 21. ožujka, 10. srpnja i 14. listopada 2024. te 7. veljače 2025. - svaka radnja po 250 bodova. Ukupan zbroj od 2250 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednoga boda te je tako dobiven iznos od 4.500,00 € kojem je potom pridodan još i trošak od 25% PDV-a ili iznos od 1.125,00 € i trošak predujma uplaćenog za vještačenje u iznosu od 200,00 €. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 5.825,00 € troška koliko će tuženik morati, kao stranka koja u postupku nije uspjela, platiti tužitelju, kao stranci koja je u postupku uspjela u cijelosti.

25.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 14. veljače 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis