Poslovni broj: UsI-1250/2022-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darijo Čajo, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, 14. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/21- 01/212, URBROJ: 513-04-22-3, od 27. travnja 2022. godine i Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-416-02/2021-006/145, URBROJ: 513-07-17/2021-02, od 24. srpnja 2021. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/21-01/212, URBROJ: 513- 04-22-3, od 27. travnja 2022. godine, odbijena je žalba FM (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-416-02/2021-006/145, URBROJ: 513-07-17/2021-02, od 24. srpnja 2021. godine, kojim je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 6.579,14 kuna, te kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, i to poreza na dodanu vrijednost za 2015., 2016. i 2017. godinu; poreza i prireza na dohodak za 2015., 2016. i 2017. godinu; predujma poreza i prireza na dohodak od obrta i slobodnih zanimanja-paušal za 2019. godinu; poreza na tvrtku odnosno naziv za 2016. godinu; doprinosa u paušalnom iznosu HOK-a za 2018., 2019. i 2020. godinu; te troškova postupka prisilne naplate koju provodi porezna uprava za 2020. godinu.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 02. lipnja 2022. godine tužitelj je naveo da u rješenju tuženika nije pravilno primijenjen zakon, da se u upravnom postupku nije postupalo po pravilima tog postupka, da je činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno, da je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, te da rješenje tuženika sadrži nedostatke zbog kojih se ni ne može ispitati njegova osnovanost. Smatra da je u ovoj upravnoj stvari za sve obveze koje su nastale do 31. prosinca 2016. godine trebalo primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona iz 2008. godine, a koje su do tada bile na snazi, a ne primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona donesenog 2016. godine. Istaknuo je da je u ovom predmetu evidentno nastupila porezna zastara za sve obveze nastale temeljem činjenica na kojima se temelji oporezivanje do dana 31. prosinca 2016. godine, jer je prošao propisani trogodišnji rok, te da je nastupila i apsolutna zastara. Na sve ovo da su javnopravna tijela sukladno zakonskim obvezama trebala paziti po službenoj dužnosti i utvrditi zastaru. Drži da založno pravo na nekretninama temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu od 28. travnja 2021. godine pod poslovnim brojem OVR-575/2020, nije bilo upisano u zemljišne knjige u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja u ovoj upravnoj stvari, te da je svakako nastupila zastara. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te da mu se naknade troškovi spora.
3. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 21. ožujka 2024. godine tužitelj je naveo da su javnopravna tijela po službenoj dužnosti u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi zastaru prava na naplatu, te da je svakako trebalo otpisati zastarjele dugove po osnovi kamata, jer kamate, ako nastupe, zastarijevaju bez obzira je li potraživanje osigurano prisilnim založnim pravom na nekretninama. O ovome je citirao odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 16. siječnja 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je trošak spora na način da je zahtijevao da mu se naknadi za sastav tužbe, sastav podneska od 21. ožujka 2024. godine i zastupanje na raspravi, po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25%, odnosno ukupno 3.750,00 eura.
6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; u daljnjem tekstu OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
10. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je tužitelj 11. svibnja 2021. godine (pred prvostupanjskim tijelom državne uprave zaprimljeno 28. svibnja 2021. godine) podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 24. srpnja 2021. godine taj zahtjev djelomično uvažilo, te utvrdilo da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 6.579,14 kuna. Drugim dijelom rješenja je, temeljem odredbi OPZ-a, odbilo taj njegov zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, i to poreza na dodanu vrijednost za 2015., 2016. i 2017. godinu; poreza i prireza na dohodak za 2015., 2016. i 2017. godinu; predujma poreza i prireza na dohodak od obrta i slobodnih zanimanja- paušal za 2019. godinu; poreza na tvrtku odnosno naziv za 2016. godinu; doprinosa u paušalnom iznosu HOK-a za 2018., 2019. i 2020. godinu; te troškova postupka prisilne naplate koju provodi porezna uprava za 2020. godinu. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog prvostupanjskog rješenja, u kojem je istaknuo prigovor zastare, te da je trebalo primijeniti i Opći porezni zakon iz 2008. godine, tuženik je rješenjem od 27. travnja 2022. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.
11. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je u ovoj upravnoj stvari za sve obveze koje su nastale do 31. prosinca 2016. godine trebalo primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona iz 2008. godine, a koje su do tada bile na snazi. U trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza, na snazi su bile odredbe OPZ-a, te se u ovoj upravnoj stvari one primjenjuju. Člankom 108. stavkom 1. OPZ-a jasno je propisano da pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Prvostupanjsko tijelo je pravilno utvrdilo da ni za jednu poreznu obvezu čije je pravo na naplatu počelo teći od 01. siječnja 2016. godine nije nastupila zastara prava na naplatu, jer do donošenja prvostupanjskog rješenja nije protekao šestogodišnji zastarni rok. Stoga je irelevantno to kad je založno pravo upisano u zemljišne knjige, te da je trebalo otpisati zastarjele dugove po osnovi kamata. Napominje se da iz spisa tuženika proizlazi da porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga tužitelja na temelju ovršnih isprava.
12. Ni ostali tužiteljevi paušalni navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
13. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
14. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
15. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
16. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 16. siječnja 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.
U Splitu, 14. veljače 2025. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA: - opunomoćeniku tužitelja
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
