REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-164/2018-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa Zoran Žakula, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kutleša & Žakula, protiv tuženika GK, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon 08. siječnja 2025. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja NK, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika, 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isprazniti poslovni prostor u [adresa], površine 19,48 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u naravi poslovni prostor u prizemlju, te predati opisani poslovni prostor, slobodan od svih osoba i stvari, u posjed REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587.

II. Nalaže se tuženiku GK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eur sa zateznim kamatama od 14. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je nekretnina označena kao poslovni prostor u Zagrebu na adresi [adresa], površine 19,48 m2 koji se sastoji od jedne prostorije u uličnom prizemlju, imovina tužitelja i to na temelju odredbe čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne Novine" br. 125/11 i 64/15) kojim je propisano da Grad Zagreb gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine do pravomoćnog okončanja tih postupaka.

Nadalje tužitelj navodi da je za predmetni poslovni prostor pokrenut postupak povrata imovine sukladno Zakonu o naknadi i to po Zahtjevu Republike Hrvatske koji postupak još uvijek nije pravomoćno okončan. Navodi da je tužitelj raspolagao predmetnim prostorom na način da je sklapao Ugovore o zakupu te da je zadnji sklopljen 23.06.1999. na vrijeme do 01.07.2004. za obavljanje frizerske djelatnosti. Tužitelj navodi da je uviđajem na licu mjesta od 29. kolovoza 2017. od strane ovlaštene osobe tužitelja utvrđeno da predmetni poslovni prostor koristi tuženik na način da je isti uzurpirao, bez znanja i suglasnosti tužitelja te da se tuženik pozvan tužitelju predati posjed dopisom od 20.11.2017. na isti očitovao dopisom od 12.12.2017. ne osporavajući da predmetni prostor korist bez pravnog temelja od 2001. i to kao sastavni dio svog stana, a nakon što je isti napustila ranija zakupnica KK.

Budući da je tijekom postupka na predmetnom prostoru upisano vlasništvo Republike Hrvatske tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 01.10.2024. traži naložiti tuženiku da isprazni poslovni prostor detaljno opisan kao u točki I. izreke te isti slobodan od osoba i svih stvari predao u posjed Republici Hrvatskoj uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da u naravi postoji poslovni prostor površine 19,48 m2 te navodi da je u razizemlju kuće u [adresa] otkupio dvije kuhinje i jednu sobu ukupne površine 34 m2 te da je to stambenom prostoru tuženik pripojio jednu sobu površine oko 19 m2 koja se nalazila nasuprot jedne kuhinje koju je otkupio tuženik na temelju Ugovora o kupoprodaji stana broj Su- 032212/92 od 26.02.1993. Ističe da je tužitelj neosnovano predmetni prostor proglasio poslovnim prostorom te zato prilaže nacrt razizemlja iz siječnja 1932., a koji se ne koristi kao poslovni prostor od 2001. Ne osporava činjenicu da je tužitelj 23.06.1999. u svojstvu zakupodavca s KK kao zakupcem sklopio Ugovor o zakupu za poslovni prostor površine 19,48 m2 u [adresa] na vrijeme od 01.07.1999. do 01.07.2004. ali ističe da prostor nije bio održavan već oveliko devastiran i nepodoban za korištenje zbog čega ga je KK prestala koristiti, a nakon toga da je taj isti prostor tuženik uredio i pripojio svom stambenom prostoru i isti od veljače 2001. Koristi kao stambeni prostor koji sada u naravi predstavlja jednu stambenu cjelinu sa stambenim prostorom tuženika.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak s zakonskim zateznim kamatama do isplate.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dopis Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Sektor za upravno pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Odsjek za izračun naknade i dokumentaciju od 16.04.2018. (list 4 spisa), i od 01. kolovoza 2016. (list 5-6 spisa), te 08. rujna 2017. (list 7-8 spisa), izvršen je uvid u Zapisnik istog ureda Odjela za poslovni prostor i poslove zakupa od 29.08.2017. (list 9 spisa) i Zapisnik od 20.10.2015. (list 10 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između [adresa] i KK od 23.06.1999. (list 11-12 spisa), dopis Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 20. studenog 2017. upućen tuženiku (list 13-14 spisa), te presliku dostavnice (list 15 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između Grada Zagreba i tuženika 26.02.1993. (list 25-27 spisa), dopis tuženika od 12.12.2017. upućen Gradu Zagrebu u vezi spornog prostora (list 41-42 spisa), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta u sudjelovanje građevinskog vještaka dipl. ing. DK koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje od 02.08.2022. (list 68-81 spisa), pisano očitovanje vještaka od 21.03.2023. na prigovore tužitelja (list 93-99 spisa), izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] z. k. č. [katastarska čestica] (list 116-117 spisa), stornirane račune Grada za predmetni prostor (list 118-123 spisa), dopis Državnih nekretnina upućen tužitelju od 02.07.2024. (list 132 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja Grada Zagreba da tuženik preda u posjed Republici Hrvatskoj poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade na adresi u [adresa], površine 19,48 m2, koji prostor tuženik koristi bez pravne osnove i to na način da je taj prostor pripojio svom stanu.

6. Nije sporno da je poslovni prostor u [adresa] u prizemlju, površine 19,48 m2, bio upisan u zemljišne knjige kao društveno vlasništvo, da je bio u zakupu KK na temelju Ugovora o zakupu od 23. lipnja 1999. koji je sklopila s tužiteljem kao zakupodavcem. Nije sporno niti da je predmetni prostor tuženik pripojio svom stanu nakon što je KK napustila posjed tog prostora i da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak protiv tuženika radi predaje mu u posjed predmetnog prostora na temelju odredbe čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kao i da je tijekom ove parnice vlasništvo predmetnog prostora stekla Republika Hrvatska.

7. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja zahtijevati od tuženika predaju u posjed predmetnog prostora Republici Hrvatskoj, nakon što je tijekom ovog postupka na prostoru vlasništvo stekla Republika Hrvatska.

8. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja valja reći da je sukladno odredbi čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19- dalje: Zakon o naknadi) tužitelj mogao davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s tužiteljevim pravom korištenja, kao i za te prostore pokretati postupke na temelju Zakona o naknadi, do pravomoćnog okončanja tih postupaka utvrđenja prava vlasništva.

9. Iz sadržaja priloženog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. lipnja 1999. proizlazi da je isti sklopljen između Grada Zagreba kao zakupodavca i KK kao zakupca, a predmet zakupa je poslovni prostor u [adresa], u uličnom prizemlju, površine 19,48 m2. Prema čl. V Ugovora isti je sklopljen na određeno vrijeme od 1. srpnja 1999. do 1. srpnja 2004. i prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, a zakupnik se obvezuje zadnjeg dana roka isprazniti prostor od osoba i stvari.

10. Iz navoda tuženikovog odgovora na tužbu, a koje tužitelj ne osporava, proizlazi da je prostor zakupnik napustio prije isteka ugovorenog vremena zakupa, te da je nakon toga 2001. godine tuženik taj prostor pripojio svom stanu u prizemlju.

11. Iz Ugovora o kupoprodaji stana od 26. veljače 1993. sklopljenog između Grada Zagreba kao prodavatelja i tuženika kao kupca proizlazi da je predmet prodaje stan na adresi u [adresa] (sada [adresa]) u prizemlju desno, koji se sastoji 1 sobe i ostalih prostorija površine 34 m2.

12. Na uviđaju koji je na adresi predmetne nekretnine sud održao u prisutnosti vještaka građevinske struke, dipl. ing. DK, tuženik je pokazao prozor koji se nalazi na objektu zgrade [adresa], gledano prema ulici, te je naveo da je na tom mjestu bio ulaz u frizerski salon površine oko 19 m2 koji prostor je nakon 2000., kada je salon napušten i devastiran, tuženik pripojio svom stanu.

Ulaskom u stan tuženika utvrđeno je da je predmetni prostor i stan tuženika odvojen vratima za koja vrata tuženik je naveo da su na tom mjestu bila i u vrijeme kada je frizerski salon bio u funkciji.

13. Prema sadržaju zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu u [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poslovni prostor u prizemlju površine 19,48 m2 opisan je kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u vlasništvu Republike Hrvatske.

14. Prema zaključku suda, a na temelju izloženih činjeničnih utvrđenja, proizlazi slijedeće:

- tužitelj je predmetnim prostorom u društvenom vlasništvu raspolagao na temelju svog prava korištenja, pa je tako isti dao u zakup s time da mu zakupnik nije vratio posjed kako se obvezao ugovorom, već je taj prostor pripojio tuženik svom stanu koji je otkupio od tužitelja,

- aktivnu legitimaciju za pokretanje ovog spora, radi predaje predmetnog prostora njemu u posjed, tužitelj je kao raniji zakupodavac temeljio na ovlaštenju iz odredbe čl. 41. Zakona o naknadi, do pravomoćnog okončanja postupka utvrđenja prava vlasništva,

- tijekom ovog postupka pravo vlasništva na predmetnom prostoru stekla je Republika Hrvatska, a trenutkom pravomoćnosti rješenja na temelju koje je vlasništvo stečeno, tužitelj više nema aktivnu legitimaciju u ovom sporu radi predaje u posjed nekretnine.

15. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi.

16. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je Republika Hrvatska na temelju svojih vlasničkih prava legitimirana zahtijevati od tuženika, kao bespravnog korisnika, predaju u posjed predmetnog prostora njoj ili osobi koju ona odredi.

17. Tužitelj neosnovano smatra, a pogrešno tumačeći citiranu odredbu, da je na temelju suglasnosti Državnih nekretnina i dalje aktivno legitimiran zahtijevati od tuženika predaju u posjed predmetnog prostora, sada vlasnici tog prostora, Republici Hrvatskoj, koju prema odredbi čl. 29. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 67/18 - dalje: ZDO), nadležno državno odvjetništvo zastupa u svim postupcima koji se vode radi zaštite njezinih imovinskih prava i interesa pred sudovima, upravnim i drugim tijelima, ako zakonom ili na njemu utemeljenom odlukom nadležnog državnog tijela nije određeno drugačije.

18. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na odredbu čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) valja reći da je istom propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši.

19. Tijekom ovog postupka stranke nisu otuđile svoja prava na predmetnom prostoru, već je vlasništvo istog, na temelju zakona, stekla treća osoba. Sve kada bi se i prihvatilo da je na konkretni slučaj primjenjiva odredba iz čl. 195. st. 1. ZPP, učinak upisa vlasništva na treću osobu ima samo procesnopravne posljedice, a to znači da nije zapreka da se parnica između stranaka dovrši što ovdje i je slučaj. Međutim, stjecanje vlasništva nekretnine tijekom parnice u utvrđenim okolnostima, od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu i za presuđenje odlučne su okolnosti koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

20. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 41. Zakona o naknadi te čl. 165. st. 1. ZVDSP, tužbeni zahtjev valjalo je odbit kao neosnovan radi nedostatka aktivne legitimacije tužitelja pa ostale dokaze sud nije našao potrebnim posebno obrazlagati.

21. Odluka o tuženikovim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

22. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku- odvjetniku za jednokratnu naknadu do četiri radnje i to sastav odgovora na tužbu, te za pristup na tri ročišta 11.3.2019., 18.11.2019.i 16.3.2021. prema Tbr. 7/2 200 bodova. Za pristup očevidu 29.9.2021. prema Tbr. 9/7 100 bodova, za pristup na ročište 8.1.2025. prema Tbr. 9/1 100 bodova, za pristup na ročište 10.1.2024. prema Tbr. 9/2 50 bodova i za sastav dva podneska od 3.10.2022. i 14.11.2024., a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom) iznosi 1.300,00 eur, uvećano za 25% PDV 325,00 eur, tako da je tuženiku odmjeren parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.625,00 eur.

23. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa očevidu 12.6.2019., jer isti nije održan, kao ni trošak pristupa ročištu 15.5.2024., jer je trošak tog ročišta naloženo tuženiku naknaditi tužitelju bez obzira na ishod postupka, dok trošak podneska od 6.9.2023. nije priznat jer nije bio potreban za vođenje parnice.

24. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

Zagrebu, 14. veljače 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika